Marketing
SUDBINA
Kroz cijeli moj život muči me pitanje da li je stvarno sve zapisano u zvijezdama... Da li je naš život , život svakog pojedinca stvarno unaprijed određen... Da li je Sudbina ta koja kroji našu sreću i nesreću, a mi samo pijuni na ploči života koji možemo utjecat na Sudbinu jedino kad nam ona odluči dati priliku da biramo, pa nekad izaberemo dobro nekad loše..., ali opet se sve svodi na to kako Sudbina odluči da treba biti... 
Iz ovih rečenica bi se između redaka moglo pročitat da nisam katolkinja i ne vjerujem u Boga... Iskreno vjerujem da me netko čuva, kako kaže Balašević: Netko to od gore vidi sve, povlači te konce i igra se... Ali tko je to, jeli to Bog, jeli to neki moj anđeo, jeli to Sudbina... Misterija koja će me pratiti cijeli život...
I tako i danas razmišljam tko povlači ove moje konce, tko se igra sa mojom Sudbinom, tko određuje put kojim kročim? I naravno, koliko ja sama mogu utjecat da se sve odvije na najbolji mogući način za mene? Moja formula: SVE SE U ŽIVOTU DOGAĐA S RAZLOGOM I U SVEMU ŠTO SE DOGODI UVIJEK TREBA NAĆI POZITIVNU STRANU.... Živim život najbolje što mogu upravo po formuli... Ali u toj formuli mi nekad tj. često ostaje jedna nepoznanica. 
x - JA
y - ON
x+y=xy
E pa taj y me jebe... Nakon svakog razočarenja (a bilo ih je hvala Bogu), nakon svakog prekida veze koja je trajala nekad mjesec nekad dva nekad tri ali preko deset mjeseci nikad... tješim se (po formuli) kako je netko gore za mene pripremio neki Y zbog kojeg ću zaboraviti na svu bol i tugu koju sam osjetila do sada...
Jednom sam već rekla da je lijepo kad shvatiš da na svijetu stvarno postoji tvoja druga polovica, ali što kad shvatiš da iz nekog razloga nikad nećete biti jedno... U svakom slijedećem Y tražim svoju polovicu, uspoređujem je sa nesuđenom polovicom i naravno nitko ne prolazi test jer tražim upravo njega... 
Do kada ću tako ne znam, hoću li ga jednom zaboraviti i sjetit ga se tek kad nađem negdje sliku, ili ću cijeli život živit sa saznanjem da pravi Y stvarno postoji ali da ga ja neću imati za sebe ili ću se poigrati sa svojom dragom Sudbinom kao što se ona igra sa mnom i zgrabiti svog Y kad tad, usprkos njenoj odluci da nikad ne budemo jedno...
Tko zna, možda tek onda shvatim da to uopće nije taj Y koji mi nedostaje... 
p.s. Nemo ti si jedan veliki Y 
Post je objavljen 20.10.2006. u 10:06 sati.