Evo završila škola,počinju odmori.
Što zasluženi a što ne...
Ja sam već dva mjeseca na prinudnom odmoru.

Dosadilo mi ali baš dosadilo.
I kako onda pomoč samom sebi?
Ma jasno ribičijom.Digneš se u tri sata,i
žuriš na vodu,a u mislima moliš Boga da
nisi zakasnio i da ti već nije netko drugi na mjestu.
A bude i toga. Ne jednom.

Danas sam bio na razgovoru za posao.
Nude mi posao u sedmom i osmom mjesecu.
Kao zamjenu za godišnji.Ništa više.
A traže da im vozim kamion u Sloveniju,
i Bosnu,i da radim u skladištu,za tri tisuće kuna.
Mislim da ću odustati.Jest da sam bez posla,
ali za ta dva mjeseca bi izgubio 12 tisuća kn sa
burze.A na koje imam pravo.Da zaboravio sam
napomenuti da se subotom radi.

Gledam malo utakmice,i sve je manje-više
realno.Osim nas iznenađenje prvenstva su
i ekipa iz Trinidada i Tobaga.Bome do kraja su
držali u neizvjesnosti Englezere.


Danas navijamo kontra "komšija".
Dragi moji blogeri B I S T R O vam bilo...