Marketing
Aleks Grdić i ja u avionu na 10.000 metara - drugi rođendan Kult magazina, Dubrovnik, 29.2.2008.
Dubrovački Kult Magazin slavio je u petak drugi rođendan.
Glavni urednik, Toni, zvao me na party.
A kad Toni (čovjek koji je objavio dva moja intervjua, a o njemu imam mišljenje kao nevjerojatnom radniku, borcu, poštenjaku i genijalcu, koji ima toliko entuzijazma da bi da živi u Zagrebu već imao svoju zgradu) pozove na party - e to se ne odbija.
Od prvog broja i Aide Šipčić do zadnjeg - kojem će na prvoj strani bit Aleks Grdić, prošla su velika 24 broja, a Toni se još uvijek ne da i najavljuje nove radne pobjede.
A Riba se slikaje s komadimaaa!
U četvrtak sam doletio u Dubrovnik Kroacija erlajnsom, i uz čašu vode i slankasto-suhonjavo-odvratni paprenjak, nakon pedesetak minuta iz oblaka i mirisa smoga sletio na sunce i miris mora.
Toni
By ribafish
me iskipao u apartman Toni (nije njegov) kod Dube, baš kao i pretprošle godine (prošle nisam mogo od posla), niti 30 metara od mora, pa sam nakon cugice odhopsal solo šetat uz obalu.
Bokte, kak to godi.
Kak je to divno.
Onaj jod, borovi, sve podvrste citrusa, mažurani, metvice, origani, ružmarini, oleandri, bugenvilije...
Ko kad pomirišiš prste pol sata nakon seksa ili sat nakon janjetine ili ćevapa.
Šećem, tražim plažu di ću se sutra doć zavalit, gledam, upijam, razmišljam.
Slikam more.
By ribafish
Ne možeš profulat tu ljepotu.
Kaj god okineš – mir, bonaca, ljepota.
Dobro, uvijek se nađe iznimka
By ribafish
– sori, tu sam sretan jer sam prvi put ove godine osjetio sol...
Čak sam i na fuševe zaboravio.
Prekrasna skrovita mjesta za iznenadni kviki naglo zamjenjuje predivna plaža imenom Copacabana s dva tobogana i pogledom na magistralu i kvaziumjetnički most u daljini.
Birc ne dela, do dućana tjedan dana hoda.
Putem skupljam dokaze kako je u Dubrovniku mrtva sezona,
By ribafish
By ribafish
Ne kužim zašto iko ubija mačke, zašto ih baca u more i zašto Dubrovčani po tri dana ne čiste leševe koji isplivaju na obalu...
Ali unatoč mrtve sezone, i u pol dva ujutro Stradun bruji.
By ribafish
Ljudi, kako ja taj Stradun obožavam...
Idem okolnim putem prema apartmanu i zalutam.
Konačno, kad se već spustio mrak, kupujem pivce, sjedam kraj mora i pričam, malo s pokojnim didom, malo sa svevišnjim ili svevišnjom, whatever, malo sam sa sobom a stalno s morem.
By ribafish
Evo, da mi neko ponudi 15.000 kuna, mobitel i auto, sutra bi odselio na more...
Odlazim se spremit za večeru, Toni i supruga Katja (zgodne ove Konavljanke!) skupljaju me pred rezidencijom s pogledom na palme i oleandar, u autu čekamo pol sata Aleks Grdić te pičimo u brdo do Bosanke i Konobe Dubrava na večeru.
Gazda Lukša nas gazi smokviškim vinom i janjetinom ispod peke i završavamo u njegovom bircu Casablanca.
Nalazim se s Igorom, greškom koja je greškom otišla delat iz Zagreba u Dubrovnik i zbog toga stalno nekaj jamra iako mu je fantastično, pa ločemo li ločemo, pa bježimo u birc do Casablance imenom Ludwig gdje nailazimo na trećeg Mensaša – Tea.
Slikam se budućnošću hrvatskog revizorizma pokraj zida na kojem je moja slika u donjem rublju
By ribafish
iz Klika (a ego rasteee), drmamo pivce i idemo malo podjebavat Aleks koja je okružena živim zidom frajera.
Žena je luda, loče više od svih nas zajedno, i da ne melje na mobitel 80 posto dana, bila bi zakon!
Pa se moramo slikat jer je zgodna.
By ribafish
Jako zgodna.
Čak si i ja djelujem korektan pored nje.
Dobro, ne baš uvijek...
By ribafish
Glupih li faca, majko mila.
Dobro da nam sline ne teku...
Imao sam play of the night jer nisam vjerovao kolko Aleks može popit, a kako žena uz cugu dere i Tic-Tac, ja zabrijo da su joj bomboni umočeni u LSD, pa sam joj ukro jednog kad je otišla telefonirat i ispo glup.
Dođete li u Casablancu, obratite pažnju na ludog konobara koji pjeva, pleše i pod*ebaje pola birtije! Legenda!
Kako to već biva, Lukša zatvara birc za sve osim nas pet-šest koji ostajemo do jutra.
Popili smo sve pitko, zalihe, zalihe zaliha, čak i Sambuku - što god to bilo, spalili šank, ostali bez većine vozačkih (Josipe, hvala za vožnju!)...
I drugo jutro jezivo mamurili.
By ribafish
Cijeli dan ležim uz more, hladim ruku u istom, namačem čelo, skidam cipele i čarape, sunce mi prži testise kroz samterice, Igor došo s burekom i jogurtom (jogurt 9 kuna!? Imaju i oni svog Bandića), pričamo o biti života, seksu i govnima, ostajem do sutona i vraćam punih baterija u apartman.
Proslava rođe je navečer u lounge baru Culto, lijepo uređenom, ali s preuskim separeima i bez ventilacije, tako da nakon programa, revije i par mojih priglupih riječi u mikrofon – ubijen dimom pičim još malo do mora i onda u apartman gdje u kupaonici pišam od smijeha zbog besmislice na dnu fotke.
By ribafish
Da, zabrijo sam da se firma zove Rotirka a ne Frotirka...
Činilo mi se glupo maznut ručnik na kojem piše Toni pa da mi neka nesretnica za koju godinu pije mozak – „Ko ti je ta Toni!?“
A i kako mi je bilo divno, ujutro bacam zadnji pogled,
By ribafish
Toni i Katja me vode na pašticadu i letim nazad do Zagreba i uz turbulencije instruiram Aleks kako da se ponaša na Farmi.
Kolko je luda, za deset dana je Deen na ražnju!!!
Izbacite uljeza!
By ribafish
By ribafish
Ili mu bar izbrišite taj sretni kez s face!
Eto i ulomka intervjua s Aleks koji sam ja provociro, a zapisivao Toni.
Original sa foto sessionom potražite u najnovijem broju Kulta!
„Ribafish: I, kako se osjećaš kad snimaš pictoriale? Ti u donjem rublju a oko tebe fotograf i još bar trojica kojima tu nije mjesto i koji glume da im je ustvari posao biti na setu, a u biti samo sline na tebe?
Aleks: Ajme, to je uvijek gušt. Obožavam pozirati i još više vidjeti kad fotka ispadne dobro. Imala sam priliku u karijeri upoznati sjajne fotografe koji stvarno znaju raditi čuda sa svojim makinama. A što se tiče tih koji sline, imaju i za čime sliniti. Takva sam kakva sam, volim samu sebe i gušt mi je to pokazivati. Kada bi svi ljudi svijeta mogli pokazati svoje emocije i ono lijepo što imaju umjesto da ih gomilaju unutra i ne vjeruju u sebe – ne bi bilo ratova. A i ti se nemoj ništa javljati. Za vrijeme mojeg snimanja za Kult - tebe stisne sraćka...
Ribafish:...a nervoza, znaš ono,za sreću,da slike dobro ispadnu. Nekad i nije sve tako bajno na snimanjima. Navodno si se smrznula na Hvaru.
Aleks: Istina. Početak šestog mjeseca, snimanje za Playboy, ja računala na banju, sunčanje, Havaje. A tamo puhala bura tjedan dana zaredom, zubato sunce, preledeno more i ni deset stupnjeva. Ja naravno, moram biti seksi, mazna, senzualna i nasmijana... Duša mi se smrznula, stari, na svakoj sam slici naježena k'o Piko Bodljić, a do zalaska sunca sam skroz poplavila od hladnoće.
Ribafish: Samo dok ne vidiš Tončijeve u Kultu. Bez čega ne bi mogla živjeti?
Aleks: Bez seksa. Uuu, to nikako. Obožavam ga!
Ribafish: Pa kako ćeš onda pobijediti u Farmi? Već te vidim kako skačeš preko ograde nakon desetak dana s tim tvojim pogledom u očima (jako je teško gledati Aleks u oči jer kao da pred sobom imate maznu ženku leoparda,netom prije parenja op. a.)! Za koga ćemo onda navijati!? Deena?Yo?
Aleks: Pa ne toliko. Strpit ću se. Osim toga, totalno se veselim. Ja sam cura iz male sredine, sve volim raditi i neće mi biti nikakav problem tamo se snaći.
Ribafish: Ma je, pa kako ćeš bez ogledala? Svaka glatka površina s odsjajem je tvoja!
Aleks: Pa što onda? Ako ima ogledala, gledam se, ako nema – nema. Ali da će mi malo falit... Pa i je. Ali tu su i druge cure, snaći ćemo se...
Ribafish: Pa prema tračevima i nije baš da se ljubite?
Aleks: Joooj, nemoj mi o tračevima. Da je deset posto od tih priča istinito imala bih rep, rogove, četu dječurlije i dvije plantaže pokraj Medelina. Imam curke iz tog miljea s kojima sam bolja i one s kojima se viđam i radim s njima. Kao da je svih jedanaest igrača u nogometnoj ekipi nabrijano na istu spiku i slušaju isti CD... Imam svoj život, svoje užitke a najsretnija sam kad sam s Jelenom Orešković jer se potpuno preklapamo. Ona je genijalna.
Ribafish: Zašto ljudi tvrde da su manekenke glupe?
Aleks: A imaš likove koji bi te nakon revije htjeli nabrzaka baciti u krevet, a kad im cure kažu da im to ne pada na pamet, takvi nesretnici krenu širiti tračeve. I to ti je sve. Ima cura koje su prokleto pametne, mudro su ulagale i žive k'o bubreg u loju (Elle, Kate i ostale), neke kojima je baš gušt živjeti od toga, a i naravno, neke koje ne uspiju.
Ribafish: Neke se uspiju bogato udati, najčešće za nogometaše. Kako gledaš na to?
Aleks: Vidiš li nekog nogometaša oko mene?
Ribafish: Nego, imaš 27 godina, piješ, pušiš, tulumariš... Do kad tako?
Aleks: Gledaj, ne želim s pedeset godina shvatiti kako neke stvari nisam probala kad sam htjela niti ih probati tada kad neću moći uživati u njima. Mlada sam, vesela, kad me nešto zaintrigira ili lupi - to i napravim. Cijeli svijet je moj, radim što hoću. Ne želim jednog dana u pedesetoj s unučičem na koljenima lupati glavom što nisam išla u reality show, a mogla sam. Jedan je život. Pošteno zarađujem, sama sam svoj gospodar, idem se zezat. A koliko sam luda, lako ću i pobijediti! Glasajte za mene!!!
Ribafish:Naravno da ćemo glasat. Između gledanja tebe i Stefani ili gay brothera, mislim da ćete biti u finoj prednosti. Reci mi jednu stvar. Nisam homić, ne želim se eksponirati i nemam pojma o odijevanju – mogu li biti stilist?
Aleks: Nisi gej? Teško. Iako ih ja obožavam i cijenim kao i sve druge meni drage ljude i prijatelje - oni ti imaju svoje klanove i teško bi se tu ušuljao...
Ribafish:Onda frendli savjet, kad već imaš tako divne cice, nemoj nosit majice koje ti otkrivaju LEĐAAA!
Aleks: Primljeno na znanje. A jelda su prekrasne? Glumičić je napravio remek-djelo. Zahvalna sam mu do smrti.
Ribafish: Mogu probat?
Aleks: Ne.
Ribafish: Toni, daj pivu... Hvala Aleks!!!“
Post je objavljen 03.03.2008. u 08:29 sati.