Velmoža Bandit sa svojim je Zagreb Parking Holdingom inteligentno sredio da više ne mogu parkirat pred firmom.
Čovjek je morao do dvadesete pješke u školu, pa ako je on mogo, može i stoka purgerska.
To je u redu.
Osim kad idem s Rokom na bazen pa moram izgubiti dva sata života u prometu.
Ili na trening, što je samo sat i pol, al ih dijeli po pola s bazenima grada Zagreba koji nemaju termin za građanstvo između 8 i 9...
Ah, i to je Holding, sori...
Tako sad mogu pješke vodit dijete u vrtić i pješke ići na bazen uživajući u ljepoti novih parking satova i svježe asfaltiranih sablasno praznih parkinga.
Ali neki dan tako nosam Roka na glavsonu-ramenima (raste to bokte, nemrem ga više na izbačaj, samo na trzaj), potpuno pust parking u Brozovoj, a tip odjeven ko ja s curicom u istoj pozi prekapa po kontejnerima u potrazi za plastikom.
Ne klošar, ne Cigić, ne alkos, ne neka sirota bakica...
Tip normalan, tri banke, urban, u trapericama, majici, curica u normalnoj jakni.
Zgledaju ko neki bivši srednji sloj, ono kaj su bili moji starci, profaći, nema luksuza, nema viksi ni terenaca, samo neka lijepa, zlatna sredina.
I gladni su.
Uhodani.
Curica, tri godine, prstom pokazuje na bocu fante u kutu.
Krećem s nekom spikom o igračkama da skrenem Roka s neugodnog pitanja na koje bi teško dao odgovor...
---------------------------
Malo po malo, namet po namet, sto kuna po sto kuna ovaj grad stremi ka uništavanju nekih ljudi koji nemaju palače na obroncima Sljemena niti volje za krađom i naglim bogaćenjem.
Ne govorim o zlatnoj zagrebačkoj odvjetničko-medicinarskoj mladeži.
S njima se nikad nisam družio...
I nije da patim zbog toga.
------------
Priča druga.
Frend s curom kupuje stan kod Sesveta, novogradnju.
Ercegovci građevinari, naravno, preko veze sfušaju stvar i sve kasni godinu dana.
Lova, je naravno, unaprijed uplaćena.
I dođu on i cura, onako, romantično u sumrak se drže za ruke, gledaju konačno svoj balkon na svojoj zgradi, kad odjednom, pred istu - dolazi čerga...
Stotinjak Roma bučno upada u zgradu i unosi sjedala od Stojadina, ovčje kožuhe, ponije, karoserije od FAP-a, djeca bacaju smeće, psi ruju po travnjaku...
Usnica mu se trese, pita zbunjeno otkud oni u toj zgradi.
Kaže mu jedan – došo gradonačelnik i potjero nas iz Kozari Boka jer će tamo nešto gradit pa nam dao tu stanove...
Frend nije ni fašist ni šovinist ni rasist, al da mu nije svejedno – nije.
-----------------------------
Ok, naš je šerif je rasturio izbore jer u Zagrebu ima više lopova, sirotinje, rođaka i birokracije od srednjeg sloja.
Dakle, uvijek će pobjeđivat.
Jer ima li još tog srednjeg sloja, novinari, profesori, umjetnici, ljudi iz kvarta, kajaznam, serem...
Pa sam malo Žosken Depre...
Ima li spasa i života u metropoli za tih par nas koji ne težimo zadnjim stranama Storija, Re(tar)d Carpetu, guzom Marka Grubnića, Sevkinom mlohavom dojkom, Cecom na razglasu bembure, skupom drogom i lakim droljama i lijepljenjem sto eura na čelo harmonikaša.
Nego samo da mirno živimo svoj život s nekim simpatičnim urbanim navikama, kino, kazalište, koncert, nogač, pivica, roštilj...
I uskoro ne počnemo kopati po kontejnerima?
-------------------------------
Parking vam na groblju naplaćivalo...
Živio sam u centru Zagreba.
Između Kraša i Nade Dimić.
Kraš je danas Branimir centar, Nada Dimić je porušen plac, jednim dijelom poravnat, jednim parking, jednim FaKerumova nekažnjena ruševina.
Dječji parkić je zadnjih 30 godina ružan i nepromijenjen, park zasran, a jedino svemu odolijeva ružičnjak koji je i dalje ima oblik – 88 TITO.
Da, te davne subote 1980., sve nas koji smo natjeravali loptu i igrali pipca na igralištu pozvali su ljudi iz Mjesne zajednice da pomognemo u radnoj akciji posadimo 88 ruža za druga Tileta.
Komad trave 30 puta 5 metara izdignut pola metra iznad tla bio je loš da išta osim pikulanja.
Ono, lopta ode na cestu dok si reko Jadro ili Moto.
Pa smo svi to popodne kao po komandi ostavili loptu i prihvatili se krampova, lopata, friške zemlje, manje sadnica i onog čega se najbolje sjećam – besplatnog pepsija i nare.
Onda se doma pila boca kole tjedno, a Dona od naranče pomno dozirala.
Tada sam, naime, bio play of the day jer su se svi divili kak dete od deset let može tak glasno podrignut.
Nažalost, tim darom nisam uspio zbarit Ninu Badrić koja je isto kopala, ali je par sati proteklo u smijanju, šljaci, znoju i veselju.
I sutrašnjem muskulfiberu.
Pekare u kvartu nije bilo, strop nam je bila Diona.
Do kina smo morali do trga, Cvijetnog ili Kvatrića, oblačilo se u Nami kad prerasteš traperice ili ti se raspadnu tenisice, tehnička roba se kupovala svake dekade, a i to je stari išo sam da ga ne bi izludili prilikom izbora.
A izbora...
Imali smo i jedan Ferimport s čavlima, savez izviđača, Kulušić koji je tek kasnije došao na red, lunapark s fliperima i cigićima koji su žicali, pušili, krali i tukli, Gimku iliti školsko igralište i – pun kufer videoteka...
Ono što su danas banke i osiguravajuća društva, deemovi i mjenjačnice, sportske kladionice i odvjetnički uredi, tih davnih osamdesetih su bile videoteke.
Deseci...
Par godina kasnije, suočen s prvim nenadanim dizanjima nekih dijelova tijela za koje sam smatrao da služe samo za istovar viška tekućine, shvatio sam da postoje i neki filmitji o čijem se sadržaju baš i ne priča s roditeljima.
A kako razmaženom jedincu roditelji vrlo lako saznaju što mu je snimljeno na obje kazete, rješenje je bilo zbrisat po pornjavu kad skužim da nikog nema ili neće biti doma.
O kakve su to jurnjave bile...
Točno sam znao kolko treba dok se stari ne vrne s placa, kolko mama iz knjižnice, trčao bi ko irski pseter do videoteke, posudio prvo nešto s golim tetama i sprintao doma, psovao majku onom ko nije premotao i probao odradit svoje u dnevnom boravku pred videom dok ne bi čuo zlokobni ključ...
U kvartu je bilo barem deset videoteka, od doma JNA pa sve do cvjećarnice kod murije.
Do svake sam bar jednom trčo kad sam nanjušio svojih pet minuta stanske praznoće.
Kasnije su videi pojeftinili, dobio sam svoju sobu, video zamijenio dvd, prestalo proizvodit kazete, a mene dvd počeo iritirat zbog premotavanja...
I počeli se skidat filmovi s neta.
Devedesetih su cvale pržene kazete, na crno, jezivo loše kopije.
Nisam to trpio.
Preveliki sam hedonist.
Film se u kinu gleda pet do deset redova prije kraja.
Inače je prekrupno pa se unervozim.
Isto je i s telkom.
Oriđiđi, mir, tišina, kokise, šveps.
Neki dan sam pogledo s neta netom skinut Mamurluk.
Snimljen s ramena u nekom bankoškom kinu.
Mutan.
Srećom pa niko nije išo pišat.
Probao sam ga pogledat na kućnom kinu – nema titla.
Na recorderu – ne čita format jer nije .avi nego .drk, a ne .mpg koji mrzi .srt pa sam išo .srat..
Na kraju sam ga gledo izduženog potrbuške na monitoru i ukočio vrat.
Jedva sam dočekao sljedeću slobodnu večer, iskopao iskaznicu i otišao u kvartovsku videoteku.
Ali kvartovske videoteke nije bilo.
Zbunjen i popišan krenuo sam po starim punktovima gdje sam pred 20 godina ulijetao starijim tetama i stričekima i posuđivao Kose, Top Secrete, MASHove, Njojsemiliusvilove i druge divote i lutao kvartom kao izgubljeno majmunče.
Nema više videoteka...
Kaj ću u Avenue mall ili Shopping centar West ić po pornj... filmove?
Koji penis?
Kaj sam tak star?
Bljak.
Moram si kupit taj neki kućni paket jer mrzim skidat s neta, jer ili skinem krivo il nema titla, pa dajte ideju.
MAX TV me mam asocira na hadeze i lopovluk i Mudrinićića pa nemrem.
Iskon - odma čitam onaj Dritokonjev tekst s foruma pa isto imam neki odbijenac.
Optime nema nigdje.
Bnet ima dobru reklamu al ih nema u mom kvartu.
Ili znate neku dobru videoteku u centru?
Ankice,
ženi me.
Htio sam pisat kako mi nije jasno zašto kad operem i osušim čarape, na njima ima barem jedna duga dlaka koja nije moja.
Mislim, ono, nijedna duga dlaka više nije moja, al ono, zakaj...
-------------------------------------------------------------------
Onda sam htio pisat kako me nervira ZG Bandit jer mi je prvo počeo naplaćivat parking pred firmom, a onda kad sam krenuo pješke na poso i ukrao mi zebru.
Da onu između Cibone i Koturaške.
Samo je nestala prek noći.
Sad trčkaram svako jutro ko u Froggeru jer se više nemrem parkirat pred firmom.
Valjda si je i nju odnio tam dole gdje su poskoci domaće životinje...

----------------------------------------------------------
Pa sam htio pohvalit Faruka Milijunaša što je imao muda pljunuti u facu ovom odvratnom sistemu i HTV-u, birokraciji i gamadi na vlasti.
A onda se siroče ponizno ispričalo i vratilo tamo di je i bilo.
Kotačić sistema...
----------------------------------------------------------
A htio sam i pohvalit Tarika i Reneja za ono kaj rade na Volim nogomet.
U biti, samo Renejevu periku kad glumi komentatora jer su im skečovi dosadnjikavi iako daleko bolji od svega na HTV.
----------------------------------------------------------
I zahvalit Kon Tiki muzeju iz Osla koji mi je prodo apšisalu majicu za Rokov rođendan, pa mi poslao novu, doduše broj veću.
Bi kod nas to prošlo?

----------------------------------------------------------
Pa sam htio pisat i kako sam proveo predivan dan na europskom prvenstvu u Australskom nogometu u Samoboru i kak sam potrošio grlo navijajuć, i kak su naši bili sjajni treći i kako je Kolja genije kak je sve to uspio organizirat...

----------------------------------------------------------
I kak sam davao krv u Mensinoj akciji „Pametni znaju čemu služi igla“ iako me strah iste ko Grubnića sise.
I da su ovaj put bili jako pristojni i kulturni i fini i nasmijani i da im opraštam onu nadrkanost od zadnjeg puta.
Fino je radit dobra djela, nekak si si lepši...

----------------------------------------------------------
I da sam osvojio treće mjesto na izboru najboljih novinarskih nogu Hrvatske,

ter dobijo litru Balića i plavi kilt!
I pritom se klasično zblamirao rekavši Anji da pozdravi onu zgodnu crvenu s MTV-ja kad je vidi, a zgodna crvena stajala kraj nje.
Kreten...

----------------------------------------------------------
I kako se Mislav oporavio i ponovo praši svoj bas, usudio bi se reć, čak i bolje nego prije.
Pa sam uživao u Spunku u The Backstreet Brats.
Obavezno ih počujte kad ste u prilici...

----------------------------------------------------------
I tako sam mislio pisat o puno toga, a onda mi je Mario iz Milana poslao ovo...

I imamo play of the week!
Dvije slike vrijede više od dvije tisuće riječi!

Čovječe, da nas dvojica seksamo u talu, imali bi prosjek prek 22!!!
Đe (remi) bi mi bio kraj!!!
Legenda, imam autograaaam!
----------------------------------------------------------
Zašto ljudi nisu inače izravniji?

Tulum je više spontan, rođo više planiran, ali na kraju češće jedan liči na drugog i obratno.
Ni na jedan ni na drugi ne dođu oni koje ste planirali, ali je na tulumu neusporedivo više padobranaca.
Na tulum se lakše švercati bez ičega, na rođi te čeka Rok na prstićima od uzbuđenja na vratima.
Na rođi se više i puno finije pojede,

na tulumu se pol prospe, ali i popije sve, pa i Hardy, Pitralon, Tajni agent (neprežaljen), Mr. Black...
Nakon tuluma u tepihu ostaje čips, nakon rođe torta.
Nakon rođe imaš kaj za jest tjedan dana, nakon tuluma imaš za prat cijeli mjesec.
Na rođi se slike ispucavaju do prve polovice partija, na tulumu tek pred fajront.
Na rođama su pokušaji brijanja i zavlačenja pod krevet

svima simpatični, a na tulumima su dragi samo akterima istih (dok im ljubomorna bagra psuje sve po spisku i priča trostruko glasnije ne bi li ih prisnošajno omela).
Na rođi ti se svi nude prat suđe, na tulumu samo Klara i to kad je dobre volje.
Nakon tuluma ispod jastuka nađeš kondom ili praznu limenku, nakon rođe autić ili oštru lego kockicu. Više lego kockica.
Nakon tuluma nemreš nać izvor muzike, obično neki radio ili telka, nakon rođe nemreš otkrit di zuji neki autić ili igračka-gitara.
Na tulumima se raja najbolje zabavlje kad neko zaspi, na rođi pred sam počinak (Sonic!)

Na tulumu je buka poželjna i diže atmosferu, na rođi... Uf...

Na tulumu ti razbiju najdražu čašu, na rođi zalijepe 74 naljepnice spajdermena na staklena vrata šanka KOJA SE NE DIRAJU. (Rok: "Pa nisam dirao, samo sam lijepio...")

Na tulumu se samo jedan ne napije, na rođi se samo jedan zapije i to je baš simpa.
Lakše je prat podove nakon rođe. Jer nisi mamuran.
Nakon rođe se probudiš s nasmijanim djetetom koje te trese i urla „Hoću pizzu od jučer!!!“, nakon tuluma te grli frend koji sanja da si mu i više od frenda.
Jutro nakon tuluma najveća je greška nastaviti s pivom. Jutro nakon rođe najveća je greška složiti novu rođendansku Hot Wheel praonicu u dnevnom boravku na stoliću iznad tepiha. Da, curi.

Nakon tuluma te niko ni ne pozdravi i još ti Feko mazne litru viskija i zadnje tri pive. Nakon rođe, s najvećim osmijehom i najmirniji na svijetu, zagrljen s Minimojem po 137 put gledaš nekog glupog Pocoya...
Life is so beautiful...
Još da je bilo karata za cirkus, grrr...

Eto, Rok dostojanstveno proslavio četvrti, zaspao sretan, cijelu nedjelju sastavljasmo igračke, napucavasmo loptu,

vozali disko daljinac... jedva ga na Bundek izvukoh, još ogrebotina od noktića po vratima ima...
Puno, puno hvala svim gostima na društvu, poklonima, tortama, salatama, kiflicama i pranju suđa.
Isprike kaj je nestalo kole, serem vam na kolu - zdravo živit!!!
Ponovilo se...
Titula najboljeg frenda je čudna stvar.
U osnovnjaku mi je to bio Neno, pa je nesto.
Onda bio Gagro pa ga primilo za jaja.
Tu su iskrsli Smile i Dino, s Prižmom i danas mogu najjednostavnije pretrest sve i dobit fidbek, s Igorom provodim s guštom osam sati dnevno pet dana u tjednu, Stokuću bi doselio da mi bude komšija i brat...
I kako je reko jedan od njih – nećemo baš nešto puno napravit u životu, ali smo se bar nasmijali kao rijetko ko...
To je izjavio Smile, današnji slavljenik koji me još uvijek nije stigo, ni neće, ali svejedno ulazi velikim koracima u četrdesetu.

Bio je ljetni dan daleke 1989. kad smo se upoznali jer su neki naši poznanici išli gledat Pasje popodne u Kinoteku.
Nakon genijalnog filma otišli smo na Gornji grad na pivkana, ali su bili digli pivu s 5 na 7 kuna.
Pero je reko da navodno postoji birtija u nekom Vukomercu (niko nikad nije bio tamo) gdje je piva po 4.
Otišli smo na Kvatrić, sjeli na bus, fulali, lutali, smijali se i našli 3M.
Dinko je otišo po turu za nas četvoro i vratio se s osam piva.
Nakon što ga upitasmo, zašto pobogu, on je kroz smijeh rekao – piva je tri kune, a od viška glava ne boli!
Da, napili smo se.
Prvi put, jedan od valjda tisuću...
A Smile i ja ostali manje-više stalno skupa do danas.
Iako ima sulude majice...

Smile je bio u ratu, ja nisam, onda smo zajedno radili kazališnu predstavu i zaljubili se u Nataliju koju nam je maznuo Žile, pa smo upoznali DMJ-a s kojim smo u trojkama obilazili Vele Luke, Starigrade, Jelse, Komiže, Lošinje, Žumberke, Dubline, Islande...
I di god da odem, obojica će mi biti uzori i idoli i 80% ičega što sam napisao, provalio ili se pravio da znam – potječe od njih dvojice.
A kako se danas ne želim napit jer sutra slavim jedan još bitniji rođendan zbog kojeg ću ostati trijezan, malo da se prisjetim par najdražih legendinih provala.
London krevet

Legne na krevet i odmah se zalije s pivkanom, pa kaže – opa, to mi je nesretna majica!
Abbey Road

Klasik, prolazi plavuša, on se okrene, ja kažem, pusti to, to se loše je*e...
On kulerski – ja bi to loše je*o...
Scout, Samobor, Klik patrola

Malo pripit dolazi u hotel u kojem spavamo i prolazi kroz salu za vjenčanja. Nepozvan, ofkors. Sreće po putu ženu u bijeloj haljini s velom, i kaže – vi ste jamačno mlada!
Drugi put opet idemo pit u Scout i skuži da se nalazmo u Kompareovoj ulici. I kaže - pa ovo je neusporedivo s ičim...
Koprivnica, Klik patrola

Nije Smiletova provala nego gazdina, Tomišina, koji je reko Čeliku, konobaru – ovo su ti Riba i Smile. Ak bum vidil da im je piva prazna, buš dobil otkaz!
Split, Klik patrola

Prvo se zapili Karlovačke Zimske (bio je početak lipnja) na Bačama, onda se satrali, i ujutro Smile ide prvi na kavu, vidi veliki transparent – Žuja, ala gušta!
Ii shrvan slikom krigle, pita – koje pive imate?
A konobarica odgovara – sve osim Ožujskog!
Island

Zovemo rentakar da odemo do vulkana.
Svi džipovi skupi ko šafran, Smile pita ženu rentakarušu (na Islandu rentakarovci dolaze kod vas doma!?) – koji vam je najjeftiniji?
Žena kaže, pa Škoda, al valjda nećete ić van centra Reykyavika.
Ma nećemo, gospođo, kaj vam je, kupujemo...
Cerimo se i tapšemo ga po leđima zbog dobro odigrane igre i uštede 200 eura.
15 sati kasnije Smile Dino i ja psujemo sve živo i guramo karavan s ruba ponora dok lagano usred najgore mećave klizimo prema grotlu, srećom, ugašenog vulkana...
Vinkovci, Klik patrola

Kaže neki tip da je kupio stan u obliku slova L.
Smile onako za sebe – mora da se naskačeš ko konj...
Damn, od milijun provala, nemrem sad naravno smislit nijednu...
Al će ih sigurno bit sutra na Pub Quizu.
Smile, popio ti nama još toliko, živijoooo!

Davne 1995., dok sam još trenirao odbojku za Multibibus, trener je došao i rekao – “Riba, došo je neki mali ljevak, ajd mu pokaži osnove, nek nabija u zid.” Mali je bio mrcina, skužio sve za par minuta, i za nekoliko mjeseci prerastao klub. Krešo Perić je danas višestruki državni prvak u odbojci na pijesku. Ja nemrem do ruba mrežice skočit.
Manje davne 2003. sjedio sam uz pivkana i vesele pričice o netom završenoj trci s par maratonaca na terasi nakon preplivanog maratona Preko-Zadar. Visoki tip od tridesetak let koji se pola sata nakon cijele ekipe jedva iskobeljo iz mora, stao je kraj nas i pitao – “ljudi, kako vi to plivate tako brzo?” Ja, kao trenutni prvak u kategoriji 29-39 šeretski sam ga procijenio i rekao, stari, sjedni na pivkana pa ćemo lako...
Ovaj je mjesec, taj mladić, sad osjetno širih ramena i građe tijela kakve bi svako poželio, Marko Rafaj, nakon par sezona u Svjetskom kupu daljinskog plivanja (Meksiko, Kina, Singapur…) u vremenu od 4 sata i 50 minuta preplivao i 20 kilometara preko Gibraltara. Ja mogu 1500, al s dva stajanja.

Marko je inače uspješan odvjetnik iz Siska, ponosan otac i sretno uvežen čovjek, koji i dalje trenira intenzitetom i žarom kao da mu je dvanaest godina. A dvanaest mu je godina sinu kojeg je zarazio pa i dete pliva bolje od mene, ali to je već neka druga priča.
Kako nikoga ne zanima zdrav, pošten i sretan sportaš (koji nije karo Simonu ili pio brusnicu na špici s Ronaldom Brausom), a i ja se mogu penisit kak sam nekad bio faca, eto malog intervjuića. Pa ako se neko pelca i počne trenirati kao Rafaj, ili bar neki sponzor financira nekog mladog sportaša – niko sretniji.
• Tko si ti, odakle si i što radiš Marko Rafaju, drugi Hrvatu preko Gibraltara?
Kao što si gore napisao, ponosni otac dvoje maloljetne djece, sina starog 12 godina (da, postao sam otac u 22. godini!), zatim kćerke stare 7 godina s ponašanjem osamnaestogodišnjakinje, suprug, odvjetnik, dobar tatin i mamin sin te brat.
• Kako je iz tvoje perspektive izgledao prvi maraton. Koliko si bio star i što te pobogu natjeralo - nisi profesionalni plivač?
Prvi maraton bio je čista agonija jer je tih prvih 5 km trajalo čitavu vječnost. Isplivao sam ga u Puli (Stoja - Mornar) tada sam imao (jel’ baš moram reć?), dobro, 29 godina. Kada me je sin vidio na cilju - od sreće mi se bacio na noge makar još nisam bio došao sebi! I to je jedini trenutak u mom životu kada sam se skoro udavio. Naime, bio sam toliko umoran da nisam se mogao održavati na površini i skoro potonuo. Ali preživih. Vrijeme koje sam postigao je bilo oko 2 sata i 45 minuta. A limit - 2 sata. Ono što me je natjeralo da idem dalje je u stvari osobni mazohizam, jer sam htio vidjeti gdje su mi granice.
• Na koga li me to podsjeća… Zašto nisi odustao? Ono, imaš dosta kompliciran posao (ili mi samo mislimo da odvjetnici danima guraju nos u debele knjige), nije lako učiti nešto u tridesetoj?
Po naravi sam vrlo, vrlo tvrdoglav i uporan i to nije bilo niti u jednom trenutku u opciji, mislim odustanak. Pa i ti si mi dao podstrek, I to upravo kada sam dolazio iz Šibenika u Zadar na gore spomenutu utrku Preko - Zadar čitao sam u novinama o tebi i zamišljao kako ću ja jednog dana biti pravi maratonac. A što se tiče plivanja tada sam bio potpuni početnik kako u pogledu kondicije tako i u pogledu plivačkog znanja i ostalog.

• A vidi nas sad… Čime si se bavio kao mladić, otkud plivanje umjesto nogometa ili bar trčanja?
Cijeli život sam u sportu, bavio sam se svim živim sportovima s loptom, ali sam ubrzo odustao, jer sam shvatio da sam totalni antitalent. U srednjoj školi sam se pronašao u karateu i tu sam bio dosta dobar, ali odlaskom na fakultet od toga sam odustao, jer ne bi imalo smisla doći na ispit sa šljivom ispod oka i profesoru objašnjavati kako sam cijelu noć učio i da mi je pred jutro lampa pala na glavu. Inače vuk sam samotnjak u vezi sporta tako da mi je pojedinačni sport uvijek odgovarao, a plivanje je u tome pogledu fantastično. Plivaš i ne razmišljaš previše.
• Koliko treniraš danas, koliko kad si najviše patio, koliko trošiš na trenera, treninge, opremu, putovanja?
Došao sam u fazu da svakodnevno treniram po nekoliko sati, u prosjeku 5 do 6 km dnevno, dakle – nekad i dva treninga dnevno. Što se tiče opreme ona je jeftina, ali putovanja me ubijaju i tu sam potrošio stvarno malo bogatstvo. Ali s druge strane mi se sve vratilo, jer sam upoznao nove krajeve, običaje, družio se s ljudima iz samog svjetskog vrha daljinskog plivanja… Mnogi od njih su mi ostali prijatelji tako da na vagi između uloženog i dobivenog, ovo drugo preteže.

(“trening na Gibraltaru, more 15 stupnjeva, srce mi je stalo…”)
• Kao i sa svime na što se odlučiš srcem. Što si sve obišao zahvaljujući plivanju i odakle ti novac? Kuda dalje?
Što se tiče plivanja plivao sam u Kanadi, zatim u Americi na Svjetskom veteranskom prvenstvu, zatim Sevilla, dva puta u Portugalu (Setubal), u Sloveniji (Bled), Austriji (Wien), Srbiji (Šabac), Hong Kongu, Singapuru, Meksiku (Cancun), Dubai, Egipat, Španjolska (Cadiz) na Europskom veteranskom prvenstvu… Nažalost nemam nekog većeg sponzora tako da sva svoja putovanja financiram isključivo svojim sredstvima koja zaradim kao odvjetnik. Dalje? Trenutno ne znam, ali sam dobio ponudu za preplivavanje na Havajima pa možda tamo. Imam nešto u planu i u Hrvatskoj pa ćemo vidjeti.
• Zašto bi nekome preporučio plivanje?
Plivanje je sport u kojem se u svakom trenutku vidi tko je što napravio, to je sport u kojem čovjek ispituje prije svega svoje osobne granice, a zatim to uspoređuje s drugima. To je sport u kojem ti nitko ne može na niti jedan način pomoći - to sve ostaje na tebi.
• Kad sam onomad organizirao Rapski plivački maraton, odmah je pred lukom počelo svakodnevno plivati desetak ljudi. Je li slično i u Sisku?
Pa baš i nije. Malo me čudno gledaju, jer sam ja jedini daljinac. Inače, samo plivanje u Sisku se izuzetno dobro razvija, ima puno mladih plivača, čak i jedna olimpijka, pa mislim da je budućnost plivanja u Sisku izuzetno dobra i svijetla…
• Kako je sa zdravljem? Na što se žale tvoji vršnjaci, je li tebi nešto stradalo od klora, mlataranja, susreta s barkama?
Zdravlje svakodnevno kontroliram, imao sam malo problema s jetrom (povišeni enzimi), ali to je zbog napora, Inače srce junački kuca kao kod osamnaestogodišnjaka. Dakle, sve je OK za sada.
• Otkad mi je orada potrgala lančić onkraj Ošljaka, malo više gledam oko sebe dok plivam a ne vidim dno. Je li te strah većih riba?
Ne, nije me strah niti o tome ne razmišljam previše dok plivam.

• Kad preplivaš Faros, slijedi li La Manche? Onda? Kad?
Na žalost, ne skoro. Kad sam mojima rekao da planiram plivati Gibraltar, skoro su pali u nesvijest. Dugo sam maštao da isplivam Faros. U jednom razgovoru s našim zajedničkim prijateljem Alenom Pišpekom, isti mi je rekao da nikad ne izgubim motiv kao ni ti nakon isplivanog Farosa (op.Ribafish seksao sam, doduše loše, odmah drugi dan, a za tjedan dana već plivao Poreč). Toga se držim i danas pa sam tako tri puta isplivao Faros i sve ono gore navedeno s time da je svakako kruna mojeg uspjeha - Gibraltar.
• Što predlažeš kao doprinos popularizaciji dosta podijeljenog daljinskoplivačkog svijeta u Hrvata?
Pa evo, svakim danom je ta podijeljenost sve manja i manja. Naime, bez puno maratona ne možemo dobiti kvalitetne plivače tako da bi bila prava stvar kada bi svako veće mjesto na našoj obali imalo svoj maraton te bi li se kroz takav sustav natjecanja profilirali plivači. Naravno sve to treba medijski pratiti, raditi od toga spektakl, jer samo tako će se privući sponzori kojih u ovom sportu ima vrlo malo.
• Daj malo opiši samu stazu (čuj mene stazu – trasu) između dva kontinenta, koga si pitao za to, koliko košta, traje, imali meduza, smeća kao u zadarskom kanalu, koliki je rekord… Je li bilo nekih perverzija kao ono kad je Majcen morao plivati Amazonu s kurtonom zbog onih zločestih ribica koje ti se uvuku, ono, i slično...
Dakle, postoji organizacija koja se bavi organiziranjem preplivavanja preko Gibraltara - informacije na www.acneg.com. Što se tiče cijene plivanja to je bilo 1500 € (bez hotela, hrane i prijevoza).U principu ono što je najteže u preplivavanju je nesabilno more koje se miješa, tj. Atlanstski ocean donosi toplu struju (nevjerojatno - ali je stvarno tako), a Sredozemno more donosi hladnu. Sredozemno more ide blizu krajeva obala (Europe i Afrike) dok Atlantski ocean ide po sredini i tamo je nešto lakše za plivati.Trenutni rekord iznosi 2 sata i 38 minuta (frajer je isplivao 7,5 km u jednom satu, a ako uzmemo u obzir da svetska klasa plivača pliva 5 km/h tada je lako za izračunati kave su struje tamo.Ona ti može pomoći da "glisiraš", ali i da praktički plivaš na mjestu.
Meduza nema, sve prve informacije sam dobio od Tonija Pavičića Donkića (op.RF. prvi Hrvat koji je preplivao Gibraltar) i u stvari on me zapalio za sve ovo. Dosad sam gledao filmiće na Youtubeu i tako je u glavi polako ali sigurno svakim danom sazrijevala misao o preplivavanju. Neki kažu da ima morskih pasa, ali njih nisam vidio. Moja je mama u pratećem čamcu vidjela kita na fish finderu.

• Tvoja poruka svijetu
Svi plivati! To je sport u kojem se prije svega nadmećeš sa samim sobom i svojim demonima u glavi, a tek onda sa svima drugima. Koristim priliku i da se ovim putem još jednom zahvalim supruzi koja je u svakom trenutku bila pored mene kao i svojoj djeci koju sam na žalost ponekad malo i zapostavio kako bih ostvario neki svoj plivački cilj. Hvala vam puno. I još jednom ponavljam za kraj – svi na plivanje!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T