::ribafish - čovjek krnje jetre::

subota, 29.03.2008.

Vratite mi mobitel. Fala

Izgubih mobitel na putu Sljeme - dole.

Vratite ga.

Fala


Mislim, našao sam mob u parku pred tri mjeseca i vratio ga.

Našao sam mob na podu dubrovačke zračne luke i dao teti na šanku.

Pa sad ga vratite meniiiii.

Šmrc…


Nokija srebrna, Klara i ja se zamijenili iz fore nakon golfa.

Hilfe…

petak, 28.03.2008.

Golf na snijegu!?

Parafrazirat ću jednu od najdražih pjesama Johhnyja B. Štulića dok je ovaj još bio normalan.
Iako nikad nisam skužio kaj je htio reć s tom pjesmom.

A veže se na moje nedavno gostovanje u emisiji „Sve u 16“ urednika Danijela Despota koju vodi, o da, Mila Horvat...

„Ja se zovem Mila Horvat,
Ugostila sam mrtvog čovjeka.
Došao je iznebuha,
Cijelo vrijeme u dekolte piljio...“

Dakle, i službeno proglašavam mjesec oduševljenosti Aleksandrom Grdić zatvorenim i otvram mjesec platonske jednosmjerne zaljubljenosti u Milu Horvat.
Kamera joj dodaje pet kila, visoka, vitka i tak...
Uglavnom, ponavlja se povijest – kad vidim upaljene reflektore ili pričam s jako zgodnom ženom, ponašam se ko čovječja ribica na finalu lige prvaka.
Tupo.
S tim da sam znao da će se to i dogodit, pa ni nisam preveć očekivao.
Ali sam upozno Milu, la la la la la...

--------------------------------------------------------

Sad odoh na golf na snijegu ispred Playboya u timu s Darijom, pa nemojte ić na Sljeme.
Em je sponzor Chivas regal, em nikad nisam puknul tu lopticu tam di sam htio.

By ribafish
Još jednom moje duboke isprike talijanskom turistu kojeg sam pogodio palicom 2003. Na terenu pored Pertha.
Ako čita ovo...

--------------------------------------------------------

Play of the day jučer na pivopijama.
Malo jači mladić sjedne na rub stola.
Neko mu klasično dobaci – ahahah, neš se ženit, sjeo si na kut.
A Frki kaže – „Kolko je debel, di god da sjedne, uvijek je na kutu...“

srijeda, 26.03.2008.

“Severina ponovo hoda s Matom Čuljkom!”

Tako bar kažu na žutom sajtu.

O ne…
Znači da opet izdaje novi album pa joj treba reklama.
Pa do kad, ljudi…

—————————————————————————————

Na Farmi su u kuću za služinčad poslani:

Kratkodlaki istarski gonič mufova s greškom, vjerojatno je bio zadnji u okotu
Žena “čelo-mi-je-heliodrom” (skoro pa ko Jasna Ulaga-Burić-Conehead-Valić) s posvađanim usnama i mnogo teškim karakterom

Pedere odma izbacilo,
bivši panker suze lije,
velike sise plaču još i više,
ludi fotograf nije gol nego jedini rinta,
Bosanka koja je po defaultu žutih medija trebala biti glupa je najinteligentnija od svih,
vegetarijanka je nadrkana ko zmija,
bivši narkoman se veseli svemu ko beba bajaderi,
žena bez nosa o svom abortusu (a kao da razgovara o sadnji rotkvica) priča razbijaču s navodno malim pimpekom,
Alex je dobila mengu…

Pa ko to ne bi gledo!!!

—————————————————————————————

Škrgućem od nevolje što nisam s ekipom u Škotskoj, a baš sam se zaželio fuce.
I škotskih pivica.
I baš sam si napiknul da si kupim kilt.

Zašto se svi najbolji tulumi događaju kad imaš šarlah, operaciju hemeroida ili dedlajn…
Mrmlj…

—————————————————————————————

Inače, zamijenio sam nokiju koja se doslovno raspala sonijem V410i za 760 kuna i nastavio još dvije godine robovati VIP-u.
Kreten, znam…
Ne ponavljajte moju grešku jer sam morao prebacivat jedan po jedan kontakt, djeca im se uranom igrala…
I spasih tako neke fotke s moba, pa da podijelim s vama:

—————————————————————————————

Ići na bazen je zdravo i pametno.
Ići na bazen u Zagrebu je avantura, ponekad ne najpametnija i često nezdrava.
Zadnje veselje mi je priuštio papirić od tampona, komada dva – na podu svlačionice.
Serem ti na kućni odgoj…


By ribafish

—————————————————————————————

Još samo par dana možete pogledat izložbu pivskih etiketa u restoranu “K pivovari”.
Neću niš komentirat jer ih tip koji izlaže ima više od mene.
Puno više.
Šmrc…


By ribafish

Ne, taj na slici nije vlasnik nego Ogi.
Onaj koji zna prepoznat 2000 vrsta pive po okusu.
Ima curu.


By ribafish

Čudesa za vidit…

—————————————————————————————

Natpis na kiosku u Branimirovoj, kod ulaza u Cinestar.
Na prozoru piše:


By ribafish

Genitalno!!!

—————————————————————————————

Došo mi paket s mora.
Inače se štede, ali ovaj put su starci nadmašili sebe za duplo!
Napojili su čedo svoje jedino s deset kila naranača i limuna a imamo samo tri stabla!!!
Mojsije je lipov čaj za njih...
Zakon! Ljubi ih Riba!!!


By ribafish

—————————————————————————————

Ne znam jesam li već stavio ovu fotku od pred mjesec dana iz Dubrovnika, ali ja bi opet tam…


By ribafish

—————————————————————————————

Nisam znao da postoji ovakva literatura na kioscima.
Nisam znao da postoji ovakva literatura na kioscima izložena kraj dječjih slikovnica.
Mislim da znam koji bi posao mogao raditi jednog dana – pod pseudonimom…


By ribafish

Kakav smo mi narod…

—————————————————————————————

I za kraj, forvardirana posljednja šalica kave Arthura Clarka.


By ribafish

Pokoj mu duši.
Kao i Borisu Dvorniku, velikom glumcu, The Glumcu koji je trebao prestati glumiti 1990. i biti doživotni gradonačelnik, lik, ponos i djelo onog prekrasnog grada na dugom putu od Zagreba prema Veloj Luci…

Za kraj, legenda!

subota, 22.03.2008.

Malo cinično govno progovara iz mene jer radim kad niko drugi u državi i 40 posto svijeta - ne

Rekla bi legenda – «Neka mu je ooooprošteno…»

1. Kaže Davor Meštrović u Dobrojutrohrvatska Vlasti “oblačim-se-kao-Heidi-prvi-dan-škole” Mahovlić:

„Gle, pada snijeg. Malo vas je iznenadio?“
„Nije nas iznenadio. Samo je malo uranio…“

Super. To je u rangu ko da netom orgazmirani siđete sa svoje djevojke i pitate:
„Dušo, jesi li svršila?“
„Jesam. Preklani…“


2. Dušanović prenosi plivanje i kaže:
«A tu su i dva Talijana, vrlo neugodni plivači…»
Kakvi su to “neugodni” plivači, Milorade, Mićo?
Drže te za nogu prije nego skočiš? Rade žabice pleksusom? Smrdu po češnjaku? Prskaju kad udišeš?
Zvonili ste Milorade?
Zato sam lego kad se pojavio ruski plivač – Suhorukov!!!

3. Zvijezde RTL BB-a se žale kako su im dani u BB-u bili neispunjeni, a “duhovita–sam-ko-odlomljeni-koralj” Marina je pucalo od sreće kad je izašlo i vikalo – “konačno normalni ljudi…”

a) pa niko od njih ništa ni ne radi nikad
b) po čemu je ona bila normalna u ta dva tjedna?

4. Fotošopiranje Janice
Žena je najveća sportašica Hrvatske, divno stvorenje koje je napisalo povijest.
Ali to nije ona fotošopirana spodoba koja nas gleda sa 298 jumbo plakata širom lijepe naše.
Čemu to?
Pa znamo kako žena izgleda, zapamtili smo je i volimo je takvu!
Kaj vi glumite?
Ovo zgleda ko fotorobot Vlatke Kokos s nosom Celine Dion…
Vratite nam Januuuu!

5. Napoleon Dynamite u genijalnom te istoimenom filmu mi zgleda ko da je sin od Lea Martina!!!
Samo meni?
Šmrc…

6. TV reklama za Ledo: Smrznuto je zdravo, mogla bi imati i slogan:
"Frigidno bi trebalo biti simpatično."
Naime, zašto je žena u kuti, šatro naučnica (pa to je isto imao Faks Helizim pred pol godine?) konstantno natmurena, nikakva, kisela i stalno preko volje žmrmolji rečenice ko da se mamurna kraj Grubnića probudila?
Jedina akcija je kad malo jače trzne onu sliku s ekrana a la Johny Mnemonic, ko da kuniću lomi kičmu, al ni tu ni trepavicu da pomakne…
Ne kužim.
“Ja sam smrznuta jer jedem Ledo ledene tuljane i niš’ mi ne fali, a vi koji se veselite životu ste glupi?”
“Iako sam nadrkana, ja sam zdravija od vas?”
“Nisu mi platili za reklamu i škrinja mi je puna smrznutog graška koji se rasuo”

7. Za sve koji vole legendarni “AC udar munje DC”, Ribafish poklanja original sprženi CD sjajnih Australaca imenom Airbourne, koji su ovotjedni uzrok mom paklenom osmijehu, užasavajućoj buci u brdeu kokpitu i pokojoj kapi sline na unutrašnjosti šajbe mog Turbo DP Clia na prodaju.

Ko točno odgovori na sljedeća 3 pitanja – osvaja CD!

1. Što kaže Srbin kad se nakon dugo vremena vrati kući iz Meksika? (6 slova)
2. Koji nogometaš iz Gane zna jedno jedino slovo abecede? (6 slova)
3. Kako bi se zvao drugi nastavak Lesija da su ga snimali Francuzi i Englezi? (8 slova)

Sva rješenja su fonetska i teška. Vrijeme sad!

srijeda, 19.03.2008.

Slike s Planice - pogledati nakon čitanja prošlog posta

Planica – dolina Tamar s pripadajućom joj predivnom planinčugom.
Tu se Meki zgubil 2007.

By ribafish

Letači – ona piknjica iznad cca 130 metara. Inače, pobijedili su Norvežani, ali kako svi navijaju za sve, skroz nebitno...

By ribafish

Sjenica - (desno od japanskih navijača) neopisivo udobna za triježnjenje. Poput onog nasipa u Minkenu na Oktoberfestu

By ribafish

Letalnica - kraj svijeta...

By ribafish

Priroda - prvo kaj vidiš kad se strezniš - prekrasno...

By ribafish

Ispred Papa Joea - okuplja se banda!

By ribafish

200 kila debila - ne vjerujte mi niš kad vidite takvu facu...

By ribafish

Naskakivanje je u modi - Sandrinjo u napadu ničim, osim alkoholom, izazvan

By ribafish

Paunov ples u četiri koraka:

1. Izbacivanje abdomena

By ribafish

2. Širenje krila

By ribafish

3. Korištenje elemenata Šote – gipkost koljena i vrebanje protivnikovih slabosti s tendencijom na iznenadni napad...

By ribafish

4. Kad osvajanje ne uspije, dobra je i kartonka...

By ribafish

Prošlogodišnji rekorder rumunjskih korijena ovaj je put bio oprezniji i posvetio se kolekcioniranju...

By ribafish

I ne samo on - tu su i Šaldžije - junajtid kalars of nešto...

By ribafish

Za kraj, sunce na prozorčiću – Andrej, fala za majicu!

By ribafish

Krešin filmić za dočaravanje djelića atmosfere!


Hvala Klari, Maji, Kreši, Matiji i svima na fotkama, vidimo se dogodine, ovaj put organizira DMJ da se mogu opustit!

utorak, 18.03.2008.

Planica, Planica, našoj jetri klanica…

Rezime

Od pedeset prijavljenih za bus na Planicu, skupilo se 41 odabranih koji su, nakon akademskočetvrtnog čakanja od pol sata i kretanja, kao po komandi počeli otčepljivat rakije, viskije a bogami i pive.

Kazzo Mortale (kazzomortalle.blog.hr) je prošlogodišnju predivnu, bogom danu bisku podebljao medicom sakupljenom međicama nedefloriranih albino pčelica.

Šarli Euklid (euklid.blog.hr) je pak i ove godine nažicao punicu za još jednu samo njenu orehnjaču koju sam od divljenja htio trpat u džepove te gaće.

Vozač koji je imao sjajnu, iako nenamjernu provalu (“Znači, idemo do Ravne gore i vi onda lokalnim busom?”), imao je samo kazetofon, pa smo se oslonili na svoje glasove što nije bilo dobro, ali nije bilo ništa prema onome što nas je čekalo u povratku.

Kako to obično biva s rakijom krvopijom, od 9 do 4 mi se malo prekida filmić, ali, sa sigurnošću se sjećam da smo:

Pili rakiju i pjevali bugarske i finske narodne
Kupili ulaznice (Slovenci mi nakon 5 godina davanja akreditacija odbili dat istu. U jednu ruku ok, jer nisam nigdje uspio progurat tekst u tiskovine, al sam bar redovit na blogu… Anyway…)
Prevarili policajce i sikjuritije i unijeli alkohol
Kupovali pive po tri eura, mamuim, 33 posto skuplje nego lani. Hvala onom ko mi je kupio pivu
Pili pive
Pili rakiju od prolaznika
Navijali s prolaznicima
Slikali se sa Slovencima, Hrvatima, Moldavcima, Ugrofincima, Hetitima i svima jer je to takav Melting pot da je prema Planici London goli penis
Play of the day dopire od par Slovenaca koji su prošvercali kazan s rakijom od šumskog voća i onda s kutlačom davali ljudima da loču (ne vidjeh, bio na drugom kraju)
Ah, da, tu su bili i neki mršavi dečki koji su letali...
Duboko zamjeram Didi (dida99.blog.hr) što nije pazio na mene iako sam ga upozorio, pa sam netragom nestao od grupacije (kad se jako napijem, oću bit sam…) i završio ležeć ispod pitureskne sjenice dolazeć polako sebi i snimajuć divne pejsaže
Nakon natjecanja tulum se nastavlja ispred Papa Joea, svako nosi i konzumira svoju cugu i hranu (divoteee), a novost je pozornica s lokalnim polkama i KUD-ovima.
Konačno život u Kranjskoj Gori - inače je mrtvo, a htio sam se ubit jer je te večeri svirao Atomik Harmonik, treš trešnih treševa prema kojem je Amir Karić Leo – Sinatra…
Osim što sam bio najpijaniji lik dana, imao standardne izljeve dizanja ljudi u zrak, nestandardne izljeve skakanja Sandrinja po meni te već tradicionalni Paun dance (upucavalačko-baridbeni ples zavođenja natprosječno potentnih Čukča i Tunguza u kasno proljeće kad Kamčatka zazeleni).
Duboke isprike prekrasnoj plavuši koja je srećom uspjela pobjeći…
Moje velike isprike ikome ko je to morao gledati
Ubit ću se jer sam i ove godine zaboravio kupit onu krckalicu za protiv vrana i barem jedan besmisleni šal. Drugi nisu…
Nikog nismo (puno) čekali, napunismo bus i uz pokoje piškenje i nenamjerno proljevanje rum-kole za čas stigosmo do granice.
Tamo su Janezi srali pol sata al ne nama i dođosmo bez problema do iza Cibone, kad je jedna frakcija išla leć i prat traperice (ja, presto pit u 15.00, došo donekle k sebi i popio 9 galona vode), a druga dalje tradicionalno lokat u Spunk.
E, ali ta atmosfera u busu… ma to je meni predivno.
Vođa urlanja i zabave bio je, inače tihi mladić Neno, koji je 85% vremena navijao besmislene napjeve koji su nailazili na plodno tlo, tako da za sljedeću godinu već imamo spremnu:

“Balaban, Balaban,
Buraz ti je narkoman,
Puši svaki dan,
Da si kupi gan,
Fakat nije normalan…”


Četrdeset ljudi, od onih koji su prvi put išli s nama i bili fini, tihi i uljudni (prednjica), do veterana koji nisu prestajali urlati, svi pijani, svi veseli, svi pjevaju sve, smijeh, podhebavanje (jel samo meni Dida liči na onog iz Incrediblesa?), rađaju se nove, makar čudne ljubavi…

Ne postoji niti jedan drugi dan u godini kad se planirano idem napit i kad mi je svejedno kak ću izgledat jer će oko mene biti tisuće istomišljenika, veselih i blesavih, bez ikakve želje za nasiljem, nego samo za smijehom i budalašenjem.
I ne postoji niti jedan dan ni mjesto kad su svi ljudi toliko sretni.
Jedna je Planica, vidimo se i dogodine!


PS: Sutradan Riba vodao Roka jedinog prvorođenog po parkovima od 9 ujutro, zgrijo mu sarmu, lego s njim u krevet u 13.00 (kad mu je termin za popodnevnu ćorku), pročito bajku o kraljevskoj pusi i molećivim pogledom reko onu staru – Rok api? (op.a. Rok ide spavati).

A Rok me pogleda, vidi mi strganu pocrnjelu facu (o, da, puklo me sunce u Sloveniji na nplanini!?), digne se, ugasi nam svjetlo i kaže – Tata i Rok api.

Kraj bajke…

Sutra slike!

subota, 15.03.2008.

Balkanizacija Reality Showova u Hrvata

- Iz BiH za Farmu dobismo metar i po celofandžije - višespolnog meketavog ćelavog sebeobljubivog plastišu koji iritira okolinu i dok diše, a kamoli dok zbori

- Iz Slovenije nam poslaše oženjenog silikonskog prorijeđenog plavušu s navodno velikim pimpekom, bradom Joea Daltona, glasom Tomislava Neralića i zubima kvalitete groblja u Manili...

- Napornog Makedonca koji ne zna pjevat su fala bogu već poterali iz «Hot Brothera» jer je odsviro sve kaj je znao, a to nije ni puno ni slušljivo

- Crnogorac koji zbog silikona u ustima spava otvorenih ustiju je favorit u «Kući nakaza» jer je jedini priznao da je homić, ali ne tu nego u Americi, pa mu zato sad tu smeta da mu to govore u lice

- Još samo fale levitirajući Srbin, Šiptar-foka i Vojvođanin koji stepa i kaka hepo-kockice...


Da mi njima pošaljemo saborske zastupnike?

četvrtak, 13.03.2008.

Reklame za razmišljanje...

The reklama 1

Teta i striček sjede na stajalištu busa.
Vrijeme ladno, kiša, magluština, kijamet…
Frajer vidno gripozan, slinav, kiše, kašlje.
Teta inteligentno upita – “imate gripu?”
Tip kaže – “da.”
Teta kaže – “znam kako vam je.”
On kaže – “ne znate.”
Teta kaže – “znam, znam”
Nato se teta digne i ode u bus, a tip ostane sjedit na vlazi.


Mislim, osim ako mi mama nije lagala – kad sjediš na kiši i hladnoći, vjerojatno ćeš se i prehladit.

Za koji mili penis onda taj frajer sjedi na otvorenom i čudi se kaj je prehlađen?

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

The reklama 2


HT i život udvoje ili dvoje je jedno.


Dakle poanta reklame je valjda da oni sve dijele i time postaju jedno.

Lijepo snimljeno, stara zarazna mjuza, ona slatka, on simpa, ali... nisu li malkice pretjerali s emancipacijom?

Naime, prva scena - mladić i djevojka su uselili u stan.
Onda ona premjesti zid
Ona gura trosjed i spaja trosjed i dvosjed u dvoiposjed. Tip stoji na mjestu i drži trosjed da ne pobjegne.
Ona uzima posudu s kokicama (mnogo malo kokica, ni za tri šake…)
Ona mu uzima daljinski iz ruke.

Kraj, telop, zagrljaj, ptičice, kisi kisi...


ONA UZIMA DALJINSKI!?



Malo sam drugačije zamišljao emancipaciju, ono, dogovor, razgovor, kad se male ruke slože...

Očekujem da me ispravite…

Porta: Ja bi karal sve kucke i one koje kisu i one koje kaslju i one kaj čekaju autobus, i...
Smartblond007: Muškarci su svinje i govna i treba im nabit daljinski umočen u sirup od faferona u...

OK, hvala, a sad ostali...

utorak, 11.03.2008.

Sean Connery, herpes i kako sam dvaput ispao glup…

Kao mladić sam nezadovoljstvo sistemom, nedostatkom seksa i samim sobom nadoknađivao alkoholnim izletima.

Nekad je to bilo na klupici u parku, nekad na tulumima, a nekad i odlaskom na promocije knjiga,
otvorenja izložbi, pjesničke večeri...

Kad su takve manifestacije zamijenili domijenci, a umjesto dvadesetak članova rodbine i nas par kaj bi došli mukte pit, pojavile su se horde raje koja ide bilo gdje samo da se besplatno loče i ždere.

A meni se to više ne da...

Starim.

Ali sam ipak bio na promociji svog prvog eseja s još desetak dokazanih pisaca, Milanom Vukov-Colić-Runjić-Dragojević-Kazinotti, Sandijem Blagonićem Cenovim (komentatori), Dijanom Pečkaj Vuković (koja nas je skupila za knjigu) i tetama iz Planetopije koje su sjajno vodile program.


By ribafish

Prala me trema...

Uuu, opako me prala.

Ko kad sam išo fukat tjedan dana nakon zadnjeg seksa kad mi je opal kurton u bespuća Njene vulve davne 1997...

Prije promocije sam cijeli dan odmarao drkuljeć fusheve i kuhajuć kelj (probajte dodat malo soja sosa pred kraj, dobije dušu. Iako je i dalje samo – kelj).

Pa u 5 zbriso na Vine Gourmet festival u Mimaru kroz koji me vodila moja najdraža Gastrolovka.blog.hr, da bi tamo konačno upoznao i svoju drugu kulinarsku blog-muzu – Gurwoman.blog.hr s pripadajućim joj isto tako sjajnim mužom i tako se divno proveo ko da ih znam 20 godina.

Pritom sam naletio na Muškat Kabolu i skakutao od sreće kak je fino.

Ma da, Muškat je žensko vino, Riba pederu, ali sori...

Ja se zaljubio, fino, slatko, ledeno, mirisno, sitnogrožđano.

Rođendan mi je uskoro, pa ono...

Još bih jednom zahvalio svojim vodičima što su me kao vinskog poludebila proveli i naučili nekim stvarima, preveć sam duboko u pivi (pijem četvrtkom), još da se i na ovo navučem...

Dobro, mahao sam repom i na Talijanski Primitivo, Krauthakerovu Graševinu, desetak Malvazija i općenito, kad se sajam zatvorio oko 19.10 ohrabren i pripit ipak odlučio otić na promociju.
Stav je bio, idem reć tim piscima fićfirićima da je Riba faca i da može pisat bolje od njih i da je faca, i...

I sve što ti alkohol pokrene a nemaš hrabrosti kad si trijezan.

Uletim u prostorije Planetopije, a tamo sto ljudi.


By ribafish

Stanem na kraj a hrabrost ishlapi ko da sam Hlapić.

Jedna žena iz Planetopije me skuži i mahne sa stejdža da odem tam sjest.

Knedla, noge trepere, nekak idem, voditeljica priča, sjedam kraj tipa s gitarom.


By ribafish

Imam Švarckof majicu (crna, bez ikakvih obilježja, di ima još takvih), a teta najavljuje Milanu.

Milana je do tog trena u mojoj glavi bila isfrustrirana nesretna feministica grozne vanjštine koja je pisala jezivo naporne kolumne u Globusu.

Ljudi, kako ta žena priča!

Kako je elokventna, načitana, konkretna i duhovita!

Dobro, ne bi joj bio muž, ali svaka čast.

Došlo mi je da navučem poplun preko glave kako ishitreno radim profile ljudima koje nisam upoznao, a onda počne Blagonić.

Isuse, pa lik je isto sjajan.

Uvijek sam zavidio ljudima koji pamte mudre citate i onda ih znaju upotrijebiti u pravi trenutak.
Dakle, križam u glavi i „Sandi Blagonić – pederko bez ukusa“, kad se za riječ javi slovenski pisac koji zgleda ko Šon Koneri u onoj podmornici, naočale, ćela, bradica...


By ribafish

Rekoh podlo u sebi, ajd bar neko da upropasti večer, hnji, hnji, hnji...

Kad ono, frajer počne pričat viceve, detalje o knjizi, duhovito napadne Milanu, čupa listove fikusa, sve što kaže ima smisao, rulja urla od smijeha, ja ne vjerujem i sam pišam od cere.

Na kraju je tip do mene, Bosanac, uzeo gitaru i otpjevao pjesmu koju je komponirao u povodu knjige.

Ljudi moji, dernek, odsad na svaku promociju!

Naravno da je i ovaj retard uzeo mikrofon i probao bit duhovit, što mu naravno nije uspjelo, ali sam se baš fino zabavio.

Popričao sam s par ljudi, skužio da nije red da pijem na svojoj promociji i zbrisao među prvima.

Čovječe, više nisam samo profesor, urednik, predsjednik curling kluba, drugi prvak Ex Jugoslavije u podrigivanju i polupeder nego i - spisatelj!

Josipo Pavičić, Dvino Meler i Lano Pavić – čuvajte se!!!

-------------------------------------------------------------------------------

Nakon 15 godina odbojke, još više nogometa, rukometa, košarke i općenito svih vrsta ganjanja okruglih mjehura, meni strada tetiva dok trčim za usranim tramvajem.

Ajde, samo sam je istegnul, nije niš puklo, al sam Her Flik...

Istovremeno mi naraste i donjousneni herpes veličine mamutove hipofize.

Serem vam u usta Twinlabe, da vam serem, govna lopovska što mi prodaste tablete za imunitet.

Išo sam neki dan na kontrolu vitamina i minerala u tijelu u apoteku kod posla.

Zgodna teta mi je stavljala elektrode na vrat, obraz, uho, oko...

"Cevitamini dobri, bevitamini dobri, blablabla..."

I onda teta kaže – "a sad minerali."

Damn, neće valjda...

„Podignite majicu“

Dođavola...

Valjda sam očistil mucu iz pupka, pa opral sam se jutros.

A možda nisam...

Oznoj...

Razmišljam i gledam tetu kako mi naravno – gura diodu drito u pupak i blago se crveni.

„Fali vam cinka“

Super, hvala, uzimam papir na kojem je nešto nažvrljala, od stida odma kupujem kod tete za šankom (mamuimkrvavu, 180 kuna za neki Immune Protectors!?) i izjurujem van.

Odmičem iza ugla i guram prst u pupak.

da, nisam bio izvadio mucu.

Retard.

Trebao bi imat post-it iznad kade – vadi mucu, baci pimpek iz ruke...

Blam...

------------------------------------------------------------------------

A zašto spominjem defekte na tijelu?

Jučer sam išao na FINU nešto uplatit za klub.

Skužim dosadnu frendicu kako mi ide u susret i znam da će me pitat ono ordinarno "Kako si?"

Mrzim kad me pitaju kako sam jer ako želim reć kak sam, to ću sam napravit.

I smišljam tako neki odgovor, kad pored mene prošepa patuljak s razvaljenim kukom i štapom za slijepce.

Naježim se, ukočim i skoro ošamarim što nisam dovoljno zahvalan Svevišnjem na ovom što mi je dao a ja ne održavam nego se još žalim.

---------------------------------------------------------------------

Gledao sam sinoć "Kuću nakaza".

Al još nisam došao sebi pa nemrem niš napisat...

Ipak, kako bi primjetio gospon Gajo:

Premisa: Manekenke nisu glupe.
Premisa: Sandi je bio s Fani Čapalijom i Brankom Bebić
Konkluzija: Bokte...

subota, 08.03.2008.

Tajanstveni gost

Din-don!

Idem prema vratima.

Subota je, rješavam se fuševa, perem robu, selim stvari iz kuhinje na balkon (priprema za majstore) i nerviram jer navečer imam promociju svoje knjige na koju mi se nikak ne ide.

Niko se nije najavio, nikog ne očekujem, grah-ričet krčka, upitnici iznad glave, odlazim na vrata...

Otključ, otvor, a tamo nikad prije viđena teta od svojih 55 let s onim kolicima za plac i dvije kutije na njima:

"Dobar dan, prodajem posuđe i escajg. Je li gospođa doma?"

"Fala, imam..."

Zalup, zaključ, grah promješ, lampic, lampic, lampic...

Pa eem ti mater, e.

Ono, en ti ma...

Mislim, jel gospođa doma.

Kužiš, ono, mirišem na omekšivač, zavrnuti rukavi, pregačica, i ona meni jel gospođa doma.

Gospođo, probudite se, tak ne bute više niš prodali - otkad je emancipacija na snazi, target za posuđe su - muškarci.

Ili si solo pa se hoćeš razveselit, ili si se tak pametno postavil da ćeš zakonitoj kupit 143-dijelni servis za godišnjicu ili Valentinovo i natjerat je da se tome još i raduje...

Pretvaram se u pedera.

Trenutno sam nervozna kućanica koja pati za IPhoneom.

A nekad sam mogao triput zaredom s dvije pauze i još ić pit nakon toga...

--------------------------------------------------------------------------

Kriste, kak mi se nejde na tu promociju...

Valjda neće bit žutih novinara...


By ribafish

Kako radim kao urednik u novinama, ne pada mi napamet pročitat nešto što mi je netko drugi objavio, dakle i lektorirao i redigirao.

Pa nisam ni svoj esej pogledao, a bogami ni tuđe - ima ih sve skupa dvadesetak.

Na blef sam okrenuo jednu priču i tamo je bilo nešto moderno, tipa "Orah višnjom protkan što mi skladan nagon ište mačem ognja duše brižne ljubav da mi trnu..."

Pa preskočio na drugu i "Vižljast dragulj harmonije sljubi potku ječma krune vihor štono se drznu ljubavi mojoj krnje hridi sure jošte..."

Sve neki intelektualci, fini, rukavičasti, visokočeoni...

I onda Ribafish piso kak je karal na plaži u Dubrovniku 1997...

Mamaaaa...

Nejdem nikam.

Još će me naterat da nešto kažem ili čitam,


By ribafish

a to uvijek ode kvragu.

Idem kod athenaair.blog.hr na sajam lokat i vređat joj hostese.

A nisam sinoć ni Gay Brother gledo.

Damn.

Ajde, konačno će bit seksa u GB kući!

Samo im Fešnguru fali pa da ga fešngurne nekom.

Vidio sam ga na rođendanu 24 sata, i živo me zanima što bi imao reć za ovu odjevnu kombinaciju.


By ribafish

Reklama za T-Mobile?

Ko onaj Pekabela sladoled, vodeni, voćni...

Jooooj, nije Tvini, nije Čoko-moko... Šarenko? Hilfeee!

----------------------------------------------------------------------------

Autobus za Planicu je od sinoć - pun.

Ko je jamio, jamio.

Sorkač.

Iskipi mi graaaaaaaaaaaah!

Dršte fige.

petak, 07.03.2008.

Planica 2008 - Apdejt!!!

Dakle!

Sastanak s detaljima o odlasku na Planicu sljedece subote odrzat ce se danas od 20-21 sat u Spunku.

Ima jos 8 mjesta, cijena je 100 kuna,

By ribafish

tamo je karta 12 eura, piva cca 2.

I onda udri brigu na

By ribafish

Ja sam onaj procelavi i prodeblji s pivom


By ribafish

i spiskom te majicom "Dolphins are gay sharks", pa se javite da se upoznamo.

By ribafish

"Rekord ce biti oboren,
rece tanki Romoren!"

Piviliii!!!

četvrtak, 06.03.2008.

Sretan dan ženaaa! Znam da nije danas al bum zaboravil do nedjelje...

Što kaže enolog kad u javnu kuću uleti murija?
Mace, racija!!!

Neki dan jedna za drugom u ženskom slalomu krenu komadi sljedećih prezimena - đus, kurtoni i bonžur.
Dobar početak jednog haikua!!!

Sretan dan istih svim ženama svijeta!

By ribafish

Neka vas ne razvesele ovom pločom…

By ribafish

Davne 2002., u povratku sa svjetskog prvenstva u Japanu i prije odlaska u Kinu, Bilić i ja smo proveli 4 dana u Koreji.
Ne taj Bilić, moj Bilić
Iz Pusana smo se vozili autobusom kožnih sjedala za Seoul i pripadajuću mu luku Incheon - za prijatelje Inćun.
Tamo smo se upoznali s Terryburgerom (od terijera), najljućom hranom na svijetu, najodvratnijom pivom na svijetu (pune američke pive po licenci), simpatičnim ali ne previše zgodnim narodom krupnih glava (odma skužim Japance, Koreance i Kineze i dan-danas), probao sam cuckovinu i u hostelu se zaljubili u neku Izraelku.
Dakle, Jasmin (vjerojatno umjetničko ime) je imala divno lice i ono što se s licem rimuje, u Seoulu je radila kao Escort djevojka (bez seksa, maksimum je sjedenje u krilu – 500 dolara noć) i oduševila me osmijehom i najljepšim zubima ever…
Kako sam od malih nogu slušao svoje roditelje koji su na strani Palestinaca i protiv Židova (“koji su im se nasrali nasred države i od tog dana ih raseljavaju i kolju lakoćom kojom mi hraćkamo na asfalt zahvaljujući bogatstvu”), zanimalo me kako to zvuči iz prve ruke.
Pitam ja tako nakon par tema, da kako je živjeti u Tel Avivu.
I počne Jasmin, da je teško, da ih muče, proganjaju, siluju, kako ne može zbog svega mirno spavati ni dan danas i kako ju je pakleno strah za familiju i da im stalno šalje lovu i zove i plače na telefon.
Ja mudro uletim s rečenicom – pa jel ima nade da istjerate Židove mirnim putem, ili koje je po njenom mišljenu pravo rješenje.

By ribafish
Jasmin me pogleda u čudu i promrmlja – ali, pa ja sam Židovka…
Nisam je više vidio, korejska je piva i dalje bila jeziva, hrana pekla, a ja sam još dugo nakon toga pričao s Bikijem o smislu života i kako treba staviti puno WC papira na dasku u javnom zahodu jer nikad nisi siguran ko je tu bio prije tebe.

Prije nekoliko sam godina išao s vrećom za spavanje na Lastovo.
Tamo smo ustopirali nekog barbu i počeli o ribi, di bacit vreću i lagano o politici.
Barba nas je iznenadio pričom da bi se sutra otcijepili i prešli Italiji jer da im Hrvatska daje jednu trajektnu liniju dnevno i apsolutno ništa više.

Jučer dobih forvardirani vic.
Kakva je razlika izmedju Srba i Monice Lewinsky?
Monica prvo popuši pa se kurchi, a Srbi se prvo kurche a onda popuše!
Eto, još jedan džouk u nizu na račun Kosova.

By ribafish
Pisao sam o tome prije, ne bi opet.
Žao mi je svih dobrih ljudi svijeta bez obzira na boju kože, vjeru i spol koji nahrdaju nauštrb zlih, kao i što sam sretan zbog onih koji su se oslobodili jarma, ali kaj ako se fakat Lastovo odcijepi, pa ako se odcijepi i Istra i tako dalje i tako dalje…
Otkako se Europa krenula ujedinjavat, nikad više cijepljenja.
Poanta razmišljanja je - kako svaka medalja ima te fakin dvije strane…

A tu su još i posljedice globalnog zatopljenja…

By ribafish

By ribafish


PS: Pitanje
Jesam li peder što si hoću kupit I-Phone i jel zna neko nekog pouzdanog ko ga šverca?
Ljubi riba!

ponedjeljak, 03.03.2008.

Aleks Grdić i ja u avionu na 10.000 metara - drugi rođendan Kult magazina, Dubrovnik, 29.2.2008.

Dubrovački Kult Magazin slavio je u petak drugi rođendan.

Glavni urednik, Toni, zvao me na party.

A kad Toni (čovjek koji je objavio dva moja intervjua, a o njemu imam mišljenje kao nevjerojatnom radniku, borcu, poštenjaku i genijalcu, koji ima toliko entuzijazma da bi da živi u Zagrebu već imao svoju zgradu) pozove na party - e to se ne odbija.

Od prvog broja i Aide Šipčić do zadnjeg - kojem će na prvoj strani bit Aleks Grdić, prošla su velika 24 broja, a Toni se još uvijek ne da i najavljuje nove radne pobjede.

A Riba se slikaje s komadimaaa!

U četvrtak sam doletio u Dubrovnik Kroacija erlajnsom, i uz čašu vode i slankasto-suhonjavo-odvratni paprenjak, nakon pedesetak minuta iz oblaka i mirisa smoga sletio na sunce i miris mora.

Toni

By ribafish

me iskipao u apartman Toni (nije njegov) kod Dube, baš kao i pretprošle godine (prošle nisam mogo od posla), niti 30 metara od mora, pa sam nakon cugice odhopsal solo šetat uz obalu.

Bokte, kak to godi.

Kak je to divno.

Onaj jod, borovi, sve podvrste citrusa, mažurani, metvice, origani, ružmarini, oleandri, bugenvilije...

Ko kad pomirišiš prste pol sata nakon seksa ili sat nakon janjetine ili ćevapa.

Šećem, tražim plažu di ću se sutra doć zavalit, gledam, upijam, razmišljam.

Slikam more.


By ribafish

Ne možeš profulat tu ljepotu.

Kaj god okineš – mir, bonaca, ljepota.

Dobro, uvijek se nađe iznimka


By ribafish

– sori, tu sam sretan jer sam prvi put ove godine osjetio sol...

Čak sam i na fuševe zaboravio.

Prekrasna skrovita mjesta za iznenadni kviki naglo zamjenjuje predivna plaža imenom Copacabana s dva tobogana i pogledom na magistralu i kvaziumjetnički most u daljini.

Birc ne dela, do dućana tjedan dana hoda.

Putem skupljam dokaze kako je u Dubrovniku mrtva sezona,


By ribafish

By ribafish

Ne kužim zašto iko ubija mačke, zašto ih baca u more i zašto Dubrovčani po tri dana ne čiste leševe koji isplivaju na obalu...

Ali unatoč mrtve sezone, i u pol dva ujutro Stradun bruji.


By ribafish

Ljudi, kako ja taj Stradun obožavam...

Idem okolnim putem prema apartmanu i zalutam.

Konačno, kad se već spustio mrak, kupujem pivce, sjedam kraj mora i pričam, malo s pokojnim didom, malo sa svevišnjim ili svevišnjom, whatever, malo sam sa sobom a stalno s morem.


By ribafish

Evo, da mi neko ponudi 15.000 kuna, mobitel i auto, sutra bi odselio na more...

Odlazim se spremit za večeru, Toni i supruga Katja (zgodne ove Konavljanke!) skupljaju me pred rezidencijom s pogledom na palme i oleandar, u autu čekamo pol sata Aleks Grdić te pičimo u brdo do Bosanke i Konobe Dubrava na večeru.

Gazda Lukša nas gazi smokviškim vinom i janjetinom ispod peke i završavamo u njegovom bircu Casablanca.

Nalazim se s Igorom, greškom koja je greškom otišla delat iz Zagreba u Dubrovnik i zbog toga stalno nekaj jamra iako mu je fantastično, pa ločemo li ločemo, pa bježimo u birc do Casablance imenom Ludwig gdje nailazimo na trećeg Mensaša – Tea.

Slikam se budućnošću hrvatskog revizorizma pokraj zida na kojem je moja slika u donjem rublju


By ribafish

iz Klika (a ego rasteee), drmamo pivce i idemo malo podjebavat Aleks koja je okružena živim zidom frajera.

Žena je luda, loče više od svih nas zajedno, i da ne melje na mobitel 80 posto dana, bila bi zakon!

Pa se moramo slikat jer je zgodna.


By ribafish

Jako zgodna.

Čak si i ja djelujem korektan pored nje.

Dobro, ne baš uvijek...


By ribafish

Glupih li faca, majko mila.

Dobro da nam sline ne teku...

Imao sam play of the night jer nisam vjerovao kolko Aleks može popit, a kako žena uz cugu dere i Tic-Tac, ja zabrijo da su joj bomboni umočeni u LSD, pa sam joj ukro jednog kad je otišla telefonirat i ispo glup.

Dođete li u Casablancu, obratite pažnju na ludog konobara koji pjeva, pleše i pod*ebaje pola birtije! Legenda!

Kako to već biva, Lukša zatvara birc za sve osim nas pet-šest koji ostajemo do jutra.

Popili smo sve pitko, zalihe, zalihe zaliha, čak i Sambuku - što god to bilo, spalili šank, ostali bez većine vozačkih (Josipe, hvala za vožnju!)...

I drugo jutro jezivo mamurili.


By ribafish

Cijeli dan ležim uz more, hladim ruku u istom, namačem čelo, skidam cipele i čarape, sunce mi prži testise kroz samterice, Igor došo s burekom i jogurtom (jogurt 9 kuna!? Imaju i oni svog Bandića), pričamo o biti života, seksu i govnima, ostajem do sutona i vraćam punih baterija u apartman.

Proslava rođe je navečer u lounge baru Culto, lijepo uređenom, ali s preuskim separeima i bez ventilacije, tako da nakon programa, revije i par mojih priglupih riječi u mikrofon – ubijen dimom pičim još malo do mora i onda u apartman gdje u kupaonici pišam od smijeha zbog besmislice na dnu fotke.


By ribafish

Da, zabrijo sam da se firma zove Rotirka a ne Frotirka...

Činilo mi se glupo maznut ručnik na kojem piše Toni pa da mi neka nesretnica za koju godinu pije mozak – „Ko ti je ta Toni!?“

A i kako mi je bilo divno, ujutro bacam zadnji pogled,


By ribafish

Toni i Katja me vode na pašticadu i letim nazad do Zagreba i uz turbulencije instruiram Aleks kako da se ponaša na Farmi.

Kolko je luda, za deset dana je Deen na ražnju!!!

Izbacite uljeza!

By ribafish

By ribafish

Ili mu bar izbrišite taj sretni kez s face!

Eto i ulomka intervjua s Aleks koji sam ja provociro, a zapisivao Toni.

Original sa foto sessionom potražite u najnovijem broju Kulta!

„Ribafish: I, kako se osjećaš kad snimaš pictoriale? Ti u donjem rublju a oko tebe fotograf i još bar trojica kojima tu nije mjesto i koji glume da im je ustvari posao biti na setu, a u biti samo sline na tebe?

Aleks: Ajme, to je uvijek gušt. Obožavam pozirati i još više vidjeti kad fotka ispadne dobro. Imala sam priliku u karijeri upoznati sjajne fotografe koji stvarno znaju raditi čuda sa svojim makinama. A što se tiče tih koji sline, imaju i za čime sliniti. Takva sam kakva sam, volim samu sebe i gušt mi je to pokazivati. Kada bi svi ljudi svijeta mogli pokazati svoje emocije i ono lijepo što imaju umjesto da ih gomilaju unutra i ne vjeruju u sebe – ne bi bilo ratova. A i ti se nemoj ništa javljati. Za vrijeme mojeg snimanja za Kult - tebe stisne sraćka...

Ribafish:...a nervoza, znaš ono,za sreću,da slike dobro ispadnu. Nekad i nije sve tako bajno na snimanjima. Navodno si se smrznula na Hvaru.

Aleks: Istina. Početak šestog mjeseca, snimanje za Playboy, ja računala na banju, sunčanje, Havaje. A tamo puhala bura tjedan dana zaredom, zubato sunce, preledeno more i ni deset stupnjeva. Ja naravno, moram biti seksi, mazna, senzualna i nasmijana... Duša mi se smrznula, stari, na svakoj sam slici naježena k'o Piko Bodljić, a do zalaska sunca sam skroz poplavila od hladnoće.
Ribafish: Samo dok ne vidiš Tončijeve u Kultu. Bez čega ne bi mogla živjeti?

Aleks: Bez seksa. Uuu, to nikako. Obožavam ga!

Ribafish: Pa kako ćeš onda pobijediti u Farmi? Već te vidim kako skačeš preko ograde nakon desetak dana s tim tvojim pogledom u očima (jako je teško gledati Aleks u oči jer kao da pred sobom imate maznu ženku leoparda,netom prije parenja op. a.)! Za koga ćemo onda navijati!? Deena?Yo?

Aleks: Pa ne toliko. Strpit ću se. Osim toga, totalno se veselim. Ja sam cura iz male sredine, sve volim raditi i neće mi biti nikakav problem tamo se snaći.

Ribafish: Ma je, pa kako ćeš bez ogledala? Svaka glatka površina s odsjajem je tvoja!

Aleks: Pa što onda? Ako ima ogledala, gledam se, ako nema – nema. Ali da će mi malo falit... Pa i je. Ali tu su i druge cure, snaći ćemo se...

Ribafish: Pa prema tračevima i nije baš da se ljubite?

Aleks: Joooj, nemoj mi o tračevima. Da je deset posto od tih priča istinito imala bih rep, rogove, četu dječurlije i dvije plantaže pokraj Medelina. Imam curke iz tog miljea s kojima sam bolja i one s kojima se viđam i radim s njima. Kao da je svih jedanaest igrača u nogometnoj ekipi nabrijano na istu spiku i slušaju isti CD... Imam svoj život, svoje užitke a najsretnija sam kad sam s Jelenom Orešković jer se potpuno preklapamo. Ona je genijalna.

Ribafish: Zašto ljudi tvrde da su manekenke glupe?

Aleks: A imaš likove koji bi te nakon revije htjeli nabrzaka baciti u krevet, a kad im cure kažu da im to ne pada na pamet, takvi nesretnici krenu širiti tračeve. I to ti je sve. Ima cura koje su prokleto pametne, mudro su ulagale i žive k'o bubreg u loju (Elle, Kate i ostale), neke kojima je baš gušt živjeti od toga, a i naravno, neke koje ne uspiju.

Ribafish: Neke se uspiju bogato udati, najčešće za nogometaše. Kako gledaš na to?

Aleks: Vidiš li nekog nogometaša oko mene?

Ribafish: Nego, imaš 27 godina, piješ, pušiš, tulumariš... Do kad tako?

Aleks: Gledaj, ne želim s pedeset godina shvatiti kako neke stvari nisam probala kad sam htjela niti ih probati tada kad neću moći uživati u njima. Mlada sam, vesela, kad me nešto zaintrigira ili lupi - to i napravim. Cijeli svijet je moj, radim što hoću. Ne želim jednog dana u pedesetoj s unučičem na koljenima lupati glavom što nisam išla u reality show, a mogla sam. Jedan je život. Pošteno zarađujem, sama sam svoj gospodar, idem se zezat. A koliko sam luda, lako ću i pobijediti! Glasajte za mene!!!

Ribafish:Naravno da ćemo glasat. Između gledanja tebe i Stefani ili gay brothera, mislim da ćete biti u finoj prednosti. Reci mi jednu stvar. Nisam homić, ne želim se eksponirati i nemam pojma o odijevanju – mogu li biti stilist?

Aleks: Nisi gej? Teško. Iako ih ja obožavam i cijenim kao i sve druge meni drage ljude i prijatelje - oni ti imaju svoje klanove i teško bi se tu ušuljao...

Ribafish:Onda frendli savjet, kad već imaš tako divne cice, nemoj nosit majice koje ti otkrivaju LEĐAAA!

Aleks: Primljeno na znanje. A jelda su prekrasne? Glumičić je napravio remek-djelo. Zahvalna sam mu do smrti.

Ribafish: Mogu probat?

Aleks: Ne.

Ribafish: Toni, daj pivu... Hvala Aleks!!!“

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv