I dok vaš omiljeni minimorž sitno broji do godišnjeg,

mladići, mam kupite djevojkama novi Cosmo jer:
- tamo je ovaj moj, i opet ingeniozan ter vispren tekstitj, samo debeeelo proširen
- tamo piše i drug Leb
- tamo piše i Zrile
- dok vam koka to čita na plaži, vi zbrišete na pivkana da ni ne skuži!!!
Pokaži mi što nosiš i reći ću ti tko si!
Cosmopolitan, kolovoz 2009.
Kupio sam kućno kino. Pogledao «Vicky, Christina, Barcelona». I potpuno nerealno, ne upamtih ni cice Scarlet Johanson, ni cice one male crne koja puca od seksa, nego – košulju Javiera Bardema. Onu tamnozelenu laganu, finu, mehku, koja kao da nema volumen, ne gužva se i vjerojatno ni ne mora prat kolko je seksi mila laka i nježna.
Dobro, šalu na stranu, nikad me nećete vidjeti u košulji jer sam:
a) roker i
b) građen kao dvije nadute bubamare koje se seksaju. Ali nikad u životu nisam bio bliže da promijenim neku naviku. A muškarci su jako skloni navikama i drže ih se poput nekih višesfernih amajlija, pa tako i teško mijenjaju robu koju nose. I lako ih je po njoj svrstati.
Ali kako pojedinu sortu mužjaka nagovoriti da se odjene nenametljivo i kulturno, dakle Bardemasto – u laganu košulju, elegantne hlače i sandale koje ne svijetle u mraku, dakle sve ono što bi svaka žena željela kraj sebe da dodatno zablista kad izađe na rivu ili u otmjeni restoran? I da to završi što bezbolnije i po mogućnosti ustali? Pa probajmo s jednom ljetnom školom mode!
Roker
Na njemu je crna majica bez kragne, najčešće s logom nekog benda na koju misli nešto zbariti. Uvijek ima spremnu priču kako je baš on 1997. na koncertu Metallice u prvom redu uhvatio trzalicu zubima. Dolje su predratne izbljedjele traperice ili kraće safarice koje zveckaju i iritiraju ili smetaju trakicama dok se kreće, te tenisice s visokim čarapama. Mogući dodaci su marama ili zakovičasta narukvica te neka povelika okovratna amajlija s pričom.
Kako ga promijeniti? Rokeri se mijenjaju kad oćelave ili umru, a jedina je šansa da ga prilagodite tako da ga oduševite s nekom pričom o njegovom najdražem bendu ili pokažete spot u kojem Morrison imaju dolčevitu ili prsluk. Ili samo kažete da ćete voditi ljubav uz njegov cd ako on obuče ono što vama paše.
Šminker/jahtaš
Majica s kragnicom, vesta oko vrata, lanene hlače, dizajnerske kožne japanke ili mokasine od fetusa vikunje. Ogromne dizajnerske naočale (postoje li male dizajnerske naočale?) te obavezna okoramena pederuša-poštaruša. Okotrbušna je ovo ljeto out, ne. Jahtaš je snobovska sorta koja misli da se i stil i ljubav može kupiti novcem, pa ne preza ni od čega nego samo uzima najskuplje s police makar na sebi imalo šljokice ili zlatne epolete.
Kako ga promijeniti? S njim treba oprezno i lukavo. Pucati na taštinu. Najveće šanse imate ako kažete neku sitnu ali eksplozivnu laž, poput – «Mmm, kakva divna vesta, baš sam jučer vidjela Tarika kako je nosi na eventu!» Ako ga u tom trenu odvedete u shopping – vaš je!
Fejker
Podvrsta šminkera, onaj koji nosi sve što vidi da nosi neki celeb i onda traži nešto slično po priobalnim štandovima. Dakle, plastične japanke Gushy, majice Ljakoste, pederuše VL i slično. Najčešće su to sezonski radnici, pripadnici manjina koji šljakaju do ponoći, zamijene košulju s kolegom i onda kreću u izlov naivnih trendseterica.
Kako ga promijeniti? Iako stvarno ne znam što žene rade s takvim likovima željnim samo jednokratnog seksa, najlakše ih je pridobiti rečenicom «Gle, obuci to što ti kažem i dat ću ti kad dođemo u sobu.» Pa tko voli...
Bosančeros/Hercegčeros
Trilogija: zlato, dlake, mokasine. Najčešće nose i one benigne i bljutave majice na prugice za ljude bez mašte ili koje im majka kupi na sniženju robe s greškom Nade Dimić ili ispred NAME. Njihov je najveći problem frizura jer ne odustaju od fudbalerkica popularnih za frankfurtske drugoligaške klubove osamdesetih, te općenito upitna oralna higijena.
Kako ga promijeniti? Egotripovi puni samopouzdanja najranjiviji su ako im idete niz dlaku i uvjerite ih da će biti najljepši u gradu ako izgledaju upravo onako kako im vi kažete. „O, macane, u ovoj bi košulji izgledao kao Halid Bešlić ili bar Niko Kovač!“ – i imate ga!
Galeb
Majica mornarska, duge široke hlače, široko pokrivalo za glavu za privlačenje pažnje i dokazivanje autohtonosti i autentičnosti. Što veći slamnati šešir to bi ta galebina trebala imati više priča. Često ima i grančicu ružmarina ili bosiljka za uhom, sve zbog lovljenja pogleda. Deset mjeseci u godini ne radi ništa, ali tijekom ljeta želi poševiti sve što završava na slovo a, pa htjele-ne htjele, morate naletjeti na barem jednog takvog.
Kako ga promijeniti? Sigurno će vas odvesti pokazati vam svoju barku/kućicu/pogled na more jer mu je to najjače, u biti - jedino oružje, a vi tad pristupite ucjeni: „Može, ali samo ako odeš samnom van!“. Kupite mu ono što se vama sviđa i donesite sutra na barku jer su takvi ljudi poznati grebatori i na kraju ljeta će vas sigurno žicati prsten ili lančić.
Digić
Uska pripijena majičica bez rukava, gel, gel, gel... Dolje bele patike bez čarapa. Sama majica je od neke šugave sintetike, a može ju zamijeniti i dres od Rome ili Lazija, uglavnom isto plastičan i pripijen. Moguće su i japanke kao i obavezne sunčane naočale makar bilo tri u noći i snježna oluja. To su im ustvari držači loknica.
Kako ga promijeniti? Talijani i oni koji se furaju na njih su svojta koja se najviše približila čitanju ženske psihe, odnosno, spremni su se potpuno poniziti i lagati kako bi dobili seksa za jednu noć. Govorit će vam da ste pametne ako ste lijepe, lijepe ako ste pametne, posebne ako niste... A za makar minutu seksa će na sebe staviti i kostim žute ptice iz Ulice Sesame, tako da s njim nema nikakvog problema. Ali nakon seksa ste fraj.
Turbofolker
Ako se iole odluči izaći iz svog Mercedesa (jer je u njemu najjači), ima na sebi šarenu majicu s kragnom ili «mačje oči» košuljicu te skupe prešarene kitnjaste traperice optočene nečim tvrdim što žulja guzove i uništava vešmašinu. Ima manje ukusa i od samog Grubnića, ali koristi prirodni trik – živa bića privlači šarenilo i točka.
Kako ga promijeniti? Jedan je od najtvrđih oraha za preobrazbu jer je ovisnik o svom vozilu u kojem zna gdje su mu cigarete, kokain i gumb za pojačavanje Ceca i Dara Bubamara. Nažalost, s takvim se likom ne da komunicirati, pa ni nema nade da bi ga bilo kakvim komplimentom dovabile na svoju stranu.
Hiphoper
Šilterica na stranu, Žakaste traperice pale na koljena, majica veličine popluna u ramenima, dolje kraća da se vide gaće, pseći lanac oko vrata te visoke tenisice unatoč tropskoj temperaturi. Od takvog je i majka odustala, ali kad vi volite otkvačene tipove, eto vam ga...
Kako ga promijeniti? Čovjek živi u mislima u nekom udaljenom getu, psovao bi svima majku, klao policajce i tukao crnkinje, pa ćete se jako usrećiti. Jedina vam je šansa da ga oduneredite ta da ste jako bogate i uplatite mu aranžman «Čari Los Angelesa by night» na tjedan dana. Vi slobodno ostanite doma i tražite novog.
Sportaš
Košarkaš ima preveliku NBA majicu dokoljenku, visoke tenicice i dres, kao da mu nije dosta što se cijele godine znoji u tome na treninzima. Nogometaši su više skloni brendiranim lakim košuljicama po momućnosti svijetlih boja da im se ne vidi prhut od fudbalerki, a dole tenisice koje prate oblik tabana pa djeluju kao da će pasti.
Kako ga promijeniti? On je pod utjecajem svlačionice i svojih dečkiju, pa je dosta težak. Svejedno, ako se s njime pojavite na javnom mjestu, nitko ni neće primijetiti da išta nosi...
Metropeder
Nosi pareo nebil se pario, prevelike naočale za sunce veličine retrovizora za Scaniju ili Neopran, šarene uske gaćice i kožne ili antilop sandalice. Maže se nekim antikremama pa sjaji i po noći, često ima jarkobojni poluradioaktivni ručnik i nezaobilaznu antidehidracijsku bočicu vode. Blješteću, naravno.
Kako ga promijeniti? Čemu mijenjati nepromjenjivo. Uostalom, cure s gejfrendovima su passe, a i ako stavite siroče u finu obleku izgledat će kao meduza u baloneru.
Dalmoš Vulgaris
Klesano, prirodno lijepo i nepripitomljivo stvorenje koje živi od marihuane, vina i seksa na sebi najčešće ima poderane bokserice i majicu koju mu je mama osvojila na nagradnoj igri u nekom lijevom trgovačkom centru. Na nogama su jeftine tenisice od pretprošle sezone, pune rupa i ne blaženog mirisa, ali kad je tako divlje šarmantan i neumoran u krevetu.
Kako ga promijeniti? Obećajte mu da ćete ga povesti sa sobom u Zagreb.
Kako pak promijeniti ovu bandu:
Slovenac
Čeh/Slovak/Sjeverni Mađar
Klasičar/gerijatrislav
Računovođa/Kompjuteraš/Mamin sin
Surfer
Otkrijte u novom Cosmu!
Aj pusa...
Za ćevap više!!!

Trebao je to biti divan vikend, koncerti Trerapy?, Nouvelle Vage i Asian Dub Foundation uz potoke pive sjajnog imena – Nektar.
Ali onda radna subota, klasična zadnja subota u mjesecu na dedlajn i odlazak u nepoznato u petak navečer s tendencijom dolaska na posao nakon prespavane noći u hotelu.
Nikad nisam bio u Banja Luci, gradu u kojem navodno na 9 žena dolazi jedan muškarac i po kojem jedna sorta ćevapa ima svoje ime.
Bilo me mrvu strah i neugodno ići u kraj u kojem je živio i djelovao onaj debil koji mi je granatirao Zagreb, ali kako sam već posjetio i rodne gradove Hitlera, Musolinija, Kraljice Viktorije i Hirohita, reko – zašto ne vidit kako izgledaju ljudi koji se trude organizirat rock-festival.
Zbog moje sitne gluposti, i prisilnog ostavljanja Cliota na granici, put se pretvorio u avanturu u kojoj nas je legenda Ranko dotaksirao od granice do hotela Bosna, tamo smo dobili akreditacije i popeli na ravničarsku tvrđavu usred grada te se prepustili hektima Nektara.

Ne sjećam se jesam li ikad bio na koncertu na kosini, malo čagaš pod ručnom ali je zvuk bio sjajan, čak bolji što si dalje od stejdža.

Zvalo me dat kao novinara intervju za TV Pink, ali je nakon deset pitanja reporter postavio krivo – i koju bi vi Hrvaticu kao glavni urednik Playboya htjeli slikati golu?
Ja zbunjen reko – ali ja sam pomoćnik glavnog urednika, ne glavni.
E da ste mu vidli kiselu facu, kamerman odma lampu za štednju uključio...
Therapy volim, volit ću ih uvijek, razbaco sam se ko pjetlić na Screemagera i bio ljut što nisu svirali Stories i općenito zbog mlakog, penzionerskog seta.

Ali je bio gušt poslije otić još i na ska-stage na after.
I sve besplatno!
Danas je od 23.00 koncert Asian Dub Foundationa, do tamo ima 2 i pol sata, imam jednu aktreditaciju viška, pa ako nemate pametnijeg posla...
Banja Luku nisam dovoljno razgledao, promijenite lovu u Gradišci ili kod tete koja prodaje cigarete na cesti jer mjenjačnice ne rade navečer, nije preskupo, meso je strava, Nektaru fali aroma i aftertaste al nije mamurko, žene su malo preizražajno obučene, al da ih ima – ima!
I najupečatljivija stvar – u Zagrebu ne vidiš skockane komade da hodaju po gradu.
Krkani ih izbace iz bembura ispred onih cajkana na Jarunu, one uđu unutra, isplešu se i nazad u auto.
Nema onog klasičnog prešetavanja gore dole ko na moru.
E Banja luka nema more, al ima centar grada gdje sjedneš i gledaš reviju jako dekoltiranih i špičastoštikliranih komada oko sebe.
Zakon!
Ne želite znati kako izgleda gužva na autobusnom u Banja Luci u 6.30 ujutro, zašto ne smiješ u bus na kolodvoru nego na c esti, kako je loša piroška u Gradiški, kako je vruće u kabini šlepera, kako je divno kad te tip na nenadanom tehničkom s prljavim i nespremnim klitom u Novoj Gradiški prepozna s Upitnika (i seksi banjalučanka – „vidi lika iz Klikaa!“), kako čudno smirujuće kad uletiš u mir policijske stanice u Okučanima i kako teško sjedit na poslu u subotu od 1-8 i napravit puno posla...
Al šnjofam morenoooo!
Jednom davno postavih post „Ribafish jede po kućama“.
Da, svi mi samoživi imamo dane kad nam se ne da kuhat samo za sebe dok oko tebe leže prazne kutije za pizzu i flajeri od ćevabdžinica.
A u želucu, ko da mi dvožak spava, katastrofa.
I mejla mi tad neki Vlado, kaže oš doć na pljesku, takvu nigdje nisi probal.
A ne, ostat ću doma, reko, pohito, našo Bistru, zasjeo, i malo se usro jer nije baš da znam čovjeka.
A nije baš ni da znam Bistru.
A nije ni da sam bistar, ali da skratim, stvarno sam jeo najbolju pljesku u životu, a Vladina žena Kristina je napravila najbolji pomfrit od kraja osamdesetih dok smo još imali naš krumpir na Korčuli.
Odma me kičma zaboli, nije da me veselilo vatit krtole iz tvrde crvenice u zvizdan dok ti male zelene mušice piju krv, znoj natapa gaće, a ti psuješ sve živo jer si dao baki da te uvjeri da ti trebaju gumene čizme dokoljenke na +35.
Ali kad bi baba ogulila, narezala, isfrigala i krupnom solju posolila te neklasične komade žute tvari, to se nakon par minuta pretvorilo u pjesmu.
Tvrdo, hrskavo, slano a slatko, uz divnu aromu domaćeg maslinjaka kojeg bi baba štedljivo ali uvijek kapnula bar mrvicu...
Danas baba više ne može kuhat, krumpir dolazi valjda iz isusovog Singapura, starci nisu u godinama ni za sadnju a kamoli berbu, a ja sam u kapitalističkom žrvnju i prokleto daleko...
I onda taj Kristinin pomfrit.
Opet jedem Korčulu 1987.
Savršenstvo!
Srel sam opet Vladu

nedavno na fejsu i naletio na pljeske i zelene rezance s umakom od tartufa i sira.

A tamo...
Deca trčkaraju, na terasi piri, u vrtu svega od artičoke do kolumbijske trešnje, kuća se polako ali sigurno gradi.
Mir, tišina, spokoj, priroda, sreća....
Zagreb tako blizu a tako daleko.
Meni opet krepo peršin u začinskom vrtu.
Jel mi treba odmor ili odmak?
Anyway, opet sam satro dvije mrcine,

(prije tretmana)

(poslije tretmana)
popio im sve i vratio se napuhnut i sretan u stan.
----------------------
Pa se sutradan stara putešestvijska trojka skockala.
Skroz.

I otišli mom kviznom, Smegmom opjevanom kapetanu, jednom od zadnjih preživjelih dobrih muzičkih kritičara, najelokventnijem od svih Los Smegmasa (koji se okitiše mnogim titulama al još ne onom Hybridovom) na svadbu u Brod, grad sjajnih ljudi i čudnih napisa,


odnosno kod Zdjelarevića, pa sutradan kod Jelena na čobanac od istih.
Bezvezan.
Pa sam zbog 96 kila opet uredan te redovan na Utrini.
Jučer bile dve zgodne tete, pa se ja trudijo, pa kad su one otišle, došle dvije još zgodnije pa sam zaboravio prve dvije i proplival ko Špic i onda crko ko maršal...
Gušt.
Dok ne moraš izać a nemreš ...
--------------------------------
Inače, nikad originalnije svadbe u životu,

nikad boljeg vina od Zdjelarevićevog sovinjončeka i nikad veće sličnosti s mladoženjom i njegovim bratom.
Ko počeci ZZ Topa.

Najbolji frend 1. u pozi gutača mačeva pleše na Buzzcokse,

najbolji frend broj 2. tu još ne skače, al oće, vjerojatno preboljeva raspad cipela rađenih vjerojatno od remitendnih eurokrem blokova...

-------------------------------------
I onda sam jučer poželio nekaj lagano za večeru.
Lagano, moš mislit...
„Book of ache in the suit“ iliti bukovače u šlafroku.

Malo neslane ali fine do bola.
Nosim na šljaku, pa ko me ulovi...
------------------------------------
Inače, dvojim između dvaju ponuda.
Jedna je uljuljkujuća, na finom brodiću.
Ali brodić ima rupu koja se baš ne vidi golim okom i polako ali sigurno tone sve dublje i samo je pitanje dana kad će potonut na dalekoj pučini.
Druga je skroz svježa, na burnom, olujnom moru, na brodu na kojem treba skakat, prat, trgat i umirat cijeli dan. Ali navodno čvrstom brodu koji može ploviti kroz ova šugava vremena. Iako ni taj baš ne vidi svjetionik.
Na koji biste vi brodić?
Nepametan...
--------------------------------------
Ko pogodi kaj je ovo, nek mi kupi jednu!

«Ribica Bibica, boook!»
«O bože, opet ti!»
«Kaj je pak sad, pa nije me bilo dosta dugo?»
«Ali ne bi te ni trebalo opće biti, smradu jedan, vježbam, jedem juhe, čak sam potrošio i 50 eura na tebe prošli mjesec!»
«Molim? Ti se mene misliš rješit sam tak?»
«Pa ono...»
«Ček, ček... Tolike godine suhe hrane, alkohola, nekretanja, loših seksualnih navika i stresa na tone i ti bi me se riješio kutijom tableta?»
«Ne seri, pijem i sedam deci vode natašte svako jutro već mjesec dana. Bljuje mi se do ručka...»
«Ma bravo, vjeruj ti forvardušama, majstore...»
«Nego čemu da vjerujem? Da postanem vegan, frutan, govan... Koji penis? Da čekam pod drvetom da mi jabuka padne u usta? Mrkva namigne? Nemrem buraz, sori...»
«Zašto onda vjeruješ farmaceutskoj industriji? Sigurno si i nešto protiv svinjske gripe kupio?»
«Gle, jesam glup, ali lud nisam...»
«I ti si fakat dao 360 kuna za sedam tableta koje će te riješit mene, tvog vjernog prijatelja, pogotovo nakon povremenog čobanaca i satiranja alkoholom?»
«Pa bila je i dupla doza al za 500 kuna...»
«Dakle, ti si dao toliko para za šaku pilsova u kojima je smrvljena kreda i mislio si da ćeš se probudit bez hemoroida?»
«Pa.... Da...»
«E jesi kreten. Prijatelju, imaš skoro 39 godina. Star si. Više ne kontroliraš ti mene nego ja tebe. Comprende? Trebao si slušat starog kad ti je govorio da ne čitaš uvezene Stripoteke na zahodu...»
«Dobro, i? Ostaješ tu?»
«Pa da, fino, toplo, još u subotu ideš na svadbu kod Zdjelarevića, ima da nabubrim ko Žak od Meka... «
«A ta kura, taj Pilex, ono?»
«Dobro, jel ti vidiš boju školjke nakon upotrebe? Jel možda nebesko plava?»
«I nije baš...»
«Onda ne seri. U stvari, već se jesi. Više povrća i seksa, manje nerviranja i pivkana. Pa se nadaj. Aj pusa, vidimo se sutra.»
«Crko dabogda...»
Ako mogu bit vaginini monolozi, mogu i hemićevi dijalozi, ke ne?
Uglavnom, odite i kupite ovo, molim vas.

Da ne ispadnem jedini debil u gradu, srdačan pozdrav roktal farmi, djecu vam čiko u parku s bombonima tako lago dabogda...
A sad par finih najavica!
Dakle, Therapy?

bijahu općenito jedan zakon bend ali nekuda nestadoše.
Sad su i jopet u blizini, pa ih treba obavezno doživit, u Boogaloou su stvarno bili sjajni.
Isto vrijedi i za Asian Dub Foundation

koji ostadoše malo dužni na VIP INMusicu dok još nije bio Tmobile INMusic a biće i TELE2music kako je krenulo...
Therapy je u sljedeći petak, ADF u nedjelju, ja bi išo, ako neko ima mjesta u autu da se ne nerviram s klitom preko granice na Nektar Demo Festdo Banje te Luke u kojoj ima 7 žena na jednog muškarca (trač iz dana JNA, nikad provjeren) – javite!
Svi detalji na www.nektardemofest.org
Isto tako, al ovaj vikend onkraj Velike kraj Požege ima Dirty Old Festival!!
Negdje u dubini divne šume slijedi par dana čiste partijane, mene nažalost neće biti al oću izvještaj!
Informacije na http://www.dirtyoldempire.com/festival/
Četvrtak - 16.07.2009.
S.N.F.U.
Petak - 17.07.2009.
OBRINT PAS
FIREWATER
FAKOFBOLAN
ANTENAT
BAMBI MOLESTERS
GUŽVA U 16ERCU
RINGIŠPIL
SIX PACK
THIS DAY WILL BURN
BUD SPENCER
NOVIOT POCHETOK
Subota - 18.07.2009.
LA PHAZE
JAYA THE CAT
OPEN SEASON
KOFFIN KATS
KUD IDIJOTI
DEBELI PRECJEDNIK
DUBIOZA
RED UNION
GRUPA TVOG ŽIVOTA
KIRIL
LOO AND PLACIDO
BERNAYS PROPAGANDA
DEAFNESS BY NOISE
UPYOURZ
Najkompleksnije dijete kraljice sportova Atletike ne događa se nekom drugom!
Pogledajte kako otvoreno prvenstvo Austrije u Beču izgleda u slici i riječi a kompletan izvještaj s rezultatima, povredama, rekordima, brkovima, skrinšotovima iz Daley Thompson’s Decathlona i specijalnom notom Joška Vlašića himself – potražite u novom broju Playboya!
Zagrevanje

Malo sam se usafto, al bar su se Austrijanci usrali pomislivši da nešto znam! Hvala Shoebedou što je prepoznao kakav se nebeski talent krije u tim lepim nogama...
1. dan
100 metara

Brzina, ja sam brzina...
Brzina zaspala na startu, al sam prestigo bar dvojicu!
Pa mi je napuko bedreni mišić pa sam plakio...
Kud baš u prvoj disciplini, di bi mi bio kraj...
Skok u dalj

Nisu imali onaj glinamol, al nisam ni ja sprinterice.
I bolijo me mišić pa sam usro i pao na nosić.
Pa sam se počeo sviđat Austrijancima.
Simpatične podrumdžije...
Bacanje kugle

Dalje bi kuglof bacio...
Sedam i pol kila kompresije, još mi prstići bride...
Nogu više ne osjećam, al nije trebala toliko...
Skok u vis
(on razmišlja...)

Lako kad gledaš Blanku, malo kilavo kad treba dić 95 kila preko letve.
Da malo...
Ali i kilava koka ubode zrno!

Pa se više nisam ni digo nego na masažu...
Kvrcnula i druga noga.
Ko rabljeni Ken...
400 metara

Mišić reko ne, ošo po kilu voltarena i zalego.
Jebo desetoboj, oću doma...
Zato je Čadež rasturio!

----------------------------------------
Dan drugi
100 m prepone

Dobro, ljudi, dokle?
Kak da ovo preskočim a ne opadnem?
Jedva sam nogu do pol oporavil?

Ne, nisam smešan, makaki...
Disk

Džaba što sam seksi kad bi dalje hračnul.
A mislio sam da sam dobar tehničar...
Skok s motkom
Ko visoko skače...

Nisko pada

Kolko god smešno zvučalo, a učio sam 20 minuta - išlo mi bolje od diska...
Koplje
Albi na granici ivice!

I ja u elementu.
Zakon disciplina, iako ode i rame i lakat...

1500 metara
Kraj za šećer...

Rađe bi da me u leđa starter upuco nego da moram hopsat.
Ali kad potera inat...
Onda smo slavili i zalili pivicom.

I strgan sam ko govno i sretan ko dete na lizu.
I idem i dogodine, sad imam rezu za skidat!!!
Ko bi organiziro to kod nas nek mi se odma javi!
Aj živili!
Tata si je kupio prvi auto u svojoj 33-oj.
Polovnu bubu.
Sa strganim prednjim sicem.
Ja sam imao devet godina i nije se znalo ko je sretniji, jer me već fino nerviralo što sam u spomenarima i leksikonima na stranici „Koji auto imaju tvoji roditelji“ morao stavljati križić.
Pa sam guštao 50% jer me stari, inače iskusni prosvjetar nije htio staviti na suvozačko jer sam dijete.
I tak sam virijo.
Jedno smo jutro sljedećeg tjedna krenuli preko Dugog sela i Vrbovca u posjet baki u Križevce.
Jedna je purica ničim izazvana pretrčala ispred našeg Herbija, a stari, odrastao u okruženju gdje se ne gaze domaće životinje (iako smo skoro završili u grabi par godina kasnije na Krku kad se krvavih očiju zaletio u jednog fazana), zakočio je s obje noge.
Ja sam se maleni primio za sic, sic je bio potrgan i tako sam bio katapultiran u prednju šajbu.
Kad sam opal na pod ispred suvozačkog, stari je prstom prešo po šajbi i rekao – u, dobro, cijela je.
Na jednorukom džeku, iliti česmi kraj ceste sam izlio tri litre krvi, nos mi je krivo vratio na mjesto doktor Cvetnić i pritom odnio hrskavicu, a moj stari je rekao da auto nije igračka i da mi ga zato neće dat vozit dok ne položim.
I nije mi ga dao.
I prodo je Herbija, ustvari mijenjao ga za onu staru žutu Jettu kojih je tad bila puna Atena pa sam imao fobije na maturalcu.
Stari je pogazio riječ, i kad sam napunio 18 me odveo na jedno polje na Korčuli, dao mi volan i dvadeset sekundi kasnije me sterao tamo odakle sam izašao 18 godina prije jer mi fakat nije išlo.
Vozački sam položio jedva u 21-oj.
Došo sam starom i reko, idemo u videoteku.
Jetta je bila jača od Skale pa sam do Martinovke prestrašio policajca, projurio kroz tri trake kroz podvožnjak na Masarykovoj i dobio zabranu dovijeka.
Al nikad neću zaboravit usranu facu starog koji se priljepio za ručicu iznad prozora i izbečio oči ko da mu je baš ova vožnja zadnja...
Jetta je davno umrla, stari po Korčuli vozi polovnu Corsu iz 91, ja u 33-oj kupio prvi Clio.
I odonda me guze na tehničkom.
Svjetla, kočnice, svjetla i kočnice, ulje, ispuh, klima, borić... uvijek nešto.
Gledam usrano svaki put nekog drugog stričeka kako gleda mene kako bi mu dao sto kuna a on me pustio.
I ne.
A ja ne dam sto kuna jer za sto kuna radim ko Kinezčić.
I tako će me i ove godine poslat po nešto a ja ću izgubit tri sata na regi, cijeli dan kod mehaničara i još sat na osiguranju i biti vrlo drki navečer.
I siromašniji za par tisuća kuna jer će mehaničar nać da cincilator gefufne ima alchajmera (zašto u mehaničara nema tradicionalne retardirane engleske terminologije kao kod ekonomista, helou).
Uvijek imam neki strah od mehaničara da će mi pri pregledu odvrnut neki šarafić kako bi morao doć već sljedeći mjesec, baš kao i od zubara kad ti na kraju zareže svaku plombu i zubić s onim kratkim oštrim.
Mnogo luksuzan sport imat auto.
Al kad imaš kraljevski muskulfiber od desetoboja...

Roman

Daley

Mutimir
Uskoro!
Jarunska liga 2009.
Nedjelja.
Buđenje u 8.
Izdizanje do 9.
Jača kava.
Klio, NoMeansNo, urlanje.
Jarun, uzimanje kartice, nikad ne znam kolko će mi rebnut, serem im na službu.
Ležeći policajci, gledanje roler guza.
Prolazak veslališta, parkiranje, uzimanje stvari iz klia.
Pozdravljanje s plivačima i onima koji su tu više radi rekreacije i postplivalne pivice, klincima, roditeljima.
Kotizacija, pisanje broja, presvlačenje, razgibavanje.
Pišpek najavljuje start, kaže da je voda 22 stupnja.
To je ono kad ti treba 3-5 minuta da se uvjeriš da ti to možeš.
Ne, ne pitajte kako je na 20...
18?
Bilo je i toga...
Stojim kraj pontona, tražim bovu u daljini.
Nešto žuto se praćaka na vjetru u dalekoj daljini.
750 metri do tam, isto tolko nazad.
Megafon – još tri minute.
Čekam da dođe do dvije i dedinjasto se prskam po plućicama.
Na minutu do – ulijećem i mašem tri zaveslaja skeletor baterflaja – ono kad ne slušaju udovi al se bar mrvu zgriješ.
Dakle, ovako ko Zdravko u vodu ulaze muškarci.

Ovako ne...

Pet, četiri, tri, dva, jedan... Hooooonk... Start...

Radim vaterpolo škarice, odguravam se od ničeg i krećem na svoju prvu ovogodišnju trku.
1500 metara.
Kad si u bazenu, nemaš volju za tolikim naporom.
Ono, lijen si, ili ti je ekipa u traci prespora ili prebrza, ko u seksu...
Preplivam ja na Utrini i dva-tri kilometra, al s pauzama, finim.
Ali sad je mjesto radnje Jarun, a oko mene njih 40 željnih doć što prije do cilja i pritom ostavit što više njih iza sebe.
Krenuh.
Imam taj seksi stil, oće me da mogu klizit ko mašala sardela, onako bez puno vidljivih napora, prskanja, praćakanja.
Kad ruka klizne pod površinu pa ide još pol metra i tek onda zaruje.
Al i krepam nakon 200 metara.
Onda se osvrnem i lovim prvog do sebe koji djeluje brži.
Obično je to Horvat.
Horvat ima neki meki zaveslaj, leopardast, skoro da pliva lijeno, ali se nikad ne umori.
Mrzim ga.
Do pive.
Lupam lopoče, mrzim onog nekog ko me prestiže, gubim busolu i bezveze skrećem desno i tako kasnim metar.
Ako ubrzam, mrtav sam.
Ako ga samo gledam, umrijet ću.
Srećom, konda je drolja pa me ostavlja drito kod bove.
Mudri ljudi mudro rasporede snage, ja ko Hajduk Veljko, dok ide – ide.
Pozdravljam se s Horvatom koji radi jedan zaveslaj prsmno i nastavlja kraul, ja usisavam zrak, bogomoljke, vilinkonjice, sve dobrih pol minute i onda lagano dalje.
Odustajem od Horvata, gledam oko sebe i skužim da imam deset metara pred nepoznatim pa krećem u solo bitku.
E, to je teško.
U takvim trenucima se često pitaš – dobro idiote, kaj ti to treba, mogo si doma drkonija bacat i kuhat gulaš...
Ali ne.
Volja je jača od svega, nađeš neki bonus i kreneš onim zadnjim snagama.
Kad si blizu one plaže, vrijeme je za podlosti.
Dakle, ja kao plivač amater, nemam tehniku ni niš ko bilo ko ko je treniro bar tri mjeseca u životu.
Pa puštam svakog ko mi je blizu do tih zadnjih 200 metara, onda mu se prišunjam na stranu na koju manje diše i probam ga ušprintat zadnjih 50 metara.
To toliko muči i boli moje srce, slezenu, jetru i većinu udova da se riječima ne može opisati.
Ali nema predaje.
I tako sam uspio oderat jednog tipa koji mi je iskreno rekao da sam pederčina, ali sori stari...

(ne, to nismo mi na slici, al da vidite kak je...)
Pet minuta odmora dok drugi ulaze, odlazak natuširanje i čekanje rezultata.
Sedamnaesti od četrdeset, s minutom boljim vremenom od očekivanog.
Kaj ti je ladna voda.
A možda je i Hybrydov batak u umaku od somalijskog čilija imao neku ulogu?
Mnogo ljuto...
Inače, navratite kod čovjeka, em ima tri terase, stejđ, roštilje subotom i pub quiz četvrtkom, em o njemu piše Jutarnji!
A za play of the day se pobrinuo Von Smile – na ulazu u birc stala dva super komada.
Hybryd upravo priča kak mu poso ide dobro prek tjedna, a Smile uleti gledajuć prema komadima – vidim, i sad ti je dobro.
Hybryd pogleda u žene i kaže – to mi je žena!
Skrenuh.
Tuširanje ladnom vodom, pričica, sušenje, pivica, Kutle priča kak je skido kile za Mens Health pa kad je dijeta završila pojeo za jedan obrok u Meku za 205 kuna, ivica, pričica, dogovor za sljedeću subotu, doma, andol.
Nikad nije kasno da i vi iz gušta a s natjecateljskim karakterom zaplivate na Jarunu.
Sve informacije na www.swimzg.hr, a slike i izvještaji i na www.pk-posejdon.hr.
U gornjoj polovici, umoran, sretan.

U subotu i nedjelju su dva nova kola, ali mene nema jer idem na desetoboj.
Pravi, olimpijski!
Gotov sam...
Ko me može naučit bacat disk i koplje?
Naime, na sjednici curling odbora došo Albi i reko da se prijavio na desetoboj u Beču.
A kako je to meni san, reko da idem i ja.
On reko, dobro, to je za 4 dana, idemo probat sutra vježbat na Svetice?
Ajmo!
I tako jučer bio na prvom i jedinom životnom treningu za desetoboj.
Skako u vis 140 centi.
Da, boli kad padneš na letvu.
Trčo 100 metara 15 sekundi.
Crko na 400 s 1.28.
Baco koplje žensko i pogodio sebe u gležanj.
I neće mi se zapiknut.
Bacali smo Albijev kuglager umjesto kugle a diska nije bilo...
Probao skakat motkom, hvala dečecu koji nam je posudio istu i objašnjavao nam teoriju, kao i njegovoj kolegici koja nam se nije previše smijala.

Ima neko ovakve gaće iz sedamdesetih za posudit? Ove bi mogle svaki čas...

Jes da izgledamo kao “hrvacka traži pedera”, al ćemo skupo prodat svoju kožicu.
Joško Vlašiću, pazi se...
Hvala dobroj vili na ketonalima, skoro sam ko star.
Nagradnjača!!!
Ko najbolje spoji Žaka i Čaka u jednoj rečenici osvaja trodnevnu, Žujom sponzoriranu kartu za Rokaj Fest!!!
Vrijeme sad, rezultati u petak!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T