::ribafish - čovjek krnje jetre::

petak, 18.11.2011.

Smrznuti u potrazi za blagom

Inače sam novinar, pa često odem na presice, prezentacije, predstavljanja.
Pa se tamo nažderem i naločem i još mi daju neki poklončić za doma.
Problem nastaje kad ja onda napišem di sam bio i što vidio, a onda moj marketing kaže da nema mjesta, pa se organizatori s pravom dure na mene.
Ali to je tak i kaj se tu more, i kuhari sebi uzmu vrhunski gablec, jel tak, sve se zaboravi, ide se na nove preze, nekad objavi, nekad ne, čudan je taj spoj klijenta, advertizinga, novinara i krajnje informacije…
Nije da me to ispunjava, ali smatram da ako ne uljepšavam i ne izmišljam - da nisam nikog povrijedio.

A jednog dana kad se besramno obogatim i pokrenem svoje novine Hedonist, svi će mi novinari za ogromne honorare pisat samo o lijepim, veselim i finim stvarima i svi ćemo živjeti kao u bajci.
Do tad, i dalje idem s guštom po presicama s nadom da neću nikog povrijedit, i čekam da me netko iznenadi nečim novim.

E pa to je jučer pošlo za rukom Nokiji.
Kako sam prirodno retardiran za mobitele, bitno mi je da je što jednostavniji za upotrebu i da se lako pišu esemesovi, a nije naodmet da se i spojim na Fejs tu i tamo.
Zato sam se s guštom odazvao na skup novinara i blogera, redom bucmastih simpatičnih likova koji se okreću za zgodnim ženama i imaju blago perverzne komentare, kako bismo isprobali najnoviji model 700 sa NFC tehnologijom.



Uploaded with ImageShack.us

Ne, ne znam što je to, zbog jednog tipa koji je kasnio pa je predavanje bilo skraćeno.
Trebalo je inače počet u tri, ali je jedan kreten došao pola sata kasnije jer ga je direktor zvao u pol tri, pa se zapričasmo, pa sam zaluto u magli i Zagreb Tower zamijenio sa Zagreb Tovarom (neboder Splitske banke) i još parkiro kod Lidla.
Onda nas je zbrifiralo nekim engleskim izrazima, androidima, simbijanima i još nekim ratnicima, ja sam mudro šutio i klimao, a onda su rekli da se po tom NFC-u možemo svugdje gdje vidimo njegov znak spojit.

I tako naručit taksi, a to je tek početak, i da će se ukoro s mobitelom moći plaćati i cuga i klopa i računi i sve.
Dovoljno je prislonit Nokiju na znakić i ona se spoji i primi sve što se da primit.
A može se i prebacit sadržaj s jedne na drugu tako da se kucnu.
Pa smo si prebacivali fotke i nivoe Angry Birdsa.



Uploaded with ImageShack.us

A onda je počela “Trka” iliti lov na nagradu - dotičnu Nokiju.
Morali smo se spojiti, pročitati mejl koji nam je stigao, i onda otić tamo di nam je reklo.
Svi su izašli u aute i pojurili na tu točku, restoran Balon, osim mene koji sam moro do Lidla.
I tamo ić kupit neki penis da me puste van s parkinga jer im se svaki kreten tamo parkira.
A redaaaa....
Pa sam upo u kolonu za Hajnclovu i opet kasnio 15 minuta pa su me gledali.
Pa smo se obždrali i pričali o Nokijama i životu, e da bi se onda opet konektirali i otišli na novu točku – World Class Wellness.

Pred dvije godine to je bilo skroz in – platiš 5.000 kuna i treniraš kad oćeš.
Super fora za ljude koji imaju 5.000 kuna odmah za takvo što, pa sam dvije godine samo slušao da je to ono, buraz, kuiš, wow, mislim, ono i općenito smatrao to težim snobizmom, iako bi se jako volio rasteretit nakon šljake uz vježbanje i brčkanje.
I tako je nas osam tuljanoidnih novinara-blogera zauzelo aluminijski bazenčić i mlaku saunu i neuživalo u pogledu na stotinjak nabildanih frajera u potrazi za mufetinom, koje baš i nije bilo u većem broju.

Nakon sat vremena opuštanja i definitivnog ne WCW-u ikad, čekalo nas je iznenađenje – sms koji nam je poslan kad smo se konektirali, rekao je – trč do arene di se vrzma čiko s logom NFC na torbaku, ko ga prvi takne dobije 700-tku.
Pa smo trčali i motali se 45 minuta oko Arene u magli ko gorile u magli, i općenito smrznuli, da bi ja stigo drugi od 8 iza ovog sretnog na slici s Veselih hakera i dobio utješne karte za Lennyja.



Uploaded with ImageShack.us

Ali i morao vratiti Nokiju model 700 skupa sa svim slikama iznutra koje sam okinijo tijekom prezentacije-potrage-vrzmanja.
E je vam fora...

Inače, Nokija je tanka, ladna, plemenita, ali meni presitna jer još imam N900.
Ili mi je malo preženskasta ili ja kaskam za trendovima.
A taman smo se zbližili, skoro sam i fejsbuk pronašo…

Uglavnom, hvala Nokiji na druženju i razbijanju predrasuda, upoznavanju novih i tračanju sa starim pisačima, a više tehničkih detalja kao i oriđiđi slike na Bugovom sajtu i Vrdeljinom tekstu.



I naletite u subotu pol 3 u Prečko na football!

srijeda, 16.11.2011.

11. Smotra istarskih rakija – Hum 2011.

11. Smotra istarskih rakija – Hum 2011.




Nepune tri minute prije zaključivanja prijava, upadam sav zadihan u Polaču (općinu) u Humu.
U desnici mi domaća rakija od dunje i meda zakamuflirana u boci pelina, koja je po njenom osnivaču, proizvođaču, utjelovljivaču te autoru, mom dobrom frendu Dejanu - prozvana “Meduloza - Dekica”.

Spremna je za prijavu, nadam se i pobjedu!




Slatka plavuša na šalteru prijava prihvaća bocu i akontaciju od deset kuna, diže se i stavlja rakiju među stotinjak njoj sličnih na podni stalak u uglu prostorije.
Naša je Dekica tako u grupi na kojoj piše “ŠP”, pod rednim brojem 49.

Gledam ju tako s nekom majčinskom ljubavlju, mislim da sam se blago pripio na putu - što ti je dobra ekipa, a tada organizatorice pogledom, kao i moju ikonu Gurwoman (sa susjedovom rakijom u ruci) - lagano tjeraju vani.




A onda se odlučim na blef.

“Oprostite, znate, ja sam novinar Dobre Hrane Jutarnjeg Lista, mogu li nekom igrom slučaja biti članom žirija?”
Druga slatka plavuša, očigledno glavna organizatorica me pogleda u oči, primi se onako razmišljajući za bradu i promrmlja na tečnom buzetskom: “Ma ti si Purger, nećemo te stavit na jake rakije, krepaćeš nan, sjedaj tu među voćne!”




Iako s ekipom već pet godina gotovo redovno dolazim uživati u tim peckavim plodovima istarskih kazančića, dosad sam bio samo u ulozi promatrača – stojite na humskom glavnom trgu i čekate da iz Polače donesu rakije koje nisu zadovoljile žiri i onda ih degustirate iz brendirane čašice s logom koju platite 25 kuna.




A sada, iako me proglasiše plačimačkom, sada su mi se otvorila vrata raja.
Rekoh organizatorici, nema problema, iako mi biske bude strasti niske!
Pripremih fotoaparat, pročistih grlo ponuđenom jabukom (!?), ostavim ekipu na cjedilu da sami piknikuju




i tada je sve krenulo…

U svrhu populariziranja istarskih rakija, i ove je godine u najmanjem gradu na svijetu, Humu (kad prođete Učku pa desno, pa naglo lijevo, pa pitate seljaka kojeg ne razumijete ništa, pa zalutate, pa nakon pola sata uglavnom nekako nabodete prekrasno zdanje na brdu) organizirana 11. SMOTRA DOMAĆIH RAKIJ i održana u nedjelju, 30. 10. 2011.




Po propozicijama se moglo prijaviti najviše sedam rakija (minimalno 0.75l), od svake vrste po jedna, i to u sljedećim skupinama:

biska,
domaća obična,
rakija s rudom,
medenica,
šljivovica – krekovica,
brinjevača – smrička,
rakije s travama, voćem ili šumskim plodovima, te voća u rakiji (grojze u rakiji, čerišnje u rakiji, višnje u rakiji, žižule u rakiji, smokve u rakiji, oskoruše u rakiji…)




Na zidu sam pročitao transparent sa sloganom “DOMAĆA RAKIJA JE NAŠA MEDIŽIJA”, i uvjeren u probavna, afrodizijačka te ostala ljekovita svojstva istarskih rakija, krenuo na upoznavanje s kolegama u žiriju (Rovinj, Buzet, Buzet) te prvom od tridesetak rakija koje su poput šumskih vila dolazile i odlazile s našega stola za kušanje.




Imao sam malu tremu jer mi je nepce ipak kalibrirano na testiranje piva i dobre hrane, ali kakav bi istraživački novinar odbio ovakvu priliku.
Toče mi 0,3 cl rakije u čašicu, vrtim je u krug, gledam prozirnost i boju, mirišem i tek onda prinosim ustima.
Ova se četiri faktora zapisuju i daju konačnu ocjenu koja onda gura par najboljih u pripetavanje.
Pijem zlatnu tekućinu, žmirim i osjećam se kao Crvenkapica usred guste šume, kao da grlim i ljubim moćnu smreku i pijem njenu smolu.
Ajme, ako je prva ovakva…

Nakon petnaestak degustiranih ljepotica, moje kolege iz žirija kreću na puš pauzu,




a ja staklenih nogu i još gorih očiju tražim vrlo slatku organizatoricu da mi kaže par osnovnih podataka.

Gospođica Dores Blagonić mi priča sljedeće:
“Smotra se već jedanaesti put odvija zadnje nedjelje u listopadu u organizaciji Turističke Zajednice grada Buzeta i Udruge Hum. Za jedanaestu se Smotru sveukupno prijavilo 52 izlagača-proizvođača sa 125 uzoraka iz Istarske, Primorsko-goranske, njih par iz Zagrebačke županije i Slovenije, te jedna iz – Srbije, 14 više nego prošle godine. Rekordni broj je inače zabilježen na devetoj smotri (oko 100 proizvođača i dvjestotinjak uzoraka), a ove godine je rekordan bio - broj posjetitelja. Njih preko tri i pol tisuće, što je za naš mali Hum gornja granica! U regiji ima još sličnih manifestacija, vinske fešte, fešte od prušuta, maneštre, tartufa itd... s jednim ciljem - promocijom domaćih proizvoda. Zakonsko limitiranje proizvodnje alkoholnih pića ostavlja tragajer se mali proizvođači boje da će im inspekcija banuti na vrata, a dobro je poznato da upravo takvi proizvođači imaju i najbolje rakije jer ih rade za sebe i prijatelje…”

Pozdravljam se s ekipom




i vraćam unutra, slijedi druga ruka, odnosno drugo grlo, a kako u našoj kategoriji (svaka ima po tri-četiri člana žirija) ima preko pedeset prijavljenih boca, testiranje se nastavlja još dugo u dan.
Papir na kojem upisujem ocjene postaje sve mutniji,




plavuše sve simpatičnije i zgodnije, rakije sve bolje, gutljaji sve duži, a tada Ervino Radovan, najutjecajniji kolega iz žirija, uz našu saglasnost proglašava najbolju u kategoriji i nosi predsjedniku komisije.
Toliko me već fino zelo da odlučujem da ću imena pobjednika provjeriti u novinama, vještom manirom Šeksa u mladim danima sabora kradem jednu otvorenu bocu i nosim pjevajući svojoj ekipi na stepenicama prekrasnog kozje strmog Huma.




Gomila je sretna, svi se naslikavamo, sretna lica posvuda, nemirima ni traga, bend svira sve od Elija Piska do Batifjake, predsjednik žirija uz gromoglasni pljesak proglašava pobjednike...




Slikam se sa sad već savršenim plavušama,




smijem i veselim, i s prvim mrakom sjedamo u automobile i prepuštamo se u ruke vozačica koje nas razvoze po okolnim oštarijama gdje još dugo uživamo u fužima, tartufima i svemu u čemu je već Istra predivna.
Šteta što sam ove godine to prespavao, ali eto, bio sam u žiriju!




Dogodine ipak moram vratiti bocu…

Do sljedeće, 12. Smotre rakija u Humu, pobjedničkom će se lentom za najbolju rakiju moći hvaliti Kristijan Jermaniš, Kjeka (Buzet), te po kategorijama za:
Domaću običnu - obitelj Zidarić, Lindar;
Rudu - OPG Madalen, Umag;
Medenicu - Anđelo Brčić, Nova vas (Poreč);
Šljivovicu - Krekovicu Igor Božić, Tušikovac;
Brinjevaču - Smričku Luciano Jerončić, Pazinski novaki;
Bisku - Obitelj Perčić, Marči brig;
Rakiju s travama, voćem i šumskim plodinama - OPG Draga Prodan, Buzet;
Voće u rakiji - PTO Loris, Sv.Lovreč te
Najbolju ambalažu - Miljenko Brigljevac, Velika Gorica.




Za kraj još samo pozdravne riječi gospođice Blagonić:
“Bitno je samo da se izlagači i gosti u Humu osjećaju sretnima, opuštenima i da u svemu tome uživaju te da nas posjete i sljedeće godine. Domaća rakija mora biti domaća, nema veze odakle dolazi, i svi su rakijari dobrodošli. Jer se zna što je prava domaća rakija – “Domaća rakija je naša medižija”, odnosno lijek! Dođite nam i dogodine, obećavamo da će biti sjajno!”



I tak... Prelijepo. Vraćamo se 2012. s Dekicom 2, ali ne idemo nazad bez medalje.

Kapa dolje Humljani i Humljanke, vidimo se uskoro!

PS. Ona prva je i pobijedila, ona od žižula, štogod one bile. Drugarice od šparoga, maslina i drača, nisu bile te sreće. Dogodine...

ponedjeljak, 14.11.2011.

Krckanje kostiju, kobase, pivkan... (Football blog part 2)

Pravila igre




Football je timski sport u punom smislu te riječi. Ovdje ljudi ginu jedan za drugoga više nego u bilo kom drugom, jer ovdje niti jedan kotačić nema pravo na pogrešku. Dapače, ako netko nešto sfuša već na treningu, coach se dere upravo na njega sa zapovijedi da baš taj griješnik stoji sam kao Pale i urla drugima koliko sklekova, trbušnjaka i ostalih vježbi treba raditi. Nije baš ugodno dok vas gleda šezdesetak tipova koje ste upravo zajebali, zar ne? Početno je zagrijavanje zajedničko, a onda se dijele gospoda i radnici. Naime, obrana i napad su dvije potpuno zasebne cjeline i čak ni ne dijele svlačionicu. Napad je onako, više fin, elegantniji (iako se i tu, vjerujte mi, itekako gine kako bi se sačuvao onaj lepi beli), a u obrani se piša krv. Američki veteran u funkciji trenera obrane, kamenih podlaktica i izbrazdanih listova nadgleda kratke ali oštre bitke kršnih macana koji gutaju prašinu i frcaju znoj dok pokušavaju s probojima i rušenjima proći drito kroz meso svojih suigrača. Udarac kacige u štitnik trupa igrača zvuči kao kad tenk prelazi preko Fićeka pa nesvjesno okrećem glavu i krivim usnice, dok bačeni igrač umjesto da uzme višemjesečno bolovanje, ustaje poput vižljastog djeteta, trči po loptu i traži još. Zadere se pritom na juniore da trče po led, i juniori stvarno trče po led. Rijetko viđen elan, nevjerojatna nabrijanost i želja za uspjehom.




Divim se trenerima i sada mudro i ponizno štujem njihov savjet da sačuvam ove svoje stare koske. Polako shvaćam zašto je football toliko popularan – ljudi, pa tu svi ginu. I onaj sićušni tanani žilavi trkač od 60 kila, i ona mrcina od 120 koja životom štiti svog zlata vrijednog quarterbacka, svoj mozak ekipe… Ne može se u footballu dopustiti da golman kopa nos ili fantasista bere djetelinu oko centra, razumijete, svatko ima zadatak koji neobavljen razara tim. I svatko je bitan i nitko ne smije stati niti treptaj oka. Jednostavno – ne želiš pogriješiti i imati 60 kivnih pogleda u svom zatiljku. Tijekom treninga se urla, bodri, lupa po kacigi ako si dobro odradio zadatak, dere, baca, pada i diže. Ali ako zasereš, brate, dužan si 1200 sklekova…




Zašto će ga Hrvati popušiti
Hrvatski sport broj jedan, nogomet, danas nažalost kilavo tone u ispodprosječnost. Repka nam gubi od nekih liliputanaca, liga nam djeluje kao El Shat, dio igrača je preplaćen, dio na rubu gladi. Tijesnom porazu od Reala se veselimo kao Srbi bitki na Kosovu… Sumnje o korupciji, mitu i namještaljkama toliko su izgrizle ovaj divan sport da se više rijetko tko uputi na stadion. Publika sve više hita na hokej gdje se pjeva i kad se gubi jer ljudi ostavljaju srce na ledu. E pa football je poput Medveščaka, ali na livadi. Jer dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, football ima upravo ono što je odumrlo u domaćem nogometu – snagu, ljepotu, energiju i iskrenu sportsku borbu na život i smrt.




Nema tu previjanja, rasprave sa sucima, oka sokolovog, simulacija i odugovlačenja. Sve ima svoj tajming, sa sucima nema razgovora, a iako smijete na puno načina srušiti protivnika (meni osobno najdraži dio) – sve je strogo propisano u pravilima i svaki se neposluh najstrožije kažnjava. U Raidersima trenira 68 ljudi, u ligi ih može igrati 36, na teren će istrčati 11 najboljih. I svatko od njih to dobro zna i zato umire na treningu kao što će ginuti i za koji dan kad istrči na neku novu utakmicu prvenstva Hrvatske, u sportu koji definitivno ima budućnost na ovim prostorima. Jer nudi ono što raja obožava – gladijatore željne krvi.

Trening je gotov, držim u ruci dres na kojem piše Vida. Rastrgan, izgreban, učinilo mi se i da sam tragove zuba vidio. Par puta je prešiven, a materijal je tvrđi i jači od hokejaških dresova. Pokušavam malo počupati tkaninu, kao majka kojoj se dijete vratilo s livade, a tada mi prilazi nešto veliko, zaklanja svjetlo i kaže “Jebote, jes to ti Ribafish” i diže mojih 98,5 kila skupa s kacigom kao da stavlja knjigu Lane Biondić na policu. Dobrih 50 centimetara od zemlje promrmljam nešto u stilu kao da sam mu ja bratić, jer ne znam što slijedi, a i nije da mi je ugodno. “Ma to si ti, bio si mi idol u djetinjstvu.” Reče mrcina i spusti me usrana ko najdraže janje u tor, pada slikanje, a ja žalim što nemam 20 godina manje i posvetim par godina ovom suludom, krvavom, bolnom, ali prokleto nabrijanom sportu. I čvrsto obećavam da ću se i dalje pojavljivati na svakoj tekmi na prvenstvu. Mene su kupili, red je na vas, football je zakon! Sve informacije o odigravanju i terminima utakmica Zagreb Raidersa i kompletnog prvenstva možete pronaći na:

www.zagreb-raiders.com i www.facebook.com/zagreb.raiders




--------------------------------------------

Mini intervju - Head Coach Damir Župan (37)

Kakav je osjećaj nadgledati 68 grla?
Nije nimalo jednostavno nadzirati cijeli tim, i čak bih rekao da je skoro pa i nemoguće odraditi kvalitetan posao kad nemate dovoljno trenerskog kadra. Naime, uvijek se netko uspije kretati “ispod radara“, tako da razvoj ekipe automatski traje duže. Upravo zbog toga moram naglasiti da sam prezadovoljan što smo uspjeli dovesti Johna „Terminatora“ Andersona koji je preuzeo brigu o našoj obrani.

Kako ste uopće ušli u football?
Počeo sam se baviti ovim sportom u sedamnaestoj godini i otad me ta „droga“ više nikada nije pustila. Igrao sam u Njemačkoj za Munich Cowboyse, München Rangerse i Burghausen Crusaderse, a nakon što sam 1997. godine napustio hrvatsku vojsku, igrao sam jednu sezonu i za austrijskog drugoligaša Linz Steelers. S vremenom, vratio sam se u Hrvatsku kako bih pokušao prenositi sve što su naučili mene svih ovih godina.

Čemu ih prvo naučite kad uđu u svlačionicu?
Vrlo je jednostavno - utakmica počinje u trenutku ulaska u svlačionicu! Pošto mentalno stanje igra veliku ulogu, želim i tražim od svih igrača da budu spremni upravo od tog trenutka. Vrlo se lako dogodi da se prva četvrtina jednostavno prespava, a onda se vrlo teško vratiti u igru protiv momčad koja je uigrana i rijetko radi pogreške.




Zašto se Američki nogomet smatra jednim od najzahtjevnijih sportova na svijetu?
U američkom nogometu do izražaja dolaze svi aspekti ostalih sportova. Snaga, trčanje, brzina, inteligencija, a to sve u određenim trenucima mora isplivati na površinu. Amerikanci za to imaju idealan naziv - controled violence!

Gdje ste do sada radili kao trener i po čemu biste izdvojili Hrvatske igrače?
Kao trener sam bio zaposlen u njemačkom prvoligašu Munich Cowboysima. Kada sam ih preuzeo, bili su drugoligaši, ali smo se iste sezone vratili u najviši rang natjecanja, gdje se oni i danas nalaze. Nakon toga sam imao čast raditi kao position coach pod kvalitetnim trenerima iz NFL-europea. Hrvate bih izdvojio po volji i borbenosti. Imaju veliko srce i ne žele se predati u niti jednom trenutku.

Koliko treba vremena da se odgoje pravi footballeri?
Uz pravu je edukaciju za pet godina moguće napraviti ne samo igrača, nego i pravog ratnika na terenu!

Imamo li i mi šanse jednoga dana na međunarodnoj sceni?
Naravno da imamo, ali nažalost tek onda kada potencijalni sponzori prepoznaju mogućnost popularizacije ovog sporta.

---------------------------------------------

Defensive Coach John Anderson



John „The Terminator“ Anderson (57) u Raiderse donosi preko 35 godina iskustva u Američkom nogometu, kako igračkog tako i trenerskog. Igračku je karijeru započeo u ekipi US ARMY, kao cornerback, nakon čega je igrao za Cameron Aggies College i Tulsa College. Po završetku školovanja igra za Tulsa Police Team, gdje 1987. godine završava igračku i započinje trenersku karijeru kao deffensive coordinator, a kasnije i kao Head Coach Tulsa Police Teama. 2008. godine preuzima Fort Worth Colts, gdje radi s mlađim naraštajima, učeći ih filozofiju, tehniku i taktiku američkog nogometa. Član je North Texas Pop Warner Official Coaches Association-a, certificirani je trener američkog nogometa, te diplomirani profesionalni trener (Cooper Institute Dallas,TX). Na svom prvom treningu sa Raidersima, 20. Kolovoza 2011., “The Terminator” je pokazao svoje znanje, želju za uspjehom i maksimalnim učinkom svih svojih igrača. Naglasio je kako mu je izuzetno drago raditi s mladim i obećavajućim timom kao što su Zagreb Raidersi, ali i da u njegovoj obrani neće biti lako dobiti mjesto startera. Cilj trenera Andersona, kao novog Defensive Coordinatora, kako sam naglašava, je implementirati obrambenu filozofiju razumijevanja footballa i zaustavljanja protivničkog napada.

Pravila

Američki nogomet je timski sport koji se u SAD-u krajem 19. stoljeća razvio od ragbija. Igra se sastoji od dvije ekipe po jedanaest igrača na svakoj strani. Cilj igre je prenijeti loptu u završnu zonu (endzone) protivničkog tima i tako osvajati bodove. Ekipa koja ima loptu u posjedu predstavlja napad i njihov je cilj da trčanjem ili dodavanjem unesu loptu u završnu zonu ili da šutiraju loptu između dviju vratnica, tj. da zabiju gol. Napad ima četiri pokušaja da osvoji deset jardi (1 yard = 91.44cm). Ako uspiju osvojiti deset ili više jardi dobivaju nova četiri pokušaja, a ako ne uspiju - gube posjed lopte. Cilj obrane je zaustaviti osvajanje prostora napadačke ekipe i što prije preuzeti posjed lopte. Ako ekipa uđe u završnu zonu s loptom osvaja šest bodova i ima pravo na dodatni udarac s linije od dva jarda kojim osvaja još jedan bod. Šutiranjem lopte između dviju vratnica osvajaju se tri boda. Pobjednik je ekipa koja ima više bodova na kraju utakmice. Utakmica je podijeljena na četiri perioda u trajanju od petnaest minuta. Ako se utakmica u regularnom vremenu završi neriješeno, igra se produžetak od petnaest minuta u kojem vrijedi pravilo zlatnog gola, tj. utakmica se završava u trenutku kada jedna ekipa postigne pogodak.




Osnovni izrazi (službeni jezik na treninzima je engleski)

1. Quarterback (QB) – igrač napada koji prima loptu od centra na početku svake akcije. Loptu može predati probijaču (running back, halfback), dodati je hvataču (wide receiver) ili sam trčati s njom.
2. Line of scrimmage (LOS) – zamišljena crta koja se proteže cijelom širinom terena i odvaja dvije ekipe prije početka napada.
3. Pigskin – naziv za loptu kojom se igra američki nogomet.
4. Blindside – suprotna strana od one prema kojoj je okrenut igrač.
5. Huddle – skup igrača na terenu u kojem se dogovaraju akcije.
6. Audible – akcija koju zove dodavač (quarterback) kada želi promijeniti akciju koja je dogovorena u skupu igrača (huddle).
7. Ballcarrier – bilo koji igrač koji pokušava osvojiti teren trčeći s loptom u rukama.
8. Blitz – obrambeni pokret u kojem jedan ili više igrača iz obrane pokušavaju što prije doći do dodavača (quarterbacka).
9. Blocking – kada igrač svojim tijelom onemogućava prolaz drugog igrača.
10. Cornerback – obrambeni igrač koji bi trebao spriječiti hvatača (wide receivera) u hvatanju lopte.
11. Cut, cutback – oštra promjena smjera igrača koji trči s loptom.
12. Dead ball – lopta koja više nije u igri.
13. Delay of game – kazna od pet jardi koja se događa kada napad ne krene u akciju u zadanom vremenu.
14. Encroachment – nedopuštena akcija u kojoj igrač, prije snapa, prijeđe line of scrimmage i ostvari kontakt sa suparnikom.
15. Snap – dodavanje lopte od strane centra prema QB s line of scrimmage, kojim počinje akcija.
16. Facemask – zaštita koja se nalazi na prednjem dijelu kacige.
17. Field goal – pogodak koji se izvodi udarcem nogom između dviju vratnica. Pogodak vrijedi tri boda.
18. Fumble – kada igrač napada izgubi posjed lopte prije kraja akcije. Lopta se smatra „živom“ i bilo koji igrač ju može uzeti i nastaviti igru.
19. Gridiron – naziv za teren na kojem se igra američki nogomet.
20. Incomplete pass – dodavanje prema naprijed koje nije uhvaćeno.
21. Interception – kada obrambeni igrač uhvati (presiječe) loptu koju je napadač bacio prema naprijed.
22. Kickoff – udarac s linije od 35 jardi kojim počinje prva i treća četvrtina. Kickoff se izvodi i nakon svakog polaganja (touchdowna) i udarca između vratnica (field goal).
23. Motion – dogovorene kretnje hvatača prije snapa.
24. PAT – bod nakon polaganja (point after touchdown).
25. Pass interference – kada igrač nedopušteno ometa igrača koji želi uhvatiti loptu koja je bačena prema naprijed.
26. Punt – udarac nogom koji se izvodi ispuštanjem lopte iz ruku i udarcem prije nego lopta padne na tlo.
27. Safety – način postizanja dva boda rušenjem igrača s loptom u njegovoj vlastitoj završnoj zoni (end zone).
28. Spike – akcija u kojoj dodavač baca loptu na tlo odmah nakon snapa. Cilj akcije je zaustaviti vrijeme.
29. Strong side – strana terena, lijevo ili desno, na kojoj se nalazi više igrača.
30. Tackle – rušenje igrača s loptom na tlo.
31. Touchdown – ulazak u završnu zonu (end zone) trčanjem ili dodavanjem. Vrijedi šest bodova.
32. Automatic – promjena plana igre na LOS zvanjem prethodno utvrđenih signala (kad se QB-u ne sviđa postava koju vidi s druge strane – prilagodba igre)
33. Birdcage – facemask koji nosi lineman (ima više vertikalnih i horizontalnih prečki nego standardan)
34. Bump and run – cornerback-ovi često koriste ovu tehniku kako bi usporili reveiver-a na izlasku sa LOS-a i poremetili taktiku napada
35. Chain Gang – pomagači sudaca čiji je posao označiti mjesto početka napada i svakog od 4 pokušaja osvajanja 10 yardi i broj pokušaja (chain gang broji 3 člana)
36. Faking a Roughing – nedozvoljen čin QB-a, kicker-a ili punter-a kojim se pokušava navesti suca da dosudi penalty protivničkom timu glumeći da je udaren nakon bacanja ili kick-a
37. Freeze – pokušaj zadržavanja posjeda lopte dulje vremena bez pokušaja postizanja zgoditka (obično ekipa koja vodi ne želi prepustiti loptu, obično na kraju tekme)
38. Hail Mary (Zdravo Marijo) – posljednji (obično očajnički pokušaj gubitničke ekipe) pokušaj napada na način da QB-u baci loptu i nada se da će je netko iz njegovog tima uhvatiti (nije upućena nikome određenom)
39. Line to Gain – termin koji označava udaljenost potrebnu za first-down (uspješan završetak napada i početak novog)
40. Rookie – igrač u prvoj sezoni karijere
41. Sack – svako obaranje QB-a iza LOS-a
42. Third-and-Long – svaka akcija u kojoj tim u napadu zbog svoje greške ili penalty-a izgubi yard-e te se tako dovede do situacije da u 3.napadu mora osvajati više od 10 početnih yard-i
43. Penalty – kazna za bilo koje kršenje pravila
44. Butterfingers – slang za WR, ako je WR nespretna osoba sklona ispuštanju stvari odnosno lopte
45. Can't catch a fucking cold – komentar WR-u koji ne može uhvatiti loptu
46. Alligator arms – označava igrača kratkih ruku
47. Bring the wood – stil igre ili obaranje s dodatnom snagom (jače, jače, najjače)
48. Ride the Bench – igrač koji je vječno na klupi i ne ulazi previše, odnosno skoro nikako, u igru
49. Trash Talk – verbalno ometanje suparničkog tima
50. Zebra – nadimak za suce




Hvala Štajdi i Nane za fotke, toliko od mene, vidimo se u subotu.

četvrtak, 10.11.2011.

Američki nogomet u Hrvata – na treningu sa Zagreb Raidersima (1. dio)

U trci za kolumbovim jajem




Pedesetak mrcina u prevelikim bijelim dresovima poput gigantskih su samohodajućih Lego kockica te večeri okupirali birtiju Zags na Knežiji. Iako sam sasvim solidno građen, pokraj ovih sam se gromada osjećao neugodno poput prdca u liftu, ali sam hrabro zakoračio u gomilu. Glasnogovornik Zagreb Raidersa me pogledao i zaurlao: Raidersi, ovo je Ribafish, novinar, doći će nam na trening u subotu. Nasmiješio sam se poput studenta koji bi na kraju usmenog ipak htio dvojku te zaradio tridesetak tapšanja koja bi ubila osrednjeg bivola. Sjeo sam u raju, a Footbaleri Raidersa su te večeri tijekom svog klasičnog zajedničkog okupljanja okupirali birtiju i mnogobrojne zgodne curke koje su morale zastati na takav prizor, bacali loptu-tvrdo kožno jaje preko dvorišta i pola Knežije, naguravali se i općenito se sjajno zabavljali. A ja sam s glavešinama tima uz pokojeg pivkana polako upijao i ponavljao gradivo iz jednog od tri najpopularnija sporta na svijetu, koji polako ali sigurno pušta korijenje i u Lijepoj našoj. Pred mjesec je dana počelo drugo prvenstvo Hrvatske, a Zagreb Raidersi na svojim utakmicama dokazano garantiraju krv, znoj i borbu do zadnjeg daha. A neslužbeno i lov na samu titulu prvaka države…



Povijest Američkog nogometa
Amerikanci ovaj naš europsko-južnoamerički nogomet nazivaju soccerom, dok je njima njihov football daleko ispred ove simpatične igrice s malo faulova, previjanjima na terenu, svađanjima sa sucima i prosječno tek dva-tri gola po utakmici. Štoviše, prema nekim procjenama, Američki je nogomet uz Formulu 1 i badminton (!?) najpopularniji i najrašireniji sport našeg planeta. Zbog čega!? Idemo malo u povijest. Sport imenom Football nastaje na sjevernoameričkom kontinentu krajem devetnaestog stoljeća, a prva je službena utakmica odigrana 1895. godine. Naziv je dobio po duljini karakteristične špičaste lopte od svinjske kože (“Pigskin”) koja iznosi jednu stopu, odnosno one foot – dakle “foot ball”. Iako je puno bliži ragbiju, netko ga je u Europi pogrešno preveo kao Nogomet, što se nažalost i ukorijenilo do dana današnjeg. Iz SAD-a i Kanade Football se neumitno širi na sve kontinente i šezdesetih godina prošloga stoljeća po gledanosti prestiže drugu američku ikonu - baseball. Danas se ovaj sport igra na svim kontinentima, a na nedavno održanom četvrtom svjetskom prvenstvu u Austriji, titulom su se okitili Amerikanci ispred Kanađana, Japanaca i Meksikanaca. Najuspješniji Europljani su Nijemci, koji imaju i najorganiziraniju ligu na kontinentu. U Hrvatskoj korijeni Footballa sežu u 2005. godinu kad se formira prvi klub Zagreb Thunder. Nakon prvih dječjih bolesti, nastaju još i klubovi i u Bjelovaru, Splitu, Ogulinu, Velikoj Gorici, Zaprešiću i Slavonskom Brodu, ali oni vremenom skreću na bavljenje nježnijom inačicom – Flag Footballom, u kojem gotovo da nema kontakt igre (nema rušenja ni kontakta nego se za bodove čupaju zastavice s pojasa igrača).




Nakon punih pet godina od osnutka prvog kluba, konačno dolazi i do prvog prvenstva republike Hrvatske na kojem uz Thundere sudjeluju i ekipe Zagreb Raiders, Teutoburgium Pitbulls iz Dalja te Osijek Cannons. U 2010. je osnovan i klub Zagreb Patriots koji tada ne sudjeluje na prvenstvu države ali figurira u trećoj austrijskoj ligi, dok ostali naši klubovi od osnutka često igraju prijateljske utakmice i turnire po Italiji, Sloveniji i Mađarskoj. Nakon dominacije Zagreb Thundera u prvom dijelu prvenstva RH, na rubu regularnosti i na opće iznenađenje u zagrebačkoj kaljuži, prošle godine pobjedom od 6:0 prvim prvacima države postaju - daljski Pitbullsi. Kako u Hrvatskoj nikada nije lako sa, u našim mjerilima “malim“ sportovima, zbog financijske konstrukcije i još nekih sitnica, Pitbullsi neće braniti osvojeni naslov iz 2010., već će se za pehar boriti Raidersi, Patriotsi i Cannonsi. Prvenstvo je počelo 24. rujna na stadionu u zagrebačkom kvartu Prečko, a hrvatski je natjecateljski Football prvijenac za ovu sezonu došlo pogledati preko 600 navijača. Kobase, pivo, krckanje kostiju i urlanje je pratilo utakmicu zagrebačkih klubova od prve do posljednje sekunde, nažalost nije bilo pokazivanja sise Janet Jackson, ali zabava je bila na najvišem nivou!




Jedan dan na treningu
Istraživačko je novinarstvo vašeg autora već dovelo u par bezizglednih i po život opasnih situacija (jača dijeta, depilacija leđa, još skupljam hrabrost za tekst “Jedan mjesec s trakavicom”…), pa sam predložio vodstvu Zagreb Raidersa da provedem mjesec dana u njihovom pogonu. Ono, ako sam preživio olimpijski atletski desetoboj i Faros plivački maraton, po čemu bi ovo bilo drugačije. Sjedivši i dalje za istim šankom ali ne i s istim pivom, na iznošenje te ingeniozne ideje susreo sam se s par izbjegavajućih pogleda. Kao da sam ih tražio da mi budu jamci… Onda me njihov glasnogovornik Beeg Al zagrlio, i mudrim riječima Broja 1 iz Alana Forda objasnio mi par činjenica. “Sinko, prosjek momčadi je 22 godine. Dečki su nakupina sirove mišićne mase s kratkim fitiljem od vijetnamskog čilija, u naponu snage, rasta i adrenalina, ludi za dokazivanjem i spremni ostaviti tvoje kosti i svoje srce na terenu. Misliš li da možeš izdržati makar dva sata takvog drila triput tjedno? Za lomove ti ne mogu odgovarati, jer treneri nemaju milosti ni prema kome.”




Gledam Davora Sajka, urednika na Sportnetu koji gleda u pod i skrušeno miče glavom lijevo-desno. On je to probao pred dva mjeseca. Ovih dana mu se već povratio osjet u desnoj šaci. Gutam knedlu veličine lopte i na trenutak se u mislima brzinski vraćam na svo svoje znanje o Footballu, onaj stari film s Burtom Raynoldsom kad pogodi zločestog čuvara loptom u testise, pa The Lost Boy Scout kad onaj striček što brusi vilice pleše jig na vrhu stadiona, pa Bijeg u pobjedu… Ne, to je već naš nogomet, iako brani Stallone. Boli…




Istina, prva je asocijacija na taj sport neki hitri tamnoputi čovječuljak s kacigom i mišićima poput Atom Mrava s dvije kištre piva na ramenima kako sveudilj trčeć po travi iscrtanoj bijelim gradelama lovi neko šiljato jaje koje mu baca slatki bijelac, a veliki tusti crnci ga pritom urlajući pokušavaju polomiti. Naravno da sam u svojim sportskim snovima mislio da ću baš ja biti onaj lepi beli, a ne slomljeni crni… Pa sam dodavši tom logaritmu mojih 41 godinu, strgano rame, nevičnost kontaktnim sportovima osim šankiranja i spremu saborskog zastupnika iz Slavonije - došao do zaključka: “A možete vi malo nježnije par treninga sa mnom bacit, trebaju mi još ove ruke i tijelo, a bogami i glava?”

Pa smo se našli.




Kako novca za profesionalne uvjete klasično nema, trenira se na pomoćnom igralištu NK Vrapče. Svlačionice su na pet minuta od terena, a tamo posla za oblačenje kao u priči. Podgaće i gaće s ublaživačima za najbolnije točke, majica ispod koje ide plastični štitnik (nemoguće ga je navući bez pomoći suigrača), obavezni štitnik za zube i tvrda prianjajuća kaciga. Samo listovi i bicepsi nezaštićeni, ostatak plastificiran kao Nikolina Morić. Izlazim na zelenu travu dok se reflektori pale, osjećam se moćno i nekako više i jače nego inače, kao nakon seksa sa zgodnom curom. Komadi preko puta livade se smijulje i pilje u moje dupe, što je povijesni uspjeh s obzirom na ravnoću moje LCD guze, ali onda skužim da sam u bijelim tajicama i s Konanovskim ramenima, dok mi se umjesto ćele vide samo izbečene oči i sjajni zubići. Sad shvaćam zašto ženska populacija diljem planeta toliko prati ovu igru i da footballeri ševe više i od Dinamovaca. I raznovrsnije…




I tada urlik trenera - sve kreće. Ako neko kasni na amenovani termin treninga u 20.00, zbog njega se rade dodatne vježbe, i to jako naporne, pa svatko normalan to izbjegava. Rastrčavanje je završeno, skidaju se kacige i stavljaju na travu u savršen raspored, kao križevi u Kosi kad pogine Berger. Urlanje, stega, disciplina, svi kao jedan… Malo me stislo...




Nastavak uskoro, sljedeća utakmica - Prečko, 19.11. u 15.00!
Pivimo se...

--------------------------------

Mini intervju – Quarterback Raidersa Dario Zajec




Tim Raidersa broji sveukupno 68 igrača, a vi ste broj jedan, glavni, bog… Kakav je osjećaj biti najvažniji kotačić tako velikog stroja?
Ne osjećam se kao najvažnija karika ovog teama, nego samo kao jedan dijelić velike slagalice, što je neopisiv osjećaj. A kada se i počnem osjećati kao svevišnji, naš defense je jako brzo tu da me spusti nazad iz oblaka.

Što je najbitnije da se postane QB?
Precizna i jaka ruka i hladna glava u "vrućim" situacijama. I morate biti spremni stalno učiti i raditi na sebi.

Na koje vas načine najviše provociraju protivnici?
Nisam još naišao na nekoga dovoljno maštovitog da me isprovocira, ali liga tek stiže, možda su išli na govorne vježbe tijekom offseasona?

Jel QB najviše seksa u ekipi, znate, pratimo američke filmove…
U SAD-u definitivno, ovdje kod nas još radimo na popularizaciji (smijeh).

Kako vam je u svlačionici kad ste imali loš dan na terenu?
S ekipom u svlačionici nikad nema problema, svi znaju kad nešto pogriješim pa su tu uglavnom kao podrška. Sam sam si najveći kritičar, ali zato su tu uvijek drugi dani, treninzi, utakmice - da se iskupim za greške.

Kako se nositi s tolikom odgovornošću?
Pokušavam ne misliti na taj način, izađem na teren, odradim svoj zadatak najbolje što mogu i ono najvažnije - uživam u igri.

Zašto volite football?
Zato što je najljepša, najdinamičnija, najorginalnija taktički potkovana igra na svijetu, a igra ju isključivo određeni karakter ljudi u čijem društvu samo možete poželjeti biti.

--------------

ponedjeljak, 07.11.2011.

Ferhatović - 33. Ribafishov ultimativni test ćevapa…

I tako, načuh da su se kod Autobusnog otvorili pravi sarajevski ćevapi, pa rekoh, ajmo mi stavit 33. Recku na Ribafishov ultimativni test ćevapa…



33.

Ćevabdžinica: Ćevapčići Ferhatović, Dubravkin trg 3, dostava
Cijena: 36 kuna, kajmak 10
Ćevapi oblik: pojedinci, tanani, pišljivih osam komada
Ćevapi okus: sarajevska škola, nema masnoće ni putenosti, tvrdi, mesnati, odbojni
Luk količina, okus: skoro pa dovoljno, kosani, zahtijevaju upotrebu vilice (bloody hell!?)
Lepinja: izdubljena za kebab, sjajna u sredini - namirisana roštiljem, na rubovima jezivo tvrda i nejestiva

Opći dojam: Ostalo mi je ujutro par komada od druge porcije, pa sam ih onako ladne utrpo, samo da si dam alibi da ne moram ić trčat na prazan želudac. I tu mi je žvačuć sinulo. Vratilo me u mladost, sedamdeset i neku kad bi stari napravio juhu od neke kravetine i onda od ostatka mesa navečer napravio goveđu salatu. Ovaj šatro-Ferhatović umjesto ćevapa prodaje govedinu na salatu. Vuče to na Sarajevo, ali teško je to prihvatljivo zagrebačkom, na svinju naviklom nepcetu. Suho, tvrdo. Bliže nekim sportskim kobasama no ćevapu. Pederluk jer ih je samo osam, a daleko su od velikih, kajmak je korektan iako neslan i preskup, luk fin ali kosan, poslužit će danas za dinstanje za pasta šutu. Lepinja se jede ko lubenica, ni traga od masti iako je fino sočna. Vrhunsko tijesto. Nažalost, kad pojedeš i zadnjeg, OSMOG, ostanu ti suhi prsti. Ogromna cijena za puno premalo užitka. Ipak plus za meso u kojem nema soje ni mačaka…

Ocjena: 5

--------------------
A za one koji su propustili...

Ribafishev ultimativni test ćevapa 1-32

Bolje ćevap u ruci nego poso u struci,
Bolje ćevap u ruci nego janje na grani


Dat ću dolar, marku, kunu,
Za ćevape u somunu.
Zubi moji jutrom trunu,
Zbog ćevapa u somunu.
Za mlohavu ja ne brinem ćunu,
Mene tješi ćevap u somunu.
Kad ih ljubim, one mene kunu,
Više volim ćevap u somunu.
Teče i teče, teče jedan slap,
džebo slapa, dajte mi ćevap!
Zato, mala, dođi i ti čiči,
Papat će se vrući čevapčići!

1.
Ćevabdžinica: Rubelj – trešnjevački plac i svugdje
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Kocka
Ćevapi okus: Gnjecavi ali fini. Tanušna i bijedna pločica umanjuje dojam. I smrde na sodu. Poslije njih se kraljevski podriguje i prdi
Luk količina: Premalo
Luk okus: Nedovoljno brige, presvjež i neslan
Lepinja kvaliteta: Osrednja. Fali duše
Lepinja okus: Fina. Klasično.

Opći dojam: U biti je Rubelj za ćevape kao i Žuja za pivu. Može i gore ali i puno bolje. Bar rade stalno i daju ti vrećicu i čačkalice. Ono što vrijeđa je visoka i neopravdana cijena. Sramota
Ocjena: 5

2.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica 101 - Trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: One by one
Ćevapi okus: Pretvrdi, solidni, ali nakon dobrog početnog dojma ostaju preplastični
Luk količina: Taman tol'ko kol'ko treba
Luk okus: Nije dovoljno odstajao. Pravi je tek nakon 4 sata u mlakoj vodi
Lepinja kvaliteta: Čisto ulje, falucka pravog mesnog safta
Lepinja okus: Dobra. I velika je za ne vjerovat!

Opći dojam: Profesionalno ali bez umjetničkog dojma
Ocjena: 7,5

3.
Ćevabdžinica: Big mama – Kvatrić plac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kompletić 4x4
Ćevapi okus: Mekani, slasni, više okusa mesa istovremeno
Luk količina: Nedovoljno
Luk okus: Crven, suh, star
Lepinja kvaliteta: Dobar dojam, ali nema safta nego samo čisto ulje
Lepinja okus: Solidna, hrskava

Opći dojam: Vrhunski ćevapi, polusolidan ostatak
Ocjena: 8

4.
Ćevabdžinica: Zapruđe – plac Zapruđe
Cijena: 18 kunića
Ćevapi oblik: Pločice male i hrskave kao Kit-Kat
Ćevapi okus: Okus faširane mačke, drobe se, mrve, raspadaju i presuhi su
Luk količina: Mizerno, narezan na rezance
Luk okus: Suh, žalostan, star ko dida od poriluka
Lepinja kvaliteta: Premekana, nema korice, poput mahovine
Lepinja okus: Vlažna poput močvarnog tla na Floridi

Opći dojam: Katastrofa. Negacija biti ustanove, lika, luka, looka i djela ćevapa u somunu kao takvih.
Ocjena: 1

5.
Ćevabdžinica: Fontana – trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: Jedan po jedan
Ćevapi okus: Fali začina, suhi, neslani ali imaju okus mesa. Mali poput brabonjaka
Luk količina: Presitno narezan, ali ga je dosta
Luk okus: Fine, precizne blagoće, svjež, mrvicu neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, friška, malo preuljena
Lepinja okus: Meka i hrustava

Opći dojam: Vrlo dobar dojam, papir s logom i adresom, kompletnost
Ocjena: 7,5

6.
Ćevabdžinica: Strossmayer – Bednjanska 14
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Pojedinačno
Ćevapi okus: Ukusni, mesnati, dovoljno veliki za dva slasna griza. Čak imaju i malo ljutine
Luk količina: Skoro pa dovoljno. Ma serem. Nedovoljno
Luk okus: Uparen, neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, nezapečena, premekana i prevlažna
Lepinja okus: Simpa, ali nedorečena

Opći dojam: Ogroman problem je što motaju u aluminijsku foliju pa jedeš kuhane ćevape s kuhanim lukom u kuhanoj lepinji.
Ocjena: 6

7.
Ćevabdžinica: Topeto – Poljička 15
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Mini kockice
Ćevapi okus: Mekani, nisu loši, ali moraš razdvajat te šugave kockice pa gubiš volju
Luk količina: Ima posudicu, rezan na rezance
Luk okus: Vrhunski posoljen i odstajao. Premalo ga je
Lepinja kvaliteta: Odvratno. Mokro poput Ribafishevih obožavateljica kad ga upoznaju
Lepinja okus: Ta vlaga, koja je tako gadna kao da je lepinja provela noć u vrši, ubija svaki okus

Opći dojam: Vrlo loše. Ništa za primit se. Ništa opipljivo. Kao žena bez osmijeha. Bljak.
Ocjena: 4

8.
Ćevabdžinica: Viktorija - Remiza
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kocka, kocka, kocka, kockica
Ćevapi okus: Fin okus malo čudnog vonja, ali saftno, meko i zasitno.
Luk količina: Dovoljno, ali ljepše je kad ti ostane malo viška
Luk okus: Standardno dobar, od količine do slanoće i ljutine
Lepinja kvaliteta: Izvanredno. I meko a i hrskavo na rubovima. Dovoljno zapečeno
Lepinja okus: Svaka čast pekaru. Dođe mi da odem tamo i da ga zagrlim i izljubim.

Opći dojam: Iznad prosjeka. Nema detalja koji bi odbijao, a lepinja je fakat da bi je mrtva usta jela
Ocjena: 8

9.
Ćevabdžinica: Filip – bivša stanica Samoborčeka kod mrzle pive
Cijena: 22 kunića
Ćevapi oblik: Ponaosob
Ćevapi okus: Vrlo fino meso, kompaktno i ukusno s mrrrvicu premalo začina. Nažalost, unatoč naglašavanju, premalo
Luk količina: Rezan zbrda zdola
Luk okus: Vrlo pitak i ukusan
Lepinja kvaliteta: Vrlo kvalitetna iako mrvicu nedopečena i premasna
Lepinja okus: Izuzetan dojam popraćen sokom koji je pustio svaki ćevap poimence

Opći dojam: Kajmak u plastičnoj čašici ima vizual skorene tetrijebove sperme, al se brzo rastopi, tako da je dojam izvrstan
Ocjena: 8,5

10.
Ćevabdžinica: City Club Grill (Trovač od milja) – Ilica 125
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kockice
Ćevapi okus: Osjeća se drveni ugljen ali isti previše sasuši ćevape koji ipak imaju pristojnu aromu i ukus
Luk količina: Miserere mei. Katastrofa. Uvreda. Gulag
Luk okus: Rezan okomito i u tragovima. Pretenak za ikakav dojam
Lepinja kvaliteta: Mrvu pregnjecava, i puno mrvi premala.
Lepinja okus: Dobar toć, ukusan i kvalitetan s mirisom pravog piromanskog dima.

Opći dojam: Jezivo male porcije koje se progutaju za najviše 5 minuta. Premalo luka, ali ipak izvrsna aroma roštilja.
Ocjena: 6,5

11.
Ćevabdžinica: Medvešćak - Branimirova tržnica
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Pravokutnici
Ćevapi okus: Meso ima štiha neke životinje, ali je premlitavo za bilo kakav bolji dojam. Vrhunska količina, ali teta se ispričala da je zaboravila posolit
Luk količina: Katastrofalno tanko i okomito. Kao da jedem ono tanko kaj pliva na površini korejske juhe.
Luk okus: Presitno za dobru ocjenu
Lepinja kvaliteta: Jestiva, malo nedopečena i neslan
Lepinja okus: Kajmak spašava stvar iako podsjeća na kajmakovog prijatelja. Nepotpuno

Opći dojam: Unatoč ovisnosti i posvećenosti Ribafisha od djetinjstva upravo toj pečenjari (jer je najbliža), nažalost ništa posebno. Za s nogu kad si na placu i to je sve
Ocjena: 6

12.
Ćevabdžinica: Marinero - Prečko
Cijena: 27 + 3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi, masni, debeli, mrcine
Ćevapi okus: Najbolje meso u zagrebu, saftno, s mirisom drvenog ugljena
Luk količina: Premalo i apsolutno pretanko, ali je ipak crven što se cijeni
Luk okus: Usitnjen previše. Kao da je za dinstanje a ne za trenutnu upotrebu. Zmučiš se dok ga uloviš po papiru
Lepinja kvaliteta: Zapečenost izvlači, iako je malo zakinuto na kvaliteti brašna
Lepinja okus: Veličina oduševljava, i porcija je stvarno zasitna i za većeg karonju

Opći dojam: Kad vidite tetu od 120 kila kako s guštom hiće mesinje na vatru, znate da niste pogriješili. Svejedno, bezobrazno skupo
Ocjena: 9

13.
Ćevabdžinica: Grana - Prečko
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Komadi, dugi, jako dugi, najduži
Ćevapi okus: Meso. Baš meso, a ne nadomjesci. Ipak, trunčicu presuho pa se ne može uživati do ibera. Rezan kako bog zapoveda, ali malo. Pa jel se tu treba štedit, ljudi!?
Luk količina: Neka mizerija. Dovoljno za sitog kunića ili umornog zerdava, ali za čovjeka...
Luk okus: Jako loše. Kao da su izdubili pet dana stari kruh i nije im ga se dalo duže grijat
Lepinja kvaliteta: Ogromna ali sirova.
Lepinja okus: Sirova ali ogromna
Opći dojam: Čevapi zato dižu stvar daleko iznad prosjeka. Ali svejedno... A Muf mi ih je toliko hvalio. Grana ne radi nedjeljom ni praznikom, ni prije 12, pa sam popizdio dok sam konačno dočekao i taj dan. A 500 metara dalje je ipak jači Marinero
Ocjena: 8

14.
Ćevabdžinica: Mitnica, prije okretišta na Črnomercu
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Jako dugi komadi
Ćevapi okus: Vrhunsko meso s mirisom i aromom juneće-svinjskog šarma
Luk količina: To nije rezano nego kosano. I pužu bi bilo presitno. Ne želim jest ćevape s vilicom nego prstima i čačkalicom!
Luk okus: Fino, ali presuho
Lepinja kvaliteta: Bila bi izvrsna da je netko baci na ploču ili prereže. Ali kad je dobiš bjanko!?
Lepinja okus: Mala lepinjica ima izvrstan okus, ali nakon što sam je doma stavio u toster
Opći dojam: Dakle, sramota. „Uradi sam“ ćevapi u somunu, zasebno zamotani ćevapi od lepinje i skalpelom sjeckan luk. Još da su i ćevapi loši, a ne apsolutno fantastični…
Ocjena: 5,5

15.
Ćevabdžinica: Čujić, Horvaćanska / Selska
Cijena: 22+3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi kvalitetni
Ćevapi okus: Najbolji miris mesa. Osjeti se dim i ugljen. Šteta što su mrvicu nedovoljno sočni
Luk količina: Dovoljno, mada skroz čudan – tvrd i suh
Luk okus: Savršen oblik i izgled – jedan griz, pol čevapa, komad lepinje i baš toliko luka
Lepinja kvaliteta: Pretanka i prevlažna. Ali ne strašno
Lepinja okus: Solidno, iako bi se moglo pojesti i boljih u ovom velikom gradu
Opći dojam: Fenomenalan okus i miris samih čevapa daje visoku ocjenu, kao i čačkalica i salveta, ali ostatak...
Ocjena: 8

16.
Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Simpatetična kocka
Ćevapi okus: Zanimljivo meso s natruhama ovčetine. Zgodno i to je sve
Luk količina: Ni za pod zub. Ali nije mi jasno, kiosk im je na placu!? Ako već imaš radno mjesto na 17 metara od vreće luka, onda to i iskoristi! A ne ove rezance podmetat
Luk okus: Standard Liege
Lepinja kvaliteta: Zadovoljavajuće, iako ništa pretjerano
Lepinja okus: Osrednja veličina ali i kvalitetna vlažnost
Opći dojam: Solidan dojam. Smještena odmah preko puta Medveščaka, uspjela ga je prestić zbog suvislosti.
Ocjena: 6,5

17.
Ćevabdžinica: Šport, slastičarna i grill, tržnica Utrine
Cijena: 24 kunića
Ćevapi oblik: Komadi veći
Ćevapi okus: Vrlo sočno i jako ukusno te kvalitetno zapečeno meso
Luk količina: Puno mekog, ali dovoljno odstajalog luka da ne peče preveć
Luk okus: Mrvicu presitno narezano za priloženu čačkalicu
Lepinja kvaliteta: Sočna, saftna, skoro pa i presaftna
Lepinja okus: Neizražen okus, i malo prekratko na roštilju
Opći dojam: Čiča koji peče mi je na moje simpatične oči dao porciju preko reda. Ali dojam je i ovako sjajan.
Ocjena: 8,5

18.
Ćevabdžinica: Čingać - Vukomerec 25
Cijena: 30 kunića + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset grandioznih zasebnih primjeraka
Ćevapi okus: Izvanredan. Osim masom, dominiraju i okusom koji se bazira na pravom mesu!
Luk količina: Premalo
Luk okus: Dobar i dovoljno slan
Lepinja kvaliteta: Fina, meka
Lepinja okus: Jako dobro. Profesionalno
Opći dojam: Bolesno visoka cijena ćevapa, ali ono što vrijeđa je 10 kuna za porcijicu kajmaka koji uopće nije kajmak nego nekakav zrnasti oblik vrhnja. Jako loše. Čevapi izvrsni kao i lepinja i luk, ali smo čekali 45 minuta. Jes da je lokal velik, ali 45 minuta u subotu u podne... Dakle, bolje od svih kockica, ali 40 kuna + benzin za do Vukomerca... Preveć.
Ocjena: 8

19.
Ćevabdžinica: Pečenjara Remetinec - dijagonalno prek ceste od zatvora
Cijena: 25 kunića + 3 za lepinju + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset velikih
Ćevapi okus: Miris roštilja, okus hrenovki. Previše su samljeveni, skoro pasirani. Nekako ne daju baš po mesu za ćevape.
Luk količina: Idealna. Za konja! Taman. Najviše u gradu
Luk okus: Vrhunski. Izrezan na komade idealne veličine - jedan komad, jedan zalogaj!
Lepinja kvaliteta: Izvanredna, velika, hrskava, debela, sočna
Lepinja okus: Sjajan
Opći dojam: 45 minuta čekanja, zbunjen konobar, kajmak koji nije kajmak nego stvrdnuto vrhnje i ubitačna cijena od deset kuna po kuglici. Kao da su se urotili ti ljudi s periferije da su skuplji od centra skoro duplo. Plastičan okus ćevapa, ali luk i lepinja de luxe!
Ocjena: 7

20.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica B3 - Bednjanska 3, prije skretanja za Martinovku nakon podvožnjaka
Cijena: 32 kunića, total alarm!!!
Ćevapi oblik: Zen grosse
Ćevapi okus: Miris dobar, slanoća fina, ali nema dojma. dosta praznine i ne sljubljuju se najbolje s točenim Panom, iako Ribafish jako voli točeni pan.
Luk količina: Jako puno. Zakon!
Luk okus: Taman kak bog zapoveda!
Lepinja kvaliteta: Velika i dobra, ali previše namašćena i bez mirisa mesa
Lepinja okus: Jestiv, ali ništa oduševljavajuće
Opći dojam: Tete konobarica mi je popravila dan objašnjenjem da mi je jače zamastila lepinju jer je vidjela da sam mrcina, ali osim obostranih simpatija, ništa više me ne privlači zazad u B3. Sorry...
Ocjena: 6,5

21.
Ćevabdžinica: Cvjetno - Cvjetna cesta 21a (iza studoma i Vjesnika).
Cijena: 25 kunadi
Ćevapi oblik: Četiri pikulicne kockice, jebale ih kockice
Ćevapi okus: Simpatičan. Mrvu iznad prosjeka i donekle vuku na meso
Luk količina: Dovoljno
Luk okus: Preljut, neslan i suh
Lepinja kvaliteta: Suha, sirova, ali jestiva
Lepinja: Dobar. Iako nisam 15 dana jeo kruh pa nisam kompetentan...
Opći dojam: Neopravdano visoka cijena, jer su tek za debljinu lepinje i miris ćevapa bolji od Rubelja. Tužna atmosfera, bez mjuze i veselja, i ičega da bi se čovjek vratio. Osto sam gladan.
Ocjena: 5,5

22.
Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka.
Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak.
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra.
Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode...
Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan - za deset!
Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava.
Lepinja: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku.
Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali - ne hvala...
Ocjena: 5,5

23:
Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške.
Cijena: 22 kunislava
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih.
Luk količina: Fali za zadnja dva griza.
Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku.
Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena
Lepinja: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti.
Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke.
Ocjena: 6

24.
Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac
Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih
Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše...
Luk količina: 'Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano
Luk okus: Mrvu presirov i prežestok
Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća - eto sreće!
Lepinja: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon
Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje... I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj.
Ocjena: 7

25.
Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z.
Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih – taman za dva griza svaki?Ćevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija – neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket…
Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat
Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine
Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova…
Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute? Tri salvete sam pojeo čekajuć… Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan…
Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5… Ma ne zasluže.

26.
Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge
Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan
Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik
Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa
Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo…
Luk okus: Simpatično
Lepinja: Jezivo masna i premala
Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim… Preporuka – zaobići.
Ocjena: 5,5


27.
Ćevabdžinica: Zen, Fabijanićeva 1, Velika Gorica
Cijena: 17 kunjki
Ćevapi oblik: Pojedinci, sićušni
Ćevapi okus: Solidno prosječni, malo prekosani te gumenasti ali zadovoljavajuć after podrig
Luk količina/okus: Nedovoljno, malo presuh, neposoljen
Lepinja: rskava i dovoljno pečena ali nije pokupila vonj mesa nego samo ulje
Opći dojam: Idealan odnos cijene i usluge - za male pare čisto solidan uradak. Ipak su vizualno malo presitni i bez jače arome da bi ušli u top 5. Najveća je zamjerka - nedostatak kajmaka u ponudi (konobar me pogledo ko da sam tartufe tražio), pa zato ocjena dolje. Ali vozit EOS-a i podrigivat po ćevapima - neprocjenjivo...
Ocjena: 6,5


28.
Ćevabdžinica: Bravo Šola, Ozaljska 38
Cijena: 25 kunjerosa, kajmak 6
Ćevapi oblik: Pojedinci, poprilično veliki i odeblji, za nokat i pol duži od prosjeka
Ćevapi okus: Sjajan okus dima od pravog roštilja a ne onaj isprazni od ploče, mrvu su prespužvasti ali i dalje jako jako dobri, mirisni, fini, meki. Još dva ne bi bila višak, al jebat ga…
Luk količina/okus: Dovoljno, ali su pomiješane dvije vrste od kojih je crvena bila preljuta a bijela stara, uvela i sasušena. To niiiije u redu…
Luk količina: Premalo. Kodf šestog ćevapa sam išao rezat novu glavu u kuhinju... Nedopustivo!
Luk okus: Odstajao, mekan, ne preljut
Lepinja kvaliteta: Više nego solidna, debela, tusta, zadržala aromu i miris mesa, mrvu premekana
Lepinja: Slasna, slatkasta, zasitna i u dovoljnim količinama
Opći dojam: Oduševljenje mesnim okusom ćevapa i domaćom aromom lepinje pokvario je minimum luka i razvodnjeni dio donjeg dijela lepinje iz kojeg se doslovno cijedilo. Lepinja je bila ravnomjerno razrezana (smijte se vi, al mrzim kad je onako ofrlje zrežu, ko frtalj kruha čiji rez završava na sredini). Čista osmica i pol zbog fantastičnog lako mazivog i brzo topivog kajmaka za samo 6 kuna koji dolazi u čašici od decilitra (kad se sjetim one prevare u Čingaču, pozlije mi…), ipak pada na samo osmicu jer me malo klala probava prije ćorke. Rok se nije bunio... Uglavnom, jako, jako dobro. Bravo Šola! Inače, ime birca je nastalo kad su naši osvajali prvenstvo. Nije Šolin. I idealan je za gablec čuvarima djece koja trčkaraju bespućima trešnjevačkog parka izbjegavajući pseća govna.
Ocjena: 8

29.
Ćevabdžinica: Saće, Anićeva 1, Trokut
Cijena: 29 kuna, kajmak 6
Ćevapi oblik: Sitni nabijeni komadi. Fin masivan okus junetine
Luk količina/okus: Fino, elegantno, mrvicu nedostatno
Lepinja: Tanka kao hostija. Suha. Dok je topla, ukusna, ali čim se mrvu ohladi - kamenko.
Opći dojam: Dakle, riječ je o tipičnoj Sarajevskoj školi ćevapa. Naručuje se broj ćevapa (5, 10, 15, ko se nije skrio...) i količina somuna (pola, cijeli). Lepinja se ne zamašćuje i potpuno je tanka, a kuhar je pred kraj razlomi prstima. Ovim putem moram priznati da ću bit subjektivan i dati jako nisku ocjenu, ali najviše zbog činjenice da sam odgojen na zagrebačkoj školi somuna koja se bazira na saftnoj lepinji i rastresitijim ćevapima. Eto. Ali zato im je kajmak mašala!
Ocjena: 4

30.
Ćevabdžinica: Ham Ham, Branimirov plac, dostava na 4614416
Cijena: 22 ćune, kajmak 5
Ćevapi oblik: Kocke. I to neke metiljave da se ne daju odvojit... Okus nedorečen. Ko govno od političara...
Luk količina/okus: Fantastika. Puno, skoro pa cijela glavica kapitalca, ne pretanko, ne predebelo, ne preljuto. Apsolutno savršeno
Lepinja: Vodnjikavo ko ono govno od mekdonaldsa. Ko da zemlbabu jedem a ne somun...
Opći dojam: Bljedunjav. Okus mesa nije loš, ali ni dojmljiv. Sutra ujutro sam podrignuo s aromom mrtvog mornara u ustima. Kajmak je nekak skoren i neslan, lepinja proljevasta, ali mi je luka ostalo za doručak uz čvarke.
Ocjena: 5,5

31.
Ćevabdžinica: Jarun, Jarunski plac
Cijena: 20 kna – Kajmaka nema u ponudi. Ćevabdžinica bez kajmaka? Ko pivnica bez pive. Kao devdesetih u «Pivnici» Grand Slam.
«Koju pivu imate?»
«Žuju?»
«A još nešto osim Žuje?»
«Malu Žuju.»
«Pa dobro, piše da ste pivnica. Kaj nemate više niš?»
«Imamo vino za 20 kuna. Magdaaa!»
«Kaj je?»
«Imamo kaj piva osim Žuje?»
«Stelu.»
«Eto, imamo i Stelu. Oćete Stelu?»
«Ne, daj vino. I reci onima kaj tandrću da se stišaju.»
«Pa to su braća Justin.»
«Da, i?»
«Pa oni su legende!»
«Možda su bili prije korejskog rata, ali daj ih stišaj»
«Ma gonite se vi u kurac»
«Goni se ti...»
Pa smo izlazili u Mlinove Krke...
Ćevapi oblik: Kocke, kocke, kockice...
Ćevapi okus: Prije okusa – miris. Po mrtvoj ribi. Okus nije loš, ali ako jedeš s kvačicom na nosu. Dapače, onda je vrlo fin...
Luk količina: Sramota. Djeca im toliko jela dnevno...
Luk okus: Dobar, veliki komadi, odstajao, slan.
Lepinja: Meka, fina, slasna, flafi, ali nedopečena
Opći dojam: Nabijem vas na ovo malo tvrdog kvalitetnog domaćeg penisa ako niste u stanju dat puno luka kad vam se naglasi - «Puno luka». Sklop riječi «Puno luka» znači da uz deset ćevapa i pripadajući somun želim izrezano cca glavicu allium cepe u prirodnoj veličini tako da mogu uz svaki ćevap pojest i luka u obliku dva usrana rondomenta. To mi dajte, a ne prdac od lastavice!!! I smrde. I kad si ih pojeo, legnu ti kao da si pojeo ciglu s pinđurom. Dizaster. Al bolje od Rubelja...
Ocjena: 5,5

32.
Ćevabdžinica: Kod dede, Prečko, preko puta Marinera
Cijena: 33 kune, kajmak 8
Ćevapi oblik: Pojedinci, veliki za tri zagriza ali samo 8 komada, bem ti normative
Ćevapi okus: Uglancani, ali suhi i užasno papreni
Luk količina: “Molim vas, s više luka” “Aha” I dođe mi na stol šest kriškica. Katastrofa. Na luku štedit, lopovi, štedila vam žena u krevetu...
Luk okus: Mekan, slan, idealan...
Lepinja: Velika i debela, slatka i fina ali užasno suha na 90 posto teritorija
Opći dojam: Prečko je ćevapna Meka. Marinero, Grana, Stari kotač pa evo i Deda. Nažalost, i Marinero i Grana su mi pali u očima za pola boda (a Trokut narasto za puna tri) jer sam u međuvremenu počeo jesti po Bosnama i Makedonijama pa vidio da su kod susjeda ljepše jabuke. Isto je tako i s Dedom. Najzgodnija je od svega bila posudica za kajmak, kao da naručiš umak u Jajcu 1978. Zakon! Kajmak fini, čevapi mesni al suhi, lepinja nenamočena, skupo, vruće... I sve puno Kineza, ne idem više jest u kineske restorane. Užasno puno propusta, ali uz Tomicu crnoga - skroz O

četvrtak, 03.11.2011.

Klasifikacija muškaraca po seksu

Uđete li u vezu, od vas će se vrlo brzo zahtijevati i da s odabranim mladićem i vodite ljubav. Kako nas u školama ne uče kako se to radi, roditelji su malo suzdržani a frendice to previše napuhuju, često će vas iznenaditi seksualni pristup vašeg frajera, jer seksova ima svakakvih. I lakše ćete promijeniti dečka nego njegove seksualne navike. Muškarci su najčešće genetski predodređeni za jednu vrstu seksa, i umjesto da vremenom istražuju i druge oblike, najčešće linijom manjeg znojenja usavršavaju onu u koju su prirodno razvrstani. Rijetki su primjerci koji će vam pružiti nježnu predigru, smiren i lagan početak, kreativan zaplet i ubojit finiš. I da sve to traje dulje od minute. Pa zato cijenite ono što imate ili nađite nešto što ćete moći cijeniti, a da se ne prestrašite prvog dojma i saznate što vas sve čeka, ispitao je šaptač ženama, seksualni taman šaman te profesionalni ANALizator – Ribafish.


Mamin sin – emitivko, čarapan, mimoza

Naoko je jak, odmjeren, uredan i dojmljiv. Ali kad treba leći i obaviti radnju, vidi se da mu nedostaje samopouzdanja i da sve radi prema špranci. Ne dao bog da vi predložite neku pozu, a kamoli da se popnete na njega bez pitanja. Imate osjećaj da bi usred seksa kad nije po njegovom najrađe nazvao mamu i pitao je što da sada radi. Srećom, ni njemu ne treba puno, nakon par minuta se strese, zgrči, pusti suzu, zaspi i to je to. Savjet – vratite ga mami.

Prosječno trajanje seksa: Do tri minute, uvrh glave.

Kako ga učiniti upotrebljivim: “Gledaj, samo se opusti i bit će sve u redu, danas te ja ševim” – ali tek nakon par viskija i kad je mama na skijanju…


Lassie – lizač, oralac, ginić

Riječ je o težem fetišistu kojem baš i nisu sve na broju. Jednom mu je davno neka teta rekla da voli oralno, i on ju je doslovno shvatio. To je onaj koji vam da pusu i ode dole. I ne vraća se. Postoji blaža varijanta koja se nakon nekog vremena da nagovoriti da prestane već jednom i onda čak i obavi posao, te ona koja se gadno naduri ako niste svršili. Vrlo, vrlo težak slučaj, osim ako stvarno ludo jako ne volite šalu na oralu…

Prosječno trajanje seksa: Predugo, u svakom slučaju…

Kako ga učiniti upotrebljivim: Skrenite na šalu – “Dobit ćeš tri kugle sladoleda ako mi ga odmah staviš.”


Casanova - višeslav, multitasker, svejeb

Zgodan do bola, svjestan da mu ni jedna žena ne može odoljeti, ne žali para ni truda da vas zavede, vrhunski odradi seks od predigre do postigre (opisano u primjeru ispod ovoga), i - to je to. Odmah nakon seksa će se isključiti, psihički negdje odlepršati i vi ćete se s pravom upitati je li on i dalje tu, ili je to sve bio samo san. Riječ je o poremećaju zvanom “Želim biti najbolji, i to dokazati na što većem broju žena.” Frajer naime misli da je bogom dan i da treba žene učiti dobrom seksu, pa bježi od svake nakon dva mjeseca. Uvuče se duboko i zarije još dublje, ali na to najčešće ne upozori na početku viđanja. Mnogo zajeban tip…

Prosječno trajanje seksa: Koliko treba.

Kako ga učiniti upotrebljivim: Vjetar se vezat ne može, možda vi smislite neki način – obavezno nas obavijestite!


Savršenko – Mahatma, Maradona, Tito

Prvo vas zapriča, pa izmasira, pa napali. Onda prijeđe na predigru i to čini granično tempirano tako da vas potpuno sludi. Skine vas da ni ne osjetite, nježno odloži robu, ne prestajući vas ljubiti pojača glazbu, posjeti sva vitalna mjesta na putu od čela do klitopsine i pogodi ga otprve. Tamo se polako igra kružeći u smjeru kazaljke na satu i na kraju iz vas izmami onu rečenicu koju muškarci jednostavno obožavaju čuti - “Stavi mi ga ove sekunde jer ću eksplodirati!” I on ga i stavi! I to polako, nježno i ispuni vas do zadnje stijenke kao masna hrenovka hot-dog i drži vas tako kameno čvrsto zagrljenu da mislite da ste zadnja puzzla u nekom ogromnom seksualnom mozaiku. A onda krene sve jače i jače i prati vaš sve brži i brži ritam dok samo ne prevrnete očima i počnete trzati desnom rukom. Zadrži se tako tri sekunde i polegne vas te se stisne i miruje…

Prosječno trajanje seksa: Bezvremenski

Kako ga učiniti upotrebljivim: Pronaći ga. Pratiti ga. Cijeniti ga. Voljeti ga. Ne mijenjati ga.

...

Sve to i još puno više od sutra u novom broju magazina Stilist!




Uploaded with ImageShack.us

-----------------------------------------

A do tada jedna kratka antigrčka:

Zašto nisam mudar poput starog Grka,
Dok ja idem delat, on kod kuće drka.

Ja na poslu ostavljam skoro svaki atom,
A on lista lektiricu - Tales, Sokrat, Platon.

Kad ja rmbam fuševe za vrtić platit sinu,
Grkljan trlja kožicu uz EU mirovinu.

Svojom rukom zarađujem težak lebac tvrdi,
On se doma izležava i u rosu prdi.

Ja se gadno zmučim za eurić svaki,
A on kopa nosić i pleše sirtaki.

Stoga gospo Merkelova,
Ne doniraj govna ova!

Atenu u karantenu!