::ribafish - čovjek krnje jetre::

ponedjeljak, 12.12.2011.

Vinska Ribica No 1.

Vinska Ribica No 1.




Bila je devedeset i neka, Smileta nije bilo doma pa sam mu prek mame telefonom poručio da ponese dvije litre vina i bude u devet pred Krležom.
Išli smo prvi put u životu na neki snobovski tulum na Pantovčak pa sam imao tremu.
U devet je Smile bio na Trgu ali bez litara i sa – Žigom.
“Dobro, jesi li ti normalan, dvije litre na trojicu?”, rekoh mu s po litrom Stolnog Bijelog u svakom džepu.
“A tak mi je stara prenijela, u devet na trgu sa Žigom…”

Uglavnom, kad ti subota navečer tak počne, to onda završi da smo vidili striptiz, obrstili fridž i popili skoro sve - skoro jer nije bilo ništa za pit i još nam je ukralo jednu od dvije litre koje smo donijeli…
Pa se naš četvrti frend Veljo razočarat stuštio u špajzu i mrknuo neku bocu koja nije izgledala klasično vinska nego skupo vinska, pa smo zbrisali van, gurnuli u prvom parku granom pluto unutra i polusmrznuti popili ispred Concordije taj Chianti koji opće nije bio loš.

I sudba me kaznila jer sam imo prste u krađi, pa me još mjesec dana bolio nožni prst jer sam praznu bocu išao šutnut i pogodio.

Dvadesetak godina kasnije, ja sam ipak mrvu stariji i ozbiljniji, a Zagreb je postao divno mjesto za one koji su evoluirali s Golubice, Ribara (sori Pajo), Jure i ostalih otrova što su ih kombinati u litarske boce stavljali, a mi rokeri i pankeri trusili po parkovima i tulumima…
Zagreb je tako ovih dana bio domaćin jednoj velikoj priredbi koju eto ne propuštam zadnjih par godina, a zove se MEĐUNARODNI FESTIVAL VINA I KULINARSTVA i održava u zagrebačkoj Esplanadi.
I tako je vinski seljober, čovjek koji je donedavno mislio da je portugizac mlado pirenejsko crveno, Krauthaker neka vrsta kompjuterskog virusa, a maceracija fajrunt u javnoj kući – sada počeo uživati u vrhunskim mirisima i okusima.

Ali to nije sve!

Jednoć davno, dvije i pete ili šeste, kad sam prvi put slučajno otišao na jednu takvu vinsku manifestaciju, upoznao sam sitno cinično božanstvo što kao Gurwoman se predstavi, i otad na takve skupove idem samo u pratnji onih koji puno znaju.
Pa tako ovih godina pijuckam s kapnim legendama Barbom, Vodopijom, Vinopijom, Ivanhoeom, uzduž i poprijeko lijepe naše, od Karanca do Korčule, od Istre do Imotskog, pišem o tome za Dobru hranu Jutarnjeg lista, testiram bisere i fakat uživam.




A kako je sebičan onaj koji s bližnjima ne podijeli dobro (Riba Hedonistima, 3.14), tako sam odlučio svoje putešestvije podijeliti i s vama, pa vi savjetujte, kritizirajte, pozovite na tulum.
Život je prekratak da bi se svađali i pili loše stvari, kad već ima toliko dobrih, zar ne?

Sezona je tako počela oduševljenjem sjajnim ženskastoidnim Maximom iz Kutjeva.
Inače žene barim muškatom, Kabolom ili Geržinićem, ovisi na koji naletim u Vrutku, ali ovo je stvarno dostojna zamjena.
Slatko, slasno, pitko.
Za prije seksa.
A dalo bi ga se pit i kad sam u depri, ono dok repka gubi ili tuku Brusa Vilisa…

Onda mi je ko budali šamar sjeo i Krauthakerov rumenko Cabernet Sauvignon.




Kojeg nakon treće čaše uvijek zovem kabinet. Suhi aromatični zloćko, prokleto zove na nježniji steak.

Trapanov Syrah sam probao prilikom testiranja maslinovih ulja (nije bljak, nemate pojma) i dopao mi se jer je ko gazda - divalj, uraganast i pomalo lud. I baš zato sjajan.




A tada je na red došao prvi dan Esplanade i Ines u bijelom. Vino za anđele, od etikete do okusa, bijelo vino boje prošeka i mirisa domaćih kolača. Neponovljivo.
Nastavilo se žderanjem klobasa, sireva, Crnog ulja Dravskih nemani (od preprženih bućinih koštica, zakon!),




sve do najboljih inćuna u životu poslije čega su samo crnjaci imali smisla - dakle Saint Hill's dingač.




To ću pit kad ću bit besramno bogat, čisto da uživam gledajuć na pučinu i mirisajuć more.

Drugi dan sam nakon Kozlovićevog Mladuha (kad vidite duha, napijte se Mladuha)



uhapsio Chefa Matu Jankovića i iskoristio ga za srž prve Vinske Ribice – na sajmu sa Chefom.
Uglavnom, sa Chefom sam proveo dan, bio je predivan. Em čovjek zna puno o vinima i još više o sljubljivanju, em je totalno pristojan i duhovit, daleko od mučkog đubreta kakvog je glumio u reality showu.
Ali smo se poklali. Ja mu reko da sam jučer jeo najbolje inćune u životu, on da nema šanse jer su najbolji inćuni oni iz iz Labina. Pa sam ga doveo do meni najboljih inćuna, a on prstom pokazao – pa to su labinski!
Pa smo si pojeli i popili koju.




Ostat ću mu vječno zahvalan na otkrivanju Zlatne Penine, ubojito osvježavajuće sve sa onim konfetama unutra, kao i pojam marke Bibich, kraj koje smo ostali sat vremena i testirali sve od Debita do Prošeka.

Mašala.

Mjesec je završio brutalnim Meneghettijevim Brutom, težak za utočit, lagan za popit, spor za pustit.




I još sam se prelijepo uždro rižotom od kozica u Maredu, mrzim priznat da ima i boljih od moga...



Toliko za sada, uživali vi meni, čitamo se uskoro!

petak, 09.12.2011.

Šest pera bez tripera, u pisanju nova era!

Šest pera bez tripera, u pisanju nova era!

Intervju s mnome u novom broju magazina Stilist na svim kioscima. Intervjuad s njima petoricom pročitajte u tiskanom izdanju, zato - trk po broj, košta ko pivkan, ajd, ajd...



Uploaded with ImageShack.us

Urednik si seksa u Stilistu, a hobi ti je putovanje, našto prvo pomisliš kada se probudiš - posao ili hobi?
Ako sam sam, pomislim na seks i kavu, ako sam s djetetom pomislim na kekse i miljeko, ako sam s djevojkom – onda ga samo blututnem. Buđenja su zakon.

Besplatno putovanje Transsibirskom željeznicom, ili vikend s komadom u najskupljem hotelu u Dubaiju?
Može, tim redom! Nakon solo putovanja votkom kroz Aziju, taman se možeš fino oporavit s curkom na pijesku!

Strahuješ li da će te žena pitati - pisao si o tome, a vidi te sad? Gdje je umijeće o kojem pišeš?
Mudra žena će shvatiti da je pisanje zanat, težak zanat. Mislite da chefovi kuhaju ili da se porno glumice seksaju kad dođu doma?

Koliko puta pomisliš na seks dok putuješ?
Uvijek mislim na seks.

Što je gore - loš seks ili loše putovanje?
Nema lošeg seksa, a bit svakog putovanja je da si tako postaviš letvicu da možeš uživati i u najmanjoj sitnici. Nedavno pričam s frendom koji je bio u Peruu i na Uskršnjem otoku. Kaže, bilo mi je hladno i vjetrovito i općenito bez veze, šteta novca. A ja mu onda ispričam kako sam bio u Rakovom potoku i pola sata se svi smijemo. Ljepota je u očima promatrača, ružnim i dosadnim ljudima je sve loše…

Tko te više čita muškarci ili žene?
Ako pišem o pivima, muškarci, ako o seksu – žene. Pred tri mjeseca na Malti me zaustavi neki frajer, kaže, jesi ti onaj Ribafish, rekoh da jesam, a on će “Jesi ti ono dvije i treće napisao da Osječko pivo kisi po kupusu…” Pa ti reci da Hrvati ne čitaju!

Koje bi tri stvari ponio na pusti otok, zašto?
Frižider, ogromni, neugasivi, samopunjiv s godišnjim zalihama bifteka, juhe, šalše, špeka, sira i luka, dvije neutažive mulatkinje Amazonke nimfomanke (jednu s jačim cicama, drugu obloguzu i da ima duže nokte za češkanje) i još malo piva. U biti, čakiju, udicu i kremen.

Koje bi tri stvari ponio na pusti otok sa Scarlett Johansson?
Fotić, maslac i pušku da se ne bi još netko slučajno iskrcao… Još da je Christina Hendrix tu...

Jesi li romantičan, gdje pronalaziš romantiku?
Nevjerojatno je kako se jedno ovako naizgled bahato stvorenje može u sekundi presvičati na gugutavo biće koje može satima mljet o glupostima koje radi dok je sa svojim rastavljenim jedincem. A raznježi me i dobra klopa.

Jesu li ti žene inspiracija za pisanje, koje žene, zašto?
Što je žena gora, to više inspiracije dobijem. O čemu da pišem ako je žena mila, krotka, orna za seks i pušta me na pivo i nogomet? Znate koju?

Gdje su najzgodnije žene? Gdje se najbolje oblače?
Od 57 država najzgodnije su žene u Donjem Stupniku. Sestre mi! Australke su slobodne i razuzdane, Islanđanke nude seks kad se napiju, Kineskinje pljuju po cesti, tunižanke su mi promakle… Najbolje obučene ževne su bile na St. Kilda’s partyju u Melbourneu. 200.000 žena u badićima. Raj…

Gdje se nalazi krevet u kojem se najbolje naspavaš?
Bitno se probuditi sretan. Materijal, veličina i lokacija nisu bitne…

Gdje ćeš dočekati novu godinu? Ako želiš, reci nam u kakvoj atmosferi - intimnom društvu, partyju ili slično.
Provest ću je u intimnom društvu savršeno zgodnog frajera, duhovitog, zabavnog, nasmijanog i šarmantnog. Igrat ćemo Lego Indiana Jones i Super Mario Galaxy na Wii-ju, legiće na stolu i lovice po stanu, a onda se prepustiti čarima tata Ribine tromesne sarme, dvoslojnom pudingu i gledanju vatrometa. Al ću ga razbit ako će se poslije laktarit u krevetu… Nova godina je rezervirana za Roka, mog savršenog šestogodišnjaka, najbitnije stvorenje u svemiru. Pijuckanje nije zabavno kad si sam, puno je ljepše kad si na putu…

Kad ćeš konačno napisati knjigu? Hoće li biti o seksu ili putopisna?
Došao sam jednom izdavaču sa tristo stranica dnevnika. On mi je predložio da dodam par likova, ubacim puno seksa i u biti napišem roman, te da si pritom nabavim sponzora za korice. Onda sam ga pitao jel trebam i platit nešto da mi gospodin to da u štampu, našto se on – zamislio!? Dok ne nađem inteligentnog i sposobnog izdavača, sva tri zlata vrijedna rukopisa čuvam duboko u sefu.

Što misliš na koga se žene više pale - muškarce koji pišu o seksu ili putopisce?
Kako sam u obje skupine, mislim da su seksolozi ipak atraktivniji. Ali kad se jednog dana osramotim na “Žlijezde pjevaju”, Šale će vam izgledati kao Barišnjikov! Onda očekujem pravu navalu – žene vole tješiti…

U društvu Šalkovića, Ivančića, Veličana, Šimleše i Hercega. S kime će dama u vašem društvu ostati pričati do kraja večeri?
Ostat će pričat sa Šimlešom dok ćemo mi ostali rundati na šanku i pokazivat tetovaže i ožiljke.

Broj zemalja koje si obišao
57, iako sam varao u Lihtenštajnu (popio tek pivo na benzinskoj) i Bjelorusiji (popio tek pivkana na glavnom kolodvoru u Minsku na putu Moskva-Kijev).

Omiljeno jelo?
Špek fileki, krvavice sa zeljem, salenjaci, tatin grah, babine dagnje na buzaru, mamin gulaš na naglo, kamenice, pršut od boškarina. Ne nužno u istom obroku. Inače sam poznat kao svežder i zlatno nepce i nikada nisam rekao ne. Hrani…

Piće?
U birtiji Tomislav, kod kuće Tamni Bernard, u Škotskoj Balić 17 yrs, Geržinićev i Muškat Kabolu, Trapana i Saint Hills, kod mame i tate limunadu… U biti više pića volim nego ih se grozim, a najvećom uvredom smatram vodom u plastici. Besmisao, krađa, prijezir…

Neostvarena želja?
Nastupiti na Olimpijskim igrama u dresu hrvatske curling reprezentacije, neplaćeni seks sa crnkinjom, jednomjesečni plaćeni posjet Južnoj Americi s naglaskom na Steak House u Buenos Airesu i sendvič s pivom u Macchu Pichuu i da mi dijete bude sretno.

Omiljeno prijevozno sredstvo?
Automobil volim zbog pive i pauza, dostupnosti i slobode, autobus zbog mogućnosti spavanja i neodgovornosti, vlak zbog hodanja i lijeganja, avion zbog brzine, iako mrzim aerodromsku birokraciju. A i pješke je divno. Ma samo da se putuje…

Sljedeći korak?
Moldavija – zadnji europski pečat. Onda Argentina i Latinska Amerika, zadnji netaknuti kontinent. Ili Kuba i Jamajka kad uleti neka lova.

A trebao bih i parkete nalaštit…

utorak, 06.12.2011.

Ponor razlika: vožnja

Zanemarite onu koku što rastura Paris-Dakar i pogledajte žene za volanom. I obratno – bacite look na debile koji misle da ćete se ovlažit ako uđe u škare između dvije cisterne. Bože kakvih kretena ima...

On
1. ne kreće vozit bez uz čeonu kost pripijenih crnih naočala
2. obavezno je s nečim u ustima (žvakom, cigaretom, čačkalicom ili granom masline), da privlači pažnju na semaforima i pri prolazu uz inn birtije kraj ceste
3. lijeva ruka mu je crnja sedam puta od ostatka tijela jer prozor mora biti otvoren, e ne bi li se čulo treštanje ili možda uspije zašlatat neku nesretnicu na rivi
4. ljevica mu je iz istog razloga i duža par centi, a ima i ožiljaka od vrelog lima i asfalta pod noktima
5. obavezne su naljepnice tipa – sex instructor i ostalih neuspjelih pokušaja duhovitosti na koje svakako pokaže kad utjera nesretnicu u makinu (to ja piso!)
6. na unutrašnjem retrovizoru ima tonu nepotrebnih amajlija, od bakine krunice, cd-a koji navodno odbija murjine radare, tri smrdibora, još naočala, privjeska zečje šape i porebrice i zastavice NK Zmaja iz Rtine
7. pepeljara naravno prepuna, a aroma u interijeru zagasito nikotinska s tendencijom na povraćanje
8. sve je puno računa, post-ita, novina, strganih karti i listića za klađenje, ali on sve to zna gdje stoji i uredno pri 130 na sat traži nešto duboko nagnut na suvozačičino bedro
9. zelenu kartu i policu osiguranja je vidio kad je podizao prve tablice. Ili to nije bila zelena karta?
10. Misli da je frajer ako uđe u zavoj s duplo većom brzinom od dozvoljene
11. Obožava kopati nos na semaforu i bacati ostatke ispod sebe kad ih upozna
12. Ima hrpu kazeta za koje nitko ne zna što skrivaju osim njega. Pušta ih toliko glasno da vam se bubnjić osjeća kao ciklama na himalaji, a istovremeno vam pokušava prodati neku spiku
13. Čuvajte se desnice!
14. Pod se eventualno čisti kad se vozi baku u bolnicu ili nikad. To je ipak dio imagea
15. Na cesti se mora obavezno pokazat da je muško, što sočnijom psovkom, pokazivanjem bosanskog grba, hercegovačkog zuba ili lupanjem dlana u čelo
16. Truba je stvorena da se upotrijebi ako itko ne krene na semaforu te milisekunde kad on misli da se treba krenut, kužiš ono, debil tromi...
17. Pazite da mu ne zalupite prejako vratima. Durit će se dva sata
18. Jedva čeka bilo kakav sudar, po mogućnosti sa sisatom plavušom pa da se pokaže kako je on u pravu, pametan, bog. Ako je muško, konačno ima priliku izvadit gan.
19. Pušenje dozvoljeno - ako ne smeta volan
20. Lomi se godinama da od staklene vune (na principu “Uradi sam”) napravi kul branike kao one original iz kataloga, kupuje preširoke gume, nabrije motor i zamrači stakla. Od peglice je u stanju napravit batmobil.


Ona
1. Mora promijeniti nagib sica čim uđe, pa makar ona zadnja vozila auto
2. Na mobitel se javlja obavezno pa makar upravo preticala, rađala ili joj trubi 30 ljudi
3. Ako se uvali nekome u traku bez žmigavca, misli da je enough to što je prirodno zgodna i da će to biti sasvim dovoljno nervoznom čovjeku koji je mam okinuo nosom u šajbu
4. Pri kretanju na semaforu ima refleks pohane bukovače, ali kad joj trube to strahovito hrani njen ego jer shvaća da je primjećena
5. Ne može shvatiti da netko drugi može imati prednost ako se njoj u tom trenutku negdje žuri
6. Lakše je stalno vozit u drugoj nego mijenjat gore-dole svakih 10 sekundi, a kad je već stala, čemu sad vraćat u prvu kad se i ovako može krenut. Brzina ubija
7. Ako je nešto zanima o radu motora, to će i pitati radnika na pumpi. Na žalost, vrlo rijetko je nešto zanima
8. Za haubu misli da je ono pod što sjedneš kod frizera
9. Kad kazaljka prijeđe onu crvenu crticu za benzin, zasigurno se može voziti još 100 km. To je samo glupo upozorenje proizvođača da više trošimo
10. Kad joj se ugasi auto ne može ga pogurat jer je u štiklama i minici. Izlazi iz auta, vadi napola sisu pa stopira dok se ne zaustavi neka ćelava mrcina da joj pomogne.
11. Ne, ne treba mi oprat šajbu. (a u sebi misli) "Droljo mala sisata, misliš da si bolja od mene ako si 10 godina mlađa, ne dam ti dvije kune, krepaj ti i tvoje sise koje stoje..."
12. Naljepnicama Beba u autu, Beba na putu, My dog, my baby, I love Široki Brijeg, pokazuje koliko je duhovita, kreativna i na raspolaganju
13. Umjesto malog aparata za gašenje požara ispod sica drzi dezodorans okrutnog mirisa koji uništava ozon, trajnu i sve do tada živo u autu.
14. Na podu je sloj računa, kutija od cipela, kava to go, hamburgera, kutija antibejbi pilula i nutela, na staklima su štitnici u obliku crtanih junaka, navlake na sjedalima ocrtane mačkicama, a sve ukrašeno medvjedićima za sreću koji obješeni lamataju vamo-tamo i kraljevski odvraćaju pažnju.
15. Žmigavci su non-stop upaljeni, za slučaj da ugleda benzinsku stanicu s krive strane pa mora naglo skrenut.
16. Toliko čvrsto drži volan da ne stigne do kraja vožnje pritisnut gumb za okretanje kazete. Naravno, sluša se samo jedna strana
17. Semafori služe kao male stanke za podsmjehivanje kopačima nosa, ali ona sama zato stalno šnjofa oba zapešća od novih testera parfema ili se tare zubnim koncem, popravlja maskaru...
18. Parkira se među automobile toliko pripijeno da kolona mrava mora skretat rutu. A vlasnici parkiranih vozila moraju do sjedala ulazit kroz portapak.
19. Promjenit gumu? Pa da potrga nokat ili zmaže haljinu? Uostalom, čemu služe mobiteli i glupi frendovi koji bi je ševili al nemaju dovoljno love...
20. Voli sudare. Ne brine zbog štete jer će to tata ionako popraviti. Više cijeni upoznavanje osobe putem sudbine - tko zna, možda se tako jednom i uda!
21. Na parkiralištu čovjek iz kućice mora izaći, strgnut joj papirić i dodat jer ona ne želi pružat ruku da ne nažulja sisu. Po parkiralištu traži hlad i kad ga ne nađe, auto obloži kartonima oslikanim svim mogućim looney tunes likovima.
22. Kad pred autom ugleda zgaženu mačku naglo koči dok pritom traži prvu pomoć u pretincu. Slučajno umjesto kočnice zalomi gaščinu i pređe preko lubanje, te plače i slama se danima.


Uvijek me pucao egotriperski bed kaj me ne potpisuju kao autora u Ponoru razlika.
Milišić i pokojni Tomić su imali ideju da seciram neke kretene od 20-30 godina koji imaju para i nemaju kulture a tu su među nama, voze bijesne aute i farbaju se u plavo, nešto kao mladež hadezea.
Pa sam puštao mašti na volju.
I sad stavljam tu...


Klik 2004.

četvrtak, 01.12.2011.

Dnevnik navijača - dan prije ždrijeba

Dnevnik navijača 19



Uploaded with ImageShack.us

Vidljivo pripit izlazim iz aviona u kijevskoj zračnoj luci.
Seksi stjuardesa mi krišom namiguje i daje papirić s nažvrljanim brojem svoga mobitela, naime, ja sam joj kao slavni novinar obećao večeras puno pričati o ljepotama Jadrana.
Na kraju dugog crvenog tepiha čeka me visoka delegacija ukrajinske vlade s pomno biranim uzorcima dimljene jesetre, boršča i tri vrste kavijara te probranim pivima, orkestar svira himnu, a ja se ponašam šeretski kao Donald Sutherland u “12 žigosanih”.
Znate onu scenu kad glumi pukovnika i pita nekog pitomca “Odakle si sinko?” on sav ustreptao odgovara (lagat ću), “Stenton, Ohio, sir!”, a ovaj kulerski kaže – “Nikad čuo…”

I tako, ja i dalje na tepihu, predsjednik me čeka u ruci s nekim ordenom i ključem od vile Ševčenko, spreman da mi je preda na korištenje tijekom EURA i sav usran jer ipak sam ja Ribafish, ono, zvijezda.
Taman dođem na metar od njega, bataljun ispali počasni plotun, grlice se uzletiše, kad sa strane uleti deset plavuša i sve dižu majice “Ribo, ne vjeruj im, oni su korumpirani!”.
Stotine gorila krene na golosisne sirotice, ali ja mahnem rukom i svi stanu.
“Čekajte, idemo do mene, sve ćemo riješiti.” Uzmem ključeve iz ruku znojavog predsjednika, srknem dvije kamenice, povučem lajnu kavijara i butelju votke, zagrlim prve dvije plavke koje su najviše plakale i krenem u limuzinu.
Budale, nisu ni skužili da sam špijun koji će iste večeri nakon bjesomučnog seksa provaliti u zatvor i oteti Juliju Timošenko sa sve onom kosurinom koju mora satima češljati prije spavanja…

Budim se skroz umoran shvativši da ležim na leđima, što znači da sanjam pizdarije, ali pritom i hrčem, pa vadim djetetov smirujući lakat iz vlastite sljepoočnice.
Da, moji dani s juniorom, dani legića i puzzla gdje oko seže, kuham kavicu i proklinjem previše palačinki od sinoć, uvijek mi teško legnu.
Ukrajina.
Kud baš Ukrajina.
Dalje je od Poljske (kad uračunamo na čekanje na grani), ljudi su grozno siromašni i ljuti na režim, režim zajeban, nije se baš uputno napiti i očekivati vrhunski tretman u zatvoru - ne zaboravite da je ovo najistočnije europsko prvenstvo ikad održano.
Navodno su Ukrajinci još sporiji i od samih Grka prije Olimpijade u Ateni, pa je i to jedan od faktora koji bi nam više sugerirali grupu u Poljskoj.
Svejedno, ova ogromna žitnica u kojoj se od piva ponajviše piju Chernihivske i Obolon bi ipak financijski mogla biti isplativija, pa se potrudite preko couch surfinga i internet bookinga što prije srediti što povoljniji smještaj. Nije da obiluju pouzdanim hostelima…
Lavov mi je ostao u lošem sjećanju, valjda su ga izasfaltirali malo od 1988. (da, star sam, ubijte me), Kijev je jedno vrijeme bio najzelenija metropola Europe, Harkov ima milijun i pol stanovnika i najveći trg u Europi, a Donjeck je dalekooo…
Ali kako ljudi tamo dobro znaju za Srnu i Dudua, možda i najbolji ukrajinski grad domaćin…

Kupite današnje Sportske novosti za nastavak, barba Riba ima kolumnu!