Marketing
Mjesec nesreća pri kraju
Vraćen netom iz Kukljice nakon vikenda s juniorom.
(Mic, hvala na prijevozu nazad iz Zadra, drugi put nećemo u 6 ujutro uzimat kebab s pinđurom jer mi je neko danas pokuco na donji otvor.)
Tamo sam se kupao, trčkarao, farbao, pješčaničio i mlatio bademe-bam te gledao klasične oglasne ploče i osmrtnice u kombinaciji.
By ribafish
Kao i ne baš klasične osmrtnice.
By ribafish
Pokoj vam duši barba, ali tko vas je usrećio kombinacijom, svaka mu čast…
Dok su Rokašvili Jedinstveni Najbolji, njegova mama, ex punac i ex prapunica ostali ćorit, ja sam se pokupio u 3.45 ujutro da stignem na prvi trajekt udaljen 6 km jer bus ne vozi tako rano, a clio mi na servisu.
Kad pješačite tih par kilometara po mraku u 4 ujutro, mislite da ništa nije gore od napada krvoločnog vučjaka koji čuva nekretninu ili pak napada drčnih šišmiša.
Ali čemu služi bočica Fa šampona koju nosite u neseseru u ruksaku – nego da se prolije.
Pa čuješ nešto "Šljap šljap" i ne kužiš o čeme se radi...
Dobro sad, leptop mi je i dalje otporan na svakakva čuda, ali ona pločica od auto-radija - baš i nije.
Još letaju balončići po kabini kad je priheftam na Klia.
Uštedih na boriću...
Ne, ne pitajte zašto u istom džepu ruksaka nosim te tri stvari i zašto sam na trajektu prljavom čarapom sve to brisao i psovao većinu svetaca, ali život je takav.
Nek je Riba išo Sisom prema jugu.
By ribafish
I družio se, pogodite s kim!
By ribafish
Tako da se mjesec nesreće nastavlja kako to i doliči.
Majstori su jutros došli ispilit dno svih deset vrata u stanu jer je cijeli pod viši za centimetar, platio sam plastični prekidač za sva četiri za Klitu 216 prljavih krvavih kuna ali i nabavio luster za Juniorovu čistu i blistavu sobu.
Koja neće to dugo i biti jer smo otkrili vodene bojice,
By ribafish
ali eto…
Bitno je da te neko voli, pa makar javno, ke ne?
By ribafish
Nisam nešto puno pisao u zadnje vrijeme jer sam išao u Dubrovnik intervjuirat najboljeg svjetskog vaterpolista - Mihu Boškovića
By ribafish
(on je desno na slici), čuo par tračeva o vaterpolistima i seksu, saznao zašto su Mađari najgrublji u bazenu i buljio u desetak polugolih Ruskinja koje su plazile po terasi hotela Libertas i slinile na Mihin trokut i 197 centi…
Al di smo isti dezen majice uspili skopat, baš smo Bošković Brothers.
Još da ne stojim na prstima…
Ovaj tjedan dolazi ploča za kuhanje i onda kreće završna faza slaganja suđa i izmišljanja špajze te pranja veša i čišćenja podova i prozora te priprema za drvenariju jer sam bankrotirao pa će mi Sin počet a ja završit to ručno tijekom osmog…
Ima li života poslije adaptacije i prestaje li adaptacija ikad?
Ili smo svi ulovljeni u žrvanj?
Zna neko postavljat karniše?
Post je objavljen 22.07.2008. u 11:00 sati.