Nedjelja ujutro, Rok s mamom kod dede na rođendanu - idealno vrijeme za pospremit stan!
Suočen s hrpom ljudi koji su u imeniku pod “Adaptacija” i dolaze obić moj ćumez te se onda više ne jave, shvatio sam i da bi isti trebalo malo uredit prije nego sunce grane.
Po zadnji put u ovom obliku.
I onda sunce prerano grane i skužim fleke na prozorima, paučinu na plafonu, nešto donedavno živo iza kompa te okrenem par frendova i frendica koji si iznajmljuju čistačice:
“Čuj, ova moje je dobra, ali ti popije litru loze i pred kraj malo trga stvari po stanu. Ne, neće brlju. Samo lozu. Šibensku.”
“A gle, sad smo je promijenili jer nam je ona stara krala čarape.”
“Pa ja bi ti je preporučila, al ima ti neki tik, djeca je se boje…”
Dobro, palim komp, stavljam Flogging Molly (nema bolje mjuze za čišćenje od Iraca), sučem rukave i krećem!
13. Sitni kućanski popravci
To čak i volim.
Jes da sad na toster mogu ulovit Radio Mariju, a voda u lavabou štrca bočno po pločicama, ali je uvijek gušt obrisat zasrane ruke u (tek stavljenu na svjetlo dana, dakle – čistu) krpu, mudro klimat glavom i gledat ponosno kak si nešto obavio.
Ajde, dvaput godišnje…
U to spada i gledanje mrtve plinske peći u kuhinji – plinar na crno naplati 100 kuna za sat vremena, a tolko se razlaje da ostane sat i pol, pa naplati dva, a mene je samog strah prtljat vatrom po plinu, pa bi ga ubio i rađe se smrzavam. Uostalom, došlo proljeće!
12. Pranje balkona
Metla, mišćafl (tvrdo ili meko č!? Hilfe!), kanta vode, gurkanje metlom kroz rupicu uz obavezno ispričavanje prolaznicima ili kukavički bijeg (češće).
Gle, umrlo mi cveće na balkonu!
Pa kak, damn…
11. Peglanje
Ne peglam od dana kad sam u JNA morao speglat šulju da bi izašo van, pa je progorio, pa poludio, pa se potuko…
Umjesto toga, puno više truda ulažem u:
10. Sušenje veša
Majice se stave mokre na vješalicu, hlače tresu do ludila ili dok se s rajsferšlusom ne pogodiš u oko, pa na kvačice, a čarape i gaće objese ko kulenčići i to je to.
Košulja za sprovode, vjenčanja i TV-gostovanja se protrese, zakopča i stavi na vješalicu te potpomogne kvačicama.
9. Pranje veša
Čas poslića.
F za tamni veš, 30 stupnjeva, B za bijeli (još da je za tamni T, eheheee…) i 80 stupnjeva.
Na 90 sve pocrveni ili poplavi, zavisno od crvene ili plave plahte.
Tako da se spektar boje rublja bliži ljubičastoj, ali kako nikad ne stavljam obje plahte zajedno…
Mislim, imam ja i drugih plahata, al su ove frotirne, meke i podatne poput netom punoljetnog mulatnog flafi mufića…
Problem nastupi kad shvatiš da nisi izvadio isti na vrijeme, a voziš iznajmljenu škodu karavan na sjever od Rejkjavika pa propustiš platit tunelarinu…
8. Pranje suđa
Nikad mi nije bio problem, ali ni suđe nikad nije oprano savršeno precizno.
Glupo mi je dirat sokovnik deterdžentom kad ću ionako sutra opet pit sok, neću ni oslića ni mesni doručak cjedit, halo!?
Zato i nije baš maksimalno blistavo…
Taj deterdžent mi je nekako bljak, gorkast, peče kad uđe u oko i tak, al da pere – pere.
I učtiv sam tak da gomila nikad ne takne pipu!
7. odleđivanje frizera
Naravno da se kupovao jeftiniji fridž te 1989., pa sad mladić toči ko da smo u Jajcu četrestreće.
I nekaj smrdi od 1990.
I ne odlazi van.
Ne volim ga odmrzavat jer mu uvijek treba duže neg kaj imam vremena, pa požurujem, pa pušem fenom, pa curi di ne treba…
Trebam li spomenuti da uvijek odleđujem frizer NAKON što sam oprao podove…
Al uvijek naiđem na neku zaboravljenu hranu poput bebe ugora ili graška iz 1997. (za vatrene pratitelje bloga – još su tamo!).
6. Usisavanje
Nekih 30 godina se nismo riješili Hoovera koji je izgledao, ponašao se i smrdio kao da je auspuh od Wartburga.
Od prve plaće kopio sam malog Đubrivoja za 600 kuna i za sad fercera.
Kupio sam i lavandu u tuljcu i sad znam to prosut na pod pa usisat, pa dalje usisavat pa mi stan smrdi ko kad u Kliu otvorim borić do pol.
Frend kupio usisavač na vodu za 13.000 kuna.
Drugi frend na vodu, filter za grinje, turbo pročiščivač ozona i mini bojler za 15.000.
“Gle buraz, treba ti par sati da očistiš stan, al kad vidiš tu vodu, ono zrigaš se i sretan si kaj to ide u zahod.”
Dobro, to stoji.
Ali otkud mi 15.000 kuna, otkud mi par sati TJEDNO i čemu pobogu sve to kad živim u centru grada di će uvijek bit i prašine i dima i ispuha i svega.
Da su bar po 5.000, već bi popušio…
Dakle, volim saugat, lupat po ormarima i kaučima i urlat uz mjuzu.
Manje se čuje falšanje…
I uvijek bi najrađe čeprko po onoj vreći kad se napuni jer znam da je nekaj važno zauvijek otišlo iz moje sobe…
5. Pranje podova
Slijedi neumitno nakon usisavanja i prokleto nervira jer:
- ona krpa za brisanje je smeđa od prošli put
- nikad se ne da navuć na ono plastično koje je zasrano od golubova jer ga držiš na balkonu
- treba sprat onaj površinski sloj skorenog, ne ko one kuje razasute plave kose u Viledi koje peru pod onak vilinski ko da nokte od laka suše ili tjeraju prdac
- uvijek nakon usisavanja ostane neki kamičak, nakupina muca ili skamenjeni pauk koje onda trtljam ispred sebe i nikak ih nemrem skupit na krpu
- obavezno ugazim tamo di se nije osušilo pa ostane trag
4. Ribanje
Nakon pranja suđa, obavezno prsne neki masni drek na pločice.
Pa ko Gusztav krenem fleku po fleku, prvo krpicom, pa spužvicom i onda sa žicom dok ne dođem do špahera.
Dođavola…
Polijevanje, molitva, struganje.
Špaher gotov, sad pločice oko špahera.
Mrzim strugat one koje ne idu od prve pa se sav nanerviram.
Fuck.
Isuse, kolko ih je na putu do fridža…
Obavezno odustajem i trljam samo one fleke vidljive s metra.
Još malo i mogu igrat šah ko u šahovskom komentaru
3. Sanitarije
Otkako živim sam, pazim kak piškim i kak očetkam za sobom.
Tata bi plakao od sreće da to vidi.
Tolike godine truda da majmuna uvjeri kako je to fuj – i eto rezultata u trideset i osmoj!
Dobra stara solna kiselina radi čuda, kakvi cilit gang-bangovi, kakvi veniši.
Uvijek me veselilo pustit iz stare vešmašine vodu iz one donje rupe.
Uz brdo dlaka, uvijek bi bila i neka izgubljena igračka, gumb, pikula…
I onda pederi izmisle kinder-jaje…
2. Brisanje prašine
Ne bi bio toliki problem da nisam alergičan na istu i da mi se nikad ne da vadit Alanfordove, medalje, albume, knjige, ploče, cdove i sve što tako lijepo stoji na svom mjestu.
A ako kreneš pomaknut jednu stvar – past će ih deset drugih.
Jednom godišnje ipak poludim i sve prevrnem.
Osim zadnjih desetak godina…
Pao mi onaj retardirani pjumini kroz prozor, a moram 200 metara hodat oko svih zgrada do njega.
Primam donacije.
Može i rabljeni.
2. Pranje prozora
Rijetko.
Fakat rijetko se udostojim, jer polupicajzla u meni ne dozvoljava tragove i polovične uradke pa to traje i traje.
I prvo idem obrisat s krpom, pa ostanu muce, pa uzmem novine, pa zamrvim sve (nakon usisavanja), pa su mi nokti crni tjedan dana (gore od šipka).
Pa se maknem i spremim sve, a onda dođe sunce i otkrije 32 mrlje pa ispočetkaaa…
1.Posteljina
Valjda zaostatak iz JNA gdje smo morali na štopericu uvlačit sve oko onih groznih kocki za izdrkavanje desetara.
Ne volim to delat i bok.
Blažene plahte na gumicu, blaženo ljeto kad nema šlifera…
Šest sati posla, alergija od prašine, crni nokti, muskulfiber, pjumini u dvorištu, nešto sam strgo na zvučniku pa krči, zamrzio sam Flogging Molly…
Ima neko neku tetu čistačicu za posudit?
Pliiiiiiz!!!!!!!
Strgat od posla, grijem juhu i liježem.
Ovo ne propuštam. Parada pijanstva i kiča...
Kao neko ko javno priznaje da je u šest mjeseci javnog pojavljivanja na hateveu bio grozan i netelevizičan, mislim da imam pravo nabacit pokoju simpatičnu kritiku bez da se iko uvrijedi. Hvala.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dado Topić u čizmama od pol metra a kraj njega ona prekrasna sirota nesretnica bosa da bi bili znivelirani. Dobro je, sad je samo za glavu viša.
Spontane sestre Valiant s jezivim šiškama. Konačno simpatične face. Dobro, ona s gorim glasom je lepša. To ide tak…
Nikolina Pišek kao sporedni lik iz pušione Denisa Lalića s očima na pol koplja
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dye and the colors - Zažmirim
Ne čuje se niti razumije kaj pjevaju, srećom pa se backvokalici fino vidio venerin brijeg kroz hulahopke boje vulve.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Hari Rončević - Ležim na suncu
Pjeva on tako i sjedi dok oko njega skakuću dvije dobre u zlatu i kožnim bisagama. Bekvokal ima dobar pušap. Šteta što je mama s njom. Da se pjesma zove sjedim na suncu, valjda bi ležo...
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Emilija Kokić - Anđeo
I tada umre kamera… Teta fakat lepo zgleda za svoje godine. Šteta što je ona iz Vjerujem u ljubav već bila bosa prije nje. Opa! Pantomimičar! Ne, duh! Pekar? Je, hiće brašno! Ljepše je slušat veš mašinu od pjesme. Praznu...
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prva liga i druge - Vila
Opa, crkava matrica! Mini Jelenković u majici zvjezdanih staza (pljunuti kapetan!) i tri samostanke. Nikad nisam zavolio samostanska peciva. Pjesmu valjda neće pjevati ni rođaci izvođača na svadbi u Sijeriću. Jako zgodna teta, teta s divnom kosom, stričeki manji od teta…
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Simpatične tete nisu duhovite u snimljenim prilozima, puno su bolje uživo. Tamara i Zlata…
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tamara Obrovac – Amor
Džaba divnog glasa… Kako da naši ne skuže da na evroviziji svake godine mora pobijedit nešto drukčije od onog prošle godine. Nakon ne pretjerano ženstvene prošlogodišnje pobjednice (navodno je izbjegla vojsku) ne prolazi opet ista takva. Seksi buci bekvokali.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Duško smršavio!!!!!! Pa kog ću sad…
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pero Galić - Otvori mi oči
Tip koji mi je zbog kose i mogućnosti puštanja glasa poluidol ode u komercijalu. Ko Karan nakon “Priznaj mi”. I Đibo nakon “Ne varaj me prebiću te…” Prvi simpatičan refren od početka. Fino. Dva ćelava bekvokala i majica “Vitezovi okruglog stola” – minus…
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Antonija Šola – Gdje je srce, tu je dom
Otkad smo 1997. Antonija i ja radili kao manekeni u agenciji koja je propala brzinom naših karijera – ona je sve zgodnija. I pozdravimo se kad se vidimo. I uvijek će mi biti draga. Ali dvije drvene tete s lijericama ili čime već oko nje? Tonkaaa!!!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Razlika između Fodora i Duška je da je nekad Mirko i bio duhovit. Danas to nije niti jedan, ali Duško konačno ne forsira. Fodora skidam s liste simpatičnih komentatora. Lano, oddrveni se, zgodna siii!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Gianni Gamulin – Sanjam
Svake godine dođe pet takvih pjesmi, pretežno iz neke opskure tipa Malte ili Estonije. Sva sreća da iza njega neke četiri seksi tete navode avione…Kenjam...
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Alen Islamović - Mirno spava kosa plava
Rajko se smije ko budala na brašno. Alen pjeva “Moja Milena 2”. Dva asa, jedna fudbalerka. Stopostotni hit Navodnog radija. Više bi uspio da je pjevao –“Mirno spava moja fudba, al ne spava OZNA, UDBA…”
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Nikolina pršti energijom ko komad sapuna na Antarktiku. Ko da gledaš pornić sinhroniziran na Poljski koji čita jedan narator. A tak lepa… Koja šteta.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Maja Blagdan – Zvala sam ga Anđele
Inka Praznik ne odustaje grozomornim pjesmama mučit sve žive. Interesantan tekst: “Zvala sam ga anđele moj anđele, a zvao me je anđele moj anđele…” Bekvokal je ona dobra s pušapom, ali ima pretamne noge u odnosu na dekolte.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Giuliano – Plava vještica
Kako mi je rođo njegov frend, ne smijem puno pljuvat, ali ovo je fakat loše. “Anđeli sa neba upomoć” Pa sad je Maja to pjevala. Refren nema veze s ostatkom pjesme…
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Maja Šuput – Lako zaljubljiva
Silikonska ljubičica i četiri debele sobarice. Osim jedne. Slatka reklama za jeftin Moldavski pornić. Pjesma prozračna poput haljinice. Jedna sobarica ima veće cice od ostalih. Sva sreća da snimam…
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kraljevi ulice – Romanca
Onaj s glasom Kermita ne odustaje. Čista kopija onog Tanga Passionata ili kako god, apriori simpa dida, zgodna balerina i distancirana žena lijepog glasa uz dva tipa u najružnijim košuljama epohe, da bi na kraju sve završilo kao Balašević na derneku u Dragačevu, treći dan. Ovi ko da su od Malnara pobegli… Ali svi penzići Hrvatske glasaju za njih! Pobjeđuju.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Bonaca i Nera – Tvoje oko ko more duboko
Zašto mješat kruške i jabuke ako im možeš dodat i rabarbaru. Klapa koja pjeva uz instrumente i još doda opernu pjevačicu s tremom. Za terasu Hotela Jadran uz neki one man band tipa Ivo Solo i zvuke pada metalne pepeljare na metalni stol…
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ivana Banfić – Mir
The Body hrvatske estrade i dalje ponosno nosi svoje silikone i ne zna pjevat. Četiri časne za bekvokalima valjda služe da još jače istaknu njeno fakat dobro tijelo. Pjesma? Kakva pjesma?
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kolko god Šerifovićka pjevala za radikale, ona njena Molitva od prošle godine je fakat bila pjesma i pol... Ćelavi tipovi i žene sa šiškama su in. Loša glazba je in. Ja sam out.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Apdejtam nakon Malnara!
PS:
Đoni Logan ko Stivn Sigal u negativu!!!!!!!!!!!!!
Jučer me šef ponudi čokoladom.
Inače nisam neki ljubitelj.
Čokolade.
Dapače.
Mogao bi se slobodno do kraja života odreć te zubno i nepčano ljepljive smjese ulja i šećera.
Al sam jučer izždro cijeli red.
---------------------------------------------------------------------------
Jutros kad sam se zbudio, sjednem na školjku i pišnem.
Da, otkako sam stariji i teže mi se zbudit a kamoli dić.
Pa kako još usto i prekrasno stalagmitno erektiram, prvo jutarnje pišanje – prosjedim, držeći rukom Neodoljivog pritiščući ga prema dolje.
Bem ti erekciju od 80 stupnjeva, oću 75!!!
Pogledam se u ogledalo.
Umoran, zgužvan, podočnjakast, obrastao na krivoj strani glave, crte od jastuka ko škrge u ajkule...
Što bi reko DMJ, ne bi sam sebi dao kad se vidim takvog...
Šišam se brijačem, dok mi tužni paperjasti izdanci padaju u kadu.
Zakleo bih se da ih je nekad bilo više.
Ni za šaku...
Brijem se, trljam zube, delam sklekove i smješkam u špigl radeć labuda od bicepsa i budalu od sebe.
Ajde de...
---------------------------------------------------------------------------
Sve češće planem bez razloga.
Ono, kad me neko nešto pita, prvo reagiram negacijom ili napadom, onda razmislim i tek onda skužim da koji mi je penis.
To me nerviralo kod mog starog, a eto, geni proradili.
---------------------------------------------------------------------------
Prekjučer sam pojeo žlicu Rokovog griza sa svježe naribanom kruškom.
Tri sata poslije, opet sam imao svoj grkljan, a ne osinjak napučen nadrkanim Zulu-stršljenovima koji žele proslavit tijesnu pobjedu u finalu protiv hruštova.
Zašto me nakon triespete uz već postojeću alergiju na lješnjake i jabuke ulovi i ova na kruške?
---------------------------------------------------------------------------
Sve više ljudi s kojima pričam mi nametne ili glupe teme (vrijeme, pritisak, parking) ili odma krenu sa žalopojkama, pa im se pridružim.
Mrzim jadanje, mrzim tračeve.
Ja bi nešto veselo, zeku, pod*ebavanje pa makar i sebe...
Di su takvi ljudi?
Damn, upravo se jadam i tračam.
---------------------------------------------------------------------------
Ljudi moji, pa je li to moguće – pa ja postajem žena!!!
Ili ulazim u krizu srednjih godina?
---------------------------------------------------------------------------
Prije ono drugo.
Jer još uvijek ne želim davati tisuće kuna da bi lice namazao bijelom gnjecavom kremom koja će me navodno pomladiti, niti za kupnju neudobnih odjevnih predmeta koje ne uzimam radi sebe nego da bi druge žene bile ljubomorne kako te štikle meni lijepo stoje pa da će si sad one iziritirane morati kupiti još skuplje a možda se i frajeri na to pale.
E pa ne pale.
---------------------------------------------------------------------------
Jutarnji, danas, zadnja stranica:
«Engleski profesor matematike i tjelesnog Tom Wates izmislio je stolicu na kojoj se ne može ljuljati, jer godišnje u Velikoj Britaniji u bolnici zbog pada sa stolice završi 7000 učenika.»
a) Matematike i tjelesnog? Halo!?
b) Tom Waits?
c) 7000 motoričkih debila, ili imaju beton umjesto parketa?
---------------------------------------------------------------------------
Jutarnji, danas, zadnja stranica 2:
«Australac slika portrete penisom... Sam sebe naziva Prickasso!«
Ajde, konačno jedno muško koje sigurno pospremi alat nakon posla.
Ali i nosi posao doma...
---------------------------------------------------------------------------
A sad tri vica od kojih je samo jedan loš i moj!
Na koju bi adresu Krleža smjestio Obamu?
Baraka 5b
Kako se na ruskom kaže vazelin?
Karamazov
Napušen ko zvjer, James Bond bari plavušu za šankom...
“Hi. I'm Bond, James Dean.”
---------------------------------------------------------------------------
Idem danas skakat za Rokom po gradu, yesss!
Čovjek obožava uzbrdice, pokretna vrata te lopsice-hopsice.
Ali ne bilo kakve.
Gdje mogu kupit lopsicu-hopsicu na ljudsko oko koja svijetli plavo kad ju hitiš jako u pod ili tatinu tintaru?
Fala!
Dok iščekujem da Bobika pošalje grupne slike pobjede iz Orahovice s gostovanja Čačinaca te pripadajućih im Alkosa, lagano upadam u dedlajn i depru kaj je vani tak šljiva.
A pred tri godine u ovo doba sam se pentro po Egiptu...
Vid me, isti Laro Kroft.
By ribafish
Tamo sam uz predivne krajolike i hramove doživio i nevjerojatno drukčiju kuhinju (batak od goluba je najbolji, a i on je ko cica one kaj vodi Exspluziv – taj Ivanišević fakat ne zna birat) na koju se nikako nisam pelcao.
Pa sam u Kairu zbriso u Mekdonalds.
I nakrko se ko kralj onih bijednih, gejšino-stopalo-s-paltfusom mizernih mini hamburgerčića bez okusa boje i mirisa i onda tri dana kakao crno i tvrdo.
Što je svejedno bilo bolje od onog začina (mislim da se zove Khamun) kojeg Egiptosi posipaju po svemu, od riže do šnenokli, pa je osjećaj ko da ženu ljubiš u usta nakon što si joj oblizo parfem s vrata...
---------------------------------------------------------------------------
U rujnu 1989. Godine krenuo sam kao i hrpa svježe ošišanih i od oproštaljki mamurnih srednjoškolaca na dug put ka jugu Srbije.
Na pola puta čekali su me frendovi s mora Gile i Goran i odveli u beogradski Mekdonalds, što sam ja dočekao s istim žarom i divljenjem kao kad sam 1983. bio odveden prvi put preko granice, a mama mi u Trstu kupila limenku Fante.
Koju sam pio tri dana i još godinama koristio kao posudu za olovke.
Kako je i tamo to bilo friško, gužva je bila neopisiva.
Mislim da je Gile rekao – «vidi bre, Gazimestan», ja sam izbjegavajući laktove i masu izlazio van, zaključio da ima više plastike nego mesa, bio općenito razočaran te pitao Gileta da što mu je to Gazimestan.
Šest mjeseci kasnije, vjerojatno na današnji dan ili bar blizu, moja je kasarna pod uzbunom odmarširala do granice Kosova i Albanije (Vakula je u drugom kamionu bio veza, ja dizo i ukopavo topove veličine mamutove punice, sunce mu sretno...), pritom prošla preko dotičnog Gazimestana.
I kroz ružni sam zimski dan držeći ručno zastavicu na vrhu kamiona na -10 gledao sav jad i bijedu prirodnog siromaštva te tadašnje pokrajine, a od nedavno i države, svu međusobnu mržnju lokalnog stanovništva, bosonogu prljavu dječurliju i napaćene djedove s dijelovima kućanstva koje su u bescjenje prodavali izlažući ga na prljavim plahtama pred vlastitim kućama.
Srbi iz jedinice (baterije) su mi pričali kako sve Šiptare treba pobit ili bacit nazad u Albaniju jer je Kosovo uvijek bilo Srpsko, Šiptari mi se povjeravali da će Kosovo kad-tad biti samostalno i da im Srbi rade odvratne stvari dugi niz godina...
Ja sam bio mali debeli razmaženi purgerčić-pankerčić i nisam imao blage veze o čemu oni pričaju.
I htio doma gledat tekme i čitat krimiće i stripove.
----------------------------------------------------------------------------
Bio sam nekih petnaestak dana na planini iznad Uroševca, držo neku polustražu s puškom bez metaka po noći na -20.
Ukralo mi prvi dan pastu za zube.
Drugi dan četkicu.
Kupanja nije bilo 18 dana.
Htio sam mami, mame mi.
Bio sam u totalnom bedu, dvadesetak kila lakši od zadnje poštene klope - onog Meka u Begešu.
-------------------------------------------------------------------------
Kako to i obično biva, pamtim dvije anegdote iz tog tako dugog razdoblja.
Onu s masturbiranjem na požarstvu, kad sam dežurao vani u voznom parku među kamionima, pa iz očaja što nije prošlo ni pola vremena, a ja se smrzo ko zeko, išao bacit očajnički drk.
Pa taman pred kraj (jedva ga našo kroz trosloj bokserica od doma, dugih SMB gaća i nedjeljnog izdanja Borbe – sjajan izolator) neko naišo, a ja hop na drugu stranu i pljuc na gumu od FAP-a.
To bilo u 1 ujutro, ja došo na smjenu u 6, a tamo na gumi – siga!!!
-----------------------------------------------
Druga anegdota i nije anegdota nego više scena iz Tarantina.
Sjedim ko Mirko u žičanoj graničnoj ogradi visokoj tri-četiri metra.
Žica sa sjevera i juga.
Snijeg pola metra, četiri i pol ujutro i opet minus dvadesetak.
Testisi pod pazuhom, vadim bajunet, sklapam bajunet i brojim sekunde do povratka u iskopanu rupu u zemlji i pokrivenu šatorskim krilom u kojoj se već gužvaju šestorica tipova a ima mjesta za četiri.
Čujem škripanje snijega, podignem pogled, a tamo sitni tip grubih crta lica u nekakvom ovčjem kožuhu i polovicom janjeta na glavi.
Userem se ko kolibri i pokušavam dić bajunet al nemrem od straha.
Frajer stane na metar od mene i pogleda me u oči.
Zastane kao dijete koje se pokušava sjetiti recitacije i kaže: «Srbin, je*em ti majku!»
Ja se, zmoto, uštipnem bajunetom i izbezumljen kažem. «A!?»
Tip ponovi, ogledavajući se lijevo i desno: «Srbin, je*em ti majku!»
Gledam ga i ne vjerujem, srce pucketa ko kokice...
«Ali, ali, pa ja nisam Srbin, ja sam Hrvat!»
Ritmom pokvarene ploče, zaključujete da od tipa koji ne zna ni srpski ni hrvatski osim tih pet nabiflanih riječi - dobivam sljedeći odgovor: «Srbin, je*em ti majku!»
Spuštam svoju jadnu Papovku zahrđale cijevi, čistim snijeg sa šljema, dižem se s kamena i da ću mu na engleskom objasnit kako je moja jedina majka jedna divna osoba i da se možemo nas dva pomlatit al da prestane srat i da je više ne spominje, kad me čovjek pogleda, oči mu narastu ko mjesec, zaurla i počne trčat paralelno uz žicu.
Ne kontajuć što ga na meni osim podočnjaka i zadaha može prepast, gledam u čuđenju i nevjerici za njim, a onda mi na metar od nosa projuri – vuk.
Vjerojatno gladan.
Definitivno gladan.
I tako gledam uživo scenu iz “Nu zajec, pagadi” i sjednem nazad na kamen ni ne sluteć da zarađujem pritom svoj prvi hemeroid.
Da sam Dilan, bio bi bi i usnu zasviro da mi se par dana prije od hladnoće nije sljepila za istu …
------------------------------------------------------------------------------------
Jučer Srbi u prosvjedima da ima da im se vrati Kosovo - razbili beogradski Mekdonalds…
Kao da se naljutiš na Meksikance pa razbiješ kineski restoran…
Neko je mudro napisao da ga je strah od sukoba, nemirenja, osveta, buktinja, svega…
Neko je još mudrije napisao da je svaka samostalnost krvavo plaćena i da je najbitnije da se oprosti onima koji su ti nanosili zločine i počne prijateljska politika.
Nije li to uvijek tako kad imaš prevelike apetite?
I želiš osvojiti Karlobag da bi mogao u njemu ljetovati...
Kosovarima želim da žive u sreći, bogatstvu i blagostanju, fer i pošteno tretiraju manjine (jer su i oni do jučer bili manjina), da ih ne raseljavaju i da što prije nađu naftu jer bu im tako najlakše da se izvuku.
----------------------------------------------------------------------------------------
A uskoro slijedi reklama za moju prvu krnju knjigu!!!
By ribafish
http://www.planetopija.hr/
Prva:
Uređujem podlistak “Svijet Piva” koji izlazi u Jutarnjem.
Tamo sam pokrenuo rubriku – Najbolje Pivnice u Hrvata.
Pa sam malo stao jer dugo nisam obilazio Lijepu našu.
Daklem, ako znate neko lijepo mjesto u vašoj zgradi, kvartu ili gradu, eto Ribe s fotićem pa pijuckamo!
Druga:
“Kult Magazin”, ponos Dubrovnika i okolice slavi drugi rođendan.
Pa me Toni, Glavni i odgovorni pozvao u goste na tuluuuuuuum!.
A kako imam slobodan dan, tako sam odlučio otić busom do Albanije.
I nazad.
U jednom danu.
Da, znam…
Pregledom neta ustanovio sam da na istom jako teško možeš nać baš ono što ti paše, pa vas ovom prilikom žicam da podijelite iskustvo samnom ili mi date broj od zaove u Ulcinju ili Skadru.
Dakle, da li od Dubrovnika ić u Podgoricu ili Ulcinj i kako dalje?
Gdje uopće ima raspored buseva DU-CG?
Gdje da nađem crnogorski raspored buseva?
Kako od tamo dalje?
Gdje dalje? U Skadar, ili?
Pošto je viza?
Imate kakvih želja osim Skenderbeja starog 140 godina i da se vratim s oba bubrega?
Falaaa!
----------------------------------------------------------------------------------
PS: Džaba ljudi pljuvali po Cebepuhu kad maca ovak zgleda.
By ribafish
Bokte… Da se smrzneš…
A ak se volite smrzavat i pit ledenu finu pivu u igluu odite u Heineken Ice Bar na glavni kolodvor!
Nažalost, nema Eskimki… Samo moj najdraži Šule
By ribafish
i pokoja zvijezda iz firme s prvog kata!
By ribafish
Prvo dva nogometna vica:
Prvi:
Sjede dva penzića u birtiji usred Beograda, kad vide kako murija privodi Džajića.
Kaže jedan drugome:
“Stvarno je bio velik igrač. Vidi, još ga uvijek moraju dvojica čuvati…”
Ode poštapalica “Bogat je ko Džajić” u tutanj…
---------------------------------------------------------------------------------------
Drugi:
By ribafish
Jel to Boleta drže na klupi ili u solariju?
------------------------------------------------------------------------------------------------
Htio bih se ovom prilikom zahvaliti svom gradonačelniku koji je bez najave za novu godinu podignuo cijene vode, stanarine, ležarine, stubišne rasvjete, struje, plina, smeća, zraka koji dišem, boje lišća, itd., i tako mi omogućio da režije koje su do sada iznosile 1600 kuna budu točno 2000 kuna.
Sad ste svi pomislili da će ga ovo cinično i nezahvalno đubre prozvati i nešto mu reći.
A nije da ne osjećam ovo
By ribafish
u predjelu koji mažem factu kremom nakon začinjenije papice...
Ne, dragi moji, ne.
Ja mu samo želim ljubavi svaki dan u životu.
Ali baš svaki.
By ribafish
Jer ako bude imao više ljubavi, možda shvati da jedan grad čine ljudi koji žive u njemu, a ne da se svijet mora vrtit oko onog ko je trenutno na vlasti.
Sutra je trka na Sljemenu.
Ima li što ljepše nego na radni dan reći svom šefu da umjesto ostaneš radit ideš gledat kako neki strojevi za tisuću eura po satu rade snijeg od vode (tolko valjda ni u Kuvajtu ne troše na desalinizaciju) da bi se seksi korpulentne Austrijanke, koje vole u kameru hatevea reć i pedeset puta kako im je tu lijepo, cijelu minutu kotrljale nizbrdo u cik-cak, a navečer im u počast na Trgu pjevale zvijezde koje to nisu od 1968.
I sve to samo za 100 kuna mjesečno koliko dajem za uređenje grada.
Dobro, i pokoju crkvu u Ljubuškom...
Ali i sljedeće će se 2009. gradski oci i majke pobrinuti da na stejdž dođe neko još stariji i zvjezdaniji – Vjekoslav Jutt, Paul (Tut)Anka(mon), Vanča Kljaković, Duo Pegla, Muzika iz serije Sandokan, Grupa 777 ili Mozartov duh bez sjekire...
Gradonačelnik mi je lijepo rekao da mogu otići iz svog rodnog grada ako mi je preskupo, baš kao što je on vjerojatno onomad otišao iz svog.
Pa zato i idem.
Odoh na tekmu u Čačince među divne normalne ljude koji nisu upali u ovaj prokleti malograđanski velegradski žrvanj.
Snježna Kraljica je passe, Bobika kolji prase!
Zamišljam si kako bi bilo da dođem u Čačince, postanem gradonačelnik, dofuram 50 Purgera sa sobom, otpustim sve Čačinčane i dam sve poslove svojim ljudima, sagradim podzemnu garažu i zgradu osiguranja na mjestu crkve, asfaltiram dječja igrališta, počnem naplaćivati parking i napravim oveći teren za podvodni polo na rižištu za nilske konje (tradicionalni slavonski sport), podignem cijene svega i kažem ljudima da mogu odselit u Zagreb ako im je skupo jer sam im ja donio napredak?
I otvorim dobrotvorni telefon za gradnju nove bolnice, 18 kuna plus pedeve...
Al mislim da ću se ipak samo napit.
By ribafish
Koja sreća da Zagreb ima Milana, da su na vlasti oni koji idu dalje do sad bi se sigurno nakrali...
By ribafish
Dajte mi da parkiram, dajte mi više igrališta, zelenila, bazena, parkovaaa!!!
Neću banke, neću osiguranja!
Kakav narod...
Eno piše na Indexu da je Serverina negdje u Srbiji pjevala neku četničku pjesmu razdraganim gostima.
Pa je menažder ublažio da to opće nije bila neka strašna četnička nego simpatična narodna pjesmica, a da je pjevala i Lepe ti je Zagorje zelene.
Pa se Seve našalila da se nije seksala tri i pol mjeseca i da ne zna što pjeva.
I svi se nasmijaše.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Podsjeća na onu zgodu kad je jedan tip koji uvijek kasni standardno zakasnio na sat profesorici Hrvatskog.
Ona ga kao i obično pita, Magdaleniću, zašto kasniš?
On kaže - puko jarbol na devetki.
Ona ga ni ne pogleda i kaže, dobro, dobro, nemoj drugi put...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Dakle, prvi zaključak - nikom niš, zaboravit će se, ona je ipak Seve a ovo je samo Hrvatska.
Drugi i kompleksniji zaključak u kojem zahtijevam i vaše mišljenje - ako je nakon tri i pol mjeseca počela pjevat četničke a da ne zna da su četničke, šta će tek pjevat kad jednog lijepog dana zatrudni pa se neće seksat godinu i više?
Lili Marlen?
Dojčland Dojčland iber ales?
Grkinjo znaj, ne želim po...?
Hirošimo povišću pritrujena?
Ustani Kane Kublaju?
--------------------------------------------------------------------------------------------------
I tako se razvila nova glazbena grana:
Srbi imaju Turbo folk, Hrvati - Masturbo folk!!!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Jel znate šta Švabe pjevaju kad im njihov prvak pobijedi na svjetskom prvenstvu u pecanju na vodama stajačicama?
Dojčland Dojčland iber Alas!!!!
Sinoć sam na Septici konačno stisnuo ruku legendi bloga, kralju grada koji nikad neće biti Divčibare, drugu, poeti i prijatelju po boci – Paji Pakšuu!
Nikad mu meću oprostit što me odveo u prvi red a ja znam samo 4 refrena od Govnara Smrti, Bumušku Kušlua i ekipe (rukovao sam se s bubnjarom i gitaristom!), pa sam mudro zauzeo mjesto u pozadini s četom prekaljenih Ksetovaca i u miru ispijao pivice.
I dero se "režem vene režem vene prerezo sam ruke, režem noge režem boge skraćujem si muke..."
Zakon!
---------------------------------------------------------------
Danas je opet bio jedan od onih dana kad kažeš nešto super smješno samom sebi, a to ne kuži niko od okoline.
Al si si sav sretan jer znaš da nisi zakržljo.
Dakle, napadne me frendli jedna poznanica na poslu da što imam protiv pasa.
Ja kažem da nemam apsolutno ništa, ali mi ih je žao ako moraju bit zatvoreni u 12 kvadrata sobe deset sati dnevno umjesto da trčkaraju okolo.
Ona meni da bi svako trebao imat psa i da je to plemenito i melj i truć i bla...
Ja kimam glavom i sve da ću zbrisat, a ona kaže – „Dobro, a ako bi baš morao imat psa, koja bi to bila pasmina?“
Ja ponovim – „Ako bi morao?“
Ona kaže da.
A majstor kaže – „Mastif!“
"Ako moram – mast if, ono, kužišaaahhahhahahah..."
Nije skužila.
Niko ne kuži moje viceve, šmrc...
Mislim da pucam.
----------------------------------------------------------------------------
Ako može Bego imat Begizme, mogu i ja uvest Smiljizme i Dinizme.
Divno li je imat dva takva luđaka kraj sebe!
Smiljizmi 1.
DMJ, Von Smile i Ribafish sjede na pivici, a kraj njih prođe nešto vitko, plavo, blajhato, dugonogo, štiklasto u minici i s oblakom parfema.
Svo troje prekinemo mljet i "kao po komandi" čeznutljivo pogledamo za njom.
Ribafish: „Ma, to se sigurno loše *ebe.“
Smile: „Ja bi to loše *ebo...“
Dinizmi 1.
Prolazimo fašničkim Samoborom DMJ, Rok i ja, kad vidimo štand za stambene kredite sa sloganom: „Stanovi s karakterom“.
DMJ: „Baš bi si kupio jednu drsku garsonjeru!“
--------------------------------------------------------------------------
Želim vam vaki vikend!
By ribafish
Izdo sam knjigu!!!
Dobro, esej.
U biti, napiso sam esej u knjizi koja će izać za tjedan dana i sigurno postat
By ribafish
Za sad sam još malo zbunit, ali sve ćete saznat uskoro.
Ode Ribi jumf!
-----------------------------------------------------------------------
Jučer u 15.00 zvoni mob:
“Riba oćemo u Split na tekmu, buraz vozi, treba samo pit i urlat!!!”
S tugom u glasu odgovaram, da nemrem jer imam ugovoren sastanak za novi fush.
Naporan (desetak dana po tri do pet sati šljake) ali i dobro plaćen, što mi se rimuje s novom kuhinjom koju već vidim u snovima.
Dobro, bar dvije police…
I ne odem, i grizem se, i pojeo bi si desno jaje, i jedva zdržim do prijenosa i nerviram se ko pseto, i onda ono…
Ubiše nas.
-----------------------------------------------------------------------
Pola sata sjedim i razmišljam.
Nervira me i spori stari Šimić, i stalno vraćanje lopte Pletikosi, i balkanizam prokleti primitivni pri komunikaciji sa sucima (linov sindrom), i debilno ponašanje obrane u našem kaznenjaku kad naši hrvači uvijek hite po trojicu napadača na pod, što će svaki mormalni sudac sudit bilo gdje osim na Poljudu ili Maksimiru, i aaaaaaaaaaaaaaaaargh…
Ali kako je Vjevo mudro rekao da je pola sata tugovanja nakon poraza sasvim razumno vrijeme, zaključujem da je bolje da se to dogodilo sad nego protiv Austrije i hićem se na fush.
-----------------------------------------------------------------------
Molbica.
Nemojte mi molim vas slat forvarduše o udomljavanju pasa i mačaka jer sam alergičan na mačju dlaku, a pas kojeg bi udomio bi krepao od samoće i tuge nakon tri dana.
Ali ako nastavite, poslat ću i ja vama jednog od ovih siročića na udomljavanje
By ribafish
Neko bi to ovako formulirao!
By ribafish
A mogo bi se i naljutit!
By ribafish
Nekad mi je drago što sam u osnovnjaku morao naučit čitat ćirilicu.
Rijetko doduše, s obzirom na muke, ali kad ovakve stvari vidim…
By ribafish
By ribafish
By ribafish
Je li im Bugarin predsjednik kućnog savjeta?
By ribafish
Zanimljiv naziv manifestacije
By ribafish
-----------------------------------------------------------------------
Danas u 21.00 u Ksetu je Septica.
To je ovo
By ribafish
Detalji kod Paje na blogu
Ko ne dođe, ko mu kriv!
Pusaaa!
By ribafish
S Majkom svoga djeteta nažalost sve rjeđe pričam.
Otkako je nakon prvog dana trudnoće postala sasvim druga osoba, Rok izašao, a ono 'nešto' ostalo u njoj, naše konstruktivne svađe su se pretvorile u takve svađe da me ona izbaci iz stana čim ja kažem svoje mišljenje o nečemu, makar to bila boja pločica u zahodu.
Neki dan smo se baš bili sukobili oko jastuka za 700 kuna ali, ta-daaam, ovaj put nije bilo ni suza ni mojeg psovanja u bradu dok silazim po stepenicama.
Jessss! hurrra! To!!!
MIr! Konačno!
Ili je to možda bilo zato što nisam do kraja rekao svoje mišljenje i jer imam neku kočnicu?
Čudno mi je što mi je kod moje bivše baš zakon bilo to što se njoj može reć sve o svemu, dobit feedback i još saznati par korisnih informacija.
Ono što nikad nisam uspio naći i dobiti kod nijedne druge žene i zbog čega mi je ona bila plafon, tavan, nebo...
No, to je već jedna sasvim sasvim druga priča.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Miha je jučer, naime, spomenula i nešto bitno, nešto o čemu već duže vremena razmišljam i konačno smo se nakon ohoho vremena u nečemu složili.
Zagrebačkim trudnicama (cesta mog života teče) treba nova rađaonica, bombardirani smo sa svih strana.
Snimljena je jaka reklama i apelira se na stanovništvo da svojim doprinosima (poziv šest i nešto kuna) da pare iz svog džepa.
Za nešto što bi trebao osigurati neko drugi.
Sramota je i za državu i za grad da se svijetu pokazuju onakvi kadrovi raspadnutih soba i mahovinastih zahoda, a oni se slikavaju, smješkaju, putuju i voze limuzinama.
Meni samo nije jasno zašto ni grad ni država ne poduzmu ništa da bi se to sredilo, nego se pederski žica lova od pretplatnika i raje i puca na njihove emocije.
Zašto Bandići i slični (Šarinić se usudi tražiti od grada Samobora da mu plati zemljište za vikendicu!?) ulažu u benzinske pumpe, garaže, stadione i slična (doduše – isplativa, ali ne svima nego samo njima) sranja, a trudnice idu doma s lišajevima i kugom.
I ne kužim koja je fora uložit u osmišljavanje toga dva milijuna kuna, reklamiranje u tisku i na bilbordima desetak, na televiziji bar dvadeset i još platit troškove estradnjacima koji baš i neće spavati u hostelu u Remetincu i jest sendviče.
I sve to ima neku logiku, i još će neki ljudi masno zaradit na tome…
Meni je to malo bljaki, vrijeđanje poštenih ljudi koji nikad neće sjediti u saboru, krasti na vlasti niti biti na naslovnicama...
Vidite li bolje rješenje…
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Citat dana:
“Mogao sam raditi kao profesor, magistrirati, doktorirati, baviti se politikom, ali me to nije zanimalo.”
Mate Bulić, autor pjesme “Nije čaša kriva što je čaša”
S takvim si tekstovima i gradonačelnik mogo bit...
Poštovani.
Zovem se Mr. Riba Fish i bio sam jako dobar prijatelj pokojnog indonežanskog diktatora, gospodina Suharta.
On je unatoč tračovima da je pozatvarao milijun ljudi koji nisu mislili kao i on te da je pobio dobar dio istih, u stvari bio simpatičan i mio čovjek koji je obožavao sport.
Tako je bio pasionirani obožavatelj Curlinga, tog zanimljivog i napetog olimpijskog sporta na ledu.
I samim time štovatelj jednog od najboljih Curling klubova u Hrvatskoj, CK Čudnovati Čunjaš, navijač, čirlider, obožavatelj te mecena.
Pokojni predsjednik je za sobom ostavio desetak milijardi dolara naslijeđa, što u zlatu, što u rupijama.
Jednom sam mu prilikom za vrijeme treninga šapnuo na uho: "Suhi, koknut će te, skrivaj te pare na sigurno!"
Predsjednik se kiselo nasmiješio i poslušao me.
Ali kako je taj čovjek bio velik i divan, tako je odlučio podijeliti svoje neizmjerno bogatstvo s običnim smrtnicima.
Mudar, kao i uvijek, rekao mi je tako neki dan u četiri oka: "Onome tko prvi uplati tisuću eura na žiro-račun CK Čudnovati Čunjaš pri HPB 2390001-1100332133 poslat ću mapu svog zakopanog blaga. Ali to nije sve. Dobit će i trajni trenutni povečivač fija penisa i strijomrz za svaku ženu koja drži do sebe iznad četrespete..."
Tko sam ja da ne ispunim posljednju želju simpatičnom starcu, pa sad vi navalite!
-------------------------------------------------------------------------------------------
Spremamo se za treće prvenstvo Hrvatske u Curlingu.
Travanj, Budimpešta.
Bili smo viceprvaci i brončani.
Zna se što slijedi!!!
Mi Čunjaši!
By ribafish
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T