Da baš ne propadne sve, napravio sam đir oko svojih jezera.
Tek toliko da bacim oko, a ne udice…jer…
Tamo gdje lovim pastrve, od ove godine nema pecanja do 31.03.
To mi je puno glupo jer je tu inače osim redovnog dijela, i ekonomski
ribolov, pa ne vidim razlog da se ne bi pecalo tijekom cijele godine.

No kako god, išao sam bez veze, u Granešinu.
Onda sam otišao na sajam. Ipak sam ja iz Sesveta, a i četvrtak je.
Na sajmu naletim na okupljanje HSS-a. Traže ljudi povratak
oduzetih 0.5% alkohola. Žao mi je što ne uzeh fotić,
pa da vam pokažem jednu crticu iz života starijih ljudi na sajmu…

Dok su se postavljali plakati, nigdje nikoga nije bilo, samo organizatori.
Kad su plakati povješani, i stol postavljen, već se skupilo pet-šest ljudi,
i pitaju kaj je to? Prosvjed odgovaraju organizatori.
Kad su stigla dva demižona po pet litara graševine, odjednom je bilo
već dvadesetak ljudi. Manje-više starije muške osobe. Pijuckaju graševinu.

Zatim stižu i žene iz Hrvatskog srca, i donose kuhane kobasice.
Ne možeš više prolaziti između ljudi. Sad je tu i ženskih i muških.
Natiskalo se oko stola, iščekuju pokoju gratis kobasicu, i čašu vina.
Do stola se ne možeš probiti da bi vidio tko uopće dijeli hranu i vino.

Odlazim, sve nekako u uvjerenju, da smo ipak jedna siromašna zemlja,
i da ima ljudi koji ipak nemaju dovoljno hrane. Drugačije ne mogu
objasniti onakva naguravanja za pola para narodne kobasice.
A pred turističku sezonu, stranka na vlasti će ionako vratiti na staro,
ali tako da zasluge pripiše sebi, iako HSS, već odavno trubi o tome….
Ipak je izborna godina…

No odvezao sam se na svoja jezera, i uživao u ljepoti dana, i izgledu jezera.
Sve je tiho i mirno, nema ni mojih kolega ribiča. Tek pokoja ptičica preleti.
Veljača je kratak mjesec, i ubrzo će proljeće, a tada će početi ono pravo…
Ove godine ću si dati oduška…odlučio sam…

Evo jedna misao sa skupa...
Nije dozvoljeno popiti čašu vina i upravljati autom,
ali je dozvoljeno popiti butelju vina i upravljati državom...

Dragi svi BISTRO vam bilo…