Kroz cijeli moj život muči me pitanje da li je stvarno sve zapisano u zvijezdama... Da li je naš život , život svakog pojedinca stvarno unaprijed određen... Da li je Sudbina ta koja kroji našu sreću i nesreću, a mi samo pijuni na ploči života koji možemo utjecat na Sudbinu jedino kad nam ona odluči dati priliku da biramo, pa nekad izaberemo dobro nekad loše..., ali opet se sve svodi na to kako Sudbina odluči da treba biti...
Iz ovih rečenica bi se između redaka moglo pročitat da nisam katolkinja i ne vjerujem u Boga... Iskreno vjerujem da me netko čuva, kako kaže Balašević: Netko to od gore vidi sve, povlači te konce i igra se... Ali tko je to, jeli to Bog, jeli to neki moj anđeo, jeli to Sudbina... Misterija koja će me pratiti cijeli život...
I tako i danas razmišljam tko povlači ove moje konce, tko se igra sa mojom Sudbinom, tko određuje put kojim kročim? I naravno, koliko ja sama mogu utjecat da se sve odvije na najbolji mogući način za mene? Moja formula: SVE SE U ŽIVOTU DOGAĐA S RAZLOGOM I U SVEMU ŠTO SE DOGODI UVIJEK TREBA NAĆI POZITIVNU STRANU.... Živim život najbolje što mogu upravo po formuli... Ali u toj formuli mi nekad tj. često ostaje jedna nepoznanica.
x - JA
y - ON
x+y=xy
E pa taj y me jebe... Nakon svakog razočarenja (a bilo ih je hvala Bogu), nakon svakog prekida veze koja je trajala nekad mjesec nekad dva nekad tri ali preko deset mjeseci nikad... tješim se (po formuli) kako je netko gore za mene pripremio neki Y zbog kojeg ću zaboraviti na svu bol i tugu koju sam osjetila do sada...
Jednom sam već rekla da je lijepo kad shvatiš da na svijetu stvarno postoji tvoja druga polovica, ali što kad shvatiš da iz nekog razloga nikad nećete biti jedno... U svakom slijedećem Y tražim svoju polovicu, uspoređujem je sa nesuđenom polovicom i naravno nitko ne prolazi test jer tražim upravo njega... Do kada ću tako ne znam, hoću li ga jednom zaboraviti i sjetit ga se tek kad nađem negdje sliku, ili ću cijeli život živit sa saznanjem da pravi Y stvarno postoji ali da ga ja neću imati za sebe ili ću se poigrati sa svojom dragom Sudbinom kao što se ona igra sa mnom i zgrabiti svog Y kad tad, usprkos njenoj odluci da nikad ne budemo jedno...
Tko zna, možda tek onda shvatim da to uopće nije taj Y koji mi nedostaje...
p.s. Nemo ti si jedan veliki Y
listopad, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne sanjam svoj život, nego živim svoj san... Ne vjerujem ženama, one vjeruju meni... Ne igram se sa sudbinom, samo je ponekad izazivam... I živim od danas do kraja... Meni ništa nije nemoguće... A pogotovo ne LJUBAV...
Tko sam ja da opisujem samu sebe... Blog je tu da pokušam i samoj sebi objasniti sebe...
Ninoch
Tija
Beauty queen
Sestrušina
012 station
Hrki
Karlovački blog
Buba
Zvonjava
Mala Chi
Amazonka
Slave
Suncokreta
Zanimljiv mladić
Pupak svijeta
PMS
Snovi o boljim noćnim morama
Lipota zore
mALa309
Britnica
Turmalina
Crkveni Miš
Ribarnica
Trantičica
Oko tamno
Alenitsu
Reggie
Daniela
une goutte
kenguur
Blog.hr