Marko Grubnić gol na naslovnici Storyja
![]()
By ribafish
Kaže mi Hrc jučer u birtiji s gađenjem odgurnuvši Story bez da ga je otvorio – “Čovječe, odvratno, al će sad pederi imat materijalaza drkicu…”
Beli sa sličnom grimasom, kao da je stao u govno od gnua, doda – “Po meni, prije pedofili. Mali zgleda ko retardirani sedmaš… Ko se normalan može napalit na to siroče. Bolestan je ovaj svijet…”

By ribafish
Ne kužim zakaj napadaju miceka…
Sigurno su ljubomorni jer su škembljivi i dlakavi.
A Modni Hračak samozvani?
Gle:
Mlad je
Roditelji su mu bogati
Vole ga mediji
Nema ukusa u odijevanju, malo je arogantan i ne daje baš inteligentne izjave, ali ga mediji i dalje vole, pa to nije bitno
Nema dlaka po tijelu
Zna tete u trgovinama i vjerojatno ima popust jer je celeb
Celeb je jer vjerojatno daje nekome da ga ovaj gura u novine (citiram Belog)
Ima sve zube, i to prilično bijele, šteta što mu je osmijeh kiselkast
Intrigantan je jer niko ne zna kaj dela a preserava se s parama - što Hrvati puše
Ima celeb-escort-skupe komade u društvu
Hrabar je, voli se pokazivati
Voli cure ali ih ne dira, dakle, kuler je
Bio je u Big Brotheru, voli izazove
Bio je u X-faktoru, dakle ima avanturizma u krvi. U biti, odusto je od dvije od tri igre, ali je bio simpatičniji od Sandija. Iako je i kran simpatičniji od Sandija…
A mojim dečkima i dalje nije jasno zbog čega bi itko normalan tu mlitavu čovječju ribicu stavio golu u novine.
Al ak je on sretan, nek se dete veseli.
Al da mi je nać podatke o prodaji...
A tu je i detalj sa seta…

By ribafish
Možda je nisam normalan, al meni je ovo ljepše!

By ribafish
Kakve cvike, issa ti…
Blaženi pristup Playboy intranetu…
Vic od Paripa:
Kako se zove najveći frajer među Slovencima?
I najbogatiji Slovenac?
Vinjetu!
----------------------------------------------------------------------
10 razloga zašto volim ledeno ljeto u Zagrebu
1. Mogu se odvest od Peveca na Jankomiru (zamijenili mi bez frke dvije strgane lampe – fala!) do Electroluxa (fala Ajrin, fala Ivana!) po ugradbenu ploču za 17 minuta. U 9 ujutro!!!
2. Mogu nać parking ispred firme. Relativno, al ipak lakše nego inače. Dragi direktore. Tri godine radim u firmi bez povišice. Jel bi bar parking mogo dobit, fala…
3. Dinamo je odigrao najkatastrofalniju tekmu godine a ja je nisam išo gledat jer sam na vrijeme pogledo kroz prozor!
4. Kako je šljiva, ne flekam majice iznutra i ne moram se presvlačit kad dođem na posao. Da ne spominjem znojne tabane te miomiris sušene jakovine…
5. Zbog ledare sam obuko traperice, ali kako sam smršavio 7 kila u adaptaciji – mogu ih zakopčat otprve, bez uvlačenja škembe i ostavljanja najgornjeg gumba za bonus!!!
6. Ženama koje izađu iz tramvaja nespremne na hladnoću u pretankim majicama mam nabubre oni njihovi prirodni mili mali gumbići!
7. Svi pederi koji imaju više godišnjeg od mene (dakle, svi osim Nemetza 14:9 za mene, heheheh) se sad smrzavaju na mediteranskoj bureštini i kartaju tablić ili uno u sobi. Čak im ni pivce ne paha, hnji, hnji, hnji…
8. Idem si danas bez gužve i sudaranja s purgerskim iritantnim šopingholičarkama kupit zamjenske usmrđene skećersice s rupama za more s nadom da će bit popusta na hladnoću. Moš mislit…
9. Lakše je delat kad vani nema zvizdana ni teta u minicama, što je inače idealno za popratiti u Godotu uz tamni Velebit. Što nije razlog da se ne ode na pauzu u Godot na tamni Velebit…
10. Dođe ti Vinko iz Skopja i donese kilu makedonskih mirišljavih hrustavih neponovljivih paprika, dva paradajza, dvije turšije i tri nove pive, a ti ga oćeš odvest na zagrebačku kuhinju pa se on oduševi puricom kod Pere Ustaše!
Fakat, di odvest dragog gosta da se najede fine, klasične zagrebačke spize, a da to nije McGovno ni roštilj kod Srbina?
Da mi je na more, sad bi ovaj treći testis darovo…
Mejd in čajna!!!

By ribafish
Svake godine početkom srpnja moram registrirat auto.
Lijep način od države da ti dokaže koliko je moćna i bahata kad ti naplati 3-4 tisuće kuna da ti da naljepnicu da smiješ vozit još 365 dana.
Vremenom se to odvuklo jos par dana u dubinu srpnja.
Prokleto odugovlačenje jer nitko normalan ne želi dat pare za ništa.
Ali moraš jer bla bla...
I tako, ove godine došo red na plaćanje i zovem Siget.
“Dobar dan”
“Dobar dan”
“Ja bi registrirao auto, ali on glasi na moju bivšu”
Klia smo, naime, kupili u doba idile, a kako je Miha tada imala popust od 800 eura – zna se na čije smo ga ime uzeli…
“Treba nam onda vaša bivša ili njena osobna”
“Ali bivša je s osobnom i sobom na moru. Daleko. Gledajte, ne kužim di je problem, ja ću registrirat auto, ja ću platit, ja tu imam kopiju njene osobne i punomoć, imam i njen pasoš! Valjda vam je stalo da je auto registriran…”
“Nažalost, neće moći – ili njena osobna ili nema rege, đenja”
Zovem Mihu u Kukljicu.
“Bok, treba mi tvoja osobna da registriram auto”
“Ne volim slati osobne dokumente poštom”

By ribafish
Dakle, kad u utorak završim broj, trebam otić busom do Kukljice po osobnu i onda se vratit u Zagreb registrirat auto da bi se vratio autom u Kukljicu i onda išao dalje starcima na Korčulu, jer starce nisam vidio godinu dana a ni Roka neću tako često do 1.9. jer će me stisnut na poslu, a hoću da 14 dana kolektivnog iskoristim pol-pol, a nemrem nikak bit i pošten i je***…
Ili ko nekad, rukija na leđa, prstić u zrak i kad dođeš-dođeš?
Oće mi neko pliz sprljit tog Armanda Van Heldena, možda svratim do Zrća po putu, ljubi Riba…
Vraćen netom iz Kukljice nakon vikenda s juniorom.
(Mic, hvala na prijevozu nazad iz Zadra, drugi put nećemo u 6 ujutro uzimat kebab s pinđurom jer mi je neko danas pokuco na donji otvor.)
Tamo sam se kupao, trčkarao, farbao, pješčaničio i mlatio bademe-bam te gledao klasične oglasne ploče i osmrtnice u kombinaciji.

By ribafish
Kao i ne baš klasične osmrtnice.

By ribafish
Pokoj vam duši barba, ali tko vas je usrećio kombinacijom, svaka mu čast…
Dok su Rokašvili Jedinstveni Najbolji, njegova mama, ex punac i ex prapunica ostali ćorit, ja sam se pokupio u 3.45 ujutro da stignem na prvi trajekt udaljen 6 km jer bus ne vozi tako rano, a clio mi na servisu.
Kad pješačite tih par kilometara po mraku u 4 ujutro, mislite da ništa nije gore od napada krvoločnog vučjaka koji čuva nekretninu ili pak napada drčnih šišmiša.
Ali čemu služi bočica Fa šampona koju nosite u neseseru u ruksaku – nego da se prolije.
Pa čuješ nešto "Šljap šljap" i ne kužiš o čeme se radi...
Dobro sad, leptop mi je i dalje otporan na svakakva čuda, ali ona pločica od auto-radija - baš i nije.
Još letaju balončići po kabini kad je priheftam na Klia.
Uštedih na boriću...
Ne, ne pitajte zašto u istom džepu ruksaka nosim te tri stvari i zašto sam na trajektu prljavom čarapom sve to brisao i psovao većinu svetaca, ali život je takav.
Nek je Riba išo Sisom prema jugu.

By ribafish
I družio se, pogodite s kim!

By ribafish
Tako da se mjesec nesreće nastavlja kako to i doliči.
Majstori su jutros došli ispilit dno svih deset vrata u stanu jer je cijeli pod viši za centimetar, platio sam plastični prekidač za sva četiri za Klitu 216 prljavih krvavih kuna ali i nabavio luster za Juniorovu čistu i blistavu sobu.
Koja neće to dugo i biti jer smo otkrili vodene bojice,

By ribafish
ali eto…
Bitno je da te neko voli, pa makar javno, ke ne?

By ribafish
Nisam nešto puno pisao u zadnje vrijeme jer sam išao u Dubrovnik intervjuirat najboljeg svjetskog vaterpolista - Mihu Boškovića

By ribafish
(on je desno na slici), čuo par tračeva o vaterpolistima i seksu, saznao zašto su Mađari najgrublji u bazenu i buljio u desetak polugolih Ruskinja koje su plazile po terasi hotela Libertas i slinile na Mihin trokut i 197 centi…
Al di smo isti dezen majice uspili skopat, baš smo Bošković Brothers.
Još da ne stojim na prstima…
Ovaj tjedan dolazi ploča za kuhanje i onda kreće završna faza slaganja suđa i izmišljanja špajze te pranja veša i čišćenja podova i prozora te priprema za drvenariju jer sam bankrotirao pa će mi Sin počet a ja završit to ručno tijekom osmog…
Ima li života poslije adaptacije i prestaje li adaptacija ikad?
Ili smo svi ulovljeni u žrvanj?
Zna neko postavljat karniše?
Utorak
Murijak je rekao da dođem po potvrdu oko 10-11.
Super, Narodne Novine rade do 3 pa stignem štošta.
Krećem u 12, žrtvujem pauzu i ručak i stižem u postaju.
“Dobardan.”
“Dobardan.”
“Vi ste.”
“Došao po potvrdu.”
“Koju, tko ste, kako?”
“Vaš kolega je rekao da dođem danas oko 10-11 po nju.”
“Gledajte, došli ste u najveću gužvu…”
“Dobro, ali moja potvrda bi trebala čekat…”
“Sad ću ja njega nazvat.”
Tuut, tuuut…
Ode on…
Vraća se.
“Kolega radi od tri, možete ga pričekat sat vremena.”
“Ali sad je jedan.”
“Dobro, dva sata…”
“Pa radim…”
“Žao mi je, ja ne znam što je on radio…”
Sjedam u Clia i ružno psujem, mislim da je Časnoj u prolazu ispala dijafragma od spominjanja države i ostaloga…
Propade nada da se sve može u dva dana...
Vozim na posao, žicam još dva sata slobodno, istovremeno dogovaram ljude da mi pomognu doć premještat i čistit stan.
Reko, policija u Hajnclovoj dela do 5, u 6 je taman da se nađemo.
Potvrda dobivena bez frke od strane zgodne policajke, dolazim u Hajnclovu, stišćem ono za dobit brojčić i dobijam fraze ko Bubimir jer ko da krvna zrnca broje…
Čekam sat i pol ko majmun, ali zbog gužve koja se ne smanjuje nema ni najmanje nade da bi stigao do cca pol osam pa dižem sidro.
Zašto uvijek ima premalo ljudi na šalterima, zašto je uvijek gužva, zaštoooo…
Dugo i predano čistimo stan (hvala puno Sine, Bure, Vanjo i Klaro, Klaro, drugi put obuci krinolinu!) nakon što smo pojeli Sinov kulen i popili pivu te otpjevali koju.
Još tu ima poslaaa…
Srijeda
Krećem u 7.10 kako bi bio prvi na muriji prije svih i pol sata prije otvaranja s nadom da mi vrijedi broj od sinoć (aahahahh).
Ulazim u Clia, a Clio kaže – kašljuc.
I umre.
Trčim na muriju ko Zatopek i uspijevam dić papir s kojim idem u NN za svega pola sata.
Za neupućene, ima se dosta za hodat od točke Hajnclova do točke tramvaj i od točke NN do točke Petrinjska gdje su me uputili jer nemam potvrdu od putovnice.
U Petrinjskoj mi kažu da imam potvrdu ali da ih nisam razumio kad su mi rekle koju potvrdu, naplaćuju mi još 150 kuna biljega i kažu da sam trebao kad su me poslale u točku NN uzet broj jer da se puno čeka.
Uzimam broj.
Čekam.
Zovem Igija koji stiže s klemama.
Trčim doma.
Palimo, ne uspijevamo.
Igi me vozi u Petrinjsku.
Propustio sam broj, uzimam drugi.
Idem krišom srat u birtiju.
Čekam sat i pol.
Ljubazni dečko s one strane stakla me traži papire i deset minuta nešto kucka i čudi se.
Gleda mene, gleda kompjuter, gleda osobnu.
“Ne valja vam osobna”
“A?”
“Ofucana je i ne sličite na sebe”
“OK (sam ti daj buraz)”
Kuc kuc kuc…
“Jeste izračunali Pi”, pitam sa zrncem sarkazma dok mi kutnjaci bodu krvavo plavu usnu od sićušne nervoze…
“Ma, krivi broj su kolegice napisale… Izvolite, evo, zovite nas za dva-tri tjedna”
“A da vi mene nazovete kad bude gotovo?”
“A ne tu ste (pokazuje mjesto na kartončiću) trebali napisat mob na koji da vas nazovemo, ali niste.”
“Dobro, sad ću, nije bed…”
“Ne može, to je predani dokument”
Isuse…
Ali tip je fakat bio pristojan.
Anyway.
Utrčavam s najvećim smješkom u ured, skoro ko Mariolino, sređujem intervju jer sutra putujem raditi isti u Dubrovnik, polazak u 6.15, povratak u 16.00, da se ne bi slučajno okupao…
Zovem HAK.
Nasmiješena pristojna gospodična me sasluša, da mi je crko auto, i kako sam član da kolko košta da me odšlepaju.
Ona pita moj broj iskaznice.
Kažem
Rega.
Kažem.
Boja.
Petrolej šugava plava, kažem.
“Evo, stiže šlep za pol sata.”
“Ali samo sam pito kolko košta!”
“Pa kad bi vi?”
“Samo da sredim poso i javim se.”
“Može, đenja…”
Radim, sredim nabrzaka, zovem HAK, javlja se mladić.
“Dobardan, sad sam se prijavio kod kolegice, rekla je da će skoro šlep…”
“Da, petrolej, evo za pol sata”
“Hvala!”
Trčim doma, sluzim od znoja, dođem prije šlepa.
Stanem na sunce, jer će on sad odma.
45 minuta kasnije se prebacim u hlad.
Sat vremena kasnije zovem automat HAK-a za 3,69 kn po milimetru kubnom, gdje se javlja nova gospođica koja me drži na mobitelu 6,13 minuta i kaže da će uskoro javiti.
Malo kasnije zove ona starija gospođica i kaže da su njima javili da je Clio već odšlepan, da je nesporazum i da će drugi šlep sad svaki čas.
Za pola sata eto i šlepa.
Pristojan i kulturan stariji gospodin mi rastavlja auto i kaže da je crko anlaser.
15.48.
Murija radi do 5.
Trebam vozačku da mogu registrirat auto.
Stariji gospodin počinje pričati.
Vrlo zanimljive stvari, ali servis mi radi isto do 5.
Sutra me nema, poso me čeka, u subotu bi do Roka...
Čovjek mi pušta Beach Boyse dok mi piše račun, i to bi bila jedna vrlo zanimljiva rasprava DA NISAM LUUUUUUD!
Pardon.
Žicam čovjeka da me vozi u Hajnclovu a on odveze Clia na servis, našto on pristaje, doveze me, da mi par mudrih savjeta o odgoju blizanki i općenito djece, a ja u 17.29 od pristojne tete na šalteru dobivam vozačku dok je Clio navodno stigo živ i zdrav u servis.
Uskoro kartice, malo manje uskoro pasoš.
Ni tri dana muke…
Nema predaje, neće me uspit slomit.
Avioni za Dubrovnik se ne ruše sam tak, a i preživio sam let cessnom do Bukurešta i još se upišo od smijeha.
Ke ne!
Jelda?
Joooj...
I još mi došo keramičar Zlatko i pokrpo rupe!
Ako ovo čita neko u Belfastu, nek mi dofura dres Georga Besta.
Ajmo naši…
Rumunjska je država s najvećim postotkom džeparenja u Europi.
Rumunjska je igrom slučaja i zemlja s najvećim postotkom romske manjine u Europi.
S ulaskom u EU, oko 100.000 rumunjskih Roma, džeparoša je otišlo u Italiju (mali, crni, slični im ko i jezik uostalom) i digli postotak krađa u Italiji za 24%.
Jučer sam se vratio iz Rumunjske.
I imao toliki peh da je valjda zadnji rumunjski Cigić lopov opljačkao baš mene.
Na ulici.
Samo me okrznuo ko duh i otrčo.
Koje sranje.
Dakle, kad putujete, nikad ne nostie kartice na pristupačnom mjestu.
Kao ni pasoš.
Ako imate love, razbijte je na par dijelova.
Vozačku ostavite doma.
Novčanik nosite u vrećici oko vrata bez obzira na znoj, svrab, smetanje pri seksu i ostalo.
Ja nisam.
Nakon dva dana, dosta sam se smirio, ispuhao, zaboravio propalu reportažu u Moldaviji, novu državu i jako puno para s nadom da sam ipak izvukao neku korist.
Takav nisam bio te večeri kad se to dogodilo i kad sam izvaljivao gluposti u stilu da je Hitler imao pravo i da bi im trebalo rezat ruke, ali budale su uvijek bile nepažljive a cigići su uvijek krali i krast će.
S obzirom da policija nikad ništa ne rješava, baš kao ni sustav.
Kako Hrvatske, tako ni Rumunjske.
Najviše od svega me strah domaće borbe s birokracijom za nove dokumente.
Osobna bankarka mi je danas u svega sat vremena uspjela napraviti 40 posto posla, s tendencijom brzog oporavka – da se mogu služit karticama i svojom lovom.
Onda sam otišao na MUP i prijavio krađu putovnice.
Pitao sam tete tamo kaj mi treba za prijavu nestanka vozačke.
“Morate otić u Hajnclovu i tamo uzet biljege i prijavu i onda u Narodne Novine”
“To je sve?”
“Sve.”
Doći iz Petrinjske u Hajnclovu u Bandićevom raskopanom Zagrebu je cca 40 minuta znoja, psovanja i nervoze.
Tamo je gužva.
Tamo vam na šalteru informacija upute na drugi šalter na kojem vas ne primaju preko reda ako samo želite nešto pitati, nego kolutaju očima.
“Dobar dan. Za prijavu krađe vozačke mi trebaju zahtjev i biljeg, gdje ih mogu uzeti?”
“Ne, treba vam još i prijava od Policije.”
“Ali rekli su mi…”
“Sori, dalje…”
Put od Hajnclove do Petrinjske u Bandi…
Idem na posao, tamo me čekaju.
Raspitujem se telefonski gdje se moram prijavit.
“Dobardan, MUP ovdje”
“Dobar dan, možete mi reći gdje da odem na Policiju prijavit krađu, živim tu i tu.”
“Štrosmajerov trg, doviđenja”
Od mog posla do Štrosa treba pola sata pješke.
I malo više kad ubije potop-pljuščina.
“Dobardan, dobardan, jesam li ja ovdje?”
“Ne, vi ste u Bauerovoj”
Šljapkam po barama i shvaćam da gubim potkoznakoju bitku s hrvatskom papirologijom i besmislom države te lagano upadam u letargiju.
“Dobardan, dobardan, jeste vi Bauerova”
“Recite”
“Prijavio bi krađu”
“Sjednite”
Za razliku od rumunjskih kolega, stanica nije modernija, a i umjesto 3 sata čekanja, čovjek me odmah primio.
Ispričam detalje, tip me pita što je bilo kod njih u postaji, ja kažem:
“Zamislite, načelnik je pisao kemijskom, ono, u kojem smo stoljeću, heheeh…”
Tip se ne nasmije, nego izvadi papir i kemijsku i počne zapisivat.
Koji sam ja Mongol…
Nastavak sutra, kad ću valjda oko 11 i dobit potvrdu.
Do sada troškovi:
Ambasada – 44 eura za izdavanje putnog lista (hvala Igi) za vratit se doma
Banka – 7 eura naknada gašenja mastera
50 kuna gašenja maestra (koji će ti penis maestro u Bukureštu, znam, fala…)
50 kuna pokretanje maestra
70 kuna biljega za gubitak pasoša
120 za dizanje novog, 220 za žurno (neću žurno, cigo mi ga turno)
50 kuna za vozačku
20 kuna za policiju
35 + 50 kuna za Narodne Novine koje će objavit da mi se ukralo
cca 17 radnih sati dok to sve poobavljam
čekanje…
Mislite da ću odustat od putovanja?
U jednom sam trenutku skoro pokleknuo…
Digo sam se u 6
Pokupio Clia s tehničkog, iskrco hrpu para
Gužvao se Zagrebačkim cestama do zubarke, Bandiću, Bandiću, ufff…
Za dlačicu izbjego sudar s tipom koji je istovremeno pretico isti šleper i ulazio u istu traku, ne znam ko bi bio kriv, ali znam kome je istekla registracija
Bio kod teta zube, nije bolilo ono do mozga, samo malo
Liječimo šesticu, po šesti put
Mrzim kad me pipne onom gumenom rukavicom po jeziku jer odma pomislim, ma bljaaak...
Bio s majstorima, sve je skoro gotovo, sve ima neku sitnu manu ali nemrem više
Na poslu je šef bio nešto ljut ali ga prošlo
Na poslu sam ja bio smrdljiv jer mi između skečersica i tabana buja neka flora čudne arome pa je bolje da ne mičem prstima
Navečer sam krišom izbacio 6 vreća šute jer ne dam 800 kuna za kamion
Pritom mi je pukla kičma dok sam vreću od 70 kila šeretski ubacivao u prokleto visoki komtejner s nadom da će sumnjičava susjeda mislit da bacam ostatke pice
Onda je došla Miha da vidi gdje će uskoro davat Roka na čuvanje i pričanje bajki
Pa mi je pomogla oko bacanja i čišćenja
I spavam kod nje već dva tjedna i zahvalan sam joj do groba jer me inače mnogo drogira miris lakiranog parketa
Miha ode leć, ja fušam do 2 za Cosmo i zaćorim u boravku snom pravednika ko krepana mačka na magistrali
I probudim se tako u 6, skuham kavu, izvažem ko nekad te odem na prstima
dočekat majstore – danas im je zadnji dan
I slušam u cliti one smiješne a dobre Offspring, pjevušim i razmišljam…
Čovječe, imam auto koji vozi, zub me ne boli, radim posao koji volim, imam gdje za prespavat, svako malo negdje otputujem, uskoro ću opet kuhat sarme i grah i ono kad imaš nešto u fridžu pa baciš na dvije glavice luka i opet ispadne sjajno…
Ali nešto fali
Dignem slušalicu
Halo Rok!
Tata!
Jesi dobar!?
Da.
Jel slušaš baku?
Da.
A hoćemo tulumarit i kupat se kad tata dođe drugi vikend!?
Da. Lok idi onik maji jez, ctića lakenajentiteiditatabam…
Sonik? Jež? Crtić… Whatever…
Znaš ko te voli najviše na svijetu?
…

By ribafish
Pa tata!
Da, tata.
Pusa najveća!!!
Cma… Baka, ctića, ctića, opet…
Eto. I srce na mjestu.
Sad mogu i pješke u Moldaviju!
Divno je živjeti...
Ako ste za novu, Ribafishovu “Majstorsku dijetu”, nazovite i dijelim savjete!
Sedam kila u mjesec i pol dana!!!
Opet ispod 90!

By ribafish
Nego, jel neko zna dobrog stolara?
Oni iz MD Profila mi nisu dali lajsne za vrata.
Hoće mi ih neko nazvat za mene?
Plaćam pivce…
Dakle, ja sam kompletni idiot jer sam zaspamao pol hrvatske.
Velika isprika svima, molim vas da ne zloupotrebljavate to više.
Hvala.
Jednom davno na jednom maturalcu vrlo pijanog mladića u ranim je jutarnjim satima pred vratima sobe čekalo iznenađenje.
Plavuša i crnka.
“Bok. Mi bi spavale s tobom.”
On zahvali Svevišnjem što ga je čuo i kaže –“Pa upadajte!”
A crna kaže – “Neće moći, ne podnosimo se. Biraj.”
I majstor izabro krivu i sutra, nakon groznog seksa prišao onoj drugoj i ponizno rekao – “Jel možemo večeras nastavit ono od sinoć.”
Ona je samo kratko odbrusila – “To je bilo sinoć. Neće moći. Bok.”
Prokleta mogućnost izbora…
Dakle, u istu ovu subotu je:
Exit – besplatan prijevoz s Tuborgom
Pivska Olimpijada – branim deveto mjesto iako sam vodio do zadnje igre
Hewlett Packard Jarun Open – plivački maraton – branim 53. mjesto
I vjerojatno bi mi oko ponoći još došla i vila Dobrila s bradavicama kao daljinskim koja bi rekla – “Sve mi radi, sve mi reci, voli me, a ja ću te češkat i smješkat ti se i neću se svađat niti ti srat i gurat ti ćevape u usta… I daj prebacuj te programe…”
Ali mene, mene neće biti tamo, jer:
U četvrtak putujem u Rumunjsku i Moldaviju.
Rumunjska samo tranzitno, a jedna od (Koliko? Odgovor potražite na booksa.hr) europskih država bez mora ima najveći vinski podrum na svijetu po Guinnessu, a kako još ne bjeh tamo a i piva im ne može biti dobra – ta-daaam!
Jel neko bio, vidio, jeo, pio, upoznavao pa da dadne kaki savjet?
Ljubi Riba!
Nekad je gadno bit novinar.
Kad svi roštiljaju za praznike a ti dedlajniraš, ili kad te tuku mafijaši a glasnogovornica murije kaže da oće oni nešto uskoro al da sad još ne…
S druge strane, nekad je divno bit novinar.
Kao naprimjer kad te vodu na Tuborg Green


koncert u Beograd.
Uz gajbu istog ladnjikavog pod nogama, slušanje Franza Ferdinanda u busu, pokojim usputnim obžderavanjem te dvostrukom posjetom splavi na Dunavu i Savi - mašala.
Nakon šestog busnog Tuborga počinjem davit braću i seke novinare sagom o desnim vratima, retardiranom odabiru kupaonice zbog kojeg ću prat zube na sjedećki, piškit na kant a veš vadit štapom, loše se, ali nekvalitetno upucavam zgodnoj novinarki portala muzika.hr u badiću i dekolteu te žicam vođu Levaka sve češće stajanje.
U Begešu se izvana divim Areni (20.000 sjedećih mjesta!!! Al sad će još malo i naša… Jedva čekam), mažnjavam zadnja dva Tuborga iz busa za sobu i zakrmim ko anđelak u hotelu s limenkom u ruci koja mi nije bila u ruci kad su me probudili.
Pa sam malo smrduckao za vrijeme svečane večeri na splavi Bahus


uz prepristojne konobare - svaka čast, karpaćo, ćuretinu u ćabati i jagnjeće nešto.


Kak je meni smešno kad oni to pišu po Vuku, uf...
Nakon pet ili više Tuborg Lemona (vuče na Easy, Smile i malo na Coronu – uskoro će doć i kod nas. Mrvu ženskasto i mrvu prearomatizirano za moje iskusno, nadasve muško nepce) sam žico jagnjad sa svakog stola i općenito mogu samo reć – mnogo dobra večera.
Glavni šef Carlsberga za istočnu Europu kojem se ime se rimuje sa Klizak Šveps, održao je zdravicu i najavio koncert i u Hrvatskoj, ali ne i izvođače pa smo se malo durili, ali je onda došo biftek i još Tuborga i neka rakijica od dunje za žene i tak su me jedva isterali…
E a onda koncert!
Pred par godina na Exitu je došo najavljivač i urlao okupljenima na mikrofon.
Dobro veče!!!
Jeee!
Novi Sade, čujem li vas!!!
Jeee!
Želite čuti Kings of Leon!?
(Sad i ja urlam s 50.000 ljudi) Jeeeee!!!
Ali oni neće da sviraju, bubnjar im slomio ruku. Zato je tu sa nama Iggy Pop!!!!
Tup…
Gledam žilavo, drogom izmučeno do pojasa golo venama ispreplitano staro tijelo prema kojem je Dado Topić Žak i idem pokiso na tehno stejdž.
Dan prije toga sam probao izdurat više od 10 minuta na Cypress Hillu,


ali mi nije pošlo za rukom.
Nikako shvatit te recitatore uz ritam mašinu koji pričaju nešto kao:
Silovat ću ti sestru,
Spalit ću ti kuću,
Koljem po kućama,
I nosim zlatnu lančugu,
Mama ti se kupa gola,
Zakolji murijaka,
I drogiram se jer sam faca…
Ali i Novi Sad onda i Beograd prekjučer su bili oduševljeni.
Dugo nisam vidio 10-15000 ljudi kako tako skaču.
Svaka čast. Mislim da ne bi skupili toliko ekipe u Zg.
Franz Ferdinand očekivano kvalitetni


iako bi ja malo drukčije te zvučnike pobaco.
Mislim da im je više godila atmosfera Šalate, a i nove stvari su im jezive…
Al sam se naskako...
Pola dva ujutro, pola ekipe ide u hotel, dio sjeda u taksi i ide na splavi.
I onda to što prokleto fali Zagrebu.
Srijeda, noć, doma bi se mogo u to doba noći i tjedna eventualno povuć kod nekog u stan i tiho pričuckat da ti susjedi ne pozovu muriju, a tamo pet splavi jedna kraj druge i deru tehno, hip-hop, rok…
Završavamo na splavi Povetarac iako smo taksistima objašnjavali da se zove Poletarac ili Pravoslavac i đuskamo do zore.
Kad je svanulo – play of the day.
Pustilo mi Natašu od Poslednje igre leptira.
Sunce sviće iznad Dunava, ja blago pripit, umoran i sretan jer sam zatvorio oči i tih par minuta ponovo bio u Gradini 1985. kad mi je baš Nataša bila najdraža pjesma jer sam bio zaljubljen u istu.
Solo čagica zatvorenih očiju i urlanje:
"Gledao sam belo jutro,
došlo je polako,
oteralo noćne ptice,
svanulo tek tako..."
A do Tamare je prošlo puno godina…
Čovječe, kod njih toliko tog noćnog života, a kod nas pozatvarao Bandi sve što je radilo iza 11 navečer, Pappilone, Močvare…
Samo na cajke možeš nakon ponoći.
Loše.
Isprike za hrkanje u busu za nazad i dvojnici Sharon Stone za slučajno šlatanje, Sanjine, vrijedi dogovor za kombi do Ukrajine, svima sretan put na Exit, ode Riba u Moldaviju.
Pivili!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T