Istinita priča.
Uloge: tata, mama, Lana, baka, i hrčak Barni
Inspiriran pričom Ede Prangera, odlučio sam vam ispričati jednu istinitu priču koju sam čuo iz usta svoga dobrog prijatelja. Priča je to o ljubavi prema životinjama, i prema djeci.
Tata i mama dugo su se borili protiv dovođenja bilo kakve životinje u njihov mali stan. Ali jednog dana kad više nisu nalazili dovoljno isprika, popustili su i za ljubav svoje male Lane kupili su hrčka. Malu smeđu-žuto-bijelu lopticu. Lana je bila presretna. Nikome nije davala da se brine o Barniju. Sve je sama radila. I čistila krletku, i davala hranu, i sipala vodu u pojilicu…Vidjelo se da obožava malog Barnija. Prolazili dani, mjeseci…a Barni je narastao.
Sad je već bio odrastao i sve više je piljevine stiskao u malu kućicu u uglu krletke. Noću je sve bjesomučnije vrtio kotač vrtilice…
Jednog jutra tatu je probudila tišina. Nije se čulo ništa iz krletke. Probudio je mamu i skovali su plan. Ujutro, dok Lana još ne ustane, tata mora nabaviti novog hrčka. Kako zna, a mama će paziti da se Lana ne digne prerano iz svog kreveta…
Uspjelo je. Novi hrčak je bio u krletci, Lana nije ništa primjetila, jedino se čudila kako je Barni malo manji nego što je bio prije neki dan. Tata je objasnio da je to zato što Barni nema curu, pa je sad malo tužan, ali uskoro će opet biti veliki kao i prije.
Nakon nekoliko mjeseci u stan je stigao i Barni treći, pa uskoro i Barni četvrti…
Kako je god koji hrčak krepao, tako se po istom scenariju nabavljao novi. Lana nije smjela ništa primijetiti.
Jednog dana tata i mama nisu otišli na posao, već su uzeli slobodan dan, odlučili su malo prošvrljati po trgovinama, i vidjeti kako stoje stvari sa namještajem.
Vratili su se u stan, ali nisu našli nikoga. Lana i baka su otišli u park, a poslije i u malenu šetnju. Mama je skuhala kavu, dok je mir i tišina, da se malo odmore, a zatim dalje u potragu za namještajem…I tada su ugledali Barnija nepomičnog na podu krletke. Ništa nisu govorili, samo su se pogledali. Tata je obukao jaknu, i izašao, a mama je zaposjela prozor. Na straži.
Da se baka i Lana ne vrate prebrzo. Opet je uspjelo. Tata se vratio sa Barnijem VII, ili VIII, prije Lane.
Baka je dugo sjedila u parku sa Lanom, i pričala joj o jednom drugom svijetu, kamo idu svi kad umru. Kamo idu i životinje. Kamo je otišao i Barni…
Lana je hrabro podnijela gubitak svog Barnija, dogovorila se s bakom i u kojoj će kutiji biti sahranjen. Onoj šarenoj u kojoj stoje salvete koje je nekad sakupljala…
Vratile su se u stan, i tada je Lana spazila Barnija živog. Njenom veselju nije bilo kraja. Veseli Lanin smijeh odzvanjao je cijelim stubištem, a tata i mama nisu znali protumačiti bakino kolutanje očima i odmahivanje glavom…Ništa im nije bilo jasno…
A vama? Dali je BISTRO???
14
veljača
2007
komentiraj (28) * ispiši * #