Živio sam u centru Zagreba.
Između Kraša i Nade Dimić.
Kraš je danas Branimir centar, Nada Dimić je porušen plac, jednim dijelom poravnat, jednim parking, jednim FaKerumova nekažnjena ruševina.
Dječji parkić je zadnjih 30 godina ružan i nepromijenjen, park zasran, a jedino svemu odolijeva ružičnjak koji je i dalje ima oblik – 88 TITO.
Da, te davne subote 1980., sve nas koji smo natjeravali loptu i igrali pipca na igralištu pozvali su ljudi iz Mjesne zajednice da pomognemo u radnoj akciji posadimo 88 ruža za druga Tileta.
Komad trave 30 puta 5 metara izdignut pola metra iznad tla bio je loš da išta osim pikulanja.
Ono, lopta ode na cestu dok si reko Jadro ili Moto.
Pa smo svi to popodne kao po komandi ostavili loptu i prihvatili se krampova, lopata, friške zemlje, manje sadnica i onog čega se najbolje sjećam – besplatnog pepsija i nare.
Onda se doma pila boca kole tjedno, a Dona od naranče pomno dozirala.
Tada sam, naime, bio play of the day jer su se svi divili kak dete od deset let može tak glasno podrignut.
Nažalost, tim darom nisam uspio zbarit Ninu Badrić koja je isto kopala, ali je par sati proteklo u smijanju, šljaci, znoju i veselju.
I sutrašnjem muskulfiberu.
Pekare u kvartu nije bilo, strop nam je bila Diona.
Do kina smo morali do trga, Cvijetnog ili Kvatrića, oblačilo se u Nami kad prerasteš traperice ili ti se raspadnu tenisice, tehnička roba se kupovala svake dekade, a i to je stari išo sam da ga ne bi izludili prilikom izbora.
A izbora...
Imali smo i jedan Ferimport s čavlima, savez izviđača, Kulušić koji je tek kasnije došao na red, lunapark s fliperima i cigićima koji su žicali, pušili, krali i tukli, Gimku iliti školsko igralište i – pun kufer videoteka...
Ono što su danas banke i osiguravajuća društva, deemovi i mjenjačnice, sportske kladionice i odvjetnički uredi, tih davnih osamdesetih su bile videoteke.
Deseci...
Par godina kasnije, suočen s prvim nenadanim dizanjima nekih dijelova tijela za koje sam smatrao da služe samo za istovar viška tekućine, shvatio sam da postoje i neki filmitji o čijem se sadržaju baš i ne priča s roditeljima.
A kako razmaženom jedincu roditelji vrlo lako saznaju što mu je snimljeno na obje kazete, rješenje je bilo zbrisat po pornjavu kad skužim da nikog nema ili neće biti doma.
O kakve su to jurnjave bile...
Točno sam znao kolko treba dok se stari ne vrne s placa, kolko mama iz knjižnice, trčao bi ko irski pseter do videoteke, posudio prvo nešto s golim tetama i sprintao doma, psovao majku onom ko nije premotao i probao odradit svoje u dnevnom boravku pred videom dok ne bi čuo zlokobni ključ...
U kvartu je bilo barem deset videoteka, od doma JNA pa sve do cvjećarnice kod murije.
Do svake sam bar jednom trčo kad sam nanjušio svojih pet minuta stanske praznoće.
Kasnije su videi pojeftinili, dobio sam svoju sobu, video zamijenio dvd, prestalo proizvodit kazete, a mene dvd počeo iritirat zbog premotavanja...
I počeli se skidat filmovi s neta.
Devedesetih su cvale pržene kazete, na crno, jezivo loše kopije.
Nisam to trpio.
Preveliki sam hedonist.
Film se u kinu gleda pet do deset redova prije kraja.
Inače je prekrupno pa se unervozim.
Isto je i s telkom.
Oriđiđi, mir, tišina, kokise, šveps.
Neki dan sam pogledo s neta netom skinut Mamurluk.
Snimljen s ramena u nekom bankoškom kinu.
Mutan.
Srećom pa niko nije išo pišat.
Probao sam ga pogledat na kućnom kinu – nema titla.
Na recorderu – ne čita format jer nije .avi nego .drk, a ne .mpg koji mrzi .srt pa sam išo .srat..
Na kraju sam ga gledo izduženog potrbuške na monitoru i ukočio vrat.
Jedva sam dočekao sljedeću slobodnu večer, iskopao iskaznicu i otišao u kvartovsku videoteku.
Ali kvartovske videoteke nije bilo.
Zbunjen i popišan krenuo sam po starim punktovima gdje sam pred 20 godina ulijetao starijim tetama i stričekima i posuđivao Kose, Top Secrete, MASHove, Njojsemiliusvilove i druge divote i lutao kvartom kao izgubljeno majmunče.
Nema više videoteka...
Kaj ću u Avenue mall ili Shopping centar West ić po pornj... filmove?
Koji penis?
Kaj sam tak star?
Bljak.
Moram si kupit taj neki kućni paket jer mrzim skidat s neta, jer ili skinem krivo il nema titla, pa dajte ideju.
MAX TV me mam asocira na hadeze i lopovluk i Mudrinićića pa nemrem.
Iskon - odma čitam onaj Dritokonjev tekst s foruma pa isto imam neki odbijenac.
Optime nema nigdje.
Bnet ima dobru reklamu al ih nema u mom kvartu.
Ili znate neku dobru videoteku u centru?
Post je objavljen 23.10.2009. u 08:36 sati.