Hrvatski majstori
Ponedjeljak, 12.00.
Halo, dobar dan, Jakupčević?
Ne, ali blizu, recite.
MD Profil ovdje, vozač, dostavio sam vam vrata, recite jeste li doma.
Nisam doma jer je ponedjeljak i podne, a trebate doć u utorak u 9.
A jebiga, oćete ili nećete.
A dobro, recite majstorima da preuzmu.
Dobro, fala.
Ponedjeljak, 14.00
Halo, dobar dan, Jakubović?
Ne, ali dobar pokušaj, recite.
Ovdje montaža vrata, recite, jeste doma?
Ne, nisam, možda zato jer je ponedjeljak i dva su sata i imam dedlajn i krvarim od posla u užasnoj gužvi a vi ste trebali doć u utorak u devet.
Gledajte gospodine, činimo vam uslugu...
Dobro, ali dajte se savjetujte s majstorima koji su u stanu da ne bi bilo problema.
Nema problema, mi smo profesionalci, a vrata su skupa i kvalitetna pa će sve biti ok.
Ponedjeljak, 14.20
Jakirović?
Ne.
Recite, pa vaša stara vrata nisu demontirana?
Da. Inače nemam običaj demontirat vrata kad idem na posao a majstori mi trebaju doći 24 sata kasnije.
Evo mi ćemo vam ih demontirat za 300 kuna.
Pa kaj nije to u cijeni?
Ahahahah, što je vama, oćete il nećete?
A ruši brate... Za koliko ste gotovi?
Za sat vremena najviše.
Ponedjeljak,16.30
Pobjego s posla na pola sata s tendencijom hitnog povratka jer radim u mjesečniku a kraj je mjeseca, jer su pola sata prije monteri vrata rekli da će vrata biti montirana za pol sata.
Vrata nisu montirana, fali štok, pola unutarnjeg i veći dio vanjskog hodnika od zgrade. Majstori muče beton ispod vrata, znoje se, psuju, iskre lete i uništavaju sve što mogu. Usred sobe lokva jer su majstori da bi uključili fleksericu – isključili frižider. Deseci kila betona, armature, zidovi, drvo od štokova divlje porazbacani po zahodu i prostorijama, netaknuti. Vidno lud, nekako pokušavam kontrolirat stvari.
Majstori, jeste li za pivicu?
Ne, ali sok može.
Sok, sok, sok...
Jeste pri kraju?
Evo, samo malo, nešto se zakompliciralo.
Odem u sobu, jer dečki ni izbliza nisu gotovi, iako ne znam što se može zakomplicirati s bušenjem vrata ako 8 sati svakodnevno bušiš beton da bi mogao ugurati vrata. Malo brišem prašinu i premještam stvari, kitam štokove, kad ni sat vremena kasnije čujem glas glas – evo, gotovo je.
A tamo...
Naručio sam lijeva vrata
Napisao sam lijeva vrata teti koja je to napisala na račun koji naravno više nisam provjeravao.
Cijeli su život tamo lijeva vrata da se, kad se ulazi u stan gleda u boravak a ne u zahod.
Naravno, stajala su desna vrata.
Ovo su desna vrata.
Pa da.
Tražio sam lijeva vrata.
Ma to su vam Talijanska vrata. Znate Digiće, kod njih uvijek nešto naopako.
To je kekvivalent tome da ti cura ima međicu pod pazuhom! Ne znam Digiće ni njihovu isusovu tehnologiju izrade vrata, platio sam 5.000 kuna za lijeva vrata, tu mi stoje desna.
Žao nam je, zovite šeficu.
Dobar dan.
Dobar dan.
Naručio sam lijeva vrata, došla mi desna.
Ne razumijem gospodine, sjećam se da ste rekli desna.
Ne nisam, ne trebaju mi desna, hoću lijeva.
Žao mi je gospodine, meni pišu desna, došla su vam desna, ne mogu vam pomoći, tu tu tu...
Obrve mi se spuštaju pod težinom žile čeonuše kuckaljke.
Ok, promijenite to.
Ahahahah, gospodine, to su protuprovalna vrata, nemere se to sam tak.
Ne zanima me, mijenjaj.
Žao mi je gospodine, trebali ste paziti prije nego što ste potpisali dostavi.
Ali nije me bilo na dostavi koja je došla dan ranije!
To je vaš problem.
Prilazim vratima koja se ne mogu zatvoriti jer jezivo škripe i stružu po podu. Metla stoji metar od majstora, ali je oni ne primjećuju i gledaju u zrak. Metem. Jedva se zatvaraju. Na guranje ramenom.
Momci, previše ste ovo spustili, kako će pločice stat?
Hah.. Kakve pločice? (i pogledaju se kao dva informatičara kad shvate da treći nije čuo za tetris)
Pa keramičke pločice, 160 kuna kvadrat, divne reljefne...
Hehehe, ali gospodine, pa tu više ništa ne stane. Možda možemo dić tri milimetra.
Dobro, zašto niste nikog pitali?
Pa nismo se htjeli mješat, oni su radili svoj posao. Možemo mi sad dobit naših 300 kuna?
Sjedam za comp i pišem protestno pismo u MD Profil.
Mail mi se vraća ko hračak s Twinsa – nema recipijenta ili je pun, ili nemre, ali nije se poslalo.
Zovem keramičara i pitam koliko treba mjesta da stavi pločice.
13 milimetara.
Ajde, valjda će uspit tolko dić...
Zovem MD Profil, niko se ne javlja jer je prošlo 17.00.
Pokušam usisat smeće, ali usisivač odlučuje umrijeti. Nosim šutu i štokove u podrum, vrata mi je pomogo prenjet jedan majstor... Majstori odlaze. Dolazim do vrata. Vrata se ne žele zatvorit.
Stavljam mrtvi frižider na njih.
Liježem tužan ko onomad nakon požarstva iznad Uroševca kad sam shvatio da mi je neko maznuo četkicu i kalodont i da deka koja je ostala u zemunici nije moja nego svačija...
Utorak 7.15
Zvoni telefon, javlja se šefica kojoj ja od jučer navodno više nisam briga.
Kažem joj da se vrata ne daju zatvorit, ona kaže da će reć dečkima koji su bili jučer i da oni kreću iz ovih stopa.
Jes, ima te bože!
Tri sata kasnije, zovem po dvanaeesti put dečke.
Pa issamu, di ste vi, čekam vas tri sata (kolko i moj šef čeka mene koji se ne mičem, a moj šef nažalost nema milosti...), jel stižete?
Joj, ne, imamo hitnu intervenciju u Gorici, jedna obitelj ne može izać van iz kuće.
Ali ja nisam zatvorio vrata preko noći, mogli su me, mogli su mi.... Pa kad ćete doć?
Evo za sat vremena.
Utorak, 11.00
Telefon, pristojni gospodin iz MD Profila očigledno zadužen za ovakve prilike.
Dobar dan, gospodin Jakopović? (ovaj je ozbiljan, zna mi prezime, bit će nešto!)
Ja sam.
Zovem iz MD Profila, kako vam mogu pomoći, čujem da je bilo problema.
Pa došla su desna umjesto lijevih, ne daju se zatvoriti i ni pomaknuti ni milimetar.
Sredit ćemo nešto, naši su dečki na putu.
Utorak, 14.00
Tri sata kasnije, zvoni telefon dok ja ponizno radim uz vrlo malo kredita u šefa.
Gospodin Jakovljević, mi smo montažeri iz MD Profila, evo digli smo vam vrata 8 milimetara.
Ali to mi apsolutno ništa ne pomaže!
Žao nam je, napravili smo sve što smo mogli. Zavite zidare da vam izštermaju nadvratak ili nekog da vam shilta pod. Nazovite našeg šefa...
Susjedi me opravdano mrze, jer kad se buši betonska ploča to ne zvuči dobro. Ne želim im to priuštit pa zovem šefa svojih majstora da urgira.
E, sad, hilterica mi je u Ivanićgradu a štemeri u Trakošćanu na terenu, ali sredićemo.
Monter mi je ukazao na sitnu mogućnost problema struje iznad dovratka.
Zovem strujiće koji je treća struja i ne komunicira s prve dvije.
On je naravno na terenu u Burundiju ali se pojavljuje 8 sati nakon poziva, pogleda žice i kaže – nema šanse. Ni u ludilu. Milimetar gore i ugasio si cijeli haustor.
Dakle, pod?
Pod.
Zovem šefa MD Profila, kažem da su njegovi ljudi došli dan ranije i bez pitanja napravili sranje.
On kaže da su njegovi ljudi došli, montirali vrata, vrata se daju zatvorit i oni su otišli, dakle oni su čisti.
Da, ali nisu došli premjeriti prije postavljanja, napravili su 1000 kuna štete u zidariji i 1500 kuna štete u podu koji se sad mora bušit i da ja to ne želim platiti nego želim da MD Profili kojima sam unaprijed platio tih 5.000 kuna to riješe i točka.
Gospodine, imam rješenje. Recite vašem keramičaru da malo stucka taj pod i napravi stepeničicu na pol hodnika, taman toliko koliko se otvaraju vrata?
I da skakućem ko koza nasred hodnika od dva metra? Pa svi će se ispopikavat garant? I to je beton! To se ne kucka!!!
Gospodine, žao mi je, nisam tamo da bi mogao znat od čega je pod?
Pa dođi i vidi, i popravite mi to!?
Ali sutra je praznik. Dobro, probat ću organizirat keramičara za četvrtak.
Srijeda, praznik, ne svima...
Niko se ne javlja od ljudi koji vole vrata.
Dovršavam broj.
Četvrtak, 10.00
Nula bodova od MD Profila, zovem šefa adaptacije koji zove zvog čovjeka, susjedi me mrze, kuća se trese, ja vadim neplanirane pare.
Pogledam još jednom lijepa mahagonij vrata i skužim da su gadno izgrebana s unutrašnje strane...
Vrata 4200 kn
Montaža 800 kn
Dostava besplatna
Demontaža starih vrata 300 kn
Troškovi zidara 1000 kn
Troškovi trgača poda 1000 kn
Troškovi glazure 100 kn
+ bonus tracks
Keramičar nemre taj dan doć jer je na terenu.
Dok keramičar ne završi, parketar nemre naravnat nivo.
Dok parketi nisu gotovi vodoinstalater neće stavljat fuge, soboslikari stavljat drugu ruku i eto deset nagradnih dana adaptacije.
Gospodo iz MD Profila i gospodo iz firme koja montirate za njih, ja sam razočaran, tužan i nikakav. Neći ić advokatima, neću vas tužiti udruzi za zaštitu potrošača, ali ovo ću napisat i dat ljudima da vide s kime bi mogli imati posla. Uštedili ste tri tisuće kuna na meni, usrali mi 12 dana života, ne znam je li vas to uopće i koliko veseli, ali nisam se nečemu takvom nadao. Nećete me više vidjeti, a ja se samo toplo nadam da će se i s vama i vašom djecom jednom u životu ovako postupati.
E jeste majstori, svaka vam čast...
Nasljednik gena, duhovnih bogatstava, moguće proćelavosti i sklonosti debljanju te pokojeg duga majstorima – već je tjedan dana na moru.
Tamo ima Mateu za urlanje i šoru, dedu i baku koji ga obožavaju, sladoleda ko u priči u oba Šiptara i mora, mora, mora...


Kaže mi ex-punica da ga se mora čakljom vadit iz plićaka i da se obožava brčkat ko pingvinčić.
Isti tata, kad smo onomad na Korčuli napravili gol za vaterpolo pa haklali već od deset ujutro, pa bi ekipa išla odmorit oko 11 a druga ekipa išla na picigin, pa ja s njima, i kad ovi smore, već je opet prva postava na vaterpolu pa k njima i tak ukrug.
A gore čeka babin sendvič od debelo narezanog parizera, senfa i starog kruha...
Uf...
Nakon radnog praznika, i sutrašnjeg završetka broja, trebam samo preživjeti današnje stavljanje tri plombe, dolazak parketara, soboslikara i ljudi koji će uništavat hodnik jer su mi idioti sfušali vrata koje ne žele odmontirat ni vratit pare ni ništa.
Pa u petak do Bebariboslava Mokrog i jedno poduže tunkanje s njim, poludit ću do tadaaa.


Ili da ostanem nadzirati majstore?
Strah me da se ne ponovi povijest kad bi nakon škole čučao kod tete podvornice u maminoj školi i čekao da mama završi s poslom a tate ne bi bilo doma jer je radio ko konjina pa bi bio nervozan kad bi došo doma i išo odma leć a ja nisam imao ni bracu ni seku za zeku pa sam bio tužan.
Ne ostanem li s majstorima, mogli bi izmislit nešto da produže s radom, a ne odem li do Minimoja, dete će me još malo i zaboravit.
Ja bi rađe da je on tu nego na 5 sati vožnje prema jugu, ali kad mu je dole savršeno.
A isto tako bi htio i da ima najljepšu sobu na svijetu.
Ali bi se i brčkao s njim, i punio mu balone za "Lopta baaam", i da crtamo po kamenju i da me potapa i onda onako blesavo ceri kad izronim zbunjen.
Pa si gledam slike...
Idemo mi i u bazene za velike!


Ali i za male: Stari, si vidil onog komada!? Di, di?...


Kao i na žustre potočiće. Pogodite tko se na slici zaboravio namazat pa je sad pavijanošupkolik?


Tu su i togobani, izvor neopisivog veselja,


iako nas je malo strah samog sljubljivanja s vodom.


Togobane inače apsolutno obožavamo, ali kako smo još mali i zmotani - ništa ne prepuštamo slučaju...


Dobro, skoro ništa...


Mislim, kaj, ono, malo klora se popilo i bok...
Bili smo i u navijačkoj euforiji (Tata, Rok bi Tabiseee – čekaj sine, evo ga Klasnić...)


Igrali smo i mini golf u Topuskom, ali s lopsicom-hopsicom i granom jer nije bilo ničega za iznajmit. Mnogo težak sport...


I tako kreće četvrtak, dugi četvrtak.
Slutim happy end, bit će happy end.
Sedam dana preko roka, nemam još samo parkete, boju u dnevnoj sobi i kuhinji, pločice u zahodu i hodniku, prekidače, štekere, internet ni kuhinju.
Ni bojler, a ni ono za stavit rolu, ali kako nemam ni zahodska vrata…
Ali napreduje.
Trenutni su problem ulazna vrata.
Platih, oni došli dan prije (!?), mene nije bilo doma jer sam u dedlajnu, a oni stavili bez ikakvih konzultacija.
Posljedice:
Zid je okolo strgan jako, zidar traži 100 eura za krpanje
Keramičar ne može postaviti pločice jer su vrata prenisko
Vrata su desna a ne lijeva
Vrata se danas ne mogu zatvoriti
Prije nego što potpuno poludim, dam sve u novine i nekome napijem grkljanske krvi, obećajte mi samo da ćete poslat svima na sve adrese tekst koji ću napisat protiv firme koja mi je prodala vrata i da više nikad ne prodaju ni ekser…
Ali sad smo u pregovorima.
Ponekad kužim one ljude s puškama koji izađu u utorak u podne u grad i krenu ubijat prolaznike. A bil je tak miran i običan…
Dobro da nemam ženu - već vidim kako bi to zvučalo: ma da, znala sam ja, lijepo sam ti rekla da kupiš kineska, ali ne, mora on po svom, svaki te majstor sfuša, dobro mi je mama rekla da odem s Perom, ali ne, ja s profesorom, Profesorom, kužiiiš, ono...
Lud.
--------------------------------------------------------------------
Završilo prvenstvo.
Za mene.
Puko ko kokica nakon Turske.
Ne da mi se gledat te Digiće, Španjolce, Ruse…
Nekako sam kiselkast, jer smo unatoč sjajnoj igri dopustili da ispadnemo zbog balkanskog mentaliteta – umjesto da mudro privedemo utakmicu kraju – ne, nit reda, nit discipline ni na terenu ni pored aut-linije.
Tužan, al život ide dalje, jedva čekam kvalifikacije i putovanja na čudna i daleka mjesta.
Izbacilo Velu/Čečija a mani se fino zamjerio tandem Štimac/Sušec.
Štimac koji i dalje uporno prodaje svog nogometaša Srnu od čije preprodaje zarađuje bar 20% pa ga se svako malo moglo čut – i da, Srna je divan igrač, prekrasan, hrabar, motiviran, lane moje malo, vidite ga kako je divan, mmm srničice, trči lagan poljem…
A jadan Darijo nemre maknut od bolova…
Gori je od Milića i Akvinte.
A Božo i njegovi inteligentni zaključci – "naši igraju loše zbog sparine".
Nekih deset puta je to spomenuo, čim bi naši pogrešno dodali ili bi nas nadtrčali oni nevjerojatni Turci, ispali oni sutra dabogda iako im niš nemrem zamerit…
Nadaleko poznate, udžbeničke, austrijske alpske sparine.
Mi Hrvati smo inače poznati kao jedan nordijski, skandinavski, onako plav i visok naočit narod koje užasava sve iznad pet stupnjeva celzijusovih, a Turci su s Ekvatora pa im to godi i zato su nas dobili…
Pa vikinže Božo, sunce naše nepotistično, mi smo Hvarani a ne Farani, idi više u penziju…
Iritirala me i Konzum-himna, odvratno pumpanje dobrog ali nikako ne himničnog ni pjevnog navijačkog teksta koji je bio u rangu degutantnog reklamiranja Višnje Pevec u svim živim tiskovinama…
Džaba sam se štedio za polufinale, ali, Kazahstane, eto mene.
Ajmo naši, svaka čast za ovo, bit će bolje!
Naši igraju ko luđaci, Bilić je kralj, navijači su baš simpa, HNS su pederi i tak to…
Malo me mnogo iritiraju.
Čak ni sport na dnevniku ne pogledam.
Pretjerali ga brate, stvarno je jadna ova država koja plaća medijima da skrenu pažnju s bitnih stvari, ko crkva s Tumpsonom…
Užas.
----------------------------------------------------------
Neki dan u novinama, na naslovnoj stranici slika Bilića dok ima tri godine u gaćama u dvorištu.
Sutra će konkurencija pokazat izbornika dok je još bio spermij – “Pronašli smo gaće Bilićeva oca u štaglju…”
Pa dajte malo milosti više i mira i poštujte neke stvari.
-----------------------------------------------------------
Unatoč tome što ćemo razvalit Turke ko što su oni Banović Strahinju nakolčili, strah me samo tri stvari:
• Umislili smo se i opustili, mediji nas već proglasili prvacima i svecima, Turci nisu protivnik na kojeg se naši balkanski nogometni mentalni sklopovi mogu nabrijat kao protiv Švaba i Digića.
• Turci nisu normalni, Ruštu je prokleto jak golman a i gladni su osvete za onaj Vlaovićev bijeg iz 1996.
• Suci nas do sad skoro pa uopće nisu sakatili (osim protiv Austrije kad je trebalo izbacit onog debila koji ko da je u pješčaniku), a ni obrana još nije napravila ništa retardirano kako samo oni znaju…
Svejedno, odo ja u Karlovačko Korner urlat, proljevat pivu, bit proljevan pivom, pit puno pive, kupat se, skakat, grlit, vrijeđat sve što je protiv nas i općenito bit divalj, nekulturan, iritantan i neinteligentan.
-----------------------------------------------------------
Samo da se još pohvalim moralnom pobjedom na Jack Daniel’s BBQ partyju u Aquariusu
http://www.javno.com/foto.php?id=2&rbr=6901&idrf=326548
-----------------------------------------------------------
i javno potražim pomoć dvojice jakih prijatelja za subotu popodne i nošenje namještaja iz sobe u sobu. Fala.
-----------------------------------------------------------
Za kraj jedna rasističko-vulgarno-šovinistička koju sam spremio za finale s Francuzima al me Digići zeznuše…
“A da si ružan-ružan
svi to znaju, Ribe-Ribery,
kada Francuzeeeee
guzimo mi!”
Ajmo svi!
Rasturite to ljudi, Olića za Bozanića, Bilića za Papu, Srnu za Isusa!
-----------------------------------------------------------
PS. Kolega bloger Umorni Konj će nastupiti na EXIT festu ako skupi dovoljan broj glasova, pa mu dajte koji na play@myexit.org sa subjectom SHEITANS. A možete i grudnjake onda bacat!
Kroz cjevovod ispod šahta
plovi moja braon jahta!
Reče jedan čiko, iliti na Hrvaščini:
Jedri hrabro smeđi brod,
U moj novi The zahod!
Odabir zahoda možda se i čini banalan ili prizeman finoguzim fufama koje ni ne prde, a kamoli da ikad spominju išta što je napustilo njihova crijeva, mislim, ono, preužas, ne...
A neki ljudi pak kenjaju, priznaju da to čine i ponekad i popričaju o tome pazeći pritom da neko nešto ne jede.
Jer je to prirodno.
Ja osobno nisam od onih što o tome ne pričaju, pa čak i nemam obzira dok su i grickalice u igri, pa ako ovdje ima finijih želudaca, odite do dondrkbloga ili onih što veličaju kap kiše u gustini sjete što im duša vapaj sunca ište dok gnjetao dahće praskozorjem gaja kužne strehearghbljak… Pa eto...
--------------------------------------------------------------------------
Ko kikić sam bio lijen se posrat, pa bi to obavljo isključivo doma i uz stripove svaki peti dan.
Nekad bi samo sjedio i čito stripoteke te simulirao sraćku jer mi niko ne bi mogo uletit za razliku od sobe.
U školi nije bilo šanse za to obavit, pa bi stiso do kraja nastave (u osnovnoj) ili briso doma pod odmorom (u srednjoj).
U JNA nisam sro prvih 11 dana što zbog straha, čuda, govana za jest i injekcija (što su nam davali protiv svih boleština, tako da sam mogo i žive krtice ždrat bez frke) i najgore – čučavca.
Kak da jedna razmažena jedinično-purgerska guza ne sjedi nego čuči dok kaka, halo!?
Vremenom se lijenost i pederluk prema vlastitoj utrobi (sendviči, piva, nervoza) pretvorila u jednu bolest na h u kojoj ti glavni lik izviri kroz onaj otvor ko Alien u istoimenom filmu (Jibice, pa jesmo mi to pili i fafarone papali sinoć - grmgh, idi domaaaa), i onda se polako brzo odvikneš od suvišnog sjedenja.
Ali sjediti se mora.
I otkad svako jutro jedem one proklete konjske mueslije pojačane sezamom i lanom a svaki doručak, e ne bi li izbjegao ponovno druženje s doktorom kojem ne vidiš oči dok ti čeprka tamo gdje ti ne bi htio – fakat je mekše.
Jes da mi govne zgleda kao ona američka božićna tufnasto-šljokičasta krafna iz donuta, al bar klizne.
Što svejedno povlači za sobom da dvaput dnevno – sjedneš na dasku.
10 minuta dnevno x 360 dana x puno godina – uhuhuuuu…
I zato ću danas jako dobro razmislit koja ću dva zahodislava postaviti u svoj 35% namješten stan.
Jer:
• Ako je kotlić prenisko, teško se naslonit
• Ako je previsoko, može ti kapat voda po tikvi
• Ako je previsoko, moš se slučajno naslonit na cijev koja ne voli kad se naslanja na nju
• Ako je prenisko, Rokinjo može povuć vodu i štošta s njom i ode opet moja prometna
• Ako mi se zahod svidi od prve, onda voda otiče u zid a ja imam rupu na podu ili je taj iz izloga, ili je zadnji, ili je oštećen, ili imaju samo roze i tak...
• Ako je neki elitni, onda ima samo svoju dasku, a ne dam 300 kuna za dasku jer sam škrto govno
• Ne smije bit preširok jer nijesam rodilja
• Ne smije bit prenizak jer me bolu koljena, a i kad pišaš dobiješ Manduševac-efekt
• Mogo bi bit visok al taj u kordijalu košta 20.000 kuna. A i još ti pere guzu. Damn...
• Mora izdržat Žaka ak se sprijateljim s njim, jer ću se uskoro opet vratit na 95 čim dobijem kuhinju iako sam sad zbog stresa na 90, hvala, znam da sam seksi s ovakvom bradom
• Mora bit fino dizajniran da imam seksi pogled ono dvaput godišnje kad se oduzmem alkoholom pa se grlimo. Ne Žak i ja - školjka i ja.
• Daska se mora dat naslonit jer ću ubit nekog ako će mi bit na knap pri dizanju za pišanje kad je sila, pa mi se bude spuštala sama od sebe pa je lovim, pa mi ode mlaz u zid…
• Mora biti velik te pros(t)ran jer mrzim kad s pimpekom okinem po rubu dok kakim i razmišljam. Ili samo kakim
• Ako rupa za vodu bude točno ispod anusoide, onda oće prskat u istu u slučaju brabonjastog izmeta, što možda i je osvježavajuće i iznenađujuće, ali nikako i higijenski
• Ako rupa bude ispod šuleta onako koso ko zaletište u Bischoffshofenu, opet nije dobro jer će trebat danima trljat keficom
• Ne smije imat ni onu stepenicu ze vivisekciju jer mi dođe da piknem zastavicu kad sam obilat, obično ono kad se užderem kikirikija i čipsova pa je go(cyrus)vance onako porozno nagomilato, brdovito, oblo, rahlo…
• Mora bit kompaktan, masivan, stabilan kad sjednem mamurat da me ne zanese
• Mora biti bijel, ne one neke bež i sive pederaste ljige
• Mora otprve povuć svu kaku i papire, pogotovo tonu papira nakon svih isusovih žena koje obmotaju ručerdu za vrijeme pišanja ko da su im je amputirali pilom na Sutjesci a ne da su pljunule dva deci posrane uree
• Kad se pusti voda, mora dirat onaj refreshator a ne da mi se zakori ko ovaj zadnji koji je virio tri centa iznad mlaza
• Ne smije imat onu plohu iza jer to treba čistit
• Ne smije bit bučan
• Ne smije dobit kamenac
• Mogo bi se samočistit
• Moj zahod, moja intima, moja prošlost, sadašnjost i budućnost...
Kenjaro moja, radosti sva,
Kaku san svoju, svu tebi da...
Ima neko savršen zahod?
Doma više nemam compa jer su ušli maljari i parketari a bogami će i sanitarislavi uskoro.
Pa nemrem skinut slike iz Rijeke gdje provedoh vikend.
U biti mogu skinut, al nemrem smanjit, jer na poslu imam Meka koji nemre smanjit slike jer nema fotošopa ni onog drugog te sam malo drkili…
Pa slike uskoro.
——————————————————————
Bijo Riba i u Varaždinu na Dylanu.
Dylan podylkanio i neuzeo gitaru nego samo pičio po klavijaturama okrenut iz poluprofila.
Smile i Dino oduševljeni, ja malo memljiv jer mi nije odsviro Hej Gospon Tamburaš ni Man give the name to all the animals ni još top 15 najdražih i jer se piva čekala 30 a kebab 45 minuta, isusavamboga!!!
——————————————————————
Nakon dva sata sna pičio sam s Hrcom i Mladenom na svoju prvu regatu – bio sam član miksane Mens Challenge-Playboy ekipe na velikoj riječkoj Fiumanki.
Sva sreća, vrijeme je bilo jezivo pa sam se stiso ko šnicla na zaboravljenoj trojci i nisam se pelcao na jedrenje jer me bilo strah da ću prodat sve što imam i krenut oko svijeta baš ko moj idol Joža Horvat.
Kiša, bura, strah od onih konopaca i opakog balvana koji mlati sve što je iznad od 170 cm…
Kad su Lovro the Skiper i Barbara the cura od Skipera skužili da baš i nismo neki profesionalci, vozili smo fino polako, bez nervoze i žurenja, s pol jedra i onom sampdoriom, fiorentinom ili čim god već na pramcu.
Na brodu nije bilo alkohola, što nam je vjerojatno i spasilo život jer sam iovako triput skoro zvisio.
I nisam ponio rezervne hlače.
I ispod ljulja da ti se mam pririga.
I sve je mokro i strmo i…
Ali more, miris, valovi, pjena od bure…
Uf…
A kaj je najgore, opće nije bilo nešto olujno, bura 8, 30 čvorova, valovi do dva metra…
Mislio sam da ću se oduševit, ovako sam samo presretan da sam probao još jednu stvar koja me prokleto zanimala.
Previše tih zadataka da bi se čovjek opustio i uživao.
Al za otić na neki otočić na gradele, potpisujem!
——————————————————————
Onda se desio Bard.
Crveni Hirter, šefov mix tri pive, Hirter, Guinnes i još jedna, Triple Karmeliet i još deseci fantastičnih piva u prostoru u kojem su se u tri sata smjenjivali studenti, penzići, metalke s čudnim prstenjem (tzv. analni predator), eminentni blogeri i sva sila ljudi, terasa s pogledom na zatvor i crkvu.
Te konobar koji čita tvoja djela i misli s novim pivcetom…
Legendo…
Ma predivno.
Obavezno posjetite, od Korza sto metara gore!
——————————————————————
Nakon žderačine u Češkoj pivnici Pilsner Urquell u kojoj naravno nema Pilsner Urquella (ko nije dao pare za večeru, mamuvamj…) i pripreme za festival Hartera, dogodilo se ono što mi se inače ne događa i za što nisam bio spreman.
Zubobolja.
Zubarka otišla na godišnji i ostavila mi lijek na tri tjedna s informacijom – ak boli, iskopaj si ovu lažnu
plombu s čačkalicom.
Uglavnom, prisjetio sam joj se familije, dvaput išao do kombija hitne pomoći po voltarene i od koncerata čuo samo tupu bol koja je pouzdano lupala od vilice prema primozgu i nazad.
A sama Hartera…
Naravno da u svakom gradu postoji mjesto koje gradonačelnici i ostala gamad ne tangiraju pet posto jer čekaju da ga neko kupi pa da uzmu pare od mita (meni iza prozora, Paromlinska, ono grozno u Podsusedu…), pa tako i Rijeka ima propalu tvornicu papira.
I onda su se Šarar i Mrle iz Leta 3 sjeli, razmislili, poput Profesora Baltazara dosjetili i pokrenuli elektro-rock Festival u tim zdanjima koja izgledaju genijalno sablasno kao tvornica streljiva u Dresdenu 1944.
Ogromno, surovo, napušteno, poluraspadnuto… Divno.
Čisti horor!
Kako ni TBF ni Kojinu Disciplinu pretjerano ne obožavam, više sam se divio ljepotama Riječanki, Purgerica i pokoje Osječanke te nevjerojatnom zapuštenom prostoru koji se nalazi deset minuta hoda od centra grada i napuni veselim ljudima tek jednom godišnje.
Kad su došli Turbonbegro s pjevačem koji izgleda kao Vuco nakon litre rakije i lošeg seksa, čuo sam samo bol u mozgu i na kraju potjerao raju da idemo doma iako bi u svakom drugom slučaju ostao čilat do zore s ekipom.
Nama onaj bahati guslar zatvara Močvare i umjesto njih postavlja cajke, a Rijeka se ne da.
Svaka čast.
Dogodine pola Zagreba dofuravam!
Mala zamjerka organizatoru, elektronika i DJ-i su bolje zvučali od žive svirke – pripazite mrvu na akustiku sljedeći put i sve savršeno! Ili je to od zuba?
——————————————————————
Danas kupujem vrata, zahode, umivaonike, pipe i laminate.
Al su baterije pune!
Nego, ima neko kartu za polufinale? Turke ćemo ko gumicom…
"Lamsai, Dnevnik.hr
Tajlandska policija pronašla je tijelo 40-godišnjeg Wiroja Banlena na blatnjavoj cesti pored jednog sela. Na penisu mrtvog muškarca nije bio kondom, a u rukama mrtva kobra.
Policijska istraga je otkrila kako je imao nekoliko zmijskih ugriza na desnoj nozi i na obrazima, a mrtva kobra pronađena u Banlenovim rukama također je ugrižena nekoliko puta. Budući da su u njegovim ustima pronađeni zmijski ostaci pretpostavlja se da je upravo on ugrizao životinju.
U kondomu nije pronađeno sjeme te policija vjeruje da je muškarac skidao ili oblačio hlače kada ga je napala zmija."
Dakle, što se u biti dogodilo?
Wiroj je pušio kobri?
Kobra je loše pušila Wiroju?
Wiroj je guzio kobru sa zaštitom jer je kobra zaštićena vrsta ali njoj nije bilo po volji?
Kobra je prva počela, al se nemereš s Tajom gristi?
Wiroj je išao bacit ekološku drkicu a ćorava kobra je mislila da trlja njeno mlado komadom plastike te poludila?
Wiroj nije bio svoj – inače je dreser kobara, al mu nije bio dan?
Wiroj se puknuo večer prije s kurvom pa mu je ostao kurton na tukiju, i kad je išao pišat kraj ceste skužio je kaj će mu žena reć kaj je vara pa se umjesto da ode doma aždaji - rađe samoubio s kobrom?
Wiroj je imao peh, kobra nije bila dobra...
Dragi svi, mijenjam host i trebam nekog da mi uploada stari site na novi hosting.
Što god to značilo.
Plaćam u ćevapima i starim brojevima Playboya
Ponude odma na ribafish@gmail.com
Fala
Neki Vaclav ili Zbignjev je neki dan vezao ražu konopcem za rep u nekom bazenu i pucao fotke dok jedan bljesak blica nije konačno razvulvio nesretno stvorenje i onda ga je ugrizla za nos.
Jedem životinje.
Volim životinje.
Ne mučim životinje.
Mrzim debilne ljude i imam prijedlog da se ovom krajnjem idijotu transplantira onaj mikropenis iz gaća na mjesto nosa, ili barem blic, pa da mu štekće dok kašlje ili prducka, mamu ti retardiranu za uši navlačim, joooooj...
Hvala do groba Micku na prijevozu pločica, hvala Stokući i Sinu na prijenosu istih do stana, danas keramika, ponedjeljak prozori, utorak parketari i maljari...
Rasvjetna tijela, uf...
Inače, primjetili ste probleme sa sajtom ribafish.com, ali to je toliko komplicirano da sad fakat nemrem o tome. Uskoro stiže potpuno novo ruho, jeee!
Afroamerikanac loše volje pedesetak puta izgovara ar ju fakin okej, iz zagreb fakin kul i još puno tih fakina (užasno me iritira kad neko psuje bez veze), ja u blatu, divljam, nosi me ona buka, raja skače, piva pršti, džaba čekam da neko baci trzalicu kad gitare nema a bubnjar statira, dok kiša samo što ne pljucne a masa bubri od zadovoljstva...
Bijah na Prodiđiju, nakon dobrih Stereo MC'sa i groznog Tankiana (užasno me iritira kad neko dođe pjevat pa priča o štetnosti globalizacije) koji bez SOAD-a zvuči jadno ko Vanna kad je otišla iz ET-a i Mladen Burnać iz Brzih Banana.
Suludo, prljavo, zlo - sjajno!
Smekmajbičap!
Baterries full!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
U stvari bile bi ful da nema Peveca.
Identične pločice su u istom jeftinije 10 kuna nego u Solidumu (unatoč najljubaznijoj prodavačici u povijesti, hvala Suzana!), u kojem nema dostave.
Mojim majstorima kombiji na terenu, kamion od zidara na servisu.
Klio jedva mene i set boća u gepeku nosi, a di će tonu keramike...
Kupim pločice, pitam jel može dostava, i kaže simpatična teta da "može za sto kuna ali da na koji kat?"
Kažem - "Prvi."
"E ne može. Može samo do ulaza."
"Zašto?"
"Dečki su malo lijeni, oni donesu do prizemlja."
"A dobro, hoće li sad doći tu ili..."
"Ma neee, tek za deset dana."
"Ali ja imam keramičara sutra."
"Žao mi je..."
Višnjo Pevec, manje pjevat, više u firmu ulagat, ovo nije dobro!
Nego, ima neko Tamić za posudit danas, vodim na ćevape.
Nema ni 600 kila pločica...
Pliiiz...
Već uhuhu sezona svakog lipnja na onom daljem jezeru održava se Jarunska liga.
1500 metara, na polovici popiješ lakat-dva dok se okrećeš oko bove, nedjeljom u 10 ujutro.
Benefiti su što se manje naločeš u subotu, manje te boli glava u nedjelju, duži ti dan u nedjelju, opereš se u nedjelju (samo za ljude bez kupaone), zmučiš se ko mladi Isus ali i popiješ pivce s Horvatom, Berom, oba Hromatka i ostatkom ekpie i prepričavaš Omiše, Farose, Rtine i ono kad je Riba odvalio glavom barku onom idiotu na cilju u Poreču 2003.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Kak sam si seksi na toj sliki, jooooj...
Sve informacije saznajte na http://swimzg.hr/ pa se vidimo.
Ko me dobije, ima pivu!
Krenuh junački u taman Jarun od 21 stupnja, pojedoh dva lopoča, zagrizoh tri noge koje su mi se ugurale u putanju, ostadoh bez daha nakon 400 metara (jer mora Ribivoje Tupi do daske odma bez taktiziranja), a onda ulovim Zlaju lijevo od sebe i krenem ga pratit.
Zlajo inače dere oko 24.00, ja oko 26, pa reko, idem mu pratit onaj leopard stil dokle ide.
A išlo.
Ajme, kako sam fino klizio.
I na bovi koju je opet malo odnijelo na krivu stranu – ja ispred Zlaje, i još stisnem i preživim klasičnu krizu na 1200, grizem, ne dam, pojačam zadnjih sto uz bunjenje desnog bubrega i slezene (alo, eeej, di ćeš!?) i stignem tri zaveslaja prije njega.
Rekoh dahćuć, Zlajo, il sam ja u formi ili ti nisi, a kako ja nisam…
A Zlajo će, pa da, evo sad su mi desnu tetivu vratili na mjesto nakon mjesec dana…
Damn.
Al sam izdržao bez stajanja pa sam sretan ko beba.
Drugi put stišćem jače!
Iako će bit problematično jer idem na Harteru u Rijeku, a to povlači za sobom žešći tulum…

By ribafish
Na Pub kvizu u Booksi smo ipak drugi, a ja maznuo lovu jer smo bili kratko prvi pa se ispričavam i drugi put rundam. Blam...
Kod kuće centralaši danas završavaju, pa zidari krpaju, pa keramičar kreće u srijedu dok ja odlučujem ko mi dela kuhinju i tražim kade, pločice i kotliće po prigradskoj okolici i šire.
Crno ide s tamnoplavim, ke ne?
_________________________________________________
Pa sam tako poziv na Lorin rođo u tamo negdje neko mjestašce u prirodi gdje te vjeverice pozdravljaju a purani imaju tablice, kod Slovenije pa desno, di nema signala niti ti treba - prihvatio višeručke i onda se upoznao sa zekom koji je plutao u kotlovini…
Volim ja živinu, i igram se njome, i nikad ne bi ubio iz zabave…
Ali Dekijev zeko u saftu s ajvarom, feferončićima, grahom i dušom…
Mama…
Sad kad sretnem Duška Dugouška neću mu od stida u oči moć pogledat.
Deki, ljubi te Riba, sad imam osmijeh na licu sljedećih 10 dana.
Opet su me zezali da jedini jedem najbrže, najduže i najviše - od ručka do večere, pa kaj onda!
_________________________________________________
Bili mi liječeni narkomani po stvari.
Hvala im od srca, riješili me većine krame.
Malo su me zvređali kad sam ih posvao na tulum useljenja – mi smo svoje odtulumarili, sad imamo vjeru.
Je li fanatizam isto ovisnost i može li se ovisnost izliječiti samo još jačom ili zamjenskom ovisnošću?
Samo pitam, ne zaključujem…
Trebate li kuhinjske elemente ili pak ivericu… I KALJEVU PEEEEĆ!
_________________________________________________
Nakon 20 dana bez šišanja i brijanja izgledam strašno, ali ništa prije otvorenja novog stana!!!
_________________________________________________
Jel vama smeta što su zatvorili Močvaru a gospodin Perković može nasred Trga BJ Jelačića praviti buku do 00.30 i još mu Bandi da 100.000 mojih i sugrađanskih kuna.
Da pokušam odsvirati par skladbi Fusion Jazza ili Drum n Bassa na pozornici ispred crkve u Duvnu u sumrak, mislim da bi me neko satarom priklo ili bar šaržerčić potrošio…
OK, ukusi su različiti, ali dajte da svi budemo jednaki, a ne da se KSET zatvara u ponoc, a nasred Trga se ronda do jutra...
Kuda stremi moj grad…
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T