Velmoža Bandit sa svojim je Zagreb Parking Holdingom inteligentno sredio da više ne mogu parkirat pred firmom.
Čovjek je morao do dvadesete pješke u školu, pa ako je on mogo, može i stoka purgerska.
To je u redu.
Osim kad idem s Rokom na bazen pa moram izgubiti dva sata života u prometu.
Ili na trening, što je samo sat i pol, al ih dijeli po pola s bazenima grada Zagreba koji nemaju termin za građanstvo između 8 i 9...
Ah, i to je Holding, sori...
Tako sad mogu pješke vodit dijete u vrtić i pješke ići na bazen uživajući u ljepoti novih parking satova i svježe asfaltiranih sablasno praznih parkinga.
Ali neki dan tako nosam Roka na glavsonu-ramenima (raste to bokte, nemrem ga više na izbačaj, samo na trzaj), potpuno pust parking u Brozovoj, a tip odjeven ko ja s curicom u istoj pozi prekapa po kontejnerima u potrazi za plastikom.
Ne klošar, ne Cigić, ne alkos, ne neka sirota bakica...
Tip normalan, tri banke, urban, u trapericama, majici, curica u normalnoj jakni.
Zgledaju ko neki bivši srednji sloj, ono kaj su bili moji starci, profaći, nema luksuza, nema viksi ni terenaca, samo neka lijepa, zlatna sredina.
I gladni su.
Uhodani.
Curica, tri godine, prstom pokazuje na bocu fante u kutu.
Krećem s nekom spikom o igračkama da skrenem Roka s neugodnog pitanja na koje bi teško dao odgovor...
---------------------------
Malo po malo, namet po namet, sto kuna po sto kuna ovaj grad stremi ka uništavanju nekih ljudi koji nemaju palače na obroncima Sljemena niti volje za krađom i naglim bogaćenjem.
Ne govorim o zlatnoj zagrebačkoj odvjetničko-medicinarskoj mladeži.
S njima se nikad nisam družio...
I nije da patim zbog toga.
------------
Priča druga.
Frend s curom kupuje stan kod Sesveta, novogradnju.
Ercegovci građevinari, naravno, preko veze sfušaju stvar i sve kasni godinu dana.
Lova, je naravno, unaprijed uplaćena.
I dođu on i cura, onako, romantično u sumrak se drže za ruke, gledaju konačno svoj balkon na svojoj zgradi, kad odjednom, pred istu - dolazi čerga...
Stotinjak Roma bučno upada u zgradu i unosi sjedala od Stojadina, ovčje kožuhe, ponije, karoserije od FAP-a, djeca bacaju smeće, psi ruju po travnjaku...
Usnica mu se trese, pita zbunjeno otkud oni u toj zgradi.
Kaže mu jedan – došo gradonačelnik i potjero nas iz Kozari Boka jer će tamo nešto gradit pa nam dao tu stanove...
Frend nije ni fašist ni šovinist ni rasist, al da mu nije svejedno – nije.
-----------------------------
Ok, naš je šerif je rasturio izbore jer u Zagrebu ima više lopova, sirotinje, rođaka i birokracije od srednjeg sloja.
Dakle, uvijek će pobjeđivat.
Jer ima li još tog srednjeg sloja, novinari, profesori, umjetnici, ljudi iz kvarta, kajaznam, serem...
Pa sam malo Žosken Depre...
Ima li spasa i života u metropoli za tih par nas koji ne težimo zadnjim stranama Storija, Re(tar)d Carpetu, guzom Marka Grubnića, Sevkinom mlohavom dojkom, Cecom na razglasu bembure, skupom drogom i lakim droljama i lijepljenjem sto eura na čelo harmonikaša.
Nego samo da mirno živimo svoj život s nekim simpatičnim urbanim navikama, kino, kazalište, koncert, nogač, pivica, roštilj...
I uskoro ne počnemo kopati po kontejnerima?
-------------------------------
Parking vam na groblju naplaćivalo...
Post je objavljen 28.10.2009. u 13:47 sati.