::ribafish - čovjek krnje jetre::

srijeda, 31.12.2008.

Tursk1 kebab fakat rula, sretna nova 1z Istanbula!

Kebab pece.
Dvaput.
Zene su d1vne.
Al n1su za d1rat.
Muzjac1 su naporn1.
Jer d1raju on1 tebe.
Efes S1s je preslatka a Efes P1lsen k1selkast s efektn1m aftertejstom.
Od kebaba.

Nemam blage d1 cu slav1t, smrzo sam se ko prdac u svem1ru, Aja je do jaja, plava jos 1 jaca, a Topkap1 je brate mnogo preskup.
Al sam uso u harem!

Ljud1, eto, puno srece, zdravlja, ljubav1, m1ra, d1vn1h ljud1, putovanja, hrane, cuge, seksa po zelj1 1 jos nesto za desert.
Ako me neko kokne u subotu na C1pru dok preskacem zelenu l1n1ju, paz1te m1 na najsladjeg 1 najdrazeg covjeculjka u svem1ru.

Vol1 vas R1ba the F1sh,
Harem Globetroter

petak, 26.12.2008.

Smegme puna Booksa

Kad sam imao desetak let, počela je Kviskoteka.
Starci intelektualci totalno poludili za pitanjima i igrama, navuko se i razmaženi debeljuškasti jedinac.
Isusati, kolko su ti ljudi znali.

Puklo je kad je pobijedio neki golobradi Pauletić u iznajmljenom odijelu i Šiljinim cipelama, i ja reko da ću i ja jedan dan bit pobjednik nekog kviza.

Na brojkama i slovima zapeo kad su donijeli nova pravila jer se počelo prikazivat u cijeloj Jugi, pa je umjesto mene upao zavarivač iz Pančeva.
A ja, kandidat, iz publike imo riječ od devet slova – UKISELJENO.

Par godina testiranja Kviskoteke, prolazi kroz neke krugove, ali nikad do emisije.
Al je prošo Dino skoro do finala pa smo bili uz njega.
I ubili se od tuge kad je umjesto Švejka reko Veli Jože i osto u polufinalu.

Pa sam došo do finala Radio-Kviskoteke, i u istom izgubio televizor a dobio dukat i lančić.
Dukat zguto, lančić poklonio bivšoj.
Kreten.

Zvao Upitnik, nikad kune dobio.
Al ga poslije vodio pa dijelio pare.
I upozno sjajne ljude koji pišu pitanja.

Pa prošo test na Diplomcu i došo na snimanje na HTV mrtav mamuran (dan nakon HRV:NJE) i sjeo za šank na mineralnu.
Tamo sjedi mudar čoek zanimljive građe ušiju.

Čita on nešto deblje od Biblije i sitnije od imenika, meni vrag ne da mira.
“Dobar dan, ja sam Riba, kaj to čitate ak se smije znat?”
“Dobar dan, Mirko Miočić, Enciklopediju Britaniku”
“Đizs, pa kak vam ide?”
“A eto, slabo, tek sam na R”

Tiho molih svevišnjeg da baš on ne bude u mojoj emisiji.
Džaba.

Prošlo 4 od pet igara, kosica mi sva vijori od sreće jer rasturam Mirka za 600 bodova.
Izbacismo sve ostale.
Zadnja igra – Zemljopis.

Trljam ruke, al trlja i Mirko.

Satro me.
Još se oporavljem.

Nakon godine dana upadnem na Izazov.
Fini plavokosi tip stoji kraj mene, pitam ga da šta sluša.
“Stonse”
“Pa koja faza ti je najdraža, koji album?
“Znam sve albume napamet…”
To je bio Robert Lojpur koji je nešto kasnije elegantno obriso pod samnom ko ja s onim trećim, al eto.

Pa sam sa malo prijavljivo na Milijunaša, pa me odbijalo, pa bio džoker, pa s vremenom shvatio da mozak baš i ne voli moja druženja s pivama, blekaute i duge nedjelje, kao i da sam malo zanemario čitanje.
Pa sam odusto.

I onda me bezveze trznuo Golić iz Dade Jihada da dođem igrat s njim, DJ Seljom, Mariom Kovačem i još dvojicom neki Pub Quiz u Booksu.
Naravno da sam taj dan imao Chivas Snow Golf party na Sljemenu i da sam jedva živ sišo i da se ne sjećam prvih 20 pitanja, ali sam u pripetavanju imao par ingenioznih uzleta (kemijski elementi - Praseodimij i Blasfemij) i dobrano doprinjeo velikoj pobjedi.

Onda je DJ Seljo okupio svoju staru ekipu Los Smegmas i zvao da igram za njih.
Ogromni su novci bili u pitanju.
Mislim da je to napravio samo zato da mu budem pri ruci i ikad vratim one originalne Futurame.
Oću, obećajem.

I tako smo u zadnjih par mjeseci više puta bili drugi nego prvi a kamoli treći (ima dvadesetak ekipa inače, kurč, kurč…), i uvijek se klali s Minimaksom.
Splićani, jaki, glasni, načitani i naslušani.
Prokleto jak protivnik.
I puno bolji u utrci za osvajanje kviške Lige prvaka.

Kako sam ja ipak najgora karika u ekipi, tako sam propustio četvrt i polufinale, a onda je i sumraknuo taj petak.
Pitanja je složio Bule, kralj koji je slagao sve od Upitnika do Karike.
Ljudina.
Ali je iz Splita, a i Minimaks je iz Splita.
Ali je on nešto stariji od njih a mi stariji od njega, pa eto nade.

90 pitanja umjesto 40 standardnih.
Manje vremena.
Pivica.

Pitanja od Braće Grimm preko Azre do Alan Forda, zemljopisa južne Amerike, nekog sponzorskog sapuna i ukrug…
Dobro nam ide, smijemo se, znamo.

Pitanja iz muzike, znam što niko ne zna, uživam.
Zadnja pitanja, skupljanje papira s odgovorima, pivica i razgovor s drugim ekipama.
Minimaks tvrdi da stojimo bolje, ali nikad se ne zna.
Sat vremena iščekivanja i griženja šake za svaki fulanac.

Poziv na čitanje odgovora.
Lupanje dlanom u tikvu, stiskanje šaka, pobuna zbog nekih podataka u koje si siguran…

Čitanje plasmana odnazad…
Dvadeseto mjesto…
Petnaesto…

Prvih deset.
Troje najboljih.

I ne pročitaše nas.
Dakle, stvarno smo najbolji u sezoni.
Iako je za Dadu Jihad igrao isti Lojpur, a za Ispičuture Bule, a jedna mala sis...
Anyway.

Ostadosmo mi i Minimaks.
Adrenalin ko pred prvi seks.
Stunićka ili Bule pitaju dal da pročitaju pobjednike ili poražene.
Svi viču - pobjednike.

Stanka.
Pobjednici Lige prvaka i sezone 2009. su…
Los Smegmas!!!

Ajme divote.
Grljenje, čestitanje, skakanje, slikanje.





Uspio sam još jedan cilj u životu ostvarit, nakon Farosa i oralnog seksa.

Hvala Los Smegmasima na pozivu i druženju, pogotovo komandiru Holizi.

Problem je što se ne zna hoće li se Pub Quiz nastaviti i dogodine.
Booksa se nažalost još nije izjasnila, a ja ovom prilikom pitam bogate i dokone vlasnike velikih prostora koji bi primili stotinjak pive žednih i znanja punih ljudi jednom tjedno na par sati.

Ili se i dogodine vidimo na starom mjestu?

Pozdrav djelatnicima Bookse, hvala na svemu.
Pozdrav i svim ekipama, pogotovo zgodnim te pametnim curama u koje je dozvoljeno buljit dok se praviš da se pokušavaš sjetiti Barbiekinog prezimena ili stotog dijela albanske valute.
Vidimo se!

Iz Minimaksova kuta, to je izgledalo ovako…

http://www.booksa.hr/vijesti/ostalo/1310

utorak, 23.12.2008.

Nagradna igra Leta 3 i Dallas Recordsa! Živa vagina!!!

Stručni žiri u sastavu:

Bivši klavijaturist Leta 3,
Sanjin iz Dallasa,
Doktor Zarkoff,
Doktor Etker,
Doktor Dralle,
Doktor Jojboli,
Doktor Doktor Doktor (iz kojeg je to filma!!!),
Doktor Oil of Lazo
Doktor Mladen,
Doktor Žistis i
ja,

proglašava veliku Božićnu nagradnu igru - otvorenom!

Zahvaljujući dobrosusjedskim odnosima s Dallasom te Recordsom, svim obožavateljima i štovateljima (o)kultne stranice www.ribafish.com te dugogodišnjim štovanjem benda nenormalnih Fiumana, uskoro će doći do sljubljivanja najnovijeg DVD-a/bombonjere «Živa vulva»


By ribafish

s jednim oštroumnim i ciničnosarkastičnim posjetiteljem ovog sajta!!!

Pobjednik tako postaje onaj ko do Božića ponudi najbolji odgovor na pitanje:

Dobošdobošdobošdoboš.....

Ta-daaam...

Zašto je pi*ka živa!?

Vrijeme sad!

Ajde, ajde, ogromna je, sočna, slasna...


By ribafish

ponedjeljak, 22.12.2008.

Kratki test kobasica u pecivu na Trgu Bana Jelačića

Bijela je bolja od kranjske

petak, 19.12.2008.

Danas, kada kupujem mobitel…

Ukratko, opal mi je mob u zahod, osuših ga i rastavih, ali penis.
Zvalo iz Soni servisa da se popravak ne isplati, da bi košto 1200 kuna ali da ne bi spasili slike i podatke u njemu jer je oksidirao.
Pa odo kupit danas novi.

Soni koji sam imao neoksidiranog nije imao kabel ni instalacijski cd i kad sam to nabavio reklo mi da skinem drajvere pa sam skinuo drajvere pa nisu bili kompatibilni s mozillom pa sam skinuo explorer ali sam morao micat cookiese da bi se ispostavilo da ipak nemrem memorirat kontakte jer se pred kraj instaliranja posvade komp i mob.
O, djeca vam Tompsona slušala...

Prvi sam mob kupio kasno, oko 2000., već su ga svi imali osim Dinka.
Ali, dobro, Dinko…

Bio je to onaj Soni, klasični sitni s antenicom.
Najjeftiniji.
Ja i lova, eh...

Kad je odumirao, nakon cca dvije godine, nabavio sam Samsunga s odvratnim tipkama i zgubio na na mejdenima u Gorici.
Knjaz je kriv - "Dugi, ajmo u prvi red, jeeee..."
Jedva glavu na ramenima do šanka donio.

Onda sam kupio prvu Nokiu i bila je ok dok se nije raspala.
Onda sam kupio drugu, onu ne preklopnu nego di prstom gurneš gore pa ti ispadne sve na pod.
Pa se zato i odvojilo gore od dole nakon godine dana, džaba silnog selotejpa.
Iako sam kasno shvatio da je bila sjajna kad sam napravio najveću grešku jer sam kupio Sonija E., pa sam morao ručno prebacivat jedan po jedan 800 kontakata jer im se softveri ne vole, mamu vam debilnu retardiranu.

Pa bi najrajše opet Nokiju.
Zašto?

Star sam čoek, nemam vremena za eksperimentiranje.

Soni ima uvijek jedan potez viška od Finca.
A i nije otporan na vodu.
Smeće.

Motorolu sam dobio zamjensku u Vipu kad sam dao Soni na servis koji su poslali u Rugvicu.
Motorola nije davala znake života pa sam sutra opet išao u Vip.
Inače obožavam sat vremena svog života protraćiti na hodanje po kišnom Zagrebu.
To me uvijek napali.

Simpatična prodavačica isproba kabel i kaže da je kabel crko i da mi drugi.
Dođem doma, kabel radi, Motorola radi, ali rade samo kad se diraju.
Čim iskopčaš – ugas…
Da mi nije Klara posudila svog crvenog Sonija, ijoooj..

Dakle, Motorola mi je komplicirana, nepregledna, još više koraka od Sonija.
Ne bi.

Sin je zadovoljan LG-om, ali on je u T-mobileu.
A i LG ima loše daljinske za dvd.

Imao sam XTC na testu i nisam ništa skužio iako je lijeeep.
Više me on upozoravao nego što sam ja pričao.

iPhone je divna igračka za dizajnere, ali i još ljepša šljokica za pozere i snobove.
A i nema bluetooth, kameru, prijenos, ispis, normalan sms…

Blackberry odbijam s gnušanjem.
Delam na poslu, fušam od doma, ne želim još nešto i usput.

Alcatel mi je ko pisaća mašina.

Frend mi nudi nekog Kineza koji ima televiziju za 1200 kuna.

S ostalima se nisam igro…

------------------------------

S T-mobilea sam prešo na Vip kad sam zgubil drugi mob a oni su mi rekli da mi ne mogu dati isti broj, ni podatke, ni kontakte ni niš.
A i bili su skupi.

Sad sam u Vipu koji mi čuvaju broj, ali ne daju kontakte, ne popravljaju aparate, skuplji su od T-Mobilea i kad im jednom uplatiš pretplatu, za njih si manje vrijedan od krtog napuštenog govna šteneta pokislog mješanca i hrvatskog goniča flaminga.

Dobar dan, crko mi mob koji sam kupio kod vas na pretplati, kaj mi nudite?
Cijenjeni i velepoštovani, najdraži i štovani, hvala vam o hvala što ste se javili (špranca) nažalost ništa, javite se tri mjeseca prije nego vam istekne pretplata, pusa, boook...

Ja mislim da će biti fer i da mi neće naplaćivat pretplatu tih 16 mjeseci, kad me već ignoriraju ko psa za pomoć, kaj ne?

Pa sam u trilemi.
Vratit se u T-Mobile?
Krumpir ne grijati. A i Rok mi je na 091.

Vip?
Zli su. Nisu fer. Ali danas nema poštenih. I 80% ekipe mi je tu.

Tele2?
Da uđem u trgovinu na kojoj je Toni Planktoni koji drka u zatvoru? Reklame su im rađene za ljude s inteligencijom drozda… Ali svi ih hvale da su za bonove najjeftiniji.

Ubija me što znam da jedan sms košta pola lipe, ali nam ga oni naplate 40 i onda troše milijarde na reklame al te uredno pljunu kad trebaš pomoć jer su te navukli.

I mrzim kad dođem na njihove stranice i kažu – mobitel 800 kuna.
Pa sitnijim slovima – ako nećete uzet na dvadeset godina pretplatu "1000+* rob" ili "1500?!* kmet2", onda 2000 kuna.
Pa još sitnije – samo prijemnik 3000 kuna, bez cd-a za instalaciju.

Pa najsitnije – obračunska jedinica – 15 sekundi.
Nije li nekad bila minuta?
Jel to fakat!?

I kad ti na računu dođe da moraš platit radio pretplatu za mob.
A to plaćaš i RTV pretplatom.
I nikom niš.

Svi su isti.
Svi lažu i kradu.
A ja sam, eto, mobisnik.
I danas kupujem mob!
Jeeee!
Shopping!!!

Ne bi dao prek 1000 kuna za aparat jer sam sklon čišćenju stana, igranju s djetetom i jednom jačem napijanju svakih šest mjeseci.
Pa čemu da mi bude žao ak opadene, a oće.
A bitno mi je da brzo pišem sms-ove, da mogu slikat juniora i to blututnut jednom tjedno njegovoj majci te da ima puno mjesta za brojeve jer moram 900 kontakata ubacit.
Dakle, otpadaju ti neki qwurtzy i estetsko-šminkerske tanane debilane.

Po mogućnosti klizni, da ne biram penisom.
Ono, kad mi je u džepu dok hodam.
U, ono dva reda prije sam mudro reko…
Dajte savjet.

Kak je nekad bilo lakše.
Kad si nekog trebo, našo bi ga i bok.
I manje bi se gubili i manje bi kasnili i manje je svađa bilo.
Još malo pa će nam čipove u prkno čvaknut.
Na pretplatu…

srijeda, 17.12.2008.

Dječje pjesmice

Počelo je s uspavankama.

Pozlilo bi mi kad bi stara po petstoti put počela pjevat o retardiranom glodaru koji ne razumije da je došla zima i više nema potoka. Ili svim onim ptičicama iz gore za koje sam mislio da – izgore, pa sam padao u depru. Do petnaeste kad mi je netko mudriji već objasnio.

U to doba sredine sedamdesetih su na televiziji bila aktualna neka natjecanja djece koja bi pjevuljila kreštavim glasovima neke strahote a iza njih bi se ljuljuškala hrpetina kikića u ulozi zbora. I svi su se njihali lijevo-desno i svi su bili nekako dežmekasti i curice su imale kečke – i to mi nikako ne bi sjedalo.

S nekih punih šest sam uletio u zbirku ploča od staraca i pelcao se na Abbu, Boney M, The Beatlese, The kralja... Oko desete je prije spavanja na drugom programu počeo ići Hit Meseca i tu je bilo jasno da postajem roker. Iritantna voditeljica koja je izgovarala najave bendova jezivije nego što Tatjana Jurić vodi Exploziv, nije me uspjela odvojiti od telke taj jedan ponedjeljak mjesečno.
I bilo je divno o tome raspredat sutra u školi. Čak sam nedugo potom nagovorio i starce da me upišu na gitaru.

Pametnom je šest mjeseci pametno da shvati kako je netalentiran, pa sam uz urlanje na tulumima, dva benda, dvije klape i četiri zbora nekako oko tridesettreće zbog viška obaveza lagano završio svoju pjevačku karijeru.

Sve dok nije na svijet došao nasljednik. Koji baš i nije razlikovao dan od noći kad bi mu se priplakalo. Pa bi tajo, iako strgan od posla i fuševa često znao u gluho doba noći (zašto se ne kaže «u slijepo doba noći» kad se već sve čuje a ništa ne vidi!?) uzeti u ruke svoj najdraži pelenasti zamotuljak i revati mu na uho tiho li tiho neku lijepu iz skromnog repertoara.

Naravno da ti u tri ujutro nakon što si fušao do dva ne pada puno toga napamet, ali zeku bi obavezno probao preskakat. Zborske, tipa Carmine i Beethovenove devete, baš i nisu idealno uspavljivale, a za rokericu mi je ipak bilo prerano, iako bi zakrmio ko duh uz tihe Ac-Dc, Ramonese ili Deep Purple, ali samo oko deset navečer, na glavnom uspavljivanju. Tih mi je dana netko mudro došapnuo da muški duboki glas proizvodi slične vibre onima koje dijete čuje u majčinoj utrobi i da ga to skulira. Pa sam mu bariton-basirao klapske, što je tiše moguće.

Na kraju sam skonto da bi uz «U svetu postoji jedno carstvo...» (iako bi uz nju ogladnio pa obrstio fridž pa ne čudi što sam stanovite zabrane u trudnoći i prvim postnatalnim mjesecima dobio 15 kila) - najučinkovitije bile «Zaspalo je siroče», iako se jednom siroče zasralo, i favorit – «Paun leti, pa poleti».

Ovih je dana Rok triput tjedno samnom u autu na putu za negdje. I ja mu s guštom puštam mjuzu. Radio je za nekreativne ljude, mp3 je za face! Uglavnom tiho derem domaće soft rock i rock stvari, slabije i jače, s tom greškom da mi je bitnije da je mjuza vesela i melodična pa da je njemu pjevna, nego da obraćam pažnju na tekst.

Pa je neki dan mami otpjevao refren uspješnice «Crnog perja» - popit ću tablete, spavat ću ko dijete. Nakon čega sam sasvim opravdano dobio jezikov gulaš.

Ali i neopravdanu zabranu rokenrola, električnih gitara i solaža. Pa sam trenutno u dubini slaganja liste koja mi je malo mršava, al će Junior skužiti da je od srca.

Nastavak na:
http://www.roditelji.hr/strucnjaci/ribafish/djecje-pjesmice.html

Dakle, uz Crno Perje su zasluženo izletili i:
Te noći - Dugme – kurve sudbine
Loš glas – Virusi - …ebi ga, now
Estrada - Živo blato – gomila govana
Ja sam u krizi – Vatra – skidanje s tebe na suho ne ide (nisam kriv, zaglavio mi se cd u autu)
PNNK – Let 3 - kao i većina repertoara
Beli znakovi - Kerber – Beli znakovi na tvojoj suknjici (štaub šećer?)

Ljudi, uz što ste vi odrastali da ste postali normalni a da bi bilo zgodno, zanimljivo i nenametljivo današnjoj generaciji?
Ne želim od Juniora stvorit Mick Jeggera, imam 38 nisam ni narkos ni alkos a gutao sam rok ko dete, ne puštam mu ni Maidene ni Misfitse ni ništa bolesno ni prejako, ali smatram da je bolje da mu tutkam pod vuho nešto normalno nego da sluša Magazin i Ivu Amulića s radio Sljemena, kaj ne?
Makar Rok imao tri godine, dva mjeseca i deset dana...
Slušam savjete, thx!

I ima li neko CD od Stričeka i gljiva za spržiti?
Hilfe und danke…

utorak, 16.12.2008.

Božićni pokloni

Kupio sam si za sebe kultnu garnituru na rate.
Obišo sve salone, vidio smeća i smeća i onda usred Kike – baaam.
Vrijeme je stalo.

Ko u slowmotionu sam potrčo prema «Don Juanu», kutnoj mrcini od 307x240 cm sa soficom i bacio se na nju manirom Lava Jašina u punoj formi, laktovima odgurujući potencijalne suparnike.
Mislim da sam i ugrizo nekog čiču...

Bokte, mekana i masivna.
Liječim li to neke komplekse?
Poput gigantske mile tople oble hiper dojke.

Kako me sreća obilato miluje u zadnje vrijeme, tako je i striček na odjelu rekao jednu manje, drugu više i treću podlo bolnu stvar.
Dakle, nema navlaka za Don Juana, isporuka je krajem siječnja, a zemlja porijekla - Rumunjska.

A kako me malo prokleto podlo ciganče opljačkalo nasred Bukurešta, oči mu na jelki visile, tako mi i sve iz te šatro EU državice priziva na fuš...
Pa ću još malo ispod bora gledat vulvodimlje




iliti...




Treba otić u shopping dok još nije pakao.
I baš onog trena kad strošim milijardu kuna, onda ću saznat da sam dobio Božićnicu u bonovima.
Ako je dobijem.
Ove godine ću biti mudar.
Kupio sam čepiće za uši da ne čujem zvončiće i izbjegnem Pavlovljev refleks kupovanja uložaka od eukaliptusa kad čujem Marajukeri...

Vježbam mai-geri za prvog lažnog djeda mraza koji mi ponudi moisturizer, instant šnenoklu ili kuglice za bor od urana.
Napravio sam spisak i od njega ne odstupam!

Spisak se sastoji od sljedećeg:

10 butelja na sniženju, do 50 kuna – za frendove
5 bačvi piva na sniženju do 80 kuna – za bolje frendove
25 milaka najogromnijih – za frendice
Pistu onu ogromnu plastičnu kaj se na vrata stavi i užasno puno tutača za Minimoja (ko mu pročita il prenese ovo, u paklu se peko)
A tu su i svježe sprženi crtići, curke hvala vam ko bratu! To se pika ko poklon? Naravno!
Westmalle svijetli, oba tri Chimaya, tenisice fine, Kabolu, špigl od dva metra za na ulaz (serem vam na feng šuji) i kućno kino bežično za sebe.
Dobro, Westmalle.
I bijeli Chimay.

I ipak nećemo dobit božićnicu.
Tak mi i treba kad nisam kršten.
Jel uopće fer da i mi agnostici dobivamo božićnicu?
Ili da mi gradonačelnik čestita, ili policija, možda VIP koji mi je drugi put zaredom dao pokvareni kabel za zamjenski mob...




Joooj, svima vam želim bezbolne pripreme i divne blagdane, a kako sam već u maniru Cosmo djevojke odlučio da će mi ovo biti najbolji tjedan u životu...

Nema predaje!!!




Nego, nabavio nove Gunse i zrigo se, ali se sjetih dana JNA kad su bili zakon. Ima neko sabrana nedjela da mi sprži, isto kao i od Sepulture koja mi je malo izmakla zadnjih ljeta.
Ljubi Riba!
Sve čestitke sudionicima nagradne igre "Vlak me uvijek sprži", CD je osvojio Von Smile.

nedjelja, 14.12.2008.

Nagradna igra za Lil Kim!!!!

Beckspirience vam poklanja kartu za večerašnji koncert male karlovačke industrije mlijeka!!!




Nagradu osvaja onaj koji u što manje riječi a što suvislije objasni zbog čega bi upravo on zaslužio ići gledati tih mićih 40 kila mašala sisa i prekrasnih velikih očiju koje će nešto recitirat na playback.




Igra traje do 6, navalite!

subota, 13.12.2008.

Tragom jedne fotke

Apdejt!

Više sam ja u karijeri piso o sebi nego što su drugi pisali o meni.
Ovo nema nikakve veze sa mnom, ali je genijalno!
Hvala posrnuloj Analnoj…


By ribafish

Tragom jedne fotke

Europsko prvenstvo u Portugalu 2004.

Majka mog djeteta, Bilić i Matija (luđaci koji su išli biciklom u Lisabon 28 dana) i ja, nakon loše tekme sa Švicarskom iznajmismo Polo za male pare i zaprdismo na jug.

Obišli tako onu divnu Sevilju, pojeli kuglu slaje za pet eura, spavali u špajzi, vidjeli Algeciras, došli do Maroka, izbacilo nas iz Gibraltara…

Uglavnom, tri dana veselja, smijanja, tumaranja, lutanja, divljenja i pokojeg prdca u autu – dakle svega zbog čega obožavam putovati.

Dobro, osim jednog.

Ispuštač istog je trebao nedjelo priznati riječju “Zeko”, ali fufljajući ko Jura Ožmećš.

Pa smo spavali kraj placa u Algecirasu, vozili do Cadiza i divili se najljepšem gradu na putu, okupali u bljaki moru, vratili sa sumnjivim pasošima u Portugal i došli u najbezličniji grad Europe – Faro.

I prije nego se vratismo u Lisabon na Francuze, na odlasku iz najjužnije točke Portugala neko me usliko s leđa.

A kako nije baš da nije bilo vruće i kako sam se dosta znojio – na leđima osto – Zeko.


By ribafish

Uvijek se potrgam kad vidim tu fotku.

Zeko se uvuko pod kožu!

I isto tako si ni dan danas nemrem pomoć kad nanjušim putovanje jer me puca adrenalin ko da bum fuknul.


Odoh na par dana u Istanbul, Tursku i možda na Cipar.

Pa mam dajte savjete i ideje, broj od sestrične ili šanera jaknama.

Ljubi Riba!

četvrtak, 11.12.2008.

Oglas godine!!!

Oglas godine!!!

Dakle, otvorim Nacijonal, pročitam Zrinku (rekla za sestru Mamut da je nadrkana knjižničarka!!!) i listuljim prema naprijed, kad ono – baaam.

Oglas.

Mići, trećina strane.

Za Hrvatske Željeznice.

One koje udaljenost od 100 km prevaljuju za tri sata i imaju najlošiju prosječnu brzinu u Europi od 36 km/h (neprovjereno), ali su mi ipak draže od busa, a da ne pričam o Rokovoj ljubavi prema istima...

A na oglasu dramatika.

Vlak u sumrak velikom brzinom piči prema raskrižju.

Da ima muzike, bio bi neki drčni Norvežanin ili opsjednuti Švabo klasičar.

Baš uzbudljivo, dobro nacrtano.

Oko mi snimilo vlak pa sad ide u lijevo.

A tamo Supermen.

Lebdi na metar od poda i gleda vlak dok mu lahor plašt vijori.

Iznad tintare mu piše – Ako on može čekati, možete i vi.

Dakle, ovako:


By ribafish

Mrzim nezaštićene hrvatske prijelaze kraj kojih se neki debil sjeti sagraditi kućicu ili posaditi živicu tako da ne znaš otkud će te prije pa ljubiš šajbu nosom.

A nekako imam mali strah i od zaštićenih prijelaza, jer mi čiko koji 12 sati dežura u snijegom okovanoj baraki kraj pruge s fenjerom – nekako sam po sebi zove na brlju i čvarke i lagani nenadani san.

S time nikako ne želim umanjiti vrijednost tog posla jer je svaki posao osim sabornika i političara pošten i častan, samo sam možda preveć filmova u životu pogledao…

Saperlot!

Al da se vratimo.

Supermen čeka 200 metara od vlaka da vlak prođe pa da može i on.

Jesam li ja retardiran što smatram da osoba poput Supija koja inače dok lupiš dlanom u guz može letit do Jonosfere i šire pa mu metar usranih tračnica ne bi trebalo predstavljat neki problem?

Ili mu se možda kaka, pa kako je ipak superheroj, nemre to obavit u širokom mu polju oko njega?

Ili čeka Jane?

Ne, Jane je od Hemfrija (čovjek koji ne jede šunku – hem fri!!!) a ona leti helikofterom.

Zastranih.

----------------------------------------

Pa postavljam pitanje, kao onaj debilizam - zašto pače nije prešlo cestu:

Zašto Supermen nije prešo prugu!?

Vrijeme sad, vlasnik najduhovitijeg odgovora osvaja cede grupe Karit... Meritas!

Ajmoooo!

srijeda, 10.12.2008.

Porijeklo Zemlje

Svaki diplomirani geograf, a i većina znatiželjnih stanovnika našeg planeta htjeli bi jednom u životu vidjeti rađanje novog otoka…

Vulkanska erupcija pod morem, dim, vatra, kuljanje lave, borba žitkog i tekućeg...

Stvaranje novog kopna, novog svijeta, novog života…

Ali zašto se to sve mora događat baš na mom nosuuuu!?

Ko mi se nasmije zbog prišta pantagruelovskih razmjera, pokazat ću mu ožiljak od extestisa.

Saga o otestisju je pri kraju, pozdrav svim doktorima koji su mi prčkali tamo gdje bi ja da to rade krotke, tek osmijehom i kraljevskom dojkom naoružane ljepotice.

Iako je to nažalost i dalje brežuljak nabubren i sve zgleda kao mi se djelomično ostvaruje san da budem žena na jedan dan.

Al nema bazena do nove godine pa sam kiselkast jer je Juniorović taman proplivuljio.

Zato sam radio bazen kod sebe doma kad mi je odletila slušalica od tuša dok sam prao kadu, pa dok sam lovio drolju, u kadu mi je upao mob, pa dok sam sve priveo kontroli sad imam mokar strop, nečistu kadu i mob na popravku.

Ne, radijator ne pomaže.
Ne, ni fen ne pomaže.
Ne, Sony se ne da rastavit šrafcigerom.
Da, bez mobitela si ko debil…

Kaj mislite, da nedajbože priznam da mi je opal u zahod - jel bi ga primili na popravak i jel bi se iko ikad više ljubio samnom?
U uho?

Anyway...




--------------------------------------------------------

Konačno imamo prava na pictorial Jenne Jameson,




pa si kupite novogodišnji Playboy.

Ja pišem tekst, a za sad imam samo pjesmicu…

"Suze meni naviru,
Od scena u Satyru,
O, slamačice srca moga,
Nakon tebe nema oralnoga,
Neću više ništa govoriti,
Ti si sebe dala drugu Titi..."

U međuvremenu sam posjetio novi klub za mladež imenom MMC Studio, Vlaška 92. To je inače bivše kino studio, preko puta Petrove crkve s jako seksi vlasnicom i dovoljno mjesta da postane jako dobar klub.
Povod je bio koncerat Sheitansa kolege blogera Umornog Konja, te kila Orašjačkih čvaraka koji su legli ko budali šamar, dakle divno.
Sheitansi sviraju ko rani Partibrejkersi, Umorni ima košulju koja je sve samo ne umorna




i mogu reć da je bilo jako fino.

Doma me čekala pošta od legende Paje Pakšua i fanzin u kojem su izdani njegovi radovi, među kojima me najviše dojmio onaj o skidanju jumfa.




Pa ako imate veze, nabavite “Vidimo se u Živinicama” ili kontaktirajte Paju koji unatoč većoj blizini Osijeka odnedavno pije Staročeško, ali to je već za dublju raspravu…




---------------------------------------------------

Zovem VIP da mi je crko mob.
Vipivoje pita jel pod garancijom.
Ja kažem da je.
On kaže da je iako pod garancijom lako moguće da mi servis naplati popravak.
Ja mu kažem da je to isto ko da hitna dođe po infarktliju i ostavi ga blizu bolnice.
I tak…

Znam, pročito sam ono sitno, al ipak su pederi.

Gadi mi se što kad jednom potpišeš ugovor - za njih si mrtvo tijelo.

"Ako je skroz krepo, imate li kakav popust na mene jer vam sve redovito placam vec 10 godina?"
"Ne, mrš dole, pogledaj si komplete..."

Da ti bar čokoladicu daju, il te potapšaju, al ne…

Pogotovo jer mi je tip jučer dao zamjensku motorolu koja – ne radi.

I sad opet moram hopsat u Gajevu, a ovo dole žuljaaa…

Jel nekom dobro na timobajlu ili teletudva?

subota, 06.12.2008.

Bajke – izmišljotina perverznih umova

Kad pogledamo crtić i pročitamo tri knjigice, Rok bi prije ćorluke da mu tata ispriča i neku bajku pa da potpuno mirno klone u san.

Kako za vrijeme predspavačke procedure uvijek visim s njim u krevetu, tako mi se i želudac prazni, pa obično počnem s onom u kojoj ima najviše klope - Ivicom i Maricom.

Bokte.
Pa ljudi moji, to je čisti kanibalizam.
Koji penis usred neke šume na par sati hoda od civilizacije ima živiti anonimni babac koji se u slobodno vrijeme hrani masnom djetetinom?
Kao fol krovovi od marcipana, kvake od salenjaka i glet masa od šnenokli (ah, divote kad možeš slobodno interpretirati…), a bakutaner samo proteine guta...

Pa kad skužim u kaj sam se uvalio naglo skrenem na Snjeguljicu.
Ljepotica, zla vještica, ogledalce, srne pjevuše, ptice ćurliću, misliš prava idila.
I pazi sad!

Komad da ti pamet stane, sama u šumi i hop – eto nje nepozvane kod sedam rudara.
Ma ne, ne bi ju nitko od njih malo mrknuo, nije im dosadno rudarit 18 sati dnevno, ma kakvi, moš mislit...

I onda maca odapne na naglo, stave je u stakleni lijes (!?), izlože poput Lamborghinija na Velesajmu nasred livade.
I odnekud dođe princ na horsu i krene što – žvalit leš!!!

Halo!?
Odjel nekrofilije!
Mislim da imamo problem…

Ili pak ona gdje nesretna žena ide ljubiti u usta žabuljagu odvratnu barsku da bi dobila ljudskog ljubavnika!?
Ne želim ni pomisliti na čemu je bio pisac.
Pa se onda čude zašto se danas mladi u Keniji drogiraju lizanjem žaba.
Preveć bajki u djetinjstvu…

A sjetite se samo Pepeljuge.
Dvije odvratne sestre muče treću pod istim krovom, a kad u selo dođe tajkun – dobrovoljno režu sebi prste i sjeku pete kako bi im nožurde stale u nekakvu staklenu cipelicu koja se nikad ne razbija.
Koliko gljivica nakon cijelog kraljevstva, ha?
I da od cijelog kraljevstva nitko ne nosi isti broj?

Čudna šuma.
S lošom industrijom obuće.
DMJ bi tu provalio svoj legendarni –
Mujo, zašto ideš bos u šumu?
Pa to je Šuma S Tri Borova.

A iz vatre izviriše Domaći.
Pa što su ti Domaći da ih ništa ne peče?
Ćevapi!?

I Zlatokosa pušta kosu toliko dugo dok se tipus po istoj ne popne na toranj.
Halo!?
Pa ta je vjerojatno duže u tom zatvoru i od nesretnog Laptala.
Pola metra godišnje, a ona na trećem katu.taman je u starački dom odnese kad ju skine s tavana.

Odmah se sjetim onog starog kad medo i medvjedići shvate da im je prljav beštek:
Netko je jeo iz mog tanjura.
I iz mog!
I iz mog, isto!
Aj se smirite, reče medvjedica, krepala mi je perilica..

A perverzija s tri praščića.
Vuk je ljut i otpuhne kuću.
Dakle, momak je garant na steroidima.
Već vidim Juniora kako žica da ga pustim u teretanu.
O ne...

Ili vuk koji pojede baku živu, pa ga lovac raspori i izvadi malo navlaženu baku i ubije vuka.
Mislim, ono, Jasmin Stavros je još na meti Arene zbog vučjeg kožuha, a mi djecu huškamo na hajku…

Ili vuk i sedam kozlića, kad vuka dok spava raspore i ubace mu tonu kamenja pa momak kad se probudi (!?) padne u bunar.
Pa tog u Petom Elementu nema!

Kraljevna na zrnu graška.
Dvanaest madraca i onda ona osjeti kako ju žulja onaj čvarak.
Molim vas, koja to poštena kuća ima 12 madraca?
Javna kuća?
Možda je nije grašak svrbio…

Trnoružica – opet neki geek stoljećima solo vrluda šumama i gorama i ljubi obamrle lešine sve dok ne dobije kraljevstvo.
Od toga su valjda nastali trgovački putnici...
I svi ti prinčevi istog konja jašu.
Sumnjivo…

Knjiga o džungli – pantera i medvjedica uče mladu ljudetinu ponašanju.
Ma da.
Ko da ja biftek ili batak držim u krletci i učim ga pjevati Matu Bulića...
Teži lažnjak.

Ali mala Sirena...
Ako hoćeš plivat – nema seksa.
Ili, ako se hoćeš seksat nema više doma…
Pa ljudi moji...

Jesam li štogod preskočio?
Ajmo!
Imal neka normalna bajka!?

Nastavak i kraj, naravno na www.roditelji.hr u utorak!

utorak, 02.12.2008.

Vađenje konaca

Dva tjedna šepam.
Guram nogu od noge, e ne bi li se ne trale jedna o drugu, pa je to svima smešno.
Danas sam konačno išo vadit konce kod opće doktorice u kvart.

„O Bože...“
„Kaj pak sad? Pa propral sam se. I čarape su nove...“
„Zakompliciralo se. Idi hitno na hitnu pa nek oni rade nešto. Imaš oteklinu.“

Herr Flick bez štapa hopsa po Vinogradskoj.
Sa sestrom na prijemu se skoro pa ljubim.
Sat vremena čekanja.
Novi doktor i dva s njim.
I stiskanje hematoma na živo bez anestezije.
Traje duže nego kod čika zube.
I više boli.

Sutra kontrola.
Da mi se teleportirat ko u Blejkovoj sedmorki...

Gmižem doma, javljam na poso da ne računaju na mene.
Žderem tri voltarena (jedan je niš, dva su taman, al boli, ufff...) i hićem se u krevat.
Budim se tri sata kasnije i ponavljam kuru.

Dolazi Sin vidit kak mi je i nosi pol kile kulena.
Sljubljujem kulen s Panom plastičnim od litre (taj je najbolji), grickam Dragine čvarke...
Džaba sam posteljinu mijenjo ovaj mjesec.

Osjećam rupu koja peče nekak od pimpeka do koljena.
Dakle dobrih par centimetara (aaahahahahahahha), al boli...
I razmišljam ovako dok mi laptop zrači otestisje (možda zacijeli prije?) - pa kaj sam to skrivio...

-----------------------------------------------------------------

Inače, neki dan sam skoro imao play of the year.
Zadnji dan u mjesečniku se radi naslovnica.
Imaš prazan komad papira na kojem piše Playboy, Artdirector tu tutne golu tetu i onda cijelka redakcija sjedne i baca ideje za apele – ono kaj bu pisalo i privuklo čitatelje.

U ovom je broju plejmejtica visoka osječanka Senka.
I treba nešto napisat o njoj, slikana je negdje u Lici, livade, brvnara, vatrica.
I padaju ideje o idili, zimovanju, odmoru, kad mi doleti epohalna:

Njoj se libi u kolibi!!!

Nije prošlo.
Al Škrabalo bi me usvojio...

---------------------------------------------------------------

Kako mi je crko token, idem smišljat kako da zvređam novu reklamu Zabe s praščić bejb prslučićem apriori simpatičnom blagajnicom koja pjeva od sreće kad joj neko provuče karticu. Iako mama ima okej cicu kad se sagne pri kraju...

----------------------------------------------------------------

Depra je kuja, kuju ćemo razguziti!

ponedjeljak, 01.12.2008.

Opaka nežebisa (Fr.)

U Hrvatskoj živi 4.500.000 ljudi.
Žena ima malo više od pola, recimo 2.300.000.
Maloljetnih ima cca 20%, onih preko 30 još 65%.

Al ajmo tu uračunat još 2% onih od 18-20.
Dakle, ostaje 13% onih između 20 i 30.
Kad bolje razmislim, one iznad dvadesetsedme toliko pere biološki sat da samo pričaju o tome kako ih uopće ne pere biološki sat, pa i njih izbacujemo sa spiska.
Stali smo na deset posto ili oko 230.000 žena.

Skrenimo.
Jedna teorija kaže - za muškarca je idealna žena prema njegovoj dobi po sljedećoj formuli:

Broj godina podijeljeno s 2 + 7

Ta se teorija bazira na činjenici da nas cure počnu zanimat kad imamo 14 godina i da su nam najnapetije baš one iz razreda (14 : 2 + 7 = 14).
Iako sam se ja palio i na Badrićku i na onu s njom s ožiljkom koje su bile dvije godine mlađe...
I po toj teoriji, što smo stariji to trebamo mlađe žene.
Dakle, nije loša!
Jer njome legaliziramo mlađe, tvrđe i nenapornije koke.

Druga formula kaže da treba uletavati ženama dok imaju 20 godina i ostavit ih nakon olimpijskog ciklusa, tj. kad napune 24.
Prednosti ove teorije su što ulijećemo ženi kad je najljepša, puna elana, volje, ljubavi i vjerojatno još ne zna kako izgleda 20 centimetara pimpekovine.
A osim toga, kad prekinemo, pred njima je još cijeli život, a nas se može sjećati kao prekrasno iskustvo.
Tip koji je prodao tu spiku ima 42 i vrti svoj peti ciklus.
I skroz je sretan.
Al bi ga htio vidit kad će isticat ovaj ciklus...

Skrenimo skroz.
Žene muškarce dijele na mekane i prave muškarce.
Ako otkriju da je tip dobar, da sluša i saginje glavu – must će ga, i iskoristit dok ide i onda ga se riješiti poput rabljenog tampončića.
Ako shvate da je grub, zao i da ih ne tangira, u njima se budi prkos i želja za vlašću i dominacijom i kreću se ponižavat i trgat sve dok ga ne osvoje.
Ako ga osvoje, provociraju ga, dave, miču od škvadre i posla i trude ga se pretvoriti u slugu.
I onda dobiju Mekišu (iz prve priče) ili batine.
A s obzirom da je in biti alfa mužjak i da je jedan nezanemarivi dio žena u stanju trpiti šamare samo zato da bi mogle i dalje kupovati puno krpica i lajat na kavama 8 sati dnevno...
I da je svaki četvrti muškarac gej a svaki peti kreten...
Danas imamo to što imamo.

Udaljih se.
Dakle:
230.000 žena
15% udanih i pred razvodom kojeg neće bit ali im je dosadno u braku s tipom koji nije više zanimljiv s 28 kao kad je imao 23 jer ga je ona prerasla.

200.000
30% je aktivnih pušačica

65.000
5% je iz Tuđmanovih tajkunsko-lopovskih sfera, dakle lažna elita koja se miješa samo među sobom a ne sa smrtnicima
5% je onih koje bi htjele u elitu

60.000
40% ima manje cice od trojke pa su skompleksirane jer su im male.
40% ima veće cice od trojke pa su skompleksirane jer su im velike za trčat iako ne trče ili im vise.

12.000
40% ih je u vezi

7.000
10% ne jede meso.
10% ne jede kad jedu svi normalni ljudi, dakle navečer.
10% jede čokoladu žlicom usred noći pa se deblja a ujutro urla da kako je moguće da se deblja i vi ste krivi za to.
10% ne jede ono što vi najviše volite i radi grimase kad im to skuhate.
10% ne pije alkohol i dobije valunge i strije kad naručite pivu

3.500
75% jednostavno nije atraktivno
20% ima velike cice pa to oduzimamo od gornje brojke

1500
2% je pametnije od vas
20% nije u životu pročitalo ništa nakon Šegrta Hlapića, niti ima namjeru
10% nervira ako gledate nogomet
10% gleda Big Brother i zna imena natjecateljima

800
20% radi 14 sati dnevno jer im ne treba muškarac nego se sporadično ševe s konobarima i mafijom
30% statistički ionako ne trebaju muškarce
10% ne radi pa im je dosadno pa će vam popit mozak nakon dva mjeseca pa takve izbjegavajte u startu

300
30% im uopće niste napeti jer ste stari ko Dunav, proćelavi, nemate ni Alfu ni Subaru i nemate trbušnjake ko Spartanci
10% zbriše kad čuje da ste rastavljeni i imate dijete koje volite i želite provoditi vrijeme s njim jer onda one nikad neće bit na prvom mjestu
10% nema s vama o čemu pričat
10% nemate s njima o čemu pričat
30% su vam bivše, a krumpir se ne podgrijava jer oće zabolit želudac

10
3% barite neuspješno preko fejsbuka
3% neuspješno im se smješkate u liftu, dućanu ili firmi
3% bi htjelo vas ali vi ne njih i čudite se zakaj su vam uvijek u blizini i kak vam je baš dobro s njima

1
Čami u nekom Islamu Latinskom ili Andrijaševcima i nikad se nećete sresti.
A i sluša narodnjake...


I onda me pitaju zašto drkam...
(Čovječe, zvuči ko pjesma onog retardiranog što nije ni Ivo Amulić ni Ivo Karlović i Sida Visciousa izgovara Viskijus...)

Hvala svima na posjetama i poklonima a najviše mojoj najdražoj teti i sestrični na sinoćnjoj večeri!!! Zeko je mrtva usta bi ga jela. I podgrijanog!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv