::ribafish - čovjek krnje jetre::

nedjelja, 31.05.2009.

Kućanski postovi...

Netom sam impregniro svu drvenariju u stanu s - dopo soleom.

Serem vam na slična pakiranja.



Pružam seksualne usluge čistačici visoke kvalitete.

------------------------

Odo glasat protiv onog podlog čike koji mrzi Zagreb.

E moje vjetrenjače, sve vas je više...



---------------

Bandić dobio Zagreb.

Kerum dobio Split.

Još da Miki Maus dobije Slunj, Sandra Dabo Novalju i Simonica postane Kosorica i cirkus kompletan.

A ovi komentari - pa šta ako malo krade, nešto je i napravio su mi jednaki da mi neko ševi ženu al rjeđe od mene...

Tužno.

srijeda, 27.05.2009.

Kuhajte s ribom 3!

Kupio u dućanu kod tihog švabe (ne onog koji skriva stvari po kući) kilu špinata pakiranog u plastiku.
Pa pričeko deset dana da malo potamni, nesmiješ presvježe, uvrijedit će se povrće.

Pa kad sam skonto da bi to moglo umrijet, kad se malo opustilo i stislo - bacio u lonac, a u drugi zmrznute njoke, biće da su bar tri godine u frizeru jer je bilo više leda nego njoka.
Dodo u obje rajngle soli i kap ulja.

Kad je sve bilo polutvrdo, i jedno i drugo sam hitio na bakin maslinjak i pustio da se dinsta te dodo naribani sir i neku paštetu od tartufa.

Pustio par minuta dok se sir nije zaprijetio počet keljit.

Izvadio.

Ukrasio pršutom.

E sad bi Ugrakovićka dodala prepeličju smegmu koja već tri mjeseca stoji u pacu od mošusnog zerdava i brokule, ali ja sam se samo kraljevski ubio od žderačine.



Mnogo dobra stvar.

------------------------------------

Pomoć!
Imal neki bivši narkoman s viškom rekvizita ili doktorica, seka, pače, da mi da ovu gumu za plivačke pedale jer mi je neugodno pitat tetu u hospitaliji...



A rezervna je skinuta s ruskog tenka i zaštopa mi srednji prstić pa boli ko da sam fukal dva sata...

------------------------------------

Loša vijest dana:

Konačno došla tenisačica s većim cikama od mog omiljenog monstruma…


I ode ih rezat, ono, smetaju joj…


E da sam šeik…

------------------------------------

Dobra vijest dana:

Koncert Cinkuša u 19 na trgu, koncert Afiona u 19.30 na Zrinjevcu i onda gledanje tekme uz pivkana pred Maraskinom (Heineken) ili u Medvedgradu novom u Ilici 49!

Kišo, stani!!!!

nedjelja, 24.05.2009.

Kako savršeno razveseliti dijete za vikend?

Kako savršeno razveseliti dijete za vikend?

Odvesti ga u diznilend?
.
.
.
Ne

Odfurati ga u gardalend?
.
.
.
Jok

More, planine, pješčanici...
.
.
.
Ma kakvi

Deset sekundi nevjerojatne sreće donosi...

... ta daaaam!

Slikanje ispred tvornice gdje se rade hrenovke!!!



Dobro, može i lunapark,


ali „henlovke“ su ipak number one!
Hvala mojoj najdražoj ex-punici na ideji.

Onda smo išli iz Petrinje koja nedjeljom ne radi u Sisak koji radi bar malo.

A ja se sjetio kako sam po Kupi maratone plivo.

S mrtvim macama i pokojom nadutom krmačom, još se svrbim...

Nažalost, ne sretoh nikog od svoje jako drage sisačke alko-ekipe, ali sam na pumpi krajičkom oka skužio Zelju na nogometnom popodnevu – Zeljo, mijenjaj košulju!

Igrali smo standardne igre – vrati se po klompu



i pokaži od čega smo jeli slaju,


i kakvu ćemo facu složit mami kad skuži da smo konzumirali više od dopuštenog...


Te na kraju radili casting za reklamu za periel!


Jedva čekam da mališa ozdravi pa da napravimo friške slike...

----------------------------------------------

Prijavio sam se za Pobijedi Šolu.

Ono, bavio sam se sportom, volim kvizove, a s 300.000 kuna bi vratio tri kredita, kupio si auto umjesto klia i odveo minimoja na Lošinj da počne normalno disat (i zaprdio u Južnu Ameriku, al otom potom Župančić).

Zvao ko majmunče, slao prijave mejlom, ali ovo je država kunolovaca, nepotizma, legalnih laži i prijevara, pa se niko nije javio...

Pa gledam ta tri sata programa.

Gdje je Šola genijalno unovčio svoje savršeno branjenje onih divnih godina kad smo osvajali sve.

I lepu tetu, koja zgleda ko prekrasna, mlada i vita sekvoja s ustima.

I nekakve stričeke koji kao komentiraju, ali to zvuči kao da broje pahulje mrtvog snijega.

I malo je jadno to što bucmastog, ozljedama strganog kralja Šolu svi pobijede u snazi, i onda mu iz režije šapću odgovore na uho, on se ko fol veseli, a siročetu koje ga izaziva isključe taster, struju, sve...

Dobro da svjetla ostane na toj strani...

Ali i Šola bi trebao bit taj koji treba vodit šou, briljirat, veselit, srat, jer ono siroto plaho plavo pihtijasto nemre ni čitat riječi duže od „šufnudle“, pa zašto niko nikad nije pogledao original kojeg kopiraju i boga Raaba, zaštoooo!?

A s druge strane, kaj imam od još blesiranja po telki, ko da mi nije jasno da uvijek ispadnem kreten.
Odo igrat loto...

PS. Još se toga izdešavalo u zadnja dva tjedna! Čestitke Los Smegmasima na pobjedi na Libris Communications Ultimate Pub Quizu


u belgijskoj pivnici Hopdevil.

Bijaše gusto, s usponima i padovima (serem vam na puzzle koje moraš slagat u mraku), ali uz puno fine pivice - mi smo Smegmasi, najjači smo najjači!



Još kad nam www.liftboy.com zdizajnira grb, ehehehe...

četvrtak, 21.05.2009.

Žene su poput palačinki

Žene su poput palačinki
(dvanaesti Ribafishov teorem)

Nikad ne znaš kak će ti ispast smjesa.
Uvijek ti fali neka sitnica da bi bile savršene.
One prve se preveć kelje, zmučiš se ko žuti i na kraju ih moraš hitit.
One u sredini su najbolje dok su tople.
Najslasniju ti uvijek neko mrkne
Kad odstoje jedno vrijeme, nisu baš nešto al vesele.
Ona zadnja je uvijek deblja od ostalih...

Al kad tata i Rok kuhaju...

utorak, 19.05.2009.

Međunarodni turnir: Savona Cup Praha - svibanj 2009.

Međunarodni turnir: Savona Cup Praha - svibanj 2009.

Četvrtak

13.33 kasnim na sastanak pred rajfajzen banku s tri kile kruha i krastavcima, al kasni i Ogi
13.40 skupismo se svi i krećemo, a Kolar kaže – provjerite sad putovnice da poslije ne bi bilo ono...
13.58 dolazimo do Kolarovog stana ali njegove putovnice nema ni tamo
14.46 pretražili smo cijelu rutu ali nema pasoša, on odustaje, mi izlazimo iz grada s tri sata zakašnjenja jer smo upali u gužvu na Bolonji
16.55 fruštuk, kulen iz Oriovca, pršut talijanski - kila za sto kuna, Krušovice tamne, Lobkovitz svijetli, rakija pivovača od pive Bernard, medena srca sa sniženja, smijeh, dogovor taktike...
17.31 sjedam na stražnje sjedalo Andreinog (frendica od Crolingašica koja se upoznala s Čunjašima i ponudila za vozačicu) Aurisa (Ogi i ja s njom, Puf i Sin u kombiju s pivom) i pucaju mi samterice nasred prkneta. Naravno da imam 8 majica i trenirku, ali ne i druge hlače...
19.20 Kolar javlja da mu je žena s trećeg šaltera Rafajzna dobila pasoš od nekog nalazača pa trči na vlak i stiže. Legenda!


00.50 nakon par stajanja i pivica stižemo u hotel Globus u Pragu. Iritantna recepcionerka nam kaže da nema naših rezervacija. Mi pristojni, ona nervozna. Na kraju jedva preko volje zove dva druga hotela, ali su dvije sobe 300 eura pa...
01.45 ..sjedamo u auto i krećemo na blef uz Sinov novi ručni GPS tražit hotel po Pragu.
02.40 budale sreća prati pa nalazimo jedan za 140 sve skupa i liježemo u
03.30 te negdje oko 4 konačno krmimo. Dosta nevolja za jedan dan...

Petak
05.45 buđenje jer je doručak od pol sedam a turnir otvaramo prvom utakmicom u...
08.00 ...protiv mješovite ekipe sastavljene od dijela Slovačke repke i dva profesionalca iz Kanade koji imaju svoju curlinganu u dvorištu onkraj Calgaryja
08.40 igramo fantastično i nakon vodstva od 1:0 (Ogi radi čudo) i izjednačenja na 2:2 (Puf radi takav savršen odbijanac da Kanađaninu ispadoše brčići, sve smrznuti na led) naš Skip Puf ima šansu za 3:3. Nažalost, centimetar lijevo od kamena u curlingu je gadna stvar.
09.30 pružamo ruku i bilježimo prvi međunarodni poraz ali zarađujemo i prvu međunarodnu pivu, tradicija među curlerima
11.30 Kanađanin me pita da kolko imam utakmica u životu. Ja brojim na prste i kažem 25. On diže obrvu i kaže, 26 hundred? Very well, i have more than 5000. Ne buraz, 26 sve skupa, i padamo svi na pod od cereka...
11.40 opraštamo se od Kanađana i Slovaka, grlimo se s Kolarom koji je putovo 16 sati za 100 eura vlakom (!?!?!?!) slušamo savjete od trećeg Kanađana koji je profesionalni novinar u penziji (prenosio je SAMO curling, ne ko Ožmećš koji prati od pelote preko kroketa do lacrossea i koristi iste – krive pojmove) koji nam kaže da sljedeće protivnike.
South England iz Kenta dobijamo tako da samo trpamo kamenje u house.
12.45 piljimo kao idioti u pod jer nas je strgo umor i nespavanje zbog lijene organizatorice turnira, ruke ne slušaju, skipa nam usred partije lovi proljev, Englezima ide taman toliko koliko treba da ih ne stižemo
13.35 Englezi nam plaćaju pivkana i pokazuju se kao divni i duhoviti starčeki koji ne treniraju dug, ali imaju 20 minuta do dvorane. Lako je tako
15.30 nakon čekiniranja se razdvajamo i pičim s Ogijem isprobavat nove pive. Wuf...



Prag, o da, tu bi se dalo živit...



Subota,
10.00 rukujemo se sa seksi Poljakinjama, pet godina iskustva, dva europska prvenstva, dvije univerzijade. Jedna minica. Kuja, dan prije ju nije imala... Cijeli mi tim erektira i baca ko baba pšenicu po kokošinjcu


10.35 gubimo 4:0, naravno, zato jer nam je skip imbecil sklizavog desnog uda koji nema smisao za orijentaciju. Teško je biti skip. Govoriš svima kako da igraju, i kad su oni bacili 6 kamenčića, ti moraš ispravit usrano ili usrat teškom mukom stvarano sa svoja sirota dva. Obožavam biti skip. Al ga brate više userem nego što dobra napravim
10.45 osvajamo dva boda. Da dvorana nema krova proletio bi ko kolibri od sreće. I onda ulazim u seriju. Seriju grešaka. Retard.


Ne vraćam se nazad u formu i gubimo
11.00 samo jedna Polska maca pije rakiju pa ih ostavljamo da se pripremaju za nove uspjehe, a mi pičimo u nove pive i razgledavanja


17.30 nakon pivskog kluba i još njih par upoznajemo praškog Purgera Miru koji nas tarlaha po gradu, pijucka s nama i približava sve što nam nije jasno. Za čovjeka koji je došo 1997. na koncert Lennyja peglicom i osto – sjajan lik!


20.30 počinje curling bal s tombolom. Razočarenje, osim za dvojicu na slici koji su skoro izvukli ples s Poljakinjama, ali su ih pretekli članovi timova austrijski pederi I i austrijski pederi 2 s iritantim Dancem, pa su se ubii absintom


Mađarice s prvom pratiljom miss fitness europe 2004 su previsoko dizale nos, na tomboli smo osvojili šalicu i rabljeni fascikl pa sam zakrmio svladan s 14 novih pivica netom prije ponoći.

Nedjelja
10.00 gubimo od Čeha i pijemo na njihov račun, ja pauziro pa slikavao i kameriso naše dizanje i padanje. Pojeo sam gumb zooma kamere od uzrujavanja, al eto...

12.00 osvajamo specijalnu nagradu za zadnje mjesto – 4 tegle češkog pekmeza. Bolje nego kristal za prvo...



12.30 idemo pojest nešto u Benešovo i uz finog Ferdinanda i knedlike (ne knedličke)


slikamo se kraj zmaja!
Pazi ratkapa, pazi spojlera, pazi navlaka, pazi jooooj....



Na kraju ulijećemo u lokalnu birtiju navijača Sparte, bratimimo se i slikamo za kraj



Nakon što piškimo tamo di kradu senzore od pisoara...






Rezime:
Kolar još neiskusan, puno pije, treba malo utrnut ruku i uskladit odraz, al njegova rakija pivovača sve jezike priča i sve vjere bratimi…

Riba solidan kao prvi, jeziv kao zadnji,


nestabilan, nervozan, puno pije, šarmira ko što igra…

Sin skakutav, jači je bio kao skip, nikako mu odgovara pozicija seconda, puno pije i barata GPS-om kao da je tamo rođen

Ogi varira previše, tri savršena ali i previše užasnih udaraca, puno pije i zna sve o pivama, iako mi je uvaljo ovu od koprive…



Puf sjajan protiv Kanađana, kasnije pao, puno pije i najjači PR na svijetu

Čudnovati Čunjaš-HPB puno naučio, bio simpatičan, prepao sve s kim je igrao i napisao jednu veliku stranicu u povijesti kluba. Mi Čunjaši!!!!!

Prag divan, ljudi osim tercijarnog sektora divni, dvorana prekrasna, piva božanstvena, turnir 6 od 10, nikad neću skužit zašto sat u metrou ne odbrojava vrijeme do dolaska vlaka nego obratno


Ni zašto je trodnevna karta 330 kruna a dnevna 100!??!!??!!?!?!?

ali uglavnom – mila (pašteta)



Ponovilo se.
Iako sam ovaj put dobio samo 4 kile…
Raj!

četvrtak, 14.05.2009.

U Praha si bio, u Praha ćeš se i vratiti!

Glavni grad Češke Republike posjetih triput.
Davno, dok je još bio u Čehoslovačkoj, maturalci, studijska...

I sva tri puta dobio po 6 kila jer imam tu urođenu govornu manu – ne znam reć ne.
Kako bi itko normalan odbio divnu, poput gigantske dojke prirodnu i ladnu sočnu pivu u normalnoj veseloj atmosferi polumračne pivnice za masivnim drvenim stolom bez stolnjaka, dok te iza ugla čekaju kobase, koljenice i one prokleto savršene kuglice od kruha u nečem saftnom, isusatikristaaaaa....

Navodno su i Čehinje zgodne, ali nema se vremena za to...
Čemu gubit vrijeme kraj ostalih divota?

Uglavnom, Curling Klub Čudnovati Čunjaš-HPB za hvaljujući svojim sponzorima HPB-u i Beershop.hr-u danas kreće s pokojom gajbom na zadnjem sjedalu u Prag na veliki međunarodni turnir.
Srdačan pozdrav svima onima koji su nam se smijali i sprdali nas pred 4 godine...

Idemo probat mrsit konce (ko slogan onog ćelavog retarda iz SRP-a - Stranke Ratnih Profitera) Kanađanima, Škotima i drugim velesilama koje vježbaju svaki dan na pravoj podlozi.
Što baš i ne bu lako, ali nema predaje!

Naš prvi međunarodni i zadnji ovogodišnji turnir u kojem konačno idemo vidit koliko znamo teorije a koliko nas slušaju udovi.
Naravno da će usmena predaja trikova starih ledenih frikova biti od puno veće koristi, a uz pravu dvoranu s pet staza, slutim jedan divan sportski vikend.
Uz ozbiljan pristup



Dobro, popit ćemo i kojeg pivkana da ne zahrđamo, a ja ću pobijedit strah i otić u onu crnu crkvu iza Vaclavih Namesty od koje mi se stegne pišo svaki put kad naletim.

I veselit se što sam u zemlji Škvoreckog, Hrabala, Mencla, Palacha, Formana, Poborskog (zbog onog loba)...
Veronike najljepše Zemanove...



Tražit pivu iz podruma s osme stepenice, jer je sa sedme pretopla a s devete prehladna...

I slušat uličare na Karlovom mostu i pjevušit i tapkat ritam s njima unatoč navodnim otrovnim paucima na istom.

Kupiti konzervu veprove kite ko 1995.

Ne kupit iste rinčice ko 1993. na štandu na ulici:
„Hello, I wanz to boy those two earrings with fishies, please.“
„OK. Stevane daj dve ribe za pedera.“

I bacit pogled na Vltavu sa starog grada.
Dobro kaže Smile, samo Zagreb beži od svoje rijeke...

Jedino mi žao što neću evroviziju gledat.
Luknuo sam malo sinoć.
Dobra mi je ona malteška Gojanica koja je progutala Žaka, belgijski bekvokali, sve one šarene vrteće tuke bez uloge i smisla...

Ali prijenos.
Zamislite da ste pojeli dva odojka, zalili to s deset litara gemišta i sad ležite u staji otkopčanog šlica i prduckate u sijeno dok vam se živo fućka za sav ostali svijet i nešto si mrmljate u masni podbradak...
I da vas je baš briga što vas niko ne čuje, što vas nadglašava svaki epp, što ste očajno usiljeni i prazni...

Ćućurliću, mijenjaj posao u ime boga, ljubavi, svijeta, zanimljivije je gledat baobab kako raste, ženu kako stari, prdac kako ekspandira...

Ono sinoć je bilo nešto najnepodnošljivije još od Ćosavićevog komentara polufinala.

Vjerojatno su oni divni obiteljski ljudi, požrtvovani susjedi i kvalitetni ljubavnici...

Ali uzimaju mi silom 80 kuna mjesečno da valjda slušam neke ljude s emocijama, elokvencijom i duhom, a ne sirove krumpire u debeloj ljusciiii!!!

A i Bugari i Česi su gori od onog Huljićevog potpazušnog znoja.
Kak da navijam za Huljićad?
To je ko da navijam da To-do-rich otvori dućan u Čačku...

Al Bosanac s friteza frizom...
Bijeli mundiri, još se smijem...
Koja patetika, koja pretencioznost, koji cirkus...


Ajmo Čunjaši, fige ko i obično, a vi brzo preporučite nešto u Pragu što nisam vidio a trebo bi, falaaa!

ponedjeljak, 11.05.2009.

Crna Gora u deset slika...

O Crnogorcima kolaju vicevi da su lijeni egotripaši, pustahije i šverceri.

Žene su im po pričama visoke bujne i prekrasne, a Daniel Popović je u stvari zagrepčanec koji je samo preko žnore pjevao Đuli za njihov studio na evroviziji.

I rekord na sto metara im je kao 72 metra.

Crnogorci su imali Deju Savičevića, sjajnu desetku koja je jednom 72 metra trčala s loptom ispred dva obrambena igrača Bayerna (što ubija urbanu legendu o lijenosti) i zabila, Duška Ivanovića i Luku Pavičevića bez kojih bi teže Plastika osvajala što je osvajala, danas neku ludu generaciju vaterpolista koja čuda radi, a o nevjerojatnom komentatoru Đurkoviću, bravo momci, bravo Supermeni - sam se raspiso u postu o pokojnom Mutiću...

Crnogorci inače opljačkaju i popale Konavle svakih stotinjak godina, a vrhunac su pokazali granatiranjem Dubrovnika, što je jednako debilizmu da Mona Lizi crtaš brčiće.
S minivošom.

Ali kako i u Hrvatskoj postoje neki primosi


zbog kojih crvenim kad me pitaju odakle sam i kako vjerujem da svugdje ima debila ali i divnih ljudi, te kako u prknu nemam crviće nego Krakena, nakratko sam u povratku s Korčule posjetio ovu najnoviju priznatu članicu zemaljske kugle.
I oduševio se.
I razočarao.
I dizao i padao, ali ostao pod dojmom.

Ako je Hrvatska mala zemlja za veliki odmor, kaj je onda ovo?
Za dva sata si sve vidio!
Ali za vidit...
Zavidit.

Kao prvo – obala.
Nastavak najljepše obale na svijetu, dakle naše, lijepa poput naše, s jednim plusom – sve je nekako čisto i nema odvratne plastike, kiča, kinđurije svih vrsta.

Sveti Stefan, umjetno je napravljen poluotok, takozvani Tombolo (Primošten kod nas, došao od riječi – premošten), to jest predivno napucanih stotinjak kućica na jednoj hridi.
I momak je – zatvoren.

Neosvijetljen.
Napušten.
Zapušten.
S plastičnim toitoijem za šljakere na ulazu.
I s najstarijih građevina vire klime ko sisići iz dekoltea Barbari Kolar.

Navodno su ga prodali Rusima i sad ga kao fol spremaju za sezonu.

Nevjerojatno.

Uć se nemre, izvana prekrasan i sablasan.


Od Štefa do Budve prekrasna staza i Kraljevska plaža.
Doslovno


Nekakav hotel-ljetnikovac, uređeno da boli, valjda su i soljenke od Swarowskog...
Prodano Rusima ili nekom, ali blistavo čisto i dojmljivo.

Iza brda Kraljičina plaža, dugo ne vidjeh ništa smirujućije.
Kod nas bi tamo već virilo 30 kamp kućica s preprženim pljeskavicama, ali tamo ni duha.
Prodano Arapima, ali još nisu počeli sređivat.

Iza još jednog brda, restorani na plaži.
Fino, ne silovano, kulturno.
Konobari mutavi na granici neugodnosti.

Plaža mrak, Nik Gold slab.
Ni N od starog Nikšićkog.
Al pogled...



Pitam domaćine jel to neko fino mjesto, pa dobijem šamar - nije osim što dva stola od tebe sjedi Milo Đukanović...

Kasnije smo još obišli i potez prema Baru, ali svi se slažu da je Budva broj jedan.
Jako lijepo.



Svi putevi od obale vode preko stare prijestolnice Cetinja, skromnog i ne pretjerano pamtljivog mjestašca (vjerojatno zbog konstantne kišurine) u kotlini nakon dosta pentranja, do prijestolnice – Podgorice.
Grad je malen, moderan i sav u dizalicama i izgradnji.
Mamića i Bandića ko u priči...

Sam sjever, Rožaj, Berane i taj kraj nisam stigao vidit, ali rekoše da je dosta surovo i siromašno, dok sam malo razočaran Nikšićem (ne i Nikšićanima, živila crnogorska Mensa!) ostao prošle godine na proputovanju u Albaniju.

Između Podgorice i Nikšića nalazi se manastir Ostrog.
Zaljepljen poput albino lego kockice visoko u planinčugu ostavlja neki čudesno smirujuć dojam.
Ljudi svih vjera sa svih strana svijeta mukotrpno pješače do njega i tamo traže mir u velikoj dvorani podno same crkve.
Iako sam poznat da inače padam na velike cice i masnu hranu, na ovo sam stvarno ostao paf.
Prekrasno.



Crnogorci općenito imaju fetiš graditi nešto u kamenu na vrhu planina i općenito tamo gdje orlovi imaju astmu, ali stare rimske i antičke građevine u ravnicama općenito ostavljaju da istrunu.

Najbolje što sam jeo je, uz burek na autobusnoj u Cetinju - definitivno jagnjetina u kajmaku u Kolibi u Bogetićima


a najinteresantnije – cicvara.
Ali još jednom janje u kajmaku. Da se ne zaboravi...


Cicvara je neko brašno, kajmak i mrcu preveć ulja sa sjajnim kiselim vrhnjem po vrhu...


Izbjegavajte platu u Cetinju, boli pupo...


A ni gambori nisu gabori, pogotovo u Langustu u Pržnom.

Uz Ostrog, najviše sam se oduševio Lovćenom, planinom na čijem je vrhu (sic!) napravljen mauzolej velikom pjesniku Njegošu.

"Kak Njegoša dvaaaa..."

Serpentine, grozna cesta, parking, propušni tunel s 400 stepenica, ostaviš dušu, i onda...
I onda – ko da si ušo u Gospodare prstenova, 1800 metara nad morem, planine i doline, Cetinje ko piknjica u dubini, lijevo sija sunce, desno dolazi oluja... u Budvi +25, gore +1.

I nigdje ograde!?!??!?

Nisu džaba Grci radili te hramove za komunikaciju s bogovima delali tak visoko.
Divan osjećaj.


Odmah kraj Lovćena ima još viša planinčuga za koju je sam Njegoš rekao - kad Crna Gora rodi veću facu od mene, tamo ga pokopajte.
Ja sam pitao jel se ta planina ako je viša od Lovćena zove Hajćen (low-high, ahahahah, to meni jako smiješno), ali ja i moje fore, ono, navikli ste, sori...

Skadarsko jezero dijele s Albanijom, a osim što baš i nije kupko, a ima i zmija, toliko je zeleno da zove na odmor i mir...
I zaljubiš se u tišinu.


Šteta što nema skoro nikakve infrastrukture, pogotovo kod Rijeke Crnojevića, ali zato ima divan stari most...


i najveće crnogorske sise!

(ona brda tamo iza, ko vam kriv kad ne vidite sise di i ja...)

Virpazar me nije pretjerano dojmio, iako u blizini ima vinski podrum uklesan u stijenu (Crnogorci...)
A i našao sam dokaz zašto su trenutno tako loši u nogometu...


Ponekad su malo perverzni...


Ali dosljedni...


I u principu, jako sam se lijepo proveo.
Pijte Tamno Nikšićko, jedite Njegušku pršutu, nađite jagnjetinu ispod saća ko što ja nisam uspio, uživajte u prirodnim ljepotama koje su doduše rasprodali...
Budva je preskupa, unutrašnjost normalna, vode za tuširanje nema 80% vremena, vozači su teži debili, a kako nema autoceste - samo polako.
I imaju dobro foru - Srbima naplaćuju eko-taksu na automobile na ulazu u zemlju 10 eura!
Susjedi, kaj ćeš...

I za kraj, Boka Kotorska, crno mirno more opasano planinčugama i otočići (muški i ženski) ispred Perasta.


Battery full.

PS. Tu sam si baš ko onaj Borimir kaj ga prvog koknu umjesto onih pekmezastih debelonožaca.



Putovati....

petak, 08.05.2009.

Na biciklo ja nisam naviklo...

Sasvim običan četvrtak

17.15 skupljam Roka koji bi se igro kockicama i ne bi na bazen
18.01 kasnimo na bazen, lovim Roka ko prdac po gaćama po cijelom kliti, dobro da nemam volvota
18.26 Roku, najsretnijem i najrazigranijem na svijetu, usred bazena iz nosa izlazi šmrklja u obliku i veličine crijevnog tumora gigantskog kakadua, čupam to čudovište nekako van i sa želucem u nosu ga bacam u odljev
18.38 Rok pije i treću litru vode pokušavajući pljuckati drugu djecu, ko li ga je to naučio...
18.49 Rok se ne da s bazena i batrga se nožicama. Srećom, više ga ne prislanjam uz tijelo facom o facu jer su mu nožice u razini, you know...
19.01 častimo svlačionicu slancima
19.36 kasnimo na tribinu
19.59 kasni i tribina, Roku pada nova loptica koju sam maznuo Matasu, hvala Matas, znam da imaš još jednu, na krov ispod terase SC-a
20.00 žicam najveće hrvatske pustolove, Veličana, Šalkovića, Rostuhara i ekipu da kad su već avanturisti - skoče djetetu po lopticu, al svi fumaju pa se nikom ne da
20.15 Iva Šulentić, moja neprežaljena, uzima Roka za ruku, voda na drugi kraj terase i hvali se frendicama, Rok ju guta ko puding, odma se razlajo ko je šta je i kolko je star... Sav se raznježim kad prepolovi srednjak kad kaže da ima tli i pol
20.45 govorim gluposti da zašto treba putovati pred sto ljudi i pazim jednim okom da Rok ne zakrmi u prvom redu između dvije hostese koje je posebno za njega spremio organizator
20.49 Roku pada glava, silazim, svi plješću, Rok kaže “Jako si lijepo govorio, tata” (suza) i brišemo doma klitom uz urlanje Ver ar vi raning
21.23 pranje zubi i Pocoyo
21.48 knjiga o džungli (seksi ona Bagheera), zubići, piškenje na silu i gašenje svjetla
22.01 plan za dizanje i fušanje za Cosmo propada jer zakrmim zagrljen s mališom
23.54 Rok mi koljenom ravna nos, trza se, dakle piški mu se
23.55 “Rok, jel ti se piški”, “neeee”, prstuoko, bol
23.56 nosim neprobuđenu nejač do zahoda, stavljam na svoja stopala i usmjerujem mu pišonju u školjku. A kako to nemrem kontrolirat ni sa svojim...
23.57 ...perem pločice
23.59 izvlačim se iz zakrmitog zagrljaja i palim comp
03.02 završavam tekst i mičem rasprostranjeno malo biće s centra kreveta u njegov kut
04.15 Rok urla “ne, ne, neeee...” “Rok, kaj je bilo?” “Kakio sam u gaće”
04.15.01 dižem svežanj jun(ior)etine iznad glave i šnjofam mu zadak. Niš
04.16 nosim ga na zahod, sav zgubljen montiram onu neimenovanu dasku u dasci
04.17 “Pusti meee, mogu sam”
04.18 ležim i čekam
04.19 “Nisam kakio, samo sam pišio i pukio. Pišile su curice, pukili su dečki...”
04.20 – 04.32 tisuće upitnika iznad moje umorne strzane tikve, koji penis on to misli poboguuu?
05.13 “Tata, tataaaa!” “A!?” “Ja bi sad tajnu” “Koju crnu tajnu!?” “Sladoled” “Namreš buraz, noć je, dobiš palačinke za doručak”
05.42 “Tata, tataaaa!” “Ne, ko, šta, di!?” “Ja sam u Kukljici kad je bila noć išao se igrati s autićima...” “E sad nećeš, uostalom sad će dan” “Onda sad papamo palačinke” “Ne, još malo odspavaj, pliiiz” “Piški mi se”
05.43 piškimo
05.44 piškim i ja. Razmišljam koliko minuta života gubim jer ne pišamo zajedno. Nešto me svrbi na bedru. Skužim skoren šmrkljić koji očigledno nisam ostavio u slivniku bazena Mladosti. Loše mi je...
06.30 zvoni alarm, dižem se, perem suđe od večere i mijesim tijesto za palačinke
07.00 nema boga da ga zbudim, “Rok, Spužva Bob je na telki, ajmo, palačinke su gotove, diž se...”
07.13 ležim kraj Minimoja i cvatem uživajući u prizoru kako hrkutavi učahureni nevini anđeo krmi ko južnoafrički rudar nakon tri smjene u komadu i ne diže se dok ne iskoristim bonus – “Sladoled!” krmelj, krmelj “A di?” “Nakon palačinki” “Jeee!”
08.12 nakon palačinki, hipa, soka i pranja zuba sjedamo u tutač, pjevamo male slonove, motore i autostop i dolazimo do neke prekrasne nasmijane tete u vrtiću, sebe bi joj dao na čuvanje
08.13 Rok mi se lovi za guzu i ne želi unutra. Pruža ruke i kaže, "tata, bilo mi je jako lijepo, jako te volim" i da mi pusetinu vlažnulju u obraz.

Vozim na poso, polumrtav i strgan i tako pun i sretan da bi mogo sekvoje čupat.
Al jedva čekam dan kad će ga Barca kupit od Milana...

----------------------------------------------------

Do osamnaeste sam bio razmaženo govno.
Onda me JNA fino zašamarala, ali u principu bi, da se nisam sam Ribom prozvo – trebao biti Durko, Durimir, Durieux ili Durex.
Jer kad mi neko kaže, napiše ili napravi nešto što me nervira, ja to uguram u dubinu sebe i gnjetim li gnjetim dok mi sve ne izleti na površinu u obliku herpesa ili hemića (dabl “Ha” iliti ha-ha).
Hrabar sam samo ovak prek papira (i glup kad pričam javno, veliki pozdrav svima sa sinoćnje tribine “Oko svijeta”, pogotovo Šuletu – dečko ti se zdebljo dabogda i hostesama koje su čuvale Rokinja).

Durivost je jedan od osnovnih razloga, zašto mi je neki dan bilo neugodno pred Rokom, nasljednikom svega moga pa vjerojatno i onih, tek nekoliko, nesavršenih gena.
Naime, njegova mama si je kupila novi bajk, a njemu prekrasnu, sigurnu i najskuplju dječju sjedalicu.
Hitila ga je iza, stavila mu najsretnijem na svijetu skupu al sigurnu kacigu i krenula po gradu.



Veliki sam protivnik stavljanja djece na bicikl u Zagrebu, ne zbog kvalitete vozača bicikala, nego zbog nepismenih debila koji po istom voze svoje aute.
Pozdrav onoj kobili koja nas je sinoć nakon bazena skoro ubila, naravno s čikom i mobitelom na uhu, djeca ti čikove umjesto fileka papala…

A ovo malo biciklističkih staza izvučenih prije nekih izbora, nekako nije sjelo ni pješacima, ni vozačima a ni biciklistima, pa me sve to malo nervira...

Iako ni ja ne smišljam inteligentne igrice, pa obožavamo skakati po stolu za ping



Pong.



Ali, mene se ne pita, pa je Rok trenutno navučen na stražnjekotačno hopsanje po mom rodnom bijelom.

I ko Talični u sedlu – zakrmi ko beba!



I neki dan me mališa strza – Tata, ajmo se vozit biciklom!

Ja se nešto izmigoljim i kažem da je bicikl mamin i da je kasno i da idemo na kupanje pa da ne…

Junior vrtirepasto ode u drugu prostoriju, Mihi se na faci pojavi pobjednički kes, a meni padne mrak na oči.


Kako djetetu priznat da ne znam vozit bicikl?

utorak, 05.05.2009.

Ubilo mi bor…

Dobre stvari odlaska na more početkom svibnja su:

Da nema iritantnih jahtaša
Da je Korčula u svibnju prozirna i mirisna a pogled s terase zarazan


Da komšija još nije otvorio restoran, ne otvorio ga nikad više dabogda...
Da te stari čeka s tri divlje orade na kojima piše samo tvoje ime
Da te mama čeka s njenom vizijom boba na lešo i trpa u tanjur dok ne padneš


Da ti baka tutne neku pinku u ruku i zagrli onako kako to samo bake mogu
Da te, kad se odeš prošetat kraj mora, dođe pozdravit hobotnica kilašica


Pa joj pružiš ruku i udomiš na toplo i prazno mjesto…


Loše stvari odlaska na more početkom svibnja su:

Da se nemreš kupat jer je zmrzlina, jedva sam noge propro
Da starci nisu prestali pušit pa svugdje u kući smrdi ko u kutiji ronhila
Da još nema cvrčaka pa ni atmosfere
Da nema ni naznaka presijavajućih Čehinja ili toples MILF i GILF Slovenki
Da su me starci zamijenili mlađom i zgodnijom


Da su mi srušili i zadnji bor ispred kuće


Ovo zadnje boli.
Prokleto.

Bor je divno drvo ako mu se divite s par metara udaljenosti.
Miriše smolski plemenito, resko i gusto, dom je cvrčcima, daje sjenu, s iglicama možeš čačakat zube nakon grickanja sjemenki koje kopaš iz šišarki…
Da ne spominjem kako na svijetu nema ljepšeg mirisa kad založiš vatricu ispred neke netom maslinozauljene ribičićice kojoj će se od topline uskoro svinut rep (dajte dedi moču, a Ribafishu rep s ičega s gradela).

Ali, bor je i prokletstvo.
Jer proizvodi i ispušta smolu koja se ne skida.
Jer njegova pelud uzrokuje gadnu alergiju, a iglice štopaju odvode i olukove.
A zbog nedostatka zemlje pruža dugo, tvrdo i žilavo korijenje u dubinu i širinu kao hadezeovska mafija, a kako baš i ne brine jeste li vi tu možda gradili crnu jamu, stepenice ili garažu – često vam upropasti trud.
Borovi dižu ceste, pucaju kuće i često krenu rasti u krivom smjeru.

Nekad je naša kuća bila od mora udaljena dvadesetak metara i tridesetak borova.
Naravno da me ko klinca nije smarala ni smola u kosi, ni prljavi veš ni iglice koje bi se morale pometat dvaput dnevno.
Ali kad je jedan utuko ogradu, drugi razvalio septičku a treći prepolovio stepenice, počeo je rat.

U tom ratu čovjek pobjeđuje, no najljepši hlad na svijetu uz pjesmu cvrčaka, sjenica, vrabaca i čega god, zamijenila je metalna nadstrešnica i buka automobila.
Naime, iako se deset susjeda dogovorilo da put ide iznad kuća, jedan je odlučio ne dati svoje zemljište, i sad auti voze na metar od mora štrcajuć šljunak i prašinu po nesretnim turistima.
I pritom uništavaju puteljak i svu floru i faunu oko njega.

Godinama se staza za divlje vozače sve više širila i gnječila zadnji bor koji je stvarao hlad iznad Barčot doka.


Jadničak se sav savio i rastao pod kutem od 40 stupnjeva, jedva odoljevajući naletima pulentade, šilokog ili što bi god već puhalo.


Kao i mojim jutarnjim zgibovima na omiljenoj grani iznad stepenica.
Ko bi prvi došao na plažu obavezno je bacao šugamane pod bor kako bi pod njim ubijali loru, remi, pref...
I kasnije džaba masirali frendice amber solejom ili onim što je smrdilo ko drkica od kokosa.

Ispod njega sam prvi put htio poljubit Mariju ali sam se usro.
Tamo me htjela poljubit Ana ali sam se i opet usro.

Tamo je pokojni dida stavljao vrše da se suše, a bogami smo pod granama napravili i najveću grobnicu meduza u povijesti Korčule, one davne 1984 kad od ljubičastih govana nisi mogao vidit dno puna tri dana…
Tu bi i zavezali našu barku kad bi udarila nevera, rezervnim konopom, psovali furešte koji bi pod njega ostavljali smeće…
Tu bi dida skrivao velike ribe koje smo ulovili tako da bi ih pokrivao hobotnicama i onda vikao babi u dvoru: “Kate, opet ništa, samo hobe…”
A onda veselje kad bi baba vidila piceve, kantare, arbune, grujeve, salpe i jednog jedinog smuduta u povijesti…

Ispod njega se redovito svaku večer donosila gajba Nikšićkog od 1988. kad su nam starci dozvolili da pijuckamo, dakle 1985., tamo me čekalo 12 ljudi kad sam došao na redovni iz JNA, pa me bacili u more, a ja se skinuo iz uniforme u gaće 22 kile lakši i Gile mi reko “Dobro bre Ribo, gde nestade salo? Ko će sada da nam bude 'debeli'?”
Onaj isti bor koji je spasio bar tri turista od boće u glavu, onaj čije sam mrave nosio u krevet, čije sam žive cvrčke stavljao curicama za vrat a mrtve jeo za okladu ko kroki kroket.

Ispod njega sam zagrljen kasnije pričao svojim curama kako je život divan i kako je zalazak baš romantičan i kako bi se baš tu mogli mrknut, iako to nisam nikad realizirao.
U biti idealno mjesto za prošnju ili bar priznanje da si na tako lijepom mjestu da joj moraš priznati da je voliš.

Došlo komunalno i otpililo ga.
Veselio sam se starcima ko spektrumu 1984., i onda ta scena.


Ubi me pogled…
Ko venerin brežuljak bez šumarka, ko muškarac bez brkova, ko burek bez sira…
Stara sadi neke oleandre, omorike i čudesa pred kućom ali nekak je to sve flah…


Eto mi Gradine ko da ju je Bandić poharao.
Samo još drogerimarkt, erste banka i podružnica kroacija osiguranja fale i ko da sam u Zagrebu.
Oni debilni crkvenjaci posjekli pola šume (ne svoje, naravno) na Svetom Ivanu, pa sad i to zgleda ko prkno od pavijana.
Al se vidi crkvica s mora, kužiš…

A meni fali ono kad izađeš iz mora s picigina i pobegneš od sunca u hlad, legneš na trbuh i pričaš viceve, jedeš domaćice, gledaš cice, čekaš da ti baka zaurla da ti je napravila sendvu od parizera i senfa u tri dana starom kruhu i sretan si ko dijete jer ne znaš što imaš.

Ako sad nisam odrastao, e neću nikad…
Serem ti na civilizaciju.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!