::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 25.11.2008.

Mister Proper

Jedan od zadataka pomoćnika glavnog urednika u Playboyu je i rewritati tekstove.
Nekad su divni, ne treba ih ni taknut.
Nekad su nažalost jezivi i od svega uzmeš tri rečenice iz sredine i napraviš nekaj skroz novo.

A tu i tamo uleti nešto u što se baš pretjerano ne kužim, pa samo preletim i nadam se da je čiko koji je to pisao znao što je to pisao.
I tako sad imam pred sobom test tri muške dermokozmetičke linije.

I usporedbu:

Rasage Perfect Alcohol-Free Soothing Aftershavea,

Baume Apaisant Anti-Irritation After Shave Moisturisera, i

Global Pur Exfoliating Oxygenating Face Carea, mog favorita.


Čovječe, koje krajnosti...
Toliko kozmetike, toliko glamura, a ja se jutros zbog nemogućnosti saginjanja (čarapu navlačim kombinirkama) i zabrane močenja - samo propro krpicom po sva tri i pol vitalna mjesta.

Pa me zovite Mister Proper!

_____________________________________________


Izašo je novi Cosmo, pa kupite novi Cosmo, pa pročitajte oba moja teksta i napišite oduševljeno pismo Cosmu, pa će glavna urednica bit ponosna na mene i dat mi još više da pišem, pa će bit puno puno para a ja ću kupit još više igračaka Roku i počastit se Novom Godinom negdje gdje neće biti šljiva…

_____________________________________________

Isto tako na www.roditelji.hr možete pročitati teoriju kako je nama klincima komunizma bilo bolje jer su nas veselile sitnice poput otvaranja onog dole na veš mašini ili traženje legića u vrećici od usisavača...

_____________________________________________

Zamolio bih svoju najdražu ex-taštu da ne čita dalje, hvala.





Pao je i PPD – prvi postoperativni drk.
Opisat ću to kao rezanje noktiju PTSP-ičnom kanarincu motornom pilom.
Na telki je bio in bed with Jenna, a s druge strane in bed with Ćuna.

Fino, al pecka.
Bem ti rezanje, još sam sanjao da su mi ostavili neki dio nečeg unutra, čep od flomića ili tak nekaj…
Uf, jedva čekam da prođe.

Ima neko za posudit Big Wet Titts 1, 2, 3 i od 5 nadalje?
Zahvalan!

petak, 21.11.2008.

Slike s operacije - kako sam rezo treće jaje – opet sam paran!

Ribafish u epizodi
Kako sam rezo treće jaje – opet sam paran!

Slike s operacije pogledajte na kraju posta, oprez – nije za one sa slabijim želucem!


Heheheh, kako se zove Francuz s dva jajeta?
Paran Gal!


Dakle, reže mi se edem, lipom, masno tkivo.
Naraste bezveze di ono hoće.
Meni se baš moralo na granici s testisima na desnom bedretu.
I više smetalo nego bolilo, al dok sam došo na red – još naraslo (cca ko jeftina jabuka) i valjda od kukavičje psihe i zaboluckalo.
Prava Hrvatina inače ne ide zbog takvih vaginarija kod doktora dok se ne upale, ali kad sam šupak, kaj mogu.

Vinogradska, dan d.
Šef me pustio bez frke, svaka mu čast, ja se nenaspavo od straha, propro pa opro i podapro i na tramvaj.
Tamo sve super, simpa sestra, sve teče, kaže jedna - javite se u sobu 9.
Soba 9, nak nak, izvolite, dobar dan ja bi se operiro...

Sestrine oči ispod maske lagano prosikću – ne kucajte, zvat ćemo vas.
Uf, loš početak.
Ne se zamjerat onima koji ti u jednoj ruci drže skalpel a u drugoj testise i pišu ili barem ono što je od siročeta stisnutog ostalo.
Ja odma da, znate, nisam htio nego mi rekla sestra...
Baaam.

Zatvori se seka.
Damn...
Čekam.
Čekam pol sata od zakazanog termina.
Svaka sekunda je duga poput snošaja s mamurnim Jetijem.
Ja bi doma.

Vrata se otvaraju po osmi put (srce stane svaki put) i neka druga sestra zove moje ime.
Al je skroz fina i mila.
Malo je reć da sam već par puta pomislio da me ipak odgađaju za uskrs 2117., i da sam se, vjerovali ili ne - čak i veselio toj tezi.

Skinite se.
Stojim u vesti, crnim slip-gaćama i tenisicama s onim zelenim antibakterijskim na nogama.
Ko loš pornić za skakavcofile.

Imam lepe duge noge, ikserice.
Taman tanke dok nije došo gospon lipom i usro motku.
Liježem na tanki stol, nema pol metra u širinu.
Noge vise.
Gore gori lampa.

Tiho ko u Lidlu.
Sam kaj nema onih iritantno bjesomučno prebrzih blagajnica, al isto fali prostora za robu.
Jedan doktor gleda, čita povijest bolesti, kaže da bi on ovako to rezo, drugi da bi onako.
Meni loše.
Na kraju se nakon deset minuta ipak slože, jedan i sestra navuku maske, drugi ode.

Samo njih dvoje?
Nekako mi je malo.
Fali mi pažnje, halo, ja sam jedinaaac!
Previše filmova gledam.

Počinje.
Ne, nisam alergičan na injekcije.
Da, boli me injekcija.
Ne ne osjećam to što me čupate, iako vas vidim da me navlačite...
Da skinem gaće?
Ozbiljno?
Damn...

Kako ja ne volim pokazivat svoje spolovilo kad se od trte smanji na pol pa je samo polovilo, ja to nemrem opisat.
Al sam skužio zašto sestre imaju onu masku prek face – da im se ne bi vidjelo uzbuđenje kad mi luknu pitončića!!!
Aahahhahah!

Doc uzima skalpel, ja zatvaram oči.
Počinje čupanje što osjećam po skakutanju noge.
Kukavički otvaram jedno oko i vidim ženu u zelenom s krinkom koja nešto stišće i čiku u bijelom koji nešto trančira.

Gutam knedlu veličine Dipsijeve tintare (sori sine, mrzim ih) i zatvaram oči.
I onda bol.
Kao kad ti neko skalpelom reže komad kože.
Smijem to slobodno reć jer sad fakat i znam kako je kad ti neko skalpelom reže komad kože.

Stenjem, dok se ispričava, vjerojatno je tu popustila anestezija, kaže...
Još boli (doktori su ko i zubari – uvijek te utješe i onda još jedan boc), pa osjetim šivanje, pa dođe drugi doktor a prvi ga zamoli da mi zašije kožu.
Pa kaj su mi dosad...

Tu bih se zahvalio cijelom osoblju što su napravili to što jesu.
Kad si zamislim da sam jednog dana umjesto gledanja sisa, rewritanja tekstova i smišljanja i pisanja istih sada mogao rezat žive i do grla usrane ljude - svaka im čast.

Komunikacije za stolom skoro pa da i nije bilo, moje fore pod stresom su vrlo loše fore, ali kad je došao drugi doktor, razlajasmo se o pivu.
Znoj, grč, bol, meljem da ne mislim i gotovi smo...

Sestra mi daje da pogledam 30 deka (izvagah se doma) moje ex-masti u teglici koja izgleda kao teleća moždina koji bi tata tako rijetko nedjeljama znao bacit na svinjsku mast prethodno je nježno obloživši poput prdca tankim slojem brašna...

Čovječe, da neko može ovu rečenicu prevest na emgleski, dobio bi Nobela...

Ima neka koja to zna skuhat da je odma ženim?
Ili onu moždinu iz kosti za juhu?
Pa hrska i sol, jooooj...

Izlazim, doktor kaže strogo mirovanje i voltareni i kontrola sutra i preksutra s uputnicama.
A jes vam mirovanje...
Pristojni ljudi, svaka čast, drugi tjedan idem tam s bombonjerama.

Sunce, Zagreb zna biti tako lijep kad ga pikne prava jesen...
Ili si samo sretan što si živ.
U biti, nisu li predivni dani kad te puštaju doma iz bolnice?

I tak.
Čemu služe frendice nego da vas voze doma i prigriju sarmu (falaaaa!), a onda druženje s krevetom, daljinskim i bolovima kak god da (se) okreneš.
Al sam i sretan ko pes na kost kad pod rukom osjetim od natezanja opako bolna, ali i dalje moja jajašca.
Možda nisam trebo hitit onu oproštajnu drkicu prije odlaska u bolnicu?
Ma bolje, kaj da mi se na stolu...

Droga, frendovi, bla-bla, discovery, noć...
Nekako...

Jutro.

Hodam ko gejša koja je bila ljubazna prema Šaci Zuluu.
Kad sam prevuko prepucij nakon pišanja mislim da sam slučajno počupo dva šava.
Da, boli...

Kakam na kant.
S ispruženom nogom.
A dlake cvile od naprezanja ko da gitaru štimam.
Oba končića od šava okrenuta su naravno – prema mošnji, tako da sam lud od škakljobe.

A najveća bol je ipak kad mi sestra zorom čupa flastere s bedrenog odlačja.
Uz smajlić tri od pet sestara-školarki na praksi.

Mrzim rezanje, al nema predaje!
I ne šaljite mi powerpointe na Čehinje ovih dana.
Thx.

Hranu primam!!!


Oprez!!!
Slike odstranjivanja...

Budite sigurni da želite to vidjeti!

No, dobro



Prije operacije:




Poslije operacije:



Klara, fala za stoljnjaaaaak!

srijeda, 19.11.2008.

Prva noć sa njim...

I dalje kolumniram na sajtu www.roditelji.hr

Ovdje je osvrt na ono na što sam bio ponosan neki dan!!!!


By ribafish


Nakon rastave sam bio par mjeseci u totalnoj komi.

Kao i svako glupo povrijeđeno muško počeo sam pit i lajat intimu svakom tko bi platio pivu.

Kad sam ja počeo plaćati pivu da ljudi slušaju moje prljavo rublje, shvatio sam da sam idiot.

To je trajalo tri mjeseca.

Uglavnom se takve priče završavaju da muško pokupi prvu ženu s ulice, napravi joj troje djece i ode se pravit važan vozeći ih u kolicima pod prozorom od bivše.

Misleći tako da joj se osvetio i da će to nju jako zaboljeti.

A ni ne sluti da nije u pravu.

Druga frakcija se prepusti lokanju i plakanju.

Treća odluči napraviti radikalni zaokret.

Nešto poput puta oko svijeta s ruksakom i debelom praznom bilježnicom.

Koja će nakon godine dana biti puna.

Ja sam odabrao četvrtu, iako si nikad neću oprostiti što nisam imao dovoljno muda prodat Clia, stavit pinklec na rame i pisat pisma Junioru iz Luande, Christchurcha, Ushuaije, i vratiti se umoran i sretan, spreman da do kraja života budem sto posto samo njegov i pričam mu brdo priča...

Al bi me za tu godinu vjerojatno zaboravio.

Dakle, nije ni to savršeno...

Pa sam tako digao stambenu, digao kredit, posudio nešto para, uzeo i ono što čuvam za grob i sve uložio u adaptaciju 60 godina starog stana.

Majstori me odraše i prevariše, ispao sam glup i naivan, na kraju sam sam ispravljao ono što su sfušali, ručno farbao drvenariju i zaključio da mi unatoč iscrpljenom budžetu fali još cca 18 vitalnih stvari da bi dom bio dom.

I da mi kupaona zgleda ko sadržaj one kutije s početka Ace Venture, ali nevermind.

Svaki mjesec-dva se nekaj ušpara i slažemo golemu puzzlu.

Ono što je bilo najbitnije – soba za Juniora je gotova!

Fali još obećana strunjača (ne stane), vreća za boks i švedske ljestve, od kojih sam ipak odustao jer su zidovi rađeni od pijeska, prašine, suspermice i prhuta pa i slike vulgaris vješam s kilom gipsa u ljevici.

Pet mjeseci patnje s majstorima i život pod najlonom u prašini zamijenila je vedra stančuga u kojoj još fali plazma, tepih, dva špigla, veliki ormar, linija i jači usisavač – i sad konačno, debi s Juniorom


By ribafish

i njegovo prvo spavanje kod mene.

Kako će se prilagoditi, hoće li mu se svidjeti...

Dogovorili smo se za prespavljivanje jedan dan u tjednu.

Došao je i taj dan.

Moram naglasiti da je nivo komunikacije između majke mog djeteta i mene kad se ne radi o našem nasljedniku kao komunikacija Gandhija i Rojsa.

Ali kad se radi o Roku, to je gotovo savršeno.

I Rok je stvarno bio sretan kad je vidio svoju novu sobu.

Tako da je rekao da bi on spavao na tepihu (s nacrtanom cestom, pumpama, garažama, svim živim).

Ali kako još ipak spava s mamom, tako će spavati i samnom.

Uspavati trogodišnje dijete podrazumijeva da nakon toga nećeti imati ni volje ni snage ni oprati suđe, a kamoli odraditi fuš.

Skidanje i oblačenje pidžame uz jednu epizodu Tomice, pranje zubi uz drugu.

Zašto mu je, o zašto taj iritantni Tomica prirastao srcu, taj grozan, nemio, težak i tmuran neduhovit crtić od kojeg ga bez ljutnje mogu odvojiti samo hrana i drveni te pravi vlakovi?

Zašto ne voli tekme ili barem Duška Dugouška ili Spužvu Boba.

Jedva čekam da malo naraste pa da zajedno gledamo Simpsone i još kasnije Futuramu...

Ali ipak - Tomica.

Završava druga epizoda, gasim telku.

U biti sam spreman na još jednu, ali fintiram, stari blefer.

Nagodba za treću (ali to je zadnja!) nakon par lažnih suza.

Gašenje zaozbač, lažne suze i tata od kamena.

Tri knjigice.

Dvije o Tomici, naravno.

Jako me nerviraju te preskupe i pretanke kartonske knjige o Tomici koje su u biti sažete epizode crtića i iz kojih nitko živ ne može skužiti o čemu se radi osim ako nije gledao originale, što dovodi do neugodnih situacija kad Rok pita kako je nastao odron i sl.

Slijedi bajka.

U biti skraćena verzija Pepeljuge pomiješane s Karamazovima i nečim stotim, jer je već desetka, a ja čim dotaknem krevet lagano tonuckam u san.

I samo što nisam...

„Tata ja bi kruha“

Ne sad, sine, molim te, govorim u sebi, evo mi skoro slina drijemalica curnula niz obraz...

„Nemere, sad si ubio mandarinu i dukatino, kasno je a i oprali smo zube!“

„Ja bi kruhaaaaaaeeee...“

Mojih 17 kila sinetine ima pakleno jake nožice koje koristi za trzanje i mlaćenje starog oca tamo gdje je opako načet sjekutićem vremena.

Tostiram omanju šnitu kruha dok mi se pobjednik cereka i skakuće po kuhinji onako flafast i bespomoćan, razvučenih rukava.

Al četkicu neće izbjeć!

Sjeda za stol, žvaće i tada se događa zlo.

Krajičkom oka skuži na polici kinder-jaje.

Ko mi kriv kad nisam još vrata ugradio, ili barem zavjesu...

Damn...

Hiljadu mu doboša Darkvuda...

Ne u Pandorinu kutiju.

Ne čokoladu prije spavanja – neće zakrmit još dva sata kad mu prokulja krvca...

„Tata, (trept, trept, najnježnije na svijetu) ja bi jaje!“

„A ne. Nema šanse. Nema i gotovo, kasno je, idemo spat!“

Pet minuta kasnije po ustaljenom scenariju s restrikcijom Tomice ipak nekako postižemo konsenzus da Rok uzima igračku i iznenađenje, a čokoladu kad se probudi.

«Ali čokolada kad se probudim!»

«Može, Rok, imaš moju riječ!»

Pa se igramo sa Sanjom iz Jurića po krevetu, brrrrm, brrrm...

I onda knjigica.

„Rukaaa!“ – jasan znak da se, dok se čita knjigica – mora držat ruka ispod glave.

Ruka vrlo brzo utrne, ali prioriteti su prioriteti...

To što ću kad Junior zakrmi još tri minute sa sobom vući obamrlu granu punu termita umjesto desnice, to nije tolki bed...

Kraj treće knjigice, laku noć, laku noć, pusa, pusa, ja stišćem fige, Junior se malo trza ali nakon pet minuta tone u san.

Uz 36 buđenja i prevrtanja i nožica u bubreg te izvlačenje tatinih ušiju i kapaka (ne bih mu htio biti akter sna, i Sefoa bi namlatio...) konačno mi zvoni alarm na mobu.

Tiho ga kušnem u čelo (Roka, ne mobitel), i izvučem te napravim doručak i spakiram sebe za posao i njegov ruksak za vrtić.

On i dalje krmi snom pravednika, razbacan ko legići posred sobe.


By ribafish

Strah me od buđenja.

Hoće tu i tamo zaplakat, valjda ne kuži kaj je san a kaj java...

Skupljam svu hrabrost svijeta, liježem kraj njega, zagrlim ga, dam pusu u obraz i kažem tiho:

«Rokatinsky, pa dobro ti jutro!»

...

Kraj potražite na www.roditelji.hr

ponedjeljak, 17.11.2008.

Od Tarika do Maximilijana

Radio Cibona – prekjučer.
Voditeljica dijeli karte za Cibona-Vojvodina.
Javi se tip, odgovori točno na pitanje, žena ga pita ime i prezime.
Frajer kaže nešto što lagano vuče na Srbiju, tipa Đurović, Đukić ili sl.
A voditeljica onako, mrtva hladna, samo da njena bude zadnja i da popuni prazninu, kaže:
“Eto Dragane, sad lijepo uzmite nekog sa sobom i navijajte od srca protiv Vojvodine!”
Tip i nije nešto pokazivao oduševljenje u glasu…

-----------------------------------

1 protiv 100, sinoć, hateve.
Jedan lik iz publike, Sinjanin s prebivalištem u Splitu rasturi onog jednog i dotrči do Tarika.
Tarik ga nahvali, pohvali, čestita na inteligenciji i pročita prvo pitanje.
Lik odgovara točno, Lilian Thuram.
Tarik ponovno čita točan odgovor i kaže “Pa tko ne bi zapamtio čovjeka koji u životu nije zabio gol i onda baš nama na jednoj utakmici dva.”
A lik dodaje – “I još je crnac.”
Tarik zbunjen nešto neutralizira i kaže “ Ajoj, pa nee tako…” ko da pesa iz pješčanika izvlači…
Prvi put.
I nastavi čitat pitanja.

I nikom ništa.

-----------------------------------

Malo me nerviraju šovinističko-rasistički ispadi na koje se ne reagira.
Jes da sam nervozan jer sam smanjio psovanje, ali ovo je malo previše.

Jedna je stvar dati da ti idioti javno kopaju po intimi i da si dovoljno jeftin da to prodaš za pedeset tisuća kuna i još pokažeš ženu u publici koja ti plješće (Brunoslave, pitanje za 75 kuna, jeste li gurali sami sebi prljavu čarapu u prkno dok je žena mijesila šnenokle? Da! Točan odgovor, bravo Brunislave), a druga je vrijeđati cijele narode i rase na javnim televizijama i radijima…

Dobro ak je zeka ko ovo, ali...

By ribafish


Fuj.

-----------------------------------

U Srbiji je zaživio magazin Maxim.
Nedavno je pokrenut i u Sloveniji.
Bilo bi se zgodno igrati s time, s obzirom da jako podsjeća na Klik, Loaded i FHM.

A kako se danas niš nemre bez sponzora, kod nas bi se mogao zvati Maximilijan.
Kao produkt suradnje tvrtaka Maxim i Lijan.
Uz prvi broj dobiš i šnitu mortadele!

-----------------------------------

U četvrtak odo rezat jaje.
Nema me otad pet dana.
Doneste mi juhe od vrganja ili išta jestivo i dovedite nekog ko zna s eplovima i pisijima da skombinira pa da mogu radit naležečki odoma.
Ljubi Riba!

srijeda, 12.11.2008.

007ranje - Zrno govna, iliti dno Bonda

Kad sam imao deset, stara me vodila u kino na Urlikanje.
Ili neko slično smeće na koje se već palila nejač tih godina.

Ali je kino Zagreb već u 5 bilo rasprodano za 6.
Pa smo otišli do kina Balkan iza ugla na Cvjetnom di je igrao Špijun koji se znojijo ili Munrejker.
Od 6.15.

Ušli smo na toplo, taman sam bio pojeo zadnji kesten.
Mama je skinula jedan od dva kaputa koliko je nosila u 28 godina što smo živili skupa, presavinula ga je i tutnula mi ga pod prkno da budem viši.
Tad su filmovi koji su trebali počet u 6.15 i počinjali u 6.15, pa sam u 6.15 sav sretan uronio u kokice i uživao dva sata u svom prvom Bondu.

Kasnije smo sreli Nenu koji je bio oduševljen scenom skijanja i kasnije zato puno skijao.
Ja nisam bio oduševit skijanjem, ali jesam scenom skijanja i pojavom čike koji je lijep i elegantan, i šora se da se ne oznoji, i baca super baze i još poševi pokoju plavušu pritom na šarm.

Pa odonda nisam više propustio niti jedan nastavak serijala o Bondu.

Iako mi je Sir Rođer bio odvratan, dežmekast, kilav i nikakav s tupo zbunjenim obrvama i neuvjerljiv u ičemu. Osim u gardu džentlmena.
A Sir Pirs zgodan, ali preplačivulvast, i kad popije šamar – ko da se strese oblak parfemčića s njega.
Sir Timoti drven i nemušt ko s reklame za džemper od angore.
Blijed i porozan poput Ćurlićevih doskočica…
Ostale ne pamtim…

Jedini je Sir Šon bio faca.
I osto.

Onda su odabrali Sir Danijela.
Tipični Englez – plav, klempav, prebildan i s botoksima u predjelu dojaka i čeonih košćica.
Pari ko ruski berač šparoga a ne barba Šon.
I cijelo vrijeme pozira i gleda poluukoso i drži usnicu posrano ko da su mu se dlake iz brkova i nosa zahaklale.
Gore od Spajdermena i onog lošeg iritantnog što vodi očajan kviz di se ljudi sramote kad pjevaju.
Al je Klempo odradio fantastičnu jurnjavu na početku Casino Royala.
Možda najbolju u povijesti, dok ne pretjeraju s dizalicom.
Pa sam oprostio ostatak filma i felere da mu FBI posuđuje milju dolara za poker da spasi Ameriku….

Ali je Zrno dotaknulo dno.

Početna jurnjava.
Dva auta pucaju na Bonda s metra udaljenosti.
Uvijek se do sada pucalo s bar tri metra.
Ali moraju oni malo pojačat dojam, pa najveća glupost dolazi kad Bond ulazi u zavoj od 290 stupnjeva i mora ubacit u prvu i vozi cca 20 na sat, a frajer s puškomitraljezom na isti metar od njega ga ne može pogodit unatoš tri šaržera.
Ko da mu krun po krun krunice s retrovizora skida…
Ma ote lepo vrit.

Onda glavna teta.
Ni da ju zašlata, niš.
Al bar ima slatku facu.
I ne zna se obuć.

I kak fukne onu sirotu na pol filma, ni pito ju nije.
Pa završi na masaži naftom.

Pa negativac…
Kaj je to?
Spoj mladog Ivice Vidovića i starog Krteka?
Taj ne bi ni maslačak zašamaro.

I kakav mu je tjelohranitelj?
Peder s lošim tupeom?
Da je pravi peder, onda bi fini tupe imo.
Šta je odna ovo?
Peder tjelohranitelj wannabe?
Koji mrtvi penis?

Pa vožnja aviona od sto tona s kojim Danijel upravlja ko s kožuricom ispred pisoara (ne, gospon Mile, ne kaže se pisUar) i izbjegava drčne migove i helikoptere ko igrači Sesveta Dinamovce…

I višesatno hodanje po kamenoj pustinji Perua mlade ljepotice koja štikle nosi u rukama.
Ko da po kremšnitama hopsa…

Ili đipanje po starim krovovima bez gledanja kaj ima preko zida.
Moš mislit…

Plus još mali milijun stvari, od kojih najviše iritira – reklamiranje Soni Eriksona.
Pola sata je to govno u kadru, nabijem vas na gsm i te vaginarije.
Ode film u reklamu.
Džaba scenarija…

Al kako privlači sponzore, to je strašno...

Mislim, otići ću pogledat i sljedeći nastavak, ali malo sam gorkast izašo iz kina.
Imate toliko para i snimite takvo smeće…
Nije fer.

I serem vam na one takose u Cinestaru, ne bi se vjeverica od one porcije najela.

Kako je lijepo DJ Seljo za zadnje Gibonijevo smeće od albuma napisao “Unca kur*a”, bogami je i ovo tu negdje.
Odo kupit Sajnfelda…

utorak, 11.11.2008.

Zaustavite nepotizam na HTV-u!!!

Mislite da ne znamo ko će pobijedit na „Ples sa Žlijezdama“?
Pa zar ste mislili da nećemo skužit kako je ona slatka kaj pokazuje riticu nećakinja Marija Sedmaka?
To ste mislili, dovoljno je skratiti prezime, ma nemoj!

Sad Muck – Muck, kao ne, ne kuži se...
Gospodine Watsone, sad možemo na pivce!

----------------------------------------------------------------------------

Američke novine napisale u novinama da je naš Santander lopov.
Naše pak novine napisale da je Banditić lopov jer je dao posao vrijedan dva milijuna kuna tvrtki svog rođaka koji je onda taj posao dao nekoj tvrtki koja je to napravila za 600 tisuća kuna, a Bandić i rođak 1.4 milijuna u džep.

Pa ti su novinari stvarno svinje.
Naše plemenite i poštene političare tako vrijeđat.

Sad će Santander izaći na trgove i zvat narod (onih 80% stanovništva koji slušaju Magazin, Sevku i smiju se na reklamu za pretplatu te forama u Nad Lipom 35) da šta će nama četničko-američka čizma prijetit.
Pa će sklopit koaliciju s Banditićem i objaviti rat gamadi.

Onda će proglasit stečaj u DTR-u (Domaća Tvornica Rublja), TDR (Tvornicu Duhana Rovinj) i TDK (Tvornica Dobrih Kazeta) i otpustit sve radnike.

Banditić će tu zaposliti svoje rođake i napravit jedinstvenu DTKR Doktorovu Tvornicu Kvalitetnog Rublja te prodavat gardistima za vrijednost tri plaće, te sa svojim pogonom manžeta tako punit budžet.

A Ameri će pobit par tisuća nesretnika na prvoj liniji, stavit 4 baze u Slavoniji, od Rijeke i Dubrovnika napravit bordel, a moj Rok će morat služit vojni istoimeni jugoistočno od Pyongyanga ili mijenjat sličice fudbalera i timova s Čukčima i Tunguzima.

Santander će dobiti Dominion - Dioklecijanovu Palaču, a Banditić Slobodnu zonu Sljeme gdje će trčati svako jutro sa 238 tjelohranitelja i tri dresirane sove nad tjemenom, e da ga ne bi neko iz zraka.

A mi ćemo šljakat i šljakat i jamrat i niš.

Ko ni sad.

----------------------------------------------------------------------------

Zašto ja pišem sranja samo zato jer mi je krepo zvuk na compu (Gući, pomozi, triput je slabiji nego inače) pa nemrem nafrljit nove Weezere, a i kućno kino je otkazalo poslušnost?

Grrr...

----------------------------------------------------------------------------

Neki dan sam opet jeo najdraže jelo svog djetinjstva...
Zašto mame tako rijetko rade ono što obožavamo?
Šmarn.

Ja, ja!




Tijesto za palačinke, malo gušće, zapečeno u rolu i onda dugo, predugo gnjetano i trgano onim plosnatim nečim bezimenim na dva plina gore, sa svrhom lomljenja u manje komadiće.
Pa gore pekmez, onaj podravkin od šljiva s kariranom krpicom na vrhu, ili Donin od marelice dok se još radio od marelice...
Mama...

----------------------------------------------------------------------------

U akciji „Obilazimo dječje parkove Hrvatske“, skužio sam zanimljiv grafit u Samoboru kod vlakića.
Fist Food?


Tamo ti jedu iz ruke?
Odmah se sjetim dva davna frenda koje je oduševljavala filmska tematika vezana uz prvi dio naziva...
Degute...

----------------------------------------------------------------------------

Stančić stremi prema završetku.
Ovdje na obnovljenoj polici je primjer kako treba razlikovat normalnog čovjeka od štrebera.
Začini su, naime, poredani – abecedno.
A kaj mogu kad volim kuhat i znat di je kaj.
Picajzla, aj no, aj no...




----------------------------------------------------------------------------

Ovako izgledaju pobjednici u Booksi!!!




Otkako sam se priključio ekipi Las Smegmas na Pub Quizu (www.booksa.hr), ne znam za poraze.
Osim ponekad.
Ali pred tjedan dana rasturismo i to s 4,5 boda prednosti!
Jes da smo drugi tjedan bili četvrti, ali ono iščekivanje, dvadeseti su ti i ti, petnaesti, deseti, peti, i onda onaj gušt kad te pročitaju da si najbolji...
Uf...
Svrš.
Ponovilo se...

----------------------------------------------------------------------------

Nagradna igra: Tko pogodi što je ovo, dobije...
Ma dobije pivu ko kuću!

četvrtak, 06.11.2008.

Žvake mog djetinjstva...

Sjetih se kako se žvakalo nekad...

Kao malom mi nisu dali cigarete, pa sam ih uzeo sam.
Kao i svaka budala koja ne sluša roditelje nego se pravi pametna.
Pavle je našao kutiju Marlbora na obali mora, ja babi maznuo šibice, popeli se na vrh rogača i zapalili.
Osim što sam se skoro izrigo i udavio, od iznenađenja mi je cigareta ispala ko niz fliper na hrpu lišća i iglica.
Brzo smo ugasili požar, jer Korčula u srpnju baš i nije otporna na vatru bilo kojeg oblika.
Od tada više nisam palio.
Imao sam 8 godina.

Došao sam tada svojoj najdražoj baki i žicao je drugu Cigaretu.
Žvaku.
Mislim da ju je proizvodila Kolinska ili Kolynos ili Koloys.
Uglavnom, Slovenci, koji su tada bili sinonim za dobru žvaku.

Osim te cigarete koju si moro trtljat tri sata noktom ili žvakat masni papir.
U rangu kestena.
Pečenih.
A baka je znala trik – protrljati cigaretu brzo među dlanovima.
Trlj-trlj i za par sekundi – papir u jednoj, tvrda glista u drugoj.

To mi je bila glavna fora sve dok Smile nije pokazao JNA trik kako se tvrdo kuhano jaje guli jednom rukom.
Najdraže su mi cigarete bile one Džuboks (sa tvrdim “Dž”. Ili je magazin bio sa Dž a ovo original?) i sličicama rok bendova, bilo je i onih u čijem bi pakiranju dobio jednu igraću kartu, sličicu jedrenjaka, a kasnije su došle one voćne, njami…

Prvu žvaku sam inače – proguto.
Jer sam mislio da je kiki.
Bila je talijanska, ona Šarena kuglica,




koju je kasnije besramno kopirao Kraš s odvratnoćom imenom Bimbo – komadu kartona koji je umro u tegli šećera.
Tad je kod mog omiljenog Šiptara na kiosku s kokicama bilo i velikih odvratnih šarenih lizalica i pokoja Žvaka-medaljon sumnjivog porijekla, kakvoće i okusa.
Majka me, srećom, čuvala tih sranja i potkupljivala kestenima, kuruzom ili košticama…

Kako tada još nije bilo današnjih dražeja (sve do Efekte), osnovni oblici uz već navedene kuglice, medaljone i cigarete bili – pravokutnici cca 3x2 cm te duplo duže i triput tanje pločice.
Oblikom je odudarao jedino kiselkasto-ekast komad kamena zvan Softy, koji je bio koristan isključivo za velike balone i probleme s kočenjem vilice.

Dakle, pravokutnici su imali svoj vrh 1979. godine kad se u kiosku kraj moje škole za dinar moglo kupiti Žvečilno gumo C od limuna, naranče i limete te Bazooku od nezaboravne arome gustog američkog masnog šećera.
Ne znam zašto je ikad iko prestao proizvodit te C žvake, ne znam jel to bilo od Šumija ili Žita, ali dabogda mi još jedno jaje na čelu naraslo ako to nije bio proizvod u rangu Vegete, Bajadera ili Pionirovih Medenjaka…
Idioti.

Moj pokojni ujak sjajno je tih godina (1975-85) dozirao poklone s dalekih putovanja, pa sam u desetak godina dobio kemijsku sa satom, maketu bumeranga koji se ne vraća, igricu na Snoopyja i te 1979. – neke američke a la Softyce od lubenice.
Sa stripom na omotu.
Sat vremena okusa lubenice i toliki baloni da mi je jedan ostao na tjemenu.
Bio sam glavni u razredu, čak sam htio puhat curicama u facu za pare koliko je fino i drukčije mirisalo.

Nažalost, kako jedna žvaka ipak ne može trajat duže od tri dana (da, ostavio bi je kraj kreveta, pa ujutro odma…), tako je prošlo i tih 20 dana svibnja kad sam bio faca.
Mislim da su me zato izabrali za predsjednika razreda.
Ne, nisam nikom dao ni pola!

Puno kasnije smo dobili fine okuse pojavom brenda imenom Hubba Bubba, ali nakon prvr tri minute kisele šećerleme, em bi okus ispario, em bi se žvaka rapidno smanjivala i za pola sata nestala.
Najveća prijevara žvakopedije.

Da nije bilo još većeg lopovluka – Brooklyn.
To su donosili oni koji su išli u Trst, a kako mi nismo išli u Trst, ja sam bio zavidan i uskraćen sve dok i mi nismo otišli u Trst 1983, pa sam mogao kupit dva paketa bruklinki i jednu limenku cuge.
Dan danas ne znam jesam li trebao kupiti limenku kole a ne fante (možda bi me opet izabrali za predsjednika), ali u talijansko smeće s američkim potpisom sam se duboko razočarao.
Okus linoleuma na koji se posro ljuti kanarinac.
A i to se zgubi nakon minute…
Loše.

Tada smo žvake keljili pod stol.
Bio je jedan tip koji bi u krizi odgrebo neku svježiju i stavio je u usta.
Ne, nisam.
Dok se neki dovinu drugim retardizmima kao ovi nasuprot pekari u Zenici koji lijepe žvake na drvo.



U to doba se u nas pojavljuje nešto imenom Krcko.
Nazovimo to najvećim promašajem hrvatske industrije uz pojavu Jure Radića.
Efekta je bila nešto bolji proizvod, ali mi se uvijek keljila za zube.
A i stara je jela paket dnevno kad se odvikavala od cigareta (Kolumba, ne žvaka), pa me taj nikotinsko-efektni zadah dok bi mi pomagala oko fizike lagano udaljio od mogućeg obožavanja istog zelenog kvadratića.

Onda je mama žvakala i one bez šećera, šatro Antinikotinske, ali sad se nemrem sjetit imena.
Bile su nekako glatke, znojne i bez okusa, bljak.
Kao i one Pepermint koje su brzo nestale jer si nakon minute žvakao svilene niti.
Od toga su bile gore samo Koloysice – apsolutno neskidljive s ičeg!

Najbolji su okus imale Juicy fruits, ali bi on nakon pet minuta postajao gorak i teže žvakljiv.
Slično je bilo i s Bazookama.




Pet minuta fino, slatko, cvjetno i onda brzo ispljunut jer prelazi u mučenje.
Baš kao i s Bubble Dubble koje nikad nisam shvaćao ozbiljno jer sam tad već od žvaka tražio ispravak zadaha a ne slađahnu aromicu…




Čunga Lunga je bila slovenska nasljednica “C”-a, ali me nikad nije osvojila.




Nedorečen okus, u 95% slučajeva loš stripić, i ono najgore – manji format.
Sve mi uzmi, kvantitetu ne!

Helf žvake su produkt modernog doba, ali zbog Brooklyn znojnosti ne prolaze.
U Americi 1997. i dalje nisu čuli za dražeje, pa sam papao dobre stare Wrigley’s.




Veliki povratak žvaka najavio je grafit koji je nastao kad je bila kriza s lovom u komšiluku, pa bi tete u dućanu umjesto ostatka davale žvake.
One Turske, jezive, tvrde, gadne i nikakve s glupim naljepnicama lošeg ljepila.

I kad je neki krizer napisao:




Zakon!
Najbolje do pojave današnjeg vlastodršca.

Iako nikad nisam saznao kakve veze ima spearmint sa spermom.

A kad je došao Orbit, lagano smo se navukliii…




Uz bezbrojne promašaje poput okusa limuna koji nestaje, lubenica koje evaporiraju i onih jakih ko disolvo od kojih peku oči




te previše, ali fakat previše novotarija samo na šljokice a ne na kvalitetu - klasični plavac i dalje ima mjesto u mom ruksaku.

Winterfresh je samo blijeda kopija, nadomjestak, poput Ž(v)aka i Kindlice...

------------------------------------------------------

PS. U utorak sam hodo pokraj firme, i jako lijepa teta s pjegicama mi se pakleno nasmiješila tako da sam zgnječio jogurt u ruci. Gospođo, objasnite!


PS. 2 – Ajmo riješit nagradnjaču, Derza, vodiš!
Osvojite CD QUEENA i Poula Rodgersa u izdanju Dallas Recordsa!
Odgovorite na dva jednostavna pitanja:

1. Kako se zove obrezani leteći kukac na Španjolskom? (šifra 3-4)
2. Kako se zove najperverznija knjiga za one koji se pale na zidne satove? Fuko Ovo Klatno


PS. 3 - Većinu sam slika ukro s:
devilincognito.blog.hr/.../zvakace-gume.html
Fala!

ponedjeljak, 03.11.2008.

Šta je tu je, tu je šta je, ja još imam treće jaje!

I imat ću ga do 20.11.
Za onda me zakazalo.
Nadam se da je to sve što je zakazalo.

Ogromni obrat kod Milosrdnica – preljubazna sestra i pristojan doktor.
A doktori imaju dežurstva od 24 sata.
Zamišljam da me ipak neće doć kasapit nakon 23 i pol sata pa da vidi duplo.

Kad sam izašo od doktora, dobru je sestru zamijenila zločesta i nešto urlala na sve, pa i mene i išla me stavit u rujan 2010., ali se pojavila dobra i rekla da je edem gadan i da me zgura u ovo desetljeće.

Pa sad odbrojavam…

Pa ako je netko za seks s mutantom…

--------------------------------------------------------

Postoji jedan tip, sad je aktualan.
Mali je, sitan.

Puno radi, znoji se ko svinja, ima problema sa sluhom jer je velika buka na radnom mjestu.
Nije nešto duhovit jer stalno rinta.

Jedina tema su mu automobili, konji, brzine, getribe, gefufne.
Prznica je i štreber.

Dok radi, ne javlja se curi na telefon i odbija pozive.

Mislite da bi taj mogao nešto poševit u životu?

Gledo sam jučer prijenos multiiritantnog Duška Dugouška Praščička dok sam s Juniorom slagao vlakove.

Ono mi je super - kad zašuti, pa puste nešto s radio veze i onda on i još jedan rokću kak je to smiješno, i kad se izrokću onda objasne nama glupima da što je to toliko smiješno, ali to ne objasne duhovito nego – ako niste dovoljno pametni kao nas dvojica da shvatite o čemu se radi, onda ste glupi i sad ćemo vam to reć izvisoka.

I gledam kako ti pusti milijuni idu u dim, i kako neki peder pušta da ga prođu i kako dva kilava nikakva bezkarmna vozača osvajaju prvenstvo, kako je Kimi u mislima na šanku i kako Lewis Hamilton s početka odlomka ipak ima curku koju prikazuju više od staze.

I to kakvu curku, issati, jeo bi joj iz borosane…
Nisu žene materijalistička govna.
Ma kakvi…

--------------------------------------------------------

Kaže Fešn Guru da je dobio temperaturu od seksa.
Bit će da mu je dečku bio vruć kad ga je izvadio…

Nastavlja se saga s Kokakaolom…
Tri tapira i neka curica.
Najdebilnija komunikacija u povijesti hrvatske reklame (osim refrena za “Gerok”) ide otprilike ovako:

Mama: Dan je lijep.
Tata: A i kiša će (smijeh)
Tapirić: Ali vruće je meni
Curica: Sol mi dodaj (jaki smijeh)
Mama: Ko je kruha vidio (Grohotni smijeh)
Kanarinac prđe
Tata: Vrati mi moje pahuljice (delirij)

Zato je Dorina ful kul.
I reklama tipa koji igra nogač u perajama.
I Kineza koji jede čokoladu s rižom kao da je pred odredom za streljanje jer je crto brkove Maou.
I zastor iza njega je takav.
Tekst je pisao netko suvisao.
“Mmm, riža. Voliti rižu. Riža meni super. Mmm.”
Nekako malo u krug.
Odma mi sline procurile.
Niz leđa…

Tu je i dvostruka plavuša koja jede Aktiviju.
I završava rečenicu “…vraćamo vam novac” s takvim kiselim osmijehom da joj Matija Vujica nije do skuta…

--------------------------------------------------------

Skonto sam da je savršen početak dana pol sata seksa i doručak s đusom.
Recimo da je to 100% ulazak u savršen dan.
Koliki je onda postotak samo doručak, koliki samo đus - a koliki drkica?

--------------------------------------------------------

Nagradna igra!

Osvojite CD QUEENA i Poula Rodgersa u izdanju Dallas Recordsa!
Odgovorite na dva jednostavna pitanja:

1. Kako se zove obrezani leteći kukac na Španjolskom? (šifra 3-4)
2. Kako se zove najperverznija knjiga za one koji se pale na zidne satove?

Ajmo!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!