Žalosno, ali nikad u životu nisam navukao kopačke.
Roditelji su rano shvatili da sam motorički debil (za prijatelje – MD) za nogomet, pa su me unatoč mojoj velikoj želji i htijenju, nekako uspjeli ušutkati kućnim računalom.
I tako sam osamdesetih godina prošloga stoljeća uz ZX Spectrum haklao jednoipoldimenzionalni Match day i prve verzije Football managera s napaljenim pixellima umjesto igrača.
Ali i redovito haklao pravi nogač.
O da…
Ako nije bilo kiše ili snijega, nakon škole bi se uzimala Tigar Pirotica (mi smo bili siromašni, nismo imali za balticu) i istrčavalo u park igrat Pipca ili na Gimku, školsko igralište – haklat nogač na rukometne golove ili na trokutaste košarkaške konstrukcije koje su skupa s terenom bile zvane – mali nogač.

Uploaded with ImageShack.us
Pipca se igralo po parkovima gdje je bilo onoliko klupica koliko i igrača, a svaki bi morao paziti da ne primi gol ili ne takne loptu dvaput.
To su mu bile mrlje.
Tko bi nakupio pet mrlji, napucavalo bi ga se loptom u dupe.
Isto kao i u Žuni, sličnoj igri ali na samo jednom, rukometnom golu.
U slobodno vrijeme prije hakla igralo bi se i zrende gdje si morao prekinuti dodavanje, a nedobog da si popio loptu kroz noge jer bi ti se smijao cijeli kvart.
A onda smo postali dovoljno veliki da zauzmemo cijelo igralište.
Pa bi se dječje natjeravali po asfaltu sve dok nas stariji tipovi ne bi potjerali s terena, tada je vladao zakon starijeg, a ne kao danas zakon bahatijeg.
Nažalost.
Nikada nisam bio igrač odluke, stajao sam najčešće ispred gola i žvakao neki keks te ugurao odbijanac poput mrskog mi Pippa Inzaghija, Horsta Hrubescha, Totta Schilaccija, uglavnom, razumijete me.
Bio sam onaj otromboljeni lijeni tapir kojeg se neposredno prije tekme uvijek bira predzadnjeg.
Dobro, nekad i zadnjeg.
I jednom u četvrtom osnovne nakon Ivane koja je, ajde, bila skoro pa muško.
Ali ja sam volio biti tamo, igrati, boriti se, trkati špicom protivničkog fantazistu i iskreno pi*diti kad primimo gol.
I stalno sam visio na haklu tijekom srednje i dijelom faksa.
I na moru na balun kod svojih na Korčuli, makar sav krvav od kupina, kaktusa i čičaka bio.
Jednostavno, živio sam da napravim koji dobar potez, ali sve je to bilo kilavo...
A onda, jednoga dana, ukazao se tadašnji predsjednik Mense...
Cijeli tekst u Sportskim novostima u subotu, 28.01.2012.!
Vaginini dijalozi – moj razgovor s nj(en)om
Sve ono što žene kažu netom prije odnosa duboko se zarezuje u, toga trena, vrlo minimaliziran muški um.
I zato, drage moje, pripazite na neke svoje riječi jer lako možete preplašiti nesretnika koji bi toga trena htio samo pet minuta veselog hopsanja.
Šaptač ženama u ovom broju Stilista savjetuje raznim tipovima žena kako neprilagođenom litanijom ne upropastiti seks!
1. Nesscaffe, “Tri u jedan”
“Želim te sada, uđi u mene, napravi to… Čekaj, stani, možda još nije vrijeme… Ma što ja govorim, skidaj se, uzmi me. O Bože, što mi to radimo, ja to ne želim, samo me zagrli, ne, nemoj danas, šmrc… Ma ipak, možda je bolje… zašto ti je pao?”
2. Amazonka, Xena
“Skidaj tu majicu mrcino, svu ću ti krv isisati, ševi me satima pastuše, o životinjo tusta… Aaaah, kakva ramena, kakvi bicepsi, kako ću ti izrovati kožu, mmm, vrat, obožavam ostavljati ljubavne ugrize, zgnječi me epohalno, poderat ću te kao stari Večernjak, rastrgat ću ti gać… alo, di ćeš?”
3. The One, Šefica
(U haustoru na putu kući iz kina ili kazališta) “Slušaj me crve. Napaljena sam od prve sekunde kad sam te ugledala i u meni sve vrije. Sada me potroši, kao nikad u životu, jasno? Vadi ga van!”
4. Domaćica, Maca Papučarica
“Molim, zašto si gol i kakav ti je to pogled? Već je petak!? Kud prije, ufff… Pa jesi li siguran da bi, nisam se depilirala, nokti su mi kao u tetrijeba, a i pogledaj mi kosu. I mislim da će mi doć ovih dana, sve me bolucka, ajde sutra ćemo, čekaj, moram sutra skuhat sarmu, može preksutra kad odu gosti, ionako mi se ne da sad, dobro neće mi se dati ni u nedjelju, bit ću sva krepana. Šta ne možeš sam, ajde, daj se sam, molim te, donijet ću ti pivu…”
5. Pionirka, Nemuštica
“Nemoj, sama ću se skinut, joj, jel mora baš ta muzika, to me podsjeća na dan kad mi je pas uginuo, e može, može ta, al malo tiše, ne, glasnije, sad se čuje susjed, jel uvijek tako bučno kod tebe? Nije ti se problem dignut, e super, a nije tebi malo previše svjetla, pa daj samo malo rolete spusti, e tako, jebote vidi što si dlakav, nisam znala, vidiš, to je meni grozno, a i nešto si se orosio, čekaj, makni se, oznojit ćeš me, fuj, jel ti to vruće, i meni je, ajd malo smanji grijanje, nismo u sauni, ja ti baš i ne volim saune, ono, dlakavi znojni frajeri, odvratno, au, priklještio si me, što si tako nagao, čekaj, da se pomaknem, auf, legla sam na daljinski, a da upalimo malo televiziju, ova mi je pjesma skroz bezveze… zašto si legao, ne diže ti se, tebi se to često događa?”
5. Mrmot, kozica
“O, uzmi me, molim te, pusti me, želim te, voli me, ispuni me, o koliki je, ajme meni, o nemoj cijelog, o kako ću jadna, ajme, o još, ne, stani, cijelog, nemoj, čekaj, stani, vrati, pusti me, stisni me… zašto si me prestao loviti?”
6. Dagnja, misionarka, mrakoljupka
“A dobro, ajde, al nemoj dugo. (Šest sekundi kasnije) Jesi?”
7. Fejkerica, lažnjača
(Iritantnom nazalnom bojom glasa Fran iz Dadilje) “Ou jea, ou, kaman, to, to bejbe, du it tu mi, kaman, gaaaad demit. Fantastičan si, o kako si obdaren, sou fentestik, oh, osjećam se konačno kao žena, razvali me hani bani, jea, guud…”
Savjeti kako se izvući iz ovih situacija u ovom broju Stilista!

Uploaded with ImageShack.us
I dok normalni ljudi vikende troše na birtije i diskače, mi genijalci igramo curling!

Tako je u subotu u Slavonskom Brodu na klizalištu sportskog centra Klasije u organizaciji CK Legija, održan četvrti tradicionalni turnir «Kutija čvaraka».

Malo smo se osipali od prošle godine, pa među živima nažalost više nema muškog Crolinga, a nastup su u zadnji tren otkazale CK Silent kod djevojaka i CK Vis kod muškaraca, no, skupilo se tu tridesetak fanatika.
Tako se na ledu našlo šest ekipa, sam vrh domaće curlingaške scene, orne za kobase, domaći kruh, mast, sir i kajmak, kuhano vino, domaću rakijicu te, naravno – pošteno napaljene na osvajanje jedinog domaćeg turnira!
Kao i na svakom turniru u Brodu, od prvoga dana umjesto pehara – trofej se sastoji od plastične posude krcate domaćim čvarcima po kojoj i cijela manifestacija danas ima ime.
Pa se isplati poginut!

--------------------
Brod su inače redom osvajali:
2009. Puf i ja iz Čunjaša pojačani Ogijem iz Zagreba
2010. Čudnovati Čunjaši 1 koji su u finalu pobijedili Čudnovate Čunjaše 2
2011. Višani
Nakon natjecanja po skupinama na terenu koji je jedva bio u granicama regularnosti (unatoč par dana krvavog truda ovlaštenih licenciranih Legijinih ledara Soje i Džonija pod jarkim se suncem led naočigled topio iz minute u minutu) došlo je do svakojakih neočekivanih rezultata.
Tako su višestruki prvaci, odnosno aktualna reprezentacija Hrvatske - CK Zagreb, izgubili obje utakmice skupini, a žene iz Zagreba i Broda pokazale veću snalažljivost na zahtijevnom terenu.
Čunjaši su mudrim geodetskim okom snimali konfiguraciju i jednu zgodnu mamu u publici te pokoju rakiju, da bi nakon neriješene partije s miješanom ekipom Zagreba i Crolingašica blitzkrieg metodom "trpaj sve unutra" iznenadili dotad netaknute Gombačice.

Naš kapetan je bio na visini zadatka,

ali ni mi ostali nismo razočarali, iako nismo bili kompletni.
Ogi naime dela, Sin je imao feštu, Stokili pauzira zbog prinove, Rex, Ivex i Zvonac su u prijelaznom periodu napustili Čunjaše - zato nas je bilo samo troje, ali smo pojeli i popili za četu!
Dakle, nakon natjecanja u skupinama, situacija je bila vaka:
Skupina A:
Mješoviti Zagreb – Gombačice Zagreb 4:5
Čudnovati Čunjaš Zagreb – Mješoviti Zagreb 4:4
Gombačice Zagreb – Čudnovati Čunjaš Zagreb 1:7
Poredak u A skupini
1. Čudnovati Čunjaš Zagreb
2. Gombačice Zagreb

3. Mješoviti Zagreb
Skupina B
Zagreb – Legija II Slavonski Brod 1:7
Legija I Slavonski Brod – Zagreb 6:6
Legija I Slavonski Brod – Legija II Slavonski Brod 8:1
Poredak u B skupini
1. Legija I Slavonski Brod (žene)
2. Legija II Slavonski Brod
3. Zagreb
Sad je trebalo nešto pojest (alevu i loj!),

i popit i razmislit kako odraditi polufinala a da teren ostane normalan za finale, pa su organizatori na čelu s Marinom odlučili da polufinale preskoče i da se odmah krene u bitku za broncu te paralelno na drugom terenu i - finale.

Pred oko dvadeset tisuća zagriženih navijača Marsonije, desecima baklji, pjesmom i pokojoj kobasi ubačenoj u teren, Čunjaši su u svom trećem brodskom finalu u produžecima poklekli pred uraganom fantastičnih poteza naših predivnih domaćica – Legije I.

Kada je kapetanica Legije primila prvu nagradu, pogledala je u našem smjeru, vidjela nam obješene nosiće i rekla u mikrofon lokalne televizije: «Ne mogu čvarci ostat u Brodu, poklanjamo ih Čunjašima!»

Eto, to su vam Brođani i Brođanke, Čunjaševi braća i sestre!

Tulum!!!
-----------------------------
Za 3. mjesto:
Gombačice Zagreb – Legija II Slavonski Brod 6:2

Finale
Čudnovati čunjaš Zagreb – Legija I Slavonski Brod 4:7
---------
Častan poraz, moja suza u oku, zagrljaj, slikanje, harmonika, urlanje, grah, lokanje, repete, smijanje, dogovori za prvenstvo Hrvatske u Budimpešti,

turnire u Bratislavi, prvi Zagreb Open u travnju i naznake skorog otvaranja dvorane za curling u Brodu.
I tako smo uz dva sata lagane vožnje naše klupske vozačice, fotografkinje i «daj molim te dodaj jedno pivce, igram» Andree (hvalaaaa!) i smišljanje taktike za novu sezonu - došli doma.
Divan dan, puno hvala Brodu, Legiji i svim hrvatskim curlašima.

--------------------
Curling klub Čudnovati Čunjaš inače je u 2011. je osvojio drugo mjesto na otvorenom prvenstvu Srbije u Beogradu, treće u rumunjskom Brašovu i ponosni su viceprvaci Hrvatske iz Mađarske.

Još možete biti naši sponzori, donatori i mecene, a i bacit koju s nama.
Jer mi nastavljamo niz!

Mi, Čunjaši!!!
PS:
Uvjerite se da ne lažem!
Previše...
http://www.sbplus.hr/slavonski_brod/sport/ostalo/brodanke_pobjednice/default.aspx
Muškarci i pranje veša
Kad sam bio dijete, mislio sam da su žene niže kako bi se lakše sagnule do otvora mašine, a muškarci viši da veš pobacaju po štriku za sušenje. Kad sam malo narastao, shvatio sam da je mama-servis jedan iznimno zahvalan stroj koji se puni na ocjene u školi, te bahato bacao prljave stvari u koš iz kojeg su one izranjale čiste i speglane.

Mudro se muško od stoljeća sedmog na sve moguće načine pokušava dovinuti najtežem dijelu pranja veša – sušenju. Osim već poslovično smeđeg zraka u blizini željezničkog kolodvora, tu je i faktor goluba pojačan faktorčićem vrabaca te x faktorom nekog pterodaktila. Ili me to mrzi onaj susjed s četvrtog kata. Pa se sve razbaca po radijatorima što zna imati i poteškoća u vidu napada mokre čarape u snu, kad misliš da te snubi vlažna krtica.
Spas se ljeti nalazi na ostakljenom balkonu koji jedini pruža mogućnost vješanja na štrik, pa samim time i stavljanje majica na njega putem vješalica. Jesam li spomenuo da sam novinar i da, hvala svevišnjem, mogu na posao u casual izdanju? Pa ako kvalitetno protresete majicu (au, oko!) i pažljivo je objesite na vješalicu (ne prekratku jer ćete sutradan imati epolete na ramenima), te suhu majicu odložite na stolicu, zna se dobiti oblik lošeg i nekvalitetnog peglanja! Koja ušteda vremena… Nedostaci vješanja na otvorenom balkonu su smrzavanje (takozvano kruto sušenje nakon kojeg možeš svirat air guitar na samtericama) te vjetar koji pobaca labave vješalice po tri sporedne ulice.
Cijeli tekst u današnjem Domu&Dizajnu, podlistku Nedjeljnog Jutarnjeg
A počeo sam pisati i za Webcaffe, pa skočite i tam!
Curling Darling
I tako jedna mala šačica ušuškane raje već godinama uporno putuje svake godine u nadi da će osvojiti prvenstvo u ovom olimpijskom sportu koji je po gledanosti u Kanadi odmah iza hokeja (tri i pol milijuna registriranih igrača), a u Škotskoj iza nogometa.
Smrzavamo se, padamo poput Bambija, odustajemo, posustajemo, bivamo malo zadnji pa malo pri vrhu…
I općenito se ne damo.
Volimo to boćanje na ledu, savladali smo rječnik i odgurivanje, metemo kao Cento Gradi od Kirbyja, veselimo se sitnicama koje prate one koji si nađu ovakav hobi da im uljepša slobodno vrijeme…
I tako, dok ovoga vikenda Čudnovati Čunjaši osvajaju svoj treći trofej “Klasije Open” na brodskom gradskom klizalištu (šatro, slabi smo ove sezone), a vi ne budite lijeni i naletite na pokoji trening nedjeljom, jer možda se upravo u vama krije talent za ovu genijalnu igru starih Skandinavaca i sjevernjaka.

Još kad bi Bandija nagovorili da nam sagradi miću dvoranicu, ma kontejnerčić, gdje bi nam bio kraj.
Ovako ću kao Fak morat potpisat za Sloveniju!
Ribo, Fače, skidaj gaće!
I naravno, Čunjaši i ove sezone regrutiraju mlade snage, takozvane Čune, te čirlidersice i igračice “Curling Darling”, pa vi navalite.
Jednog dana kad ćete na Olimpijadi u Sarajevu 2030 vidjeti moju malenkost dok primam medalju od Janice Kostelić – možda se i sjetite ovih redova…
Mi Čunjaši!!!
(Kompletan tekst na http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/page/2012/01/13/0278006.html)

Dvoboj palačinkama
Nakon kraćeg ali efektnog prepucavanja na Facebooku tko bolje peče ovaj tako popularni kvazikolač, tave su u sjajnoj atmosferi vinarije Wine Station Trapan ukrstili Ribafish i Šef kuhinje u Monte Muliniju Tom Gretić!

U ljevici mi pjenjača, desanka se uhvatila za najveće jaje u kartonu.
U mozgu se roji stotinjak savjeta koje sam pokupio hvaleći se na sva zvona kako sam na megdan izazvao jednog od najpoznatijih hrvatskih Chefova, good copa iz reality showa Masterchef.
Nakon sitnih provokacija (poklonio mi gotovu smjesu), sve se nastavlaj u veselom tonu.

Možda je veća faca, ali Riba može jače uvuć trbuh - kaj sad, a?

Vlasnik vinarije u kojoj se odvija dvoboj i toči samo fino vino, Bruno Trapan

daje znak za start i počinje prvi palančinkarski dvoboj “Tarapana u Trapana” u omalenom pituresknom Šišanu pored Ližnjana iznad Medulina!

U žiriju su ljudi koji su bili maloprije na Blind testu Magnuma (definitivni razbijač treme),

njih dvadesetak, pa ubacujem pet jaja – po jedno za pet palačinki, ono, da ne budu gumene.
Dodajem sol, mrvu šećera, glatko brašno i mlijeko dok drugim okom gledam kako Tom muti mascarpone i lemon curd.
E tu sam pukao.
Em sam potpuno zaboravio na mineralnu za ubijanje gustoće, em sam za fil spremio tek nutelu i podravkin pekmez od šljiva.
Kako se nisam sjetio lemon curda, divnog namaza između meda i džema od limuna?
Kakooo?

Sve se urotilo protiv mene.
Em je ovaj do mene veći, em ima 20 godina iskustva, em je simpatičan i fakin i ne možeš ga ni mrziti…
I još je stol na kojem smo pekli barem 20 centimetara viši nego po JUS-u, ili po čemu je god rađen špaher u mojoj kuhinji.
I rešoi na struju.
A ja plinski tip…
Tada mi pred oči dođe slika mog rastavljenog šestogodišnjaka i njegove gladne oči kad usred slaganja legića zaurla – “Tata, gladan sam!”
I kako u deset minuta najedem i sebe i njega i još nemam puno za prat.
Pa promrmljam u bradu – e nećeš Tome, nije ti Riba Jerry, idemo umrijet na bojnom rešou!
I krenem u smjesu ubacivati tajne sastojke.
Nema gledanja!

Naribana jabuka, svježa korčulanska kora od naranče i limuna, pis cimeta i as iz rukava – deci domaće barique šljivovice!
Dok se divim svom d(j)elu, bacam oko do sebe, gdje je Chef već napravio dva fila, zamutio tri tijesta i do pola završio prvi slijed!
Osjećam se malen kao Spužva Bob kad mu pukne špahtlica, puštam suzu u smjesu i radim prvo trzajno izbacivanje, svoju specijalnost.
Ali Tom radi dvostruki salto.

Spremam mu se od jada utočit litru octa u smjesu, ali tada poput vihora ulijeće gastroblogerska legenda Manjada i tura mi svoj čarobni pekmez od mandarina (da ga odma zreklamiram - http://manjada.org/online-shop-hr).
Boja mi se vraća u lice, snaga u bicepse i dovršavam prve primjerke.

Gretić ih peče na maslacu samo s jedne strane, po tome posipa nesquick i slaže na hrpu.
Nakon desete ih reže u obliku mađarice i prelijeva domaćim karamelom.

Izgledaju tako prokleto perverzno dobro da sam bačenu palačinku dočekao ramenom.
Motam svoje djevojčice u obliku kubanke, aranžiram tanjur tufnom šlaga te crtam ribicu preljevom od jagode.

Sva sreća pa sam jutros potkupio članove žirija Barbu, Gastroladu, Enogastromamu i Ivan Hoea, a uletio je i pokoji kompliment domaćici, pa su i moje uratke dočekali s jednakim oduševljenjem, no ipak su Play of the day bile Tomove micice punjene pilećim jetricama i posute mladim lukom.

Tako da mu zadnje, seksualno senzualne bucke - mini amerikanke-curdistanke, nismo ni mogli sve smazat da smo i htjeli.

Polumrtav motam zadnju natjecateljicu, Gretić isto umoran poslužuje svoje kolačiće, kad nas zagrli organizator dvoboja, bloger Zoran Vodopija i podigne nam skupa ruke.
“Čestitam pobjednicima!”
Tek sad znam kako je bilo Rockyju…
Ruka ruci, zagrljaj, smijeh, ponos što sam stajao i borio se kraj legende i pokro mu barem dva recepta, i onda još puno, puno dobrog vina vina i dobre zeke.
Ponovilo se.

Želi li netko dvoboj sarmama - javite se u Dobru Hranu Nedjeljnog Jutarnjeg i tuluuuum!
Enogastromama je snimila i filmić, pa uživajte!
enogastromama.wordpress.com/2012/01/13/produzeni-vikend-za-pamcenje
enogastromama.wordpress.com/2012/01/13/produzeni-vikend-za-pamcenje
Donji link valja!
Dijele se (i jope) dvije karte za Medveščak!
Rokovi sportski doživljaji
Nogomet: Zagreb - Hajduk, 12 minuta
Zaspo u marami
Vaterpolo: Hrvatska - Rusija, 14 minuta,
Tata, galama je
Rukomet: Zagreb - Flensburg 18 minuta,
Tata idemo igrat lovice
Atletika: Hanžek, 24 minute
Kak je velika ova teta, dosadno mi je, ajmo doma
Curling: Čudnovati Čunjaš - Vis, 26 minuta
Zjev, mogu dobit Nokiju s Angry Birdsima
Hokej: Medveščak : Villach, 44 minute
Počelo je mlako.

And then Rok meets Lara...
Onda su letile kokice...

...počela se objašnjavat pravila...

... i na kraju skroz zbližilo!

Ali ni to nije pomoglo da odgledamo IJEDAN sport do kraja, i na nagovor dječurlije je tata Riba otišao igrat skrivača na hodnik.
Pa kako Gospodin ipak više voli legiće od hokeja, tako danas opet proslijeđujem dobivene karte i želim savršen provod onome tko do 13.00 smisli najbolju navijačku pjesmicu, dobro, refren za Medveščakovce!
Dvije karte i dva kupona za mrzli Pan, nije šala, vrijeme - sad!

Nešto ovak?
The Hanson Brothers - The Hockey Song
http://www.youtube.com/watch?v=O6jwyMiilgE
Pogledajte mukte kršne seksi Kanađane i pokojeg Slovenca kako melju ugave Šugare!
Oćureć, šugave Ugare, Orbanove plaćenike, Hedervaryjeve sluge, koga god...

Naravno da nemam ništa protiv nikog, ali volim provocirat i vidit kam to ide.
Svejedno, jedna tvrda VIP pozivnica za dvoje za večerašnji Ice Fever u Areni u 19.15 sve s puno free kokica i mrzlog Pana očekuje onog tko napiše najbolji haiku “Ne u EU!” na blogu www.ribafish.com
Vrijeme sad, rezultati u 15.00 pa požurite!
Duša mi ulicom luta, bez kaputa, bez kaputa
(moj najdraži ex-yu blues iako uopće ne volim blues)

Uploaded with ImageShack.us
Kako kupiti kaput
Ogromna rotirajuća vrata City Centra One usisala su moje majušno tijelo u svjetleći šareni vrtlog stotina dućana, seksi prodavačica, izbezumljene razularene dječurlije kojoj je obećan slatkiš i pokojeg zbunjenog muškarca.
Došao je i taj dan, nakon 1993. i 2005. godine - krenuo sam kupiti novi zimski kaput!
Da, taj miris.
Kao nekad u Standard Konfekciji, Zeki ili Varteksu kad bi mama starog i mene nevoljke ćopila pod ruku, odbila od knjiga i svake dvije godine povela u kupovinu.
A poslije je slijedila nagrada u vidu hot-doga u neboderu, tosta na Zrinjevcu ili kesten-pirea u Vinceku koji onda još nije bio Vincek nego Volarić.
Ali tada si mogao ići u pet dućana i tri Name i to je bilo to. Sad te u sedamsto i tideset Molova, Arena i Svetih Helena zaplahne nekakav uvijek isti razrijeđeni miris tkanine pomiješan s fastfoodom i osvježivačem prostorija, nekako industrijski, težak i opor.
Stavio sam na papir sve što moj zimski kaput treba zadovoljiti.
Dakle, mora biti topao.
Nema tu sad rupa na vratu, da mi je iznad dupeta ili da je tanak.
Zatim mora biti elegantan, nisam više klinjo koji krene ujutro na faks, pa popodne na tekmu i ujutro se probudi u Puli bez da je skinuo jaknu. Kapuljača je poželjna, ali ne i neophodna, jer se njome nekako gubi na eleganciji, a nije da se želim furati na nekog monaha.
Hoću da ima i gumbe i ciferšlus, oboje jednostavne da se njima može baratati i rukom sleđenom od grudanja, kao i duboke džepove, lijevi za rukavice, desni za kapu.
I obavezno da iz džepova ne ispadaju stvari, dakle da su malo ukošeni.
E kad bi još bio malo strukiran i poduži, crn ili jako taman ali bez da skuplja dlačurine, vodootporan i da se ne mora često čistiti te da je cijena do 1000 kuna – mislim da imamo favorita.
Ovo je tek ulomak iz fotoreportaže koja se nalazi u najnovijem primjerku magazina Stilist, od subote na svim kioscima!

Uploaded with ImageShack.us
U biti, mislim da sam pobrko neke datume, ali ko da je sad bitno.
U 2011. smo imali prvi let avionom, panoramski iznad Zagreba.
Za jednoga mladića koji ne skriva kako će jednoga dana postati pilot, ovo je bio play of the month, ako ne i više!

Otkako smo prerasli 120 centimetara (sad smo na 124 i pol uz 24 kile nakon novogodišnjeg prežderavanja), a ja nisam skupio snage da ga steram spavat solo u njegovu sobu, postelju dijelim s posvudašnjim krevet-busterom.
Ali sve je dobro dok ne kašlje…

Ovo je početak orijentacijske trke trke u Karlovcu u organizaciji divnih ljudi iz OK Vihor, sporta koji spaja dvije Rokove najmrže aktivnosti – trčanje i razmišljanje.
Isti tata!

Run Forests, run - oznojismo se i dadosmo sve od sebe…

… nadajući se medalji.

Koja je i došla!!! Ta-daaam!
Tata ponosat.

Sudeći po ljubavi prema kadama i pjeni, slutim da će bit dizajner nusprostorija, ali do tog dana još ćemo puno kekasa i mlijeka popapat…

Legići su sastavljeni – uspomena na dugi vikend kad nismo mogli na zrak zbog boleštine.
Ubi me rastavljanje, ali kad skužim kako mališa slaže na mozak, bez gledanja, odmah idem na balkon pozdravljat komšije od ponosa!

Kao jedini legitimni nasljednik najvećeg regionalnog manijaka za ćevapima u somunu, Rokoklop i ja nerijetko napravimo piknik u sobi. To je naša sof(r)a!

Na putu do carstva vode u Rastokama, stali smo i u Turnju, jer ni Rokašvili, kao ni gro dječurlije nije imun na pucnjave, pištolje, petarde i druge imbecilizme koji mi piju nerve.

Tenk(re) i sin.

Rastoke su osim divnih slika ostavile i gorak okus odvratne hrane u restoranu na slapovima.
Bolje se u menzi u Lagosu jede…

Nedavno nam se dogodilo sljedeće.
Ja sam bio na prvom jutarnjem prijestolju, Rok je nešto Wiikao na Wiiju.
Nešto sam čitao, a on mi prišao s preplašenom facom, kao da je nešto zasrao, držeći nešto sitno bijelo u ruci.
Rekoh, nešto se razbilo, ali ne znam što, stvar bijela ko oveća šmrklja, a Rok će zamuckujući: “Tata, ja, ja sam popio soka i malo se lupio u zub, i zub mi je sad, sad mi je tu zub…”
Pa čovjek drži svoj zub!!!
Usro sam se od sreće, nabavio najveću kantu za čuvanje i rekao mami da mu Zubić vila stavi pet kuna pod jastuk jer je spavao kod nje taj dan…

Prvi zub!

Zahvaljujući divnim ljudima, par puta smo osvojili i Sljeme, iako nije baš teklo sve glatko - “Nosime nosime, nećuuu, neću se penjat nikad u životu, koliko još ima, gladan sam…” i tak na entu.

Mislim si da ga preveć mazim, al kad si nemrem pomoć.

Osim kad se tu i tam pošoramo…

Soba za igru je sad malo pošteđena prek zime jer smo uglavnom uz..

…Wii u dnevnoj. Mamu mu zaraznu…

Od ovogodišnjih recepata skužili smo da se hrenovke na pizzi na toplini – savijaju!

I da se pizza u Oro Gorou – jede tri dana.

Te da nas cure volu!

Možda zato jer se znamo obraniti?

Ili zato jer već fino plivamo leđno! Meni ovo zgleda ko froger…

Nikad neću zaboravit prvi dan kad smo se upisali u Medveščak, kad je Rok otišo sam u svlačionicu, ono bez mene, ono, sam, ono… Šmrc, još malo i škola…

Na kraju godine smo pisali pismo Djedu mrazu…

A Dida nas je poslušao i razveselio,

i tako smo ušli u novu.
Nekad ti nije teško rmbat kad vidiš tko te čeka, kaj ne?
Sve najbolje od dva Jakopovića, neka vam nova bude najljepša do sad u životu!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T