Kad sam imao deset, stara me vodila u kino na Urlikanje.
Ili neko slično smeće na koje se već palila nejač tih godina.
Ali je kino Zagreb već u 5 bilo rasprodano za 6.
Pa smo otišli do kina Balkan iza ugla na Cvjetnom di je igrao Špijun koji se znojijo ili Munrejker.
Od 6.15.
Ušli smo na toplo, taman sam bio pojeo zadnji kesten.
Mama je skinula jedan od dva kaputa koliko je nosila u 28 godina što smo živili skupa, presavinula ga je i tutnula mi ga pod prkno da budem viši.
Tad su filmovi koji su trebali počet u 6.15 i počinjali u 6.15, pa sam u 6.15 sav sretan uronio u kokice i uživao dva sata u svom prvom Bondu.
Kasnije smo sreli Nenu koji je bio oduševljen scenom skijanja i kasnije zato puno skijao.
Ja nisam bio oduševit skijanjem, ali jesam scenom skijanja i pojavom čike koji je lijep i elegantan, i šora se da se ne oznoji, i baca super baze i još poševi pokoju plavušu pritom na šarm.
Pa odonda nisam više propustio niti jedan nastavak serijala o Bondu.
Iako mi je Sir Rođer bio odvratan, dežmekast, kilav i nikakav s tupo zbunjenim obrvama i neuvjerljiv u ičemu. Osim u gardu džentlmena.
A Sir Pirs zgodan, ali preplačivulvast, i kad popije šamar – ko da se strese oblak parfemčića s njega.
Sir Timoti drven i nemušt ko s reklame za džemper od angore.
Blijed i porozan poput Ćurlićevih doskočica…
Ostale ne pamtim…
Jedini je Sir Šon bio faca.
I osto.
Onda su odabrali Sir Danijela.
Tipični Englez – plav, klempav, prebildan i s botoksima u predjelu dojaka i čeonih košćica.
Pari ko ruski berač šparoga a ne barba Šon.
I cijelo vrijeme pozira i gleda poluukoso i drži usnicu posrano ko da su mu se dlake iz brkova i nosa zahaklale.
Gore od Spajdermena i onog lošeg iritantnog što vodi očajan kviz di se ljudi sramote kad pjevaju.
Al je Klempo odradio fantastičnu jurnjavu na početku Casino Royala.
Možda najbolju u povijesti, dok ne pretjeraju s dizalicom.
Pa sam oprostio ostatak filma i felere da mu FBI posuđuje milju dolara za poker da spasi Ameriku….
Ali je Zrno dotaknulo dno.
Početna jurnjava.
Dva auta pucaju na Bonda s metra udaljenosti.
Uvijek se do sada pucalo s bar tri metra.
Ali moraju oni malo pojačat dojam, pa najveća glupost dolazi kad Bond ulazi u zavoj od 290 stupnjeva i mora ubacit u prvu i vozi cca 20 na sat, a frajer s puškomitraljezom na isti metar od njega ga ne može pogodit unatoš tri šaržera.
Ko da mu krun po krun krunice s retrovizora skida…
Ma ote lepo vrit.
Onda glavna teta.
Ni da ju zašlata, niš.
Al bar ima slatku facu.
I ne zna se obuć.
I kak fukne onu sirotu na pol filma, ni pito ju nije.
Pa završi na masaži naftom.
Pa negativac…
Kaj je to?
Spoj mladog Ivice Vidovića i starog Krteka?
Taj ne bi ni maslačak zašamaro.
I kakav mu je tjelohranitelj?
Peder s lošim tupeom?
Da je pravi peder, onda bi fini tupe imo.
Šta je odna ovo?
Peder tjelohranitelj wannabe?
Koji mrtvi penis?
Pa vožnja aviona od sto tona s kojim Danijel upravlja ko s kožuricom ispred pisoara (ne, gospon Mile, ne kaže se pisUar) i izbjegava drčne migove i helikoptere ko igrači Sesveta Dinamovce…
I višesatno hodanje po kamenoj pustinji Perua mlade ljepotice koja štikle nosi u rukama.
Ko da po kremšnitama hopsa…
Ili đipanje po starim krovovima bez gledanja kaj ima preko zida.
Moš mislit…
Plus još mali milijun stvari, od kojih najviše iritira – reklamiranje Soni Eriksona.
Pola sata je to govno u kadru, nabijem vas na gsm i te vaginarije.
Ode film u reklamu.
Džaba scenarija…
Al kako privlači sponzore, to je strašno...
Mislim, otići ću pogledat i sljedeći nastavak, ali malo sam gorkast izašo iz kina.
Imate toliko para i snimite takvo smeće…
Nije fer.
I serem vam na one takose u Cinestaru, ne bi se vjeverica od one porcije najela.
Kako je lijepo DJ Seljo za zadnje Gibonijevo smeće od albuma napisao “Unca kur*a”, bogami je i ovo tu negdje.
Odo kupit Sajnfelda…
Post je objavljen 12.11.2008. u 23:32 sati.