::ribafish - čovjek krnje jetre::

ponedjeljak, 29.06.2009.

Rest in pieces...

Bila je 1986.
Kao i svaki šesnaestogodišnji klinac morao sam na regrutaciju za vojsku, dakle produženi sistematski.
Tamo sam moro pokazat pišu i testisad zgodnoj doktorici.

Pišo se džentlmenski povuko i mislio sam umrijet od srama.
Iako je to tog dana bio 176. pimpek toj doktorici, koja tada sigurno nije znala kakvom će polucelebu titrati genitalijama...

U čekaonici je bio i jedan tip koji je imao klasični kompleks vezan uz južne i kamenite krajeve da stalno spominje sebe i da istu personu hvali bez da ga je iko išta pitao.
I tako je lik nešto govorio da njegov tata ima mercedesa kojeg mu je dao da vozi, da je već ševio i ono što mi se urezalo u primozak – da su mu starci kupili cd-plejer.

Te davne preduniverzijadske 1986. nije bilo interneta da potražiš značenje riječi cede, a kamoli plejer, a u enciklopediji leksikografskog zavoda i na 981 nisu baš bili upoznati s napretkom moderne tehnologije.

Isto tako, nije bilo tech magova, auto bliceva,ničeg osim Vjesnika i Večernjaka koji bi stidljivo tu i tamo ubacili neku vjesticu o nečemu što bi moglo izgurat ploče i kazete.

Ali sam ipak nekako bio čuo za to čudo koje nije trebalo ni premotavat ni okretat strane a stao bi pun kufer.
I što je cijenom od jako puno maraka mojim roditeljima nastavnicima bilo udaljeno svjetlosnim godinama.

Kako sam obožavao radit svoje kompilacije na jeftinim normalkama iz japanske Tvornice Dobrih Kazeta (TDK) i uživao žicat ploče od frendova, pomisao da bi nešto moglo potisnuti, uz drkicu i knjigu moj tada omiljeni hobi – budilo je skeptika u mom malom debelom tijelu.

Danas imam mp3 plejer u kliu koji vrijedi više od klia i obožavam radit pržolicu i kompilacije, prebolio sam i kazete i ploče (iako mi fali ono rew u kojem sam bio stručnjak za pogodit sekundu najdraže solaže), i pomirio se s tim da su onakvi iritantni egoistični šupci iz čekaonice danas na vlasti.

Ali nikad neću zaboravit rečenicu kojom je završilo naše dvosatno druženje u čekaonici kod doktora u Martićevoj.

„Tata mi je dao sto maraka da si kupim cedeove koje hoću za plejer i odma sam uzeo Madonnu i Michaela Jacksona!“
Zavist, koja je do tada bila na vrlo visokom stupnju, zamijenio je smijeh punk-rok pubertetlije koji je priznavao samo Azru, Čorbu, Deep Purple, Ramonese i Sex Pistolse – koji će ti penis cede plejer kad slušaš konfekciju, upali si radio, seljačino...

Znam da će se naći uvrijeđenih, ali moram.
Dakle Michael Jackson je bio glazbeno-plesna legenda.
Čak sam i munvok probo uvježbat u osnovnoj, al sam odusto kad sam srušio mamu spladnjem štrudle od trešanja. Ono, pojelo se kasnije, stara oprostila, ono, u rikverc gledat...

Dobro, probo sam i brejkat na malom maturalcu, al tu sam i stao.

Ali Michael...
Čovjek je bio genije.
U onom što je prezentirao kad je radio.
Privatno je bio... Kako sad to reć da se fanovi ne uvrijede...

S tri godine ga je tata silom uvalio da pjeva s braćom, stega, šamari, dril, pišanje krvi, nema čokolade dok ne naučiš napamet i slično.
Upropastio mu djetinjstvo ambicioznim planovima i natjerao da živi glazbu, ali i preskoči pubertet, frendove, cure....
Nešto ko tata Ivaniševića s tenisom ili Gips s Janicom...
Ali ovi su još živi jer su znali stat.

Michael je bio vjerojatno najnesretniji čovjek na svijetu jer se oko njega zavrtila tolika lova da naprosto nije smio stat jer su od njegovog lika i djela živjele još stotine krvopija, menadžera, niškorisne birokracije koja je prepoznala zlatnu koku.
Bio je crnac koji je radio da bi se podvrgavao operacijama izbjeljivanja.
Bio je dijete kojem nisu dozvoljavali da se igra s drugom djecom jer je bio trideset godina fizički stariji od njih.
Bio je čudak i nesretnik, ali je stvorio jedan od najboljih albuma u povijesti, zaradio je milijarde, dobio mrvice, sve su pozobali sitni i podli ljudi kakav je njegov tata.

Operacije izbjeljivanja kože, operacije micanja crnačkog nosa, lijekovi, droge, čuda...
Mašinerija koja živi od njegovog talenta stotine ljudi koji gutaju njegovu krvavo zarađenu lovu i tjeraju na još i još.
I išlo je sve dok mu nisu počeli otpadati operirani dijelovi tijela po stejđu, dok nije poludio od paparaca i skoro hitio s balkona dijete koje je njegovo koliko i moje, dok nije skroz poludio i dok ga nisu ubili.
Pa je sad mrtav i beo.
Barem ruke i lice.
Jadan čovjek.
Možda je i bolje da je u vječnim lovištima i da bar tamo nađe mir i svira i pjeva i čaga za svoju dušu.

Rest in piece Michael.
Zloćko u meni kaže – rest in pieces – jer toliku su histeriju napravili od tebe i toliko žele zaraditi na tvojoj smrti da će stvarno i počet prodavat njegove dijelove.

S te strane, možda je i bolje da se čovjek otišo odmorit i ostavio krvopije da se koprcaju na suhom.
Iako se takvi uvijek snađu - Michaela više nema, na njegovoj se smrti odmah krenulo zarađivat, za mjesec dana će mediji nać novu žrtvu.

Probo sam napravit počasni munvok i srušio printer.
Život ide dalje...

ponedjeljak, 22.06.2009.

Začinski vrt - borba na život i smrt

Stan ima tri balkona.
Nisu sva tri siva.

Južni je spremište za metle, džoger i gajbe.
Gleda na tri metra udaljenu pretrošnu poluraspadnutu leproznu zgradu i najdražu mi nagluhu susjedu koja me stalno zove na kavu čim me skuži.
Pa zato vješam rublje na sjedečki da me ne vidi jer ima 86 godina i opće ne sluša moje jade tijekom kave, a kako sam ja ipak samo egocentrično govno pa tek onda čovjek...

Istočni me balkon iritira jer mi kroz njega sunce tuče u primozak od zore.
On inače služi kao odlagalište svega.
I ima pogled na Kerumovu rupu u staroj Nadi Dimić.
Šupalj zub.
A odnedavno se pod njim (umjesto dosadašnjeg desetogodišnjeg parka narkomana i rasadnika topole) gradi - još jedan Banditov plaćeni parking.

Divim se meni koji je smislio da baš tam drži košaru za prljavi veš a ne u kupaonici (iz barem dva razloga), kao i usisavač i brdo knjiga koje nisu za policu ali ni za podrum (Pomorska enciklopedija, Kapital i sl.).
Trebalo bi ga defragmentirat, al ko će to...

Treći balkon nisam dovršio.
Taj gleda na polupark i susjedne zgrade ter neboder.
Prek ljeta je ljepši jer ga zakloni krošnja, prek zime imam filing kao da me neko mjerka onkraj Oude Kerka.
Tu sam namijenio stol, stolice, frižiderčić i začinski vrt te mjesto ugode za vrijeme vrućih ljetnih dana te još više - večeri.




Za sad imam stol i stolice iz Bauhausa ali bez jastučića jer koštaju sto kuna, serem vam na jastučiće.
Frižider će odmah donirati dragi ljudi iz Karlovačke, Ožujske ili Carlsberga kad pročitaju ovo, a od začinskog vrta za sad imam «z» i «a».



Naime, umjesto da napravim pravi vrt od drva, majstor je kupio staklenik kod šutljivog švabe za 222 kune.
Bez dna.
Labav i klimav.
Ali moj.

Pa utuko deset kila zemlje i posijao tonu onih govanaca u sjemenu za pet kuna.
Al kolko para, tolko i niknulo.

Prva runda komplet propala.
Nije ni izvirilo ništa, možda sam naopak otvoril vrećicu?

Pa kupio palmicu koja ne daje plodove, al je seksi i nije cveće jer cveće nema smisla, ali i ona nakon par mjeseci požuti i evidentno umire.
Pa mama poslala lovor i ruzmarin koji krepaše.

Pa kupih sadnicu peršina koji nije preživio noć nego polego.
Najduže je živio bosiljak, al su sva tri lista završila u rižotu i juhi pa je sad krnj.
Ko da sam asfalt ribo a ne zemlju skupu kupovo, kaj je ovo?

Ali nije sve mrtvo!
Iako kod nas na Korčuli origano iliti mravinac ima erektilnu stabljiku i raste u vis, meni su prodali ovaj zanimljivi puzavac.




Ali bar je jestiv.
Iza njega skapava vlasac, a mrtvi lovor na početku je tu kao ukras.

E sad, razlog pisanja.
Kupio barba Riba deset novih vrećica i razasuo pa prekrio pa zalio.
Pa zaboravio.

Kad ono - ta daaaam!
Nešto proklijalo!
Ali šta?

Postavlja se pitanje – kaj je ovo iza mrtvog ruzmarina koji je možda lavanda?




I ovo pokraj?

I gdje da kupim prave sadnice peršina, a da mi žive do prvog gulaša, jer mi u stvari trebaju samo peršin i bosiljak?

Hilfe...
Donacije primam objeručke

srijeda, 17.06.2009.

Gab lec go...

Dižem se u 6.
Popijem natašte 7 deci vode, reko mi Siniša da je to dobio u mejlu i da mu je sad super.
I meni je super, kakam ko godzila...
Iako se skoro zrigam dok progutam.

Iza vode se ne smije ništa jest ni pit pol sata, taman da scjedim đus i skuham crnu jaku slatku turkinju.
Onda ili veslam ili plivam ili fušam, kafenišem uz Mimicu, odem na poso i oko pol 11 pojedem mizlije s jogurtom.
U mizli dodam lana, sezama, ono kaj jedu konji i kornflejks i bezuspješno tražim jeftini konzumov jogurat jer u dućanu koji mi je 28 metara od firme imaju vindijin zeleni i dukatov tekući plavi.

Serem vam na tekuće i one s nula zarez nula posto masti i općenitu natrenizaciju života zbog glupih žena koje idu na dijete umjesto da se češće fukaju.

Kefir mi je prepeckav, acidofil premastan, a one ženskaste pomodne pomade od aktivacije, bioaktivlije, sensie – ne pušim.

I nikak nemrem izbacit okus žemlje, paštete iz crijeva i zelenog tvrdog jogurta koje bi mi u obliku doručka subotama od 1976-1982. servirao moj najdraži otac kad bi me samo time uspio dić iz kreveta...
Niš više nema taj okus.

Jučer u redakciju došla pašteta s okusom pizze.
A prodaje se i pašteta s likom štakora – Hlapićeva.
Ali pašteta nije zdrava jer po urbanoj legendi nastaje kad nakon klanja šljakeri idu prat ostatke papaka, crijeva, obrašćića i kurijih očiju s poda, pa pokupe i stave u kantu s riječima PA ŠTETA da se baci.
Iako je navodno tirolska najotrovnija.
A hrenovke su hrenovke već ako imaju 10% mesa u sebi.

Dakle, oko 12, pol jedan postajem pakleno gladan.
Ručak kod tetica prek puta firme mi je cca 35 kuna, a s vremenom sam shvatio da se bazira na brašnu i konzervi paradajza s vegetom.
Kod onog dečeca iza ugla nejdem jer drži prst u juhi dok je servira.
U Jamonjamonu je klopa oko pedesetak kuna, ali to mi boli budžet.
I nema više one seksi te lajave konobarice.

Pekara nudi mašala kiflice koje mašala debljaju i burek koji varira.
Ali ko je jednom operiro ono na "h" a nije herniju, zna kako taj osjetljivi dio muškog zadka reagira na rakijice, tamne pive, nefukicu, janjetinu i – već spomenuti obrok od usoljenog golubljeg i mačjeg mesa, pa rađe ne.

Dejli freš je najveće smeće na planeti koje nudi sve za pet puta onoliko koliko vrijedi, a maksimum je salata s prknom od pileta za 20 kuna i tri rezanca mikroendivije. Zlo.
Ćevape bi rado mrknio svaki dan, ali s obzirom na tezu od dva reda iznad...

Voće mogu pojest, al je učinak ko Nikoli Nikiću (kad je provalio – reko mi trener da čuvam Protasova, a ja čuo da čuvam prostor. I dok sam ja skonto, ovaj mi uvalio tri komada do poluvremena) – ostanem gladan.
I još se gušim na koru od jabuke i kruške...

Slanci me napuhuju, peciva su nedorečena poput jutara.
Čokolada je poput kokaina, fina al se navučeš, a i nisam tip od slatkog osim salenjaka, a nije jesen.
Tete u malom dućanu su pederi, ponude se složit ti sendvič i onda kuckaju neke nebulozne cifre tako da sam jučer baget, petnaest deka parizera s povrćem, tri šnite sira, drk majoneze i tri lilihipa platio 36 kuna, pa im je to bio moj zadnji sendvič, govna bahata simpatična, djeca vam za hadeze glasala.

Pa kontam, pa dvojim, pa trojim, pa se iz protesta doma predvečer ukrmim ko mlado od gnua pa sam zato debel.

Kaj da gablam da se najedem a budem zdrav te seksualan pritom?
Hilfe!

PS. Veliki pozdrav Kutinjanima,


(dobra ova koja nam je upala u kadar!)

Armadi, starim Boysima, Ivoni, Seki, mojim vjernim pratiljama na najboljim koncertima,


onom s faksa kojem uvijek zaboravim ime, Srećku iz Scouta i još dvije tisuće pankera


i veseljaka koji su uživali u nedjelju na stvarno sjajnom koncertu Flogging Molly, uvertiri za Dirty Old Festival kraj Velike kraj Požege!

Usro sam se kad sam vidio da su obučeni ko scientolozi, ali kad zasviraše...


I odsviralo Black Friday Rules.
Za mene.


Dvije minute poganja.
Hvala čupavom mladiću na kojeg sam se naslonio dok sam vraćao dušu sa slezenom.
Vidimo se 1.7. u KSET-u na godišnjici Matine svadbe.
Da, sviraju mu NoMeansNo.
Idila!!!

ponedjeljak, 15.06.2009.

Kriza

U subotu bila parada pedera.
Bila i parada onih što bi tukli pedere.
I koncert od Lepre Mrene.
I parada onih što bi tukli Mrenu jer je pjevala četnicima u maskirnoj uniformi za koju je ona rekla da je to odjeća za safari.

Cijenim pravo na izbor, al mi je baš bilo fino što sam se taj dan mako iz Zagreba.

Bio sam u posjeti Junioru u Kukljici.
Dio Rokove familije s majčine strane spada u onu vrstu ljudi koja mora nešto raditi i graditi.
I sad im kuća djeluje sve bolje i bolje iako su oni jako umorni.
Pa je Mališa danima uživao u bazenu u vrtu.

A ja ga metiljast išao vodit na prvo kupanje u more.
Pa je on plivuljio s plivalicama i smrzavao se a ja se smrzavao i bio ponosan.
I njega je mama namazala protiv s onom živom u stiku, a ja sebe nisam namazao jer kaj će meni sunce, kuiš, ono...
Sad je Rok fino crn, a tata crven ko jednjak od Žaka.
Katastrofa, sve peče.

Vozio sam ex puničinu Corsu autoputom za Zagreb.
Nisam gario preko 130 iz pijeteta prema Zdenki, čiji me glas stalno prati (spikerica na radiju), a i prema godištu auta.
Tako da sam uz otvoreni prozor i škripanje jedine kazete (moje, mix Dream Theatra, Neurotic Outsidersa, Misfitsa, Maidena i što god se još dalo stavit na taj zaboravljeni nosač buke negdje davne 1996.) pičio tri sata od Zadra prema metropoli.
Ne volim se bahatit po cesti, em sam relativno neiskusan vozač, em nemam jaki auto, pa me je bogami dojmila ergela koja me konstantno prestizala.
Došao sam do zaključka da se, nakon što me preletilo 150 terenaca i još 200 limuzina naših registracija, u Rvackoj opće ne živi loše.

I postavlja mi se pitanje, koju vaginu mile majke naša raja guta te ogromne aute, pogotovo 40-godišnjakinje s cigaretama, krunicama i mobitelima?
Kaj prek crnih Alpa idu na posao!?
I da je kriza...

A meni je kriza...
Kako se borite protiv krize?

srijeda, 10.06.2009.

Koncertna sezona, ko prstom u ajvar...

U petak igramo Pub quiz protiv ekipe Dada Jihad.
Ekipe u kojoj sam poniko.
Mario Kovač, Robert Lojpur, Neno, Ivan...
Pakao, rat mozgova, armagedon, Karlovačko...

Istovremeno, u Močvari su Overflow, a u Rijeci počinje Hartera, festival koji bi se trebo valjda zvat Hartija jer se održava u napuštenoj tvornici papira, čudu građevine, ogromnih propalih i sablasnih hangara veličine Velesajma na deset minuta hoda od centra grada?
Genijala!
Sori Overflow.

Čudo nad čudima arhitekture, sjajna atmosfera, seksi Riječanke, bivši učenici i prilika da konačno uživo vidim Elvis Jacksona i One Piece Puzzle (iako dolaze i u Purgeraj u srijedu!).
O Letu 3 da ne govorimo, da se malo zdebljam i pustim kosu mogo bi i na stejdž...

Dakle, ako neko oće samnom kliom oko 9 put Rijeke nek se javi odma, ali ujutro nastavljam za Kukljicu u posjet Junioru




pa nema nazad.

Ko me prima u Rijeki na počinak meki?

Gdje ste sada riječke koke,
da mjenjamo sličke?

I ko ima siguran antiantipurgerski parking u Zadru sa subote na nedjelju?
Fala unaprijed.


Slijedi davljenje mene mojim glazbenim neukusom,




al mnogo mi se sviđa koncertna sezona...

Nakon posjete Mališi Sladislavskom vraćam se na nešto još luđe od Hartere, bar meni...

Nedjelja, Zagreb, SC, 21.00, dame i gospodo...

The Poguesi u punk rock verziji, irski tulum u američkoj režiji – The Flogging Molly.




Prilika da obučem kilt, ločem i urlam od sreće.
Ajme, kak se veseliiiim, znate ono kad imate neki dragi bend, baš ono za dušu, i svoju stvar od njih i oni ti dođu u tanjur!!!
Trk po ulaznice u Dirty Old Shop i ko ima kraći kilt i seksijiju škembu od barba Ribe - ima pivu!

A onda Jarun i T-mobile, budući Tele2 InMusic festival...
Samo KUD Idijote bi mogao cijelu večer slušat, a tu je i onaj ludi Kiril s onom crnkinjom kojoj bi ratluk iz uha jeo... Uf...

Prvi sedmoga je rezerviran za KSET i NoMeansNo, petog se ide na Toy Dolls na RokajFest, i onda šesnaestog do Velike na istu pljeskavicu i Dirty Old Festival jer mi je tamo baš lijepo...

I to je sve za ovo ljeto, sestre mi!!!!




A sad svi kupit Cosmo jer vas tamo čekaju slike mene




i kraj ovog teksta...

Ajmo, brzo na kijosk, ajmo, troja usta hranim, hop, hop...



Zašto muškarci krivo odrastaju 4

Nedavno si je jedan dječak htio otvoriti dušu, i umjesto da to ispriča svojoj mami - svojim riječima napisao kako bi u životu trebalo pravilno postupati i komunicirati s djevojkama. Iskrena ispovijest devetogodišnjeg Aleca Grevena u knjizi “How to talk to girls” stvarno nam govori neke gole istine koje muškarci zaključuju kad im tek počinju rasti brkovi, a bogami stoje i kad im brkove razgrnu bijeli pramičci. Ali nebismo mi bili mi da ih često ignoriramo ili izvrćemo u razdoblju između tih navedenih faza. Očigledno je da je taj dječji svijet bolji, jednostavniji i plemenitiji, i da mužjaci kad-tad shvate da su žene unatoč svim svojim mijenama - nježno ali samoniklo cvijeće oko kojeg treba puno pažnje i njege da bi postalo uzorna lončanica. Koje treba svog viteza. Ali gdje se i kada dječja zbilja pretvara u nešto drugo? Zbog čega muškarci mijenjaju te iskrene klinačke stavove i istine, postaju proračunata govna i jesu li ti zaključci uopće ultimativno mudri i primjenjivi tijekom cijelog života. Ili bi nam pak trebao samo malo strožiji odgoj? Pa pogledajmo neke rečenice/istine iz knjige.

1. Budi sa samo jednom curom, ne pokušavaj biti s više njih istovremeno

Teorija: Muškarci nisu za multitasking. Maksimum nam je istovremeno gledanje tekme, žvakanje pive i puštanje vjetrova. Ali misao da bi mogli provesti cijeli život od cca petnaeste do stopetnaeste s jednom osobom baš nam i nije neki vrhunac jer se volimo igrati i istraživati i vodi nas misao da su kod susjeda jabuke uvijek zrelije.
Tajming: Prve simpatije se javljaju negdje u osnovnjaku, ali tad nam se još toliko ne osvaja. Onda smo u fazi skupljanja - sličice, autići, rekordi u igricama i to. A kako još nismo za seks, cure su nam dosadne jer ne znaju igrat nogač i očajne su u komjuterskim klanjima. Među ekipom, frajer je onaj ko ima više nečega. Neki imaju bogate starce pa se prave skupim tenisicama, reketima ili satovima, neki pak svu pažnju usmjeravaju na čitanje, treći se bace u glazbu… S prvom neseksualnom vezom u stvari ne znamo što hoćemo i čisto iz dosade krenemo šarati. Iz medija u međuvremenu saznamo da grudi naše djevojke i nisu najsavršenije na svijetu, guza najprćastija, kao i da postoje njene prijateljice koje nas gledaju onako kako nas je i sadašnja nekad gledala. Pa krenemo u osvajanje. I lupamo glavom o zid jer smo zbog par minuta lošeg žuljajućeg trljanja poništili nešto što je moglo biti divno...
Zašto kvarimo idilu: Muškarci se plaše dosade, monotonije. I volimo se igrati i skupljati igračke. I imati više igračaka od drugih dječaka. Kad jednom shvatimo da naša cura nije tu samo zbog nas i prvi put se ozbiljno posvadimo – idemo probati okolo. Velik dio odgovornosti je na nama, ali i vi se znate uljuljati u vezu i ne činiti ništa da biste je poboljšale, osvježile. Ne tjeramo vas da nam u krevet dovedete sestre mulatkinje ni da nas uronite u kotao s čokoladom, ali ako fakat ne dajete ništa, mi ćemo otići...


2. Nađi baš onu koja ti se sviđa, makar to trajalo godinama

Teorija: U osnovnjaku sam bio zaljubljen u Moranu jer je bila pametna i zgodna. Sendviče sam silom uzimao od Bube. Šlatao sam Sašu jer je među prvima dobila cice, i imala sporije reflekse. Što mi je pogodovalo jer sam bio deblji pa bi kod Sandre često fasovao šamar. Uglavnom, sa svima sam se više družio nego s Moranom, jer me nje bilo strah, jer sam mislio da je pametnija od mene pa zašto bi se onda družila samnom ako sam manje pametan. Ako ti doma kao klincu ne usade samopouzdanje, nisi se baš usrećio, i malo ćeš teško ući u svijet odraslih neokrznut. Morana se palila na Sinišu koji je najbolje igrao nogomet. Ja sam očajno igrao nogomet ali sam pisao dobre zadaćnice iako zbog č i ć nisam nikad imao 5. Pa nikad nisam bio s onom s kojom sam htio. Više nisam vidio Moranu. Niti ću.
Tajming: Uvijek se nekom sviđaš, ali najčešće na tebe ne padaju one kojima bi jeo travu iz ruke. Sranje nastaje ako si prelabilan da odustaneš od bitke za savršenu i prepustiš se nekoj velikookoj samo zato da imaš nekog kraj sebe. Otprilike u trećem srednje. Onda si ni vrit ni mimo jer shvatiš da si šupak pa samo gnjaviš nesretnicu koja ti visi s ramena i na kraju joj slomiš srce na prvom tulumu.
Zašto kvarimo idilu: Zato jer smo najčešće kukavice da priđemo, a kad i priđemo, najčešće ne kužimo vaša pravila.Ono, da se vama igra, vrti oko malog prsta i da ne želite popustiti od prve. A ne shvaćate da su nama pune gaće. Jednom kad skupimo dovoljno hrabrosti da priđemo idealnoj – ona više nije idealna. Naime, kroz godine hodanja i biranja metodom pokušaja i pogrešaka previsoko smo digli standarde i na kraju nas više ništa ne može zadovoljiti. Čuvajte se muškaraca koji previše razmišljaju i svaki put kad ih vidite da boraju obrve – iznenadite ih seksom…

3. Treba imati strpljenja s djevojkama i ne navaljivati

Teorija: Strpljenje? Mi koji smo morali plakat kad je Tito umro, dakle generacije koje poamte crno-bijele televizore – možda i imasmo strpljenja. Ova današnja deca, nikako. Muškarac bi danas htio seks nakon prve kave, žena nakon bonus pakiranja od 500 grama + 200 grama gratis. I tu sve puca. Kod žena vrijeme potrebno za baridbu raste s njihovim godinama. Tako ćete za jednu klasičnu MILF (mother i like to… uf… rimuje se s “tlak”), razočaranu u muškom rodu trebati plesti mrežu mjesecima. Što su žene mlađe, kraći je i put ulijetavanja, no koliko god on kratak bio, puno je duži od prosječnog muškog fitiljčića… Uostalom, što je za očekivati od bića kojima ne treba predigra…
Tajming: Do kad treba imati strpljenja s osvajanjem, šarmiranjem, pričanjem? Dok ona ne naleti na kretena i onda ti se nakon seksa s njim isplače na ramenu i prizna da je pogriješila? Na silu se ništa ne postiže, ali neke žene stvarno ne znaju granicu odbijanja. I zato, što prije naletimo na nekakvu takvu, to bolje jer ćemo prije preboljeti i shvatiti da vas ima i loših, jako loših.
Zašto kvarimo idilu: Kad dobijemo izljev sperme u mozak ne shvaćamo da ste s nama mislile imati nešto nakon sedme kave a mi smo vas primili za ruku nakon šeste i sve upropastili. Kad pomislimo da nas zezate, dignemo sidro i odemo na manje zahtjevno putovanje. Nastali smo od životinja, ne od fikusa, i kad nam prekipi s vašim odugovlačenjem – dižemo sidro i idemo dalje. Kupite si zlatnu ribicu i na njoj isprobavajte koliko će dugo moći bez hrane. Nas poštujte ili nam nemojte davati lažne signale.

4. U životu treba naći prave prijatelje koji ti neće oteti djevojku i znati prepoznati pravu za tebe

Teorija: Muška prijateljstva su u početku bazirana da bistriji klinac traži manje bistrog koji ima više igračaka. Kasnije se to pretvara u potragu za nekim Perom koji je magnet za djevojke, pa se u njegovoj blizini uvijek počnu stvarati neki frendovski sateliti koji bi isto htjeli komadiće torte. Prijateljstvo do groba je čista izmišljotina i uglavnom služi za izvlačenje od cure za bijeg na pijanku (e, ono, Štefu je momačka, kužiš, ono, moram...). Pravi su prijatelji oni koji ti pomognu nosit tonu šute kad imaš adaptaciju, a ne oni koji te tapšu kad si slavan ili pri parama, pa se često znamo razočarati u tipovima koji ti, kad si u krizi s curom, odu tješiti nju i najčešće podlo i jadno stave točku na v. Postoji jedna teorija da muškarci najbolji curolov obavljaju u parovima, od kojih jedan treba biti ekstremno sisni, a drugi ekstremno guzni tip. Ali kako je to samo teorija, većina lovova završava pod šankom.
Tajming: Kad se kristalizira neka škvadra ali se u njoj pojavi i prekrasno djevojče. Pa više ne znate je li vam tu dobro zbog frendova ili te male plave koja se odjednom nepozvana nasrala, zbog koje su svi dečki nekako drukčiji a ni vi ne možete a da je ne škicnete svako malo. Početak faksa.
Zašto kvarimo idilu: Muško prijateljstvo je jaka stvar, ali seks je ipak jača. Pogotovo pod utjecajem alkohola koji briše prijateljstva kao aceton mrlje od flomića sa stolnjaka. Pijani muškarac, nažalost, ispred sebe vidi samo par dojaka i možda jedno oko. Dovoljno. Kad se otrijezni, kasno je. Teško je odabrati savršenog prijatelja za cijeli život, i puno se puta razočaramo, ali život bez žena bi bio manje kompliciran, dok je život bez frendova apsolutno besmislen. Pa zato uvijek oko sebe imamo ponekog debila koji nam ponekad zabije oštar tanan nož u predklijetku. Tko nam kriv. S druge strane, koliko god nam prijatelj bio dobar, ne smije se slušati njegov savjet. Ako ti kaže iskreno, a ti si zaljubljen ko sivonja, samo ćete se poklat. Ako ti povlađuje, na kraju će ti se spanđat sa ženom. Nije lako…

5. Djevojke vole cvijeće, ali ne vole opsjedanje

Teorija: Kad smo djeca, lako se sagnuti i ubrati tratinčicu. To je baš slatko. Ali kad si na kraju srednje već pobrao cijelu livadu uz ružičnjak njenih staraca i susjeda - nisi joj više toliko mio. I ako joj i pobereš pola Velebita, neće imati toliku vazu. Kasnije imamo love za cvijeće, ali nam nije u mentalnom sklopu da shvatimo zašto se netko raduje svježe ubijenoj kombinaciji stabljike, listova, latica i tučka. Muškarac koji stalno poklanja cvijeće je mudar ali proračunat. I mi volimo čevape, ali to nije razlog da nam na svaki dejt donosite veliku porciju s više luka. Opsjedanje je karakteristika napornih muškaraca koji su se jednom u životu dugotrajnim i napornim upucavanjem ipak uspjeli ogrepsti za snošaj i vječno ponavljaju taktiku. Same ste si krive – nađite one koje popuštaju takvim likovima i dezintegrirajte ih, pa ćemo svi biti sretniji.
Tajming: Cvijeće poklanjamo kad pitamo mamu ili starijeg brata - kako da uletimo. Dakle, krajnji stadij. Petnaest godina. Prvi put kad ne dobijemo seksa na buket, nadurimo se i odustajemo.
Zašto kvarimo idilu: Djevojke žele znak pažnje. Čokolada ili liza su divan znak pažnje, ali pokažite mi prstom ženu koja neće nakon tri slatkiša početi unjkati kako je debela i da hoćete od nje napraviti Maricu iz jedne njemačke bajke. Mi želimo inovativnost, novitete, iznenađenja. Mrzimo kolotečinu, mrzimo vaše kolotečne poklone iz kataloga i smatramo da je poklon koji smo sami smislili ili napravili nešto stvarno jako vrijedno. Mi ne volimo poklanjati cvijeće jer ne postoji ekvivalent koji bi nas zadovoljio. Ali kad vi volite cvijeće... Što se pak opsjedanja tiče, ako ste nam već dali broj, onda nam i dajte razlog da ga izbrišemo. Kulturno i pristojno. Ili se drugi put nemojte zapiti i plesati na šanku pa dijeliti posjetnice kao kokice…

6. Jako lijepe cure su kao jako skupi automobili - puno troše. Zato je možda bolje odabrati normalnu curu

Teorija: Kako prepoznati normalnu curu? Mali Amer koji je napisao ovu knjigu (meni to više djeluje kao da je ispunio informativku – sitnu bilježnicu u koju je osamdesetih razrednica pisala roditeljima sranja koja si složio u školi) kaže da su mu idol curice koje žele biti cheerleadersice, plave, našminkane i nakinđurene. Muškarci kad stasaju i odrastu shvate da takve cure baš i nisu najpametniji izbor za životnog partnera, ali kad nažalost nama upravljaju dvije glave. Ja i danas ne znam što je to normalna cura, ali znam da želim provesti ostatak života s jednom. Ali kad vidim da ona ima plan i program u koji me želi ukalupiti poput ne pretjerano bitne puzzle (ne one rubne niti zadnje nago neke s oblakom ili morem), koliko god ona prekrasna i inteligentna bila – bježim poput Usaina Bolta...
Tajming: Kad roditeljima dođemo s pitanjem zašto Ivana ima dečka koji već ima bradu i vozi Hondu i jel bismo i mi mogli dobit auto za rođendan. Istina je surova, ali krajem osnovne lagano počinjemo shvaćati da najatraktivnije cure ne odnose odlikaši, koliko god se naši roditelji zaklinjali u to. Eto mama, zato nikad nisam dobio peticu nakon drugog srednje, a ne zato jer sam ljenčuga!
Zašto kvarimo idilu: Krenimo od toga da nemamo bogate roditelje ni sposobnost udaranja kožnog mjehura, ali da baš nismo ni Nevenoliki, pa slinimo za misicama. Onda shvatimo da nemamo šanse pa tražimo zgodne a pametne. Ali te su se odmah uhljebile, dok smo mi još trtljali po komodorcima i ranim PS-ovima. Onda bi trebali biti s nekom sredinom. Normalom. U rangu Škode. Ono, dobar motor, ali izvana ne baš. Pa budemo sa Škodom, ali se okrećemo za Ferrarijem i Lamborghinijem pa se Škoda duri. Svejedno, kad shvatimo da je servis i registracija za ovu našu 1000, a za onu jurilicu 100.000 kuna, možda ono dijete s početka priče stvarno i ima pravo? Nažalost, većina nas se u životu želi jednom provozati preskupim autom, ali brzo shvatimo da ona zahtijeva predpranje, pranje, poliranje voskom, deratizaciju unutrašnjosti i promjenu dizajna. Više puta dnevno. Hvala, ali ne hvala. Normalne, gdje ste!?

ponedjeljak, 08.06.2009.

Dobio sam 42 milje na lotu!

Zapio se.
Solo, naravno, jer su mi starci Prigorec i Bodulka pa bu sve z menom v grobek, e!
Odlučio preuzet pare anonimno i škrt kakav jesam sve potrošit na janjetinu, šveps biter lemon i ogromnosisne japansko-mulatske prijateljice moći.

Dolazim na kiosk a tamo me skuži susjeda, zaurla i samim time oda reporteru nekog žutog smeća, pa me sljedećih dana prepoznaje i pozdravlja sva četa šupaka koji se inače ne bi nikad javili ali im sad treba za auto, kredit, bakin dom, povećanje penisa...
E ne dam!

Umjesto da dobim svoja 42 milijuna, država mi uzima porez, prirez i još nešto u visini od 34%.
Onda mi to isplate preko neke banke koja mi uzme još 5%.
Pa je dobitak u biti 20 milja, hm, zašto to nigdje ne piše...

Kupujem tati barku i autić za do Vele Luke, babi i staroj neku lovu za frizuru, plazmu, klimu, lift i gnojivo za bugenvilije te njihalicu i puno hrane za psa. I ogradu za od susjeda koji je otvorio restoran metar od nas... Uf...

Kupujem bivšoj Corollu Verso turbo deluxe da više ne plače i uzdiše svaki put kad stavljam Roka na stražnje sjedalo Clia jer mi se zbog njega smiju susjedi i pošten svijet.

Roku uplatim životno, pa da ode na put oko svijeta i upiše faks po želji kad napuni 18, sebi nađem poso di mogu bit s njim svako drugo popodne i mjesec dana prek ljeta.

Vraćam kredite.

Šaljem govnima nazad njihova posrana vrata u MD odvratne profile i bacam ih u izlog te keširam pare za izlog, sve pred kamerama red karpeta.

Kupujem stolni nogomet, vreću za boks, kruhomat, gajbu lemon curda, komfjuter koji ne šteka (i operatera koji nije t-com, djeci vam u školi tako štekalo dabogda, bando lopovska), godišnju pretplatu na ćevape iz Mrvice i mladu kozletinu ter janjetinu s nekog otoka i na kraju - jednog originalnog starog Popovića di je još crto predivne žene koje nisu zabijene na letve (da sam informisan ko Bandić, otišo bi i do Klimta popričat da mi nacrta onu putenu crvenu al s tanjim bokovima i većim cicama)

Kupujem auto koji ću lako sparkirat.
U biti, kupujem garažu i veliki auto koji barba pauk neće moć dić, oink, oink...
U biti prodajem stan i kupujem kuću s garažom, bazenom, toboganom i ljuljačkama.

Iznajmljujem Platku Vokos i onu farmakološku retardiranu Slovenku prekrasnih crta lica i lažnih crta cica te još jednu iz te Braus-Grubnić-Tušek-Pišek-Sopek branše na mjesec dana.
Dvaput dnevno im ponudim karticu sa 100.000 eura, ali s kečom da ju dobije samo ona koja mi najbolje... Uf... Buraz, kakva liga prvaka, kakav Wembley...

Krećem na šestomjesečni put oko svijeta, ali mi dan prije država naplati PDV na dobitak, gradonačelnik konfiscira zemljište i sagradi crkvu/osiguravajuće društvo Sunce iznad Tomislavgrada d.o.o. s parkingom, banka propadne i sve ode u milu materinu.
Nakon zapljene žicam bivšu đir Toyotom, vraćam se starcima i škvadri u birtiju i dugo plačem.

Budim se...
Tak nekaj glupo nisam sanjo otkad sam sa Sevkom pobijedio na Žlijezde pjevaju.

Ma bolje ne dobit...
A i nemreš dobit.
Ionako to ovi naši plate nekom seljaku da odglumi da je dobio jer da će ga slikat za sve novine i kupit mu kravu i plazmu – poznate nekog da je osvojio sedmicu? Osobno? Ne? Eto...
Bolje dat 20 kuna za bazen nego 35 lutriji, pardon, hadezeu.

A ima li išta ljepše nego nakon tri kilometra jutarnjeg šprintanja sjest u klia i nać jučerašnju bananu od juniora pod sicom i fino je onako gladan gnjecavu sažvakat...
Pare su za nesretnike.
Bolje ovak.

četvrtak, 04.06.2009.

Jutarnji seks VS. jutarnje plivanje

Jutarnji seks, ilitiga zornjak, svaka je seskualna radnja koja započne za vrijeme erektivnog stanja mužjaka prije prvog pišanja.

Kad se spišaš, padne ti (ili ne padne, al onda zdravo pločice, pa dok brišeš pločice opet padne) i to onda više nije to.

Iako ni taj surprajzlija (ako dotična ćori i kad se vratiš sa zahoda) - nikako nije za bacit.

Jutarnje plivanje je sve ono što se obavi u bazenu prije doručka ili posla, a da si lamatao barem sat vremena, bez škicanja skakačica u vodu i one sisate trenerice koja ne mijenja dobitnu sivu guzopapajuću trenirku.

Problem s jutarnjim plivanjem je da grad, odnosno BP Zagreb, ima tri bazena, dakle po jedan na svakih tristotinjak tisuća stanovnika.

Tirana je za nas Rijeka (oni imaju jedan na 150.000, snobovi)…

I od tih tri bazena, jutarnja situacija za građanstvo je sljedeća:

Dom sportova – 6.00 – 7.30.
Mladost Sava – ne radi preko ljeta.
Utrina – 9-12.

Nijesam gradonačelnik da se budim u 5 da bi me mogli slikat kako trčim s tjelorraniteljima u 6, nego običan čovjek koji nemre plivat prije 8.
U Utrini dođeš u 9.00, teta na blagajnu u 9.05, a šljakeri na bazenu povlače trake brzinom svjetlosti u tunelu do 9.20.
Ako me u 10 nema na poslu (ostajem do 6, nja nja nja…) glavni me urednik pogleda kako niko ne bi htio da ga iko gleda, pa dolazi do sljedećeg vapaja:

Dajte mi da plivam!

Jer, naime, popodne iza 6 na tih, obećavajućih 12 gradskih traka za milijun zainteresiranih, dođe toliko raje da se osjećaš ko grašak u ajngemahtecu i nije ti ni do čeg.

Sramota…

Ali danas sam javio da ću malo kasnit, pa dok sam ubijo prva tri kilometra ove godine malo sam se prisjećo krasnih zajutraka i uspoređivao s plivanjem.

Dakle, zornjak se svodi na iznenadni napad s leđne strane dok je ona na boku.
Obostrani ustni smrad bi, naime doveo do neke druge reakcije, a nikako ne napaljotke.

Kako je rijedak slučaj da žema ćori bez gaćica, plan je sljedeći:
- skinut gaćone naglo da ne primijeti, ko Đeki Ćen stolnjak
- grickat nježno ušnovratno područje dok se ona ne poluprobudi sretna i pritom polako ali konstantno trackat gaćice malo lijevo malo desno. Gnji-gnja. Lakše je s dvije ruke, ali na jednoj si ležiš jer si i ti bočan a teško je brate razmišljat dok ti periskopić vlažan bužu željan ište…

Kontinuirano (iako za nas besmisleno) nastavit slinit po hrbtu kičme, ne obazirat se na kosu u ustima te bit dovoljno nježan da ju se ne zbudi do kraja i dovoljno uporan da joj svučete gaće, makar do koljena.

Kad ste došli do toga, nekako, u što manje pokušaja uvaliti napetog Kiklopčića.

Koristiti sve izvore vlage za bonus.

Biti sretan kad uđe makar osmina u usminu.

Nakon par pokreta svaliti je (nježno a odlučno, ko kad okrećeš palačinku) s boka na trbuh i nastaviti njinjati u sličnom ritmu 2-10 minuta.

Sve preko toga može probuditi ženu ili je podsjetiti da se i njoj piški.

Mi smo muškarci pa tu bol dostojanstveno trpimo.

Iako par puta nisam znao jel svršavam ili prokišnjavam.

Kako pišo to zna?

Kad dosadi jedno te isto, probati napipati bar jednu cicu odispod, paziti na ravnotežu, pasti joj na leđa, ispričati se, primit za ramena, pustit kosu, sori, zavrtit polubočno, izbjeć zadah, primit ojak dojak, zatvorit oči, zamislit najdražu glumicu i grhmlmrmljkrmeljsvršššššš…

Reći joj da vam je jako drago kako je i ona jamačno orgazmirala, oddahtat i leć tri minute za doć do daha.
Gospođici obrisati leđa, pokriti je, skuhati joj kavicu, zgnječiti đusić i na tost namazati pašteticu te s osmijehom na šljakicu uz nadu u večernji divlji dvosatni nastavak!

Jutarnje plivanje u Utrinama je sat vremena tupog simtamanja s pogledom na štopericu po 24 metra bazena (tako ti je to kad nešto grade naše firme, pa koja tona betona završi u džepovima rođaka) i s mislima na zornjak.

Iznojiš se, skineš kilu i pol, ali jedna stvar ostaje.

Ljepše je uronit u toplu nju nego u ladnu bazenčugu.

Nedo vam bog da mi se naserete tamo, ima nas samo dva u stazi!!!

Mislim na bazen.

Aj p(l)ivili

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!