::ribafish - čovjek krnje jetre::
srijeda, 31.10.2007.
Novo! Ribafish jede za vas!
Ribafish jede za vas!
Gastropirat na djelu!!!
Gastro nastro!
Izrigastro!
Poput najvećih heroja,
poput najvećih junaka,
Gazda Chuck
iz djetinjstva, iz dubina, dolazi vam najbolji gastro kritičar ove planete!
Gastrofish!!!
Nova rubrika na vašem omiljenom blogu! Sve na što ste ikad naletili na policama trgovina i na što vam se želudac suzio ko oko od jastoga, biti će iskušano na živoj osobi! Hašei, svinjske glave, turski gumeni bomboni, hrvatski kurtoni, tripice od tuljana, urumašice iz Nagorno Karabaha… Sve, ali baš sve samo na www.ribafish.com
Dan prvi:
Carnex Grah sa slaninom
(Gotovo jelo – 10 minuta!)
Proizvajalec: Carnex, Srbija
Cijena: 12,40 kn, Diona
Priprema: 10 minuta u vreloj vodi
Tijek pripreme:
Napunite rajnglu, naravno premalu.
Ispraznite i napunite veću.
S previše vode, naravno.
Al eto.
Kad uzavrije nježno spustite limenkastu kanticu s hermetički zatvorenom hranom.
Rekao sam polako.
Za petnaest minuta se sjetite da je trebalo dić iz vode na deset.
Stavit kruh u toster.
Da, lim peče.
Razmišljat jel se sve uspilo zgrijat iako je dio virio kao onaj led u Titaniku.
Izvadit s kliještima ili krpom?
Shvatit da se lim ne da otvorit na lijep način nego probit nožom.
Shvatit da ti curi na stolnjak.
Kasno shvatit da isplivava mast i po krpi.
Izvadit tost.
Oribat ono crno.
Shvatit da si nožom probio i dno pa da zato otiče.
S kliještima i nožom kirurškom preciznošću konačno raščerečiti deliciju do kraja, što baš i nije lako jer peče.
Staviti ubrus.
Jesti žlicom.
Uskoro:
Ribafish jede po kućama! Vi skuhate, ja ocjenjujem!
Broj 1 - Sarma a la carte!
Broj 2 - Krvavice sa zeljem!
Broj 3 - Špek fileki!
Pozive slati na privatni mail!
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
subota, 27.10.2007.
Rukometne dileme
Duboko se divim uspješnim hrvatskim sportašima (jer onda mogu navijat, pivit, urlat i veselit se), pa tako i najboljim hrvatskim rukometašima.
Kako nenadmašnom kralju Ivanu - Užasna Frizura - Baliću, tako i Peri (koji je prema Ivanu kao Boban prema Prosinečkom iz najboljih godina) Metličiću, Džombi, Šoli i svim bivšima poput Puca, Tomljanovića, Obrvana, Čavara, Smajlagića, sadašnjima i budućima.
Duboko me pak nerviraju ljudi koji po mom skromnom mišljenju imaju sreće što su imali čast trenirati ili nadgledati takve veličine i onda umjesto da budu sretni što su imali čast biti s tim ljudima u svlačionici - sve zasluge pripisivali sebi.
Uz ne lijepe istupe Ćire, Novosela i Vrdoljaka, u stilu "država, sport i svijet - to sam ja, igrači su dobri jer sam ih ja na to natjerao, a novinari su lažljiva govna", na prvom mjestu mi je već dosta dugo bio Lino Červar.
Jednostavno mi se ne sviđa kad sportaši i treneri sjede u saborima, primaju pet plaća i prodaju pamet tamo di to ne bi trebali radit.
Eto, samo iznosim mišljenje.
Jedno takvo mišljenje s foruma je skinuo frend i poslao mi ga na mail.
Kako ne vjerujem da će to vidjeti svjetlo dana dok je zna se ko na vlasti, objavljujem ga u cijelosti i živo me zanima što o tome mislite i ko bi mogao bit taj igrač.
"Ja se javljam prvi i vjerojatno zadnji put ovdje na forumu jer je to jedini nacin da iznesem u javnost pravu istinu a da mi karijera ne dođe u pitanje, inače ovo što ću napisati mi rukometaši svi znamo ali se nitko to ne usudi iznijeti u javnost, ali meni je već puna kapa svega.
Počet ću s prvim dolaskom Červara za trenera Zagreba 2000.g. Nakon par tjedana treniranja igrači su prokužili s kakvim smješnim tipom imaju posla, postao je predmet sprdnje svih igrača, mogla bi se knjiga napisati šta su mu sve radili, a u tome je prednjačio Kljaić. nije se usudio nikome ništa reći osim nekim mlađim igračima a stariji su radili šta su htjeli, ali su zato kad je trebalo, sami igrali, postavljali taktiku, mijenjali zone i igrače. Prvi puta kad je počeo raditi po svome kad je odveo momčad na pripreme pred završnicu kupa i počeo utakmicu bez nekih starijih igača Zagreb je izgubio u polufinalu od Metkovića. Poslije toga mu to više nije padalo na pamet.
Gobac je to sve znao ali mu odgovara takva marioneta da može s njim raditi što hoće. Nakon godine dana ga postavlja za izbornika i budući da zna kakva je neznalica postavlja mu Pipeta za pomoćnika i Baška da odrađuju glavni dio posla. Oni uz Danijela Jurišića (kond. trener) obavljaju najveći dio posla za SP u Portugalu, gubimo prvu utakmicu od Argentine i u drugoj utakmici gubimo 1. poluvrijeme od Arapa. Na pauzi čekamo u svlačionici a Lino vani plače da kako smo se osramotili i kako ćemo se vratiti u Hrvatsku. Gobac i Baško ga tjeraju u k...c i ulaze u svlačionicu i Pipe i Baško održe sastanak promijene zonu u 6-0 i mi izlazimo kao pobjednici nakon toga igramo sve bolje i osvajamo zlato.
Poslije Portugala je proradila Linina sujeta jer su novinari počeli dio zasluga prpisivati Pipetu i ostalima i počeo je biti alergičan na Pipeta. Pucanje tog odnosa se već vidio za vrijeme priprema za Atenu i na samoj olimpijadi. Nakon Atene je sve puklo, mi smo još uzeli srebro u Tunisu ali ponajviše zahvaljujući Ivanu i tome što je Gobac odradio posao sa sucima u nekim utakmicama koje smo igrali mi ali i neki naši konkurenti. I tako je Lino postao najtrofejniji trener u povijesti.
Prije toga je još bio donekle normalan, a sad više nitko osim njega nema pojma o rukometu i on priča ko da ga je on izmislio. Istina je sasvim drugačija i ima sreće što je naslijedio reprezentaciju koja je bila uigrana momčad Metkovića plus nekih još sa strane da su mu taktiku dok je još postojala vodili drugi i da ima Ivana koji igra sam i radi viškove i proigrava ostale. Zadnje SP u Njemačkoj nikad nismo bili igrački jači i rečeno mu je da izgubimo od Španjolaca da idemo u lakšu grupu da imamo tamo dogovorene ulaznice za naše navijače, suce i da se vidimo sa Nijemcima u finalu ali kad mu je Ivano rekao u poluvremenu da se ne sramotimo da možemo pobijediti sve nije mu se suprostavio nego je mislio da će ući u povijest kao trener koji nije izgubio utakmicu na SP.
Priprema za utkmicu sa francuzima je bila katastrofa i umjesto da gledamo snimku najbolje francuske utakmce mi gledamo tekmu gdje su popušili 10 razlike i gdje izgledaju smiješni. Francuzi nas razbijaju stalno s dvije iste akcije koje su nam prodali i u Švicarskoj i ostajemo bez medalje. Ova repka je osvojila puno ali mogla je još više da nas je vodio bolji stručnjak. Sve se svodi na individualne kvalitete Ivana i ostalih. Ivano na pripremama radi šta hoće ponaša se ko šerif određuje ko će biti u sastavu a ko neće tako da je najbitnija stvar igračima koji nisu sigurni uvući u š...k Ivanu. Goluža je trebao biti zamjena za Pipeta, jer Lini treba uvijek policajac koji će provoditi disciplinu a on izigrava dobrog tatu no Keta je bio predmet z...bancije stare generacije iz Atlante a naša generacija ga nije šljivila ni 5% jer čovjek je iako ima najviše medalja odigrao dvije odlične utakmice u životu a ostale je bio uglavnom vodonoša. Osim toga nema baš ni neke škole i ne zna sročit dvije suvisle rečenice, ali je zato ušao u HDZ kao i Jović i Lino i bio je cinker Gobcu sve ove godine i zato su ga držali toliko dugo kao igrača i u repki i u klubu. Tako da je izbor Goluže smiješan.
Gobac je nakon poraza od Francuske rekao na tribinama da mu je pun k...c Line i da će ga stjerati ali ga je već iste večeri nazvao jedan visoki dužnosnik HDZ-a i rekao da se ne zeza da ne dira Linu jer da ga trbaju sačuvati do izbora i drugi dan se Gobac stišao i izjavio da on nikad nije takvo što rekao. Također je navodno izjavio u jednom društvu ljetos u Zadru da bi Linu najradije nabio nogom u guzicu ali da je on jedini čovjek kome ništa ne može jer se previše uguzio Sanaderu i da mu trenutno ne može ništa. To je ukratko kronologija zbivanja uz repku, mogao bi još napisati cijelu knjigu o tome ali i ovo je previše. A sad malo o Zagrebu i onom što se zbivalo od prošle godine. Prošle godine počeli smo pripreme s Červarom, igrali smo katastrofa, s mukom smo dolazili i odrađivali treninge slušajući njegovu demagogiju i priče o tome kako smo mi gubitnici i da je on svjetski i olimpijski pobjednik da nas je on sve stvorio i da kako mi ne shvaćamo kako je on zamislio našu igru.
Međutim nikad nam nije to objasnio pokazao ili demonstrirao, malo je bio na treninzima pa ga malo nije bilo i ponašao se kao da je Bog. Na početku HRL-a jedva smo dobili Osijek doma i nakon toga je valjda zaključio da bi bilo dobro da se makne jer je procijenio da sa onom momčadi ne može ništa napraviti i da će se osramotiti u grupi koju je izvukao u LP. Tako da su on i Gobac postigli sporazum da se on makne dok Zagreb ne složi pravu momčad. U tom trenutku nije baš bio velik izbor slobodnih trenera. Bili su slobodni Kljaić stariji i Smajlagić. Pipe nije dolazio u obzir zbog Line i zbog toga što je zeznuo Gobca oko jednog ugovora, a stari Kljun je bio preopasan jer ako nešto napravi s tom momčadi teško će ga maknuti jer ipak ima karizmu i rezultate iza sebe.
Tako da su odlučili uzet Neneka koji je bio financijski neovisan o rukometu, znali su da kuži rukomet još iz igračkih dana i ako nešto napravi dobro a ako ne začepit će mu usta za sva vremena jer mu je jezik koji put prebrz, a u slučaju uspjeha puno lakše će njemu reći da se povuče opravdavajući to poslovnim obavezama. I tako nas je on preuzeo desetak dana pred prvu utakmicu s Flensburgom. Ja sam ga znao još iz igračkih dana kad smo bili i suigrači i protivnici na terenu i imao sam vrlo visoko mišljenje o njemu, nakon skoro godine dana imam takvo mišljenje i o njemu kao treneru, stručnjaku i čovjeku koji ima svoje JA.
Za kratko vrijeme je uspio posložiti obranu objasniti nam točno kako protiv koje momčadi moramo igrati u napadu, počeli smo s užitkom dolaziti na treninge. Na treninzima je bio strog i nije štedio nikoga ali kad završi trening bio je prvi za zaje...iju. Stvorio je od nas pravu momčad. Ponekad sam i ja znao popi..it na njega kad me je potjerao sa treninga ali kasnije kad sam razmislio da je i neke druge znao potjerati bez obzira na ime shvatio sam da je u pravu i da kod njega kad se radi onda se radi a kad se zaje..va onda se zaje..va i da ga zanima samo rezultat. Uprava je odlučila da ako ne možemo biti prvi u grupi da onda bolje da budemo treći i da idemo u KPK i dobro je procijenila jer smo mogli doći do finala da u Leonu Jović nije prerano gurnuo Jurcu u igru i zaradio dodatno isključenje u kojem Leon radi seriju od 3-0 u ključnim trenucima utakmice.
O našoj igri prošle sezone najbolje govori činjenica da smo sa slabijom momčadi primili od Leona i Čehovskih Medvjeda manje od 20 golova po utakmici da smo momčadi poput Constante, Krasnodara, Metalurga koje su na nivou ako ne i jače od ovogodišnjeg Leona, Schaffhauseena i Vardara pobijedili u obje utakmice i da naše pobjede u tim susretima nisu dolazile u pitanje. Da smo u domaćem prvenstvu sve gazili sa 20-tak golva razlike osim u tekmama koje su morale završiti drugačije, da su juniori dobili šansu koju su iskoristili. Propustili smo finale jer se Toskić dao isprovocirati i dobio crveni karton te nam se raspala obrana i zbog Jovićeve greške sa krivom izmjenom. vjerjem da bi finale dobili.
Točno se sjećam kad mi je Kljun još u proljeće rekao da misli da će vratiti Linu, pitao sam ga zašto to misli a on je rekao da mu Gobac više ne može pogledati u oči i da kuži neke stvari. Mislio sam da je malo u paranoji i da nema šanse da vrate tog čovječuljka. Pokazalo se da je bio u pravu. Sjećam se da je Lino tada počeo obilaziti igrače i da im je pričao kako će se on brzo vratiti. Počela je nova sezona okupili smo se u Zagrebu obavili testiranja i krenuli na Pag na prvi dio priprema. Tamo smo trenirali dva puta dnevno i to je bilo sve samo ne rekreacija atmosfera je bila odlična i treniralo se super, nakon toga su uslijedile Delnice, tamo su bile udarne pripreme gdje se treniralo tri put dnevno, sa loptom smo radili jako malo jer smo za to imali dovoljno vremena do početka LP tako da se radilo isklučivo na snazi i kondiciji.
U Delnicama smo pobijedili Gold club i otišli u Velenje na turnir gdje pobjeđujemo Pick Szeged (prvak Mađarske) i Kopar u finalu gubimo od Velenja gdje su nas suci tako pokrali da je bilo ružno za gledati. Vraćamo se u Delnice gdje još odrađujemo jedan mini ciklus i odlazimo na turnir u Francusku na najjači turnir praktično bez puno pravih rukometnih treninga. Cijeli dan putujemo i prakticno iz autobusa izlazimo na prijateljsku utakmicu sa prvoligašem Selestatom koju gubimo. To nismo smjeli izgubiti malo smo ih podcijenili i kad smo počeli igrati bilo je kasno. Drugi dan je počeo turnir gdje prvu utakmicu gubimo od Ciudad Reala 10 razlike jer su nas poveli 6-0 a kasnije ih bilo teško stizati, ostale utakmice smo bili tu negdje gol za gol i Kljaić je davao šansu svim igračima da vidi tko šta može i sa kojim igračima može računati na kojim pozicijama u obrani. na sastancima je rekao da mu rezultat ovdje nije bitan i da ćemo doći u formu kad bude trebalo. Poludio je jedino na sastanku zbog toga jer je pitao da tko to prenosi krive informacije i prenosi lažnu sliku o situaciji u momčadi, rekao je još tada da će ga kad se vratimo smjeniti jer da samo traže razlog kako bi to opravdali.
Mi igrači smo se nakon toga sastali i zaključili da nitko od nas nije ništa rekao i da je to sigurno Jović što se kasnije pokazalo točnim. Čovjek je imao otvorenu vezu sa Gobcem gdje je srao po nama igračima po Kljunu da je ovdje totalno rasulo da su svi pijani da Kljun misli samo na pič.. , i tko zna što još nije sve izmislio a istina je bila samo to da nam je trebalo malo odmora i rukometnih treninga i sve bi došlo na svoje a to se vidjelo samo dva dana nakon što su smjenili Kljuna kad smo u Mađrskoj osvojili turnir jer smo se malo odmorili. Kljun je nakon što je smijenjen došao u svlačionicu prije treninga i održao govor, meni je za vrijeme govora bila knedla u grlu a vidio sam da i ostalima nije svejedno nakon govora svi smo se ustali i ispratili ga pljeskom, to je bio strašan šok za sve nas i svima je bilo žao jer su ga zeznuli osim možda Šole jer se Kljun nije dao zajeb...ti od nikoga pa ni od njega i na sastanku u Delnicama mu je rekao da je predebeli i da takav nije trebao doći na pripreme..."
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
petak, 26.10.2007.
Tjedan za pamćenje
Ko mladac sam se znao zbudit zorom, pogledat kroz prozor i na ogromnom ciglenom desetmetarskom zidu Nade Dimić (fala Kerum, sad vidim i komšiluk kroz onu rupicu) skužit kišu ili susnježicu kako nošena ubojitom vjetrusinom pada gotovo vodoravno.
Zaključio bi da je to ipak prenezdravo za moj organizam, okrenuo se na drugu stranu, pokrio prek glave da zatomim svjetlo i za taj dan odjebo školu ili faks.
Dobro, ne prečesto, ali dva-tri puta godišnje...
Naravno da je bilo i takvih dana kad bi se od prve krmeljave sekunde popiknuo na nešto na podu, zapišao dasku, napravio aftu, porezao na nož radeć sendvu ili se zalio đusom, pa bi logikom „po putru se dan poznaje“ i opet otišao nazad u krevet i čekao da dan prođe uz neku dobru knjigu ili stripove kojih je uvijek bilo.
Ta se finta zvala – kad skužiš da ti je dan krenuo po zlu, ne izazivaj sudbinu nego se pokrij po glavi.
A onda, starci se razbole, odu u penziju, ne daju mi one tete više da dajem plazmu za 100 kuna tjedno, na student servisu primaju samo Hercegovce i one sa žnorom, nekako diplomiram i počnem delat.
I nema više, stari moj, vatanja krivine i izbjegavanja odlaska na šljaku, makar te po kijametu ispred zgrade čekali Gatuso, Stam, Banković, Mladenović, Gašpar i onaj mali iz Barcelone koji je radio klizeće s jednom nogom u koljeno a drugom u bubrege klizajuć na grbi jer vrata nije imao... Hilfe. Mislim da se Victor zvao...
I tako to krene.
A nekad bi se tak okrenul na drugu stranu.
Naime...
Od ponedjeljka do danas sam izgubio maestro karticu, 200 kuna, okladu i bugarski šal (u kinu Europa, molim poštenog nalaznika da mi ga vrati uz vrijednu nagradu).
Krepalo mi je svjetlo u kupaonskom ormariću, peć u kuhinji, zvučnici na kompjuteru, a TV 1000 se sve slabije i slabije vidi...
S dva fuša tako kasnim da mislim da će mi gladne specijalce poslat na vrata (sori Tonko), desetak odrađenih fuševa mi i dalje ne plaćaju, pin od mastercarda sam davno zaboravio pa sam i bez para i sinoć su mi se još raskuhale gris knedle u tirolskoj.
Suđe se ne pere samo.
Rupa na linoleumu ne zarasta.
Puko mi rajsferšlus na ruksaku, onaj mali, bitan, a i cd u autu mi je počeo opako preskakat - s Divljih jagoda na Živo blato...
S D na Ž, tri sata trasha preskočita...
Strašno...
U srijedu sam gledao film Matti o Nykanenu i totalno se deprimirao.
Što mi od idola djetinjstva napraviše...
Najgore od svega, Junioru je u utorak trebalo tri minute da mi dođe dat pusu „ide tata pa-pa“.
Ko da mi srce bagerom vade.
I još su ga odveli u Petrinju...
Mislim, super mu je tamo, baka, dida, dvorište, pješčanik i to, al prokleto se tužno sam igrat s njegovim autićima i loptama-bam.
Bljak...
Bem ti radni vikend.
Srećom, fajnali kakam ko lastavica, imam stalnu šator-erekciju, broj je pri kraju s jednim od boljih tekstova koje sam ikad napisao, a tu su neke slike s Islanda koje me vrate u život.
I danas drito s posla na Cinkuše pa će bit veselja!
Gej – zirci - ma nismo, neee...
By ribafish
Nepoznata islandska partijanerica koja se slika sa svakim strancem u Reykjaviku, ko ona teta iz teško gledljive serije nedjeljom iza dnevnika „Narode, ide vojska“! Kak se to zvalo?
By ribafish
Prezvuršt. Najbolje za klopu uz vrhnje Skyr. 5 eura ovaj komadić, mamuim odvratnu skupu...
By ribafish
Pita gavran na drvetu čvorka,
Šta to znači velika četvorka?
Poker blogera podno vulkana Snaefellsjokul
By ribafish
Ova mi je najdraža. To je kod vulkana.
By ribafish
Dakle, jeli smo lešinu morskog psa koji je talog amonijaka. I nakon toga sav pod dojmom (kad podrigneš misliš da si se žvalio s baba serom) naletim na...
By ribafish
Savršeno otkriće DMJ-a: Na Islandu nema nepismenih – valjda zbog ovakvih učitelja!!!
By ribafish
Bit će još!
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
srijeda, 24.10.2007.
Slike s Iličkog maratona, film o Mattiju Nykanenu i koncert Cinkuša!
Drmeš, forte ma non troppo:
Mene moja naučila mati
Od skakača najbolji je Matti!
Nabrekla mi čeona je vena
Kad ja vidim barbu Nykanena!
Dobro paše čaša rujnog vinca
Kad se sjetim letećega Finca…
Kakav Kogler, Bulau i Weissflog?
Matti osto zauvijek je jump-Bog!
Film o letećem Fincu Mattiju Nykanenu, apsolutno najboljem skijašu skakaču svih vremena i uz Bubku jednom od najdominantnijih sportaša u povijesti (koji je u međuvremenu postao najveći alkoholičar među umirovljenim sportašima i blago rečeno – povod ne za knjigu nego za dva toma enciklopedije),
prikazat će se u srijedu u 19.00 u kinu Europa.
Nedo vam Bog da vas dođe puno pa da nemam mjesta za sjest!
Puno hvala Šarliju Euklidu http://euklid.blog.hr/ na informaciji, inače, legendo Planice, pozdravlja te s oduševljenjem tvoj bivši student Marko St. ali nemre doć u kino jer mu je žena slomila ruku izvijajući ogledalo da bi on u njemu vidio kako mu pristaje novi sako jer nije uspio napravit rupu borerom da bi ga učvrstio na zid pa se sad liječe i paze al su inače super.
Film je navodno tužna, loše režirana i dosadna drama, ali kako će par nepristojnih tipova pljeskat, dobacivat i urlat svaki put kad vide svog posrnulog idola te zviždat omalenom brki Jensu Weissflogu - slutim dobru zabavu.
Još da oće neko o Sotomayoru nešto snimit...
Tu je i par slika s Iličkog maratona, ponovio se.
Al za godinu dana…
Sinoć sam slučajno naletio na Tuborg Green i ovaj samo kliznuo u mene.
U pol minute.
Dva gutljaja!
Da je bar s plivanjem ili fukanjem tak...
Jemput se prefukaš, cca dva sata i onda sam ide...
Daklem:
Team Čupavi, sjajni protivnici, pristaše fer i sportske igre.
Brzo su krenuli, al smo ih (Team Veterani) kod Zagrebačke Pivovare stigli pa onda skupa natenane, dok se Team Pristojni vratio pit tri birtije nazad uz upucavanje zgodnoj konobarici iz Dubrovnika…
Dwarf Molester – o tome više u zadnjem postu.
Gospa Bodyguard – i o tome. Pa aj ti ne pobijedi kad imaš takav support!
Ja se osobno danas stidim,
ali garantiram da tip koji je devastirao prometni znak na križanju sa Savskom nisam bio ja!
Slike su mrknute s www.ilickimaraton.com, a još jednom sve pohvale sucima na izdržljivosti i poludnevnom suživotu s pijanim debilima.
Navodno nisam pobijedio, ali tvrdnje da DJ Venom i DJ Yash otišli dvije birtije dalje od Smokvice još nisu potvrđene jer su suci u međuvremenu odustali...
Predlažem Ilički maraton after party
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
ponedjeljak, 22.10.2007.
Posljedice Iličkog maratona
Ilički maraton je natjecanje u kojem treba proći Ilicom od broja 530 do broja 1, s tim da se u svakoj birtiji s lijeve strane pije 0.3 žestice po izboru (sve jače od pelina), a u desnoj po tri deci pive.
Kako su se organizatori (skidam kapu!) prepali moguće intervencije murije, tako su u dogovoru s natjecateljima odgodili natjecanje na tjedan dana unaprijed, to jest ovu subotu koja je iza nas.
Ja sam uletio u igru jer je Meki (stari frend, jedan od stupova Škvadre) u suradnji s Ninom i smislio Ilički maraton davne 1989., s tim da je njegova ideja bila da se ide u štafetama sve do Kvatrića što se nikad nije i ostvarilo.
I to pod šifrom Dr. Vet. Odnosno Drčni Veteran, jer su se prijavili sve neki mladci - niko nije ni suzu pustio kad je Tito umro a većina još ni u planu nije bila.
Došao sam se u subotu samo javit jer sam trebao bit na poslu oko desetke, nemrem više lokat ko nekad (i nikad ne pijem žesticu), jetra mi je jačine međice u meduze i kvalitete ćevapa u Rubelju, a i niko od moje ekipe se nije prijavio.
I tako sam se probudio u 6.10 ujutro, navukao zimsku jaknu i bez doručka sjeo na vlak za Vrapče s nadom da ću se brzo pozdravit s ekipom, pederski odustat i uz masni burek polako otkoturat do firme.
Ali nakon dvije – tri runde.
Za staru slavu.
U vlaku sam prisluškivao dva tipa koji su brbljali o skrečanju i govorili da koji su oni idioti kad idu vlakom prije zore u Vrapče pit, nasmijao se, kasnije na stanici se pozdravio s tipom koji mi je prišao i predstavio se kao Vatro, i s još desetak njih veselih došao do knjižnice Vladimir Nazor na Iličnom broju 530, ispozdravljao, navukao majicu, brbljavio i krenuo s masom prema prvoj birtiji.
Na lijevoj strani, dođavola...
Bilo je 07.40
00.40 - odnosno nekih 14 sati kasnije, budim se u svom krevetu, u ustima Takla Makan, glava ko govno od mamuta, sjedam na WC dasku, piškim i dozivam memoriju. Slijedi Memento
21.30 - palim i gasim televiziju jer u finalu svjetskog prvenstva u ragbiju Južnoafrička Republika gazi Engleze, ali u ekipi nema nijednog crnca nego samo jedan mulat. Di je tu gušt?
18.10 – kroz maglu u glavi vozim se tramvajem preko Trga s dvojicom natjecatelja i nešto mrmoljimo i dogovaramo da bumo dogodine došli do cilja. Mislim da su u boljem stanju od mene
18.00 – ne znam kako, ali bježim. Zamolio bih dobre ljude da mi pojasne odlazak i zašto mi fali 200 kuna
17.30 – zadnja birtija koje se sjećam, negdje oko broja 140 ali mislim prije Trga francuske revolucije. Kradem čašu, što je očigledan znak da je bilo dosta
17.00 – hoću doma al mi ne daju
16.30 – vidno pijan davim ljude s pričom da su žene uglavnom govna, i nailazim na plodno tlo kod svih natjecatelja osim kod Vatre, koji kaže da je našao sebe al sa sisama i da je zbog toga najsretniji na svijetu
15.30 – sjedimo ispred Zagrebačke Pivovare u kojoj po propozicijama trebamo piti – lozu, pa pijemo lozu. Vjetar piči i paše, misli negdje daleko, shvaćam da sam u debelom kurcu i lagano ulazim u područje rupa
14.30 – neko iz ekipe čupavih (čupavi, pristojni i veterani) je iz nečijeg dvorišta maznuo kipić Gospe i vrtnog patuljka i onda s ta dva kičasta komada gline radio perverzni igrokaz kojeg se ne bi postidilo ni kazalište lutaka i zbog kojih će vjerojatno gorjeti u paklu. Dvaput...
13.00 - prva odustajanja, više se riga nego piša, mislim da sam i ja usput istovario onaj čobanac
12.30 – zovem na posao i predstavljam situaciju. Sutra sam najebo, al idemo dalje pit!
12.00 – pola ekipe mi je trešteno, padaju nam stolice po podovima birtija na Črnomercu, ja i dalje forsiram polakoću, vodu uz žestu i općenito sam gadno pijan. Vatro kupuje unučiće pelinkovce u kiosku. Ja mu ih plijenim. Ah, rođeni vođa
11.30 – DJ Yash više ne šlata samo konobarice već i djevojke na cesti. Baš je simpatičan!
11.00 – na broju 290 netom prije okretišta nalijećemo na netom skuhan čobanac, ubijamo se masovno, a Vatro i DJ Venom u maniri rasnih Slavonaca piju 4 šljivovice jer ko je vidio čobanac bez rakije pit. Žicaju suce da im se to prizna u slijedećim lijevim birtijama. Ja samo liznuo. Peče...
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
četvrtak, 18.10.2007.
Teta anketa i osvrt na Tuborg Greencajt i Gastronomade
Get your own Poll!Kratak osvrt na Tuborg Greencajt
Pive je bilo.
Pive je bilo hladne.
Pive je bilo jako puno.
A Tvornica i dalje ima retardiran zahod u kojem se čeka ko na kineskom sprovodu.
Kawasaki 3P su sjajni.
Duhoviti, nepretenciozni, čista zajebancija.
Doduše, sve je nekako izgledalo kao da je mršavi trubač nabavio puno jake droge i njome strgao sve članove benda osim sebe, pa je onda on jedini skakutao i kasnije i pofukal nekaj dok su ostali lipsali.
Onda je došao iritantni tip s fen frizurom koji unjka i preserava se tekstovima što u zadaćnicama pišu štreberice koje nisu shvatile temu.
I koji je svojom pojavom otjerao većinu ljudi u predvorje za šank.
Ja stvarno ne razumijem tog Tripera ni Pipse.
Dobra je to svirka, ali...
Tiru liru na klaviru.
Nemam ih namjeru ni pljuvat ni vrijeđat, ja nisam ni neću nikad ništa napisat, ljudi imaju svoju publiku, ali se i zna kako prolaze kroz život, al najbolju je ocjenu rekla stara od Stanke dok je prolazila kraj Tvornice u kojoj su imali tonsku.
Isti dan je kvart imao izbacivanje krupnog otpada.
Riper je stajao na cesti kraj nekog odbacenog nahtkasla i telefonirao, a stara je prolazeći i gledajući ga samo stresla glavom i rekla "Ah, uvijek mi je žao tih nesretnika koji čuvaju da im neko ne odnese glomazni otpad..."
Obrstismo šank, i onda Let 3.
Prlja sve ćelaviji, Mrle ko rođeni brat Elizabete Ugojan, ali ga brate praše ko niko.
Smile je izvalio - Prle i Mrlja...
A ni ja dan danas ne znam koji je koji.
Kaj si nisu mogli dva različita nadimka dat, Orfej i Tuta, Olaf i Drki, kajaznam...
Nenadjebivo, uz ipak malo previše stvari sa zadnjeg albuma.
Ah ti neodoljivi prijestupnici!
Možda naprave koncert u zatvoru.
Zato jer su pokazali guzice.
E, države...
A stakla na podu nakon koncerta ko da je Godzili leca ispala!
Napismo se!
Gastronomadi su izdali knjigu "Vodič kroz hrvatske gastro ikone"
Gastrolovka.blog.hr me tom prilikom vodila sa sobom na promociju u Fort Apache u Strmec kod Samobora.
Ona je slikala, ja sam papao.
Pritom sam od sreće i gušta izgledao kao Gastropirat,
By ribafish
al nema veze...
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
Kratak osvrt na Tuborg Greencajtutorak, 16.10.2007.
Pice i ćevapi!
Pokrećem biznis.
Dosta je bilo zajebancije, mirovinskog, zdravstvenog, redova na šalterima, pozdravljanja inkasatora i tih penisa.
Prodajem stan i auto i krećem zgrtati milijune.
Ribafish postaje kontroverzni poduzetnik!
Jednom smo davno, jako pijani vodili raspravu o tome mogu li žene i muškarci biti prijatelji.
Ili uvijek jedno hoće a drugo neće seks, pa ovaj koji neće forsira to da ne otkanta ovo drugo, a ovaj koji oće je tužan kaj ovaj drugi neće i nada se da će ipak popustit pa sitno potpikava u nadi.
I razlajali se mi, a Meki kraj nas ćori mortus za stolom.
I tako mi zaključimo da niko nije spavao s frendicom i da su žene općenito pizde jer nam ne daju frendli, a mi im uvijek služimo kao rame za kakanje.
Meki se promeškolji i kihne, a Smile ga pita – “Meki, jesi ikad spavao s prijateljicom?”
Meki razmisli i promrmlja: “Pa, jesam.”
Mi u čudu, čovjek konstantno najpijaniji, nije valjda da je u tome trik?
I ja onako zbunjen, jer smo tih dana dijelili sve pa i frendice, pitam – “Pa s kojom!?”
A Meki će skroz ozbiljno, koliko to može biti čovjek nakon litre štoka – “Pa s prijateljicom noći…”
Tu mi je sinulo.
Ribafish kreće u biznis!
Postajem hrvatski Larry Flint, otvaram prvi na svijetu lanac Fast Ud prostitucije!!!
Kupujem tri velika kombija, hrpu lepinja, mesinja, zelenjave i iznajmljujem šest prijateljica noći i vrbujem dva najbolja prijatelja.
Svaki kombi ima mini kuhinju sprijeda i dvije zasebne kabine iza.
Cure delaju iza, vozač naprijed kraj roštiljčića.
Svako brine za higijenu svog dijela vozila.
Parkiramo od deset ujutro nadalje kod velikih firama, banaka, osiguravajućih društava i tih općenito velikih zgrada koje u Herceg-Banditovoj režiji uspješno zamijenjuju parkove i travnjake.
Možemo i neku mjuzu puštat ko femili frošt ili Mariolino.
Kužite foru!
Ljudi su danas pod stresom, radon vrijeme je deset sati, poslije se fuša, ide na sastanke, vrbuje, uvlači, kupuje, otima, krade...
Nema se vremena ni za šta, a kamoli za ono osnovno - seks!
Urbanoj ekipi treba rasterećenje, pet minuta odmora, svjež dah!
“Pice i ćevapi d.o.o.” nudi rješenje!
Jebi i jedi - vrati se nasmiješen s gableca!
Mladi i stariji, napeti i nervozni Yuppieji, brand manageri, account assistenti, media buyeri, pi arovi, osobni bankari, producenti i ostala ekipa, umjesto da idu po suhi sendvič ili bajati kroasan, dolaze na brzo pušenje ili ekspresni utovar (tek neznatno skuplji, platiš pet dobiš šest + mini trišu i higijensku maramicu, ali to nije sve!) u stražnji dio kombija.
Ali prije toga naruče ćevape ili giros u prednjici kod mene.
I dok se meseko krčka – oni fukaju.
Kad su gotovi, osmijeh je tu, spremni su za potpisivanje novog ugovora, varanje naivnih klijenata i još dobiju vruć i masan šiš u ruke!
Plaća se po minutaži, deset minuta sto kuna, svakih deset dodatnih – 50.
Nakon 20 minuta ja u maniru nervozne majke zovem na papicu jer ima ljudi kaj čekaju, pobogu!
Doma liži, tu se istresi!!!
A i hladni ćevapi, ono…
Onda njemu padne a ja ga tješim al svejedno naplatim.
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
subota, 13.10.2007.
After rođo!
Dakle, karta posjećenosti se sve više i više puni!
create your personalized map of europe
or write about it on the open travel guide
Slijedi:
1.11. Danska - službeni posjet pivovari Carlsberg u Kopenhagenu
19.11. Albanija – ako Vinko uspije popravit auto pa zapičimo dan nakon tekme s Makedonijom
Zaboravio sam sitan detalj koji je začinio rođendansku proslavu.
Naime, netom prije fajronta, dok smo Tatamata s Foruma Rode i ja ovlaš gleduckali derbi, majke brbljale a djeca se igrala, Rok je u djeliću sekunde manirom rasnog strijelca uspio slučajno proliti cca dvije litre đusa po Mihinoj stalaži.
Problem je bio što je tu bilo i struje i albuma sa slikama i svega, pa je bilo strke i panike te u jednom trenutku i dizanja televizora s postoljem u zrak od strane Tatamate dok se pokušavalo papirom skupiti svu srž narančine duše, a u biti mađarskog razvodnjenog krumpira s par kapi kemije.
I onda je Tatamatina Bubimira s Foruma Rode brišuć te skupljajuć razbacanu tekućinu našla pod telkom nečiji davno zagubljeni DVD “Rocco – periskopom po Pragu i unutrašnjoj Mongoliji” (ili tak nekak), i onda je svima bilo neugodno al su se svi grohotom nasmijali.
I niko nije popušio moju provalu da je to gledala Miha a ne ja…
A baš je dobar film...
Damn.
A o gosn Sifrediju su bosanski Bitlsi onomad snimili posvetu pjesmom:
"Da sam ja Rocco"
Nevjerojatno je koliki je taj Digić plave kose, buljavih očiju i monumentalnog falusa doprinjeo dokazivanju ženske gluposti - on im vadi utrobu i slaže tetris s jajnicima i maternicom onim kraljevskim jegerom, a one se smješkaju u kameru i pričaju kak im je fino.
Šteta što mu pišo više nije u funkciji i što si sad za potrebe snimanja u tog istog glavnog glumca puca injekcije (FUUUJI!!!) te što je popušio sidu, ali taj se brate nafukal.
Kaj je, je!
Sprema se Ilički maraton.
Ne taj maraton.
Proučite detalje na www.ilickimaraton.com i uvjerite me da bi ipak trebao sudjelovat, jer mi se ne da.
Prerano je brate…
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
četvrtak, 11.10.2007.
Rok 2.0 - sretan rodjooo!!!!!!
Najljepših 15 kila na svijetu (skupa s onom neukrotivom petardom na glavi)
od 7.10.2007. ima pune dvije godine.
Jeeeej!
I dalje je mirniji i ozbiljniji od većine vršnjaka pa me strah da će me uskoro stić.
Zahvaljujući najboljoj bivšoj punici na svijetu koja je i dalje njegov prozor u svijet, odgajatelj i usmjeritelj osam sati dnevno, sklapaju se i prve rečenice poput „Tu tata radi“ i „mama didi“ pri čemu je didi – auto.
Mladić prepoznaje i Klijote po cijelom gradu pa po gradu stalno viče „Tata didi“, što jednom moronu koji ne zna razlikovat astru od korse i leksusa od aurisa i te kako imponira.
Boje još nismo svladali, ali i to ćemo skoro!
Ja nahvalio ex-punicu, a žena me bez razloga oprala pred 15 ljudi kad sam prvo njoj dodao komad torte u sobi – „Prvo slavljeniku!“. A to i nije po bontonu, al neka.
To su neki objeručke iskoristili...
Došlo je 7 kikića pa je gužva bila duplo manja
nego zadnji put, Francisko je bio rekorder s tri kakanja, riganjem i laktom u torti, a Rok je uskoro zbrisao od gomile, družio se s neka dva tipa koja su samo mljela o ekstremnim sportovima
i uživao u igrački koju mu je kupio – tata!
Od svih igračaka tog dana, a znate da ih je bilo!!!
Bio sam ponosan ko ono kad sam 1992. na prvom dejtu prošetao gradom s Brankom, a ona bila obukla škotsku školarsku minicu i marte...
Dakle, ako hoćete da se dijete urnebesno veseli, kupite mu stazu za autiće na kat.
Ako pak hoćete da dijete iste večeri ode leć, kupite mu nešto drugo jer se na ovo lako navuče...
Neki dan sam se išo kurčit kako Rok zna pričat i našao sa starim frendom čiji Tibi ima svega 7 dana više od mog Juniora.
I kažem ja Roku da kaže Tibiju „Bok!“ i Rok kaže „Bok!“ (hvala baka).
Tibi se nato okrene tati i kaže – „Tata, ja bi bombončić...“
Progutam oveće govance skupljajući usta kao uvrijeđena tinejdžerica koja je skužila da na plesnjaku još neko ima kečke kao i ona.
Prođe par minuta u razgovoru, a kraj nas prođe curica naših (2) godina.
Odma stariji Ribosom urla Rokinju na uho – „Reci joj - kaj je!?“
I Rok kaže „Kaj je!?“
Ja četrnaest metara iznad zemlje, nos mi u troposferi, sve lebdim od ponosa, i ono obrvama tiltam Tibija da kaže nešto bolje.
I tad iz tih malih ustašaca izleti: „Look at my sexy body!“
Vilica mi momentalno padne na pod, oči izbelje, a frend kaže – „Ma to sam ga na moru naučio da bari komade...“
Odlazim doma sa samopouzdanjem odbačenog krmelja, ali kontam da bu uskoro sve došlo na svoje...
Nastavak, kraj, arhiva i sve na www.ribafish.com
PS: Nadjoh karticu za mobitel za T-mobile setajuc Maksimirom, pa nek se javi sretni gubitnik iste na mail.
PS2: Jel ide neko danas kupovat karte za istok da mi zeme dvije? Zahvalan!
utorak, 09.10.2007.
Mrzli Island mala ne zaboravi...
Zagrebački aerodrom, pelin, loza i dva karlovačka.
DMJ zbraja ogromne 82 kune, a ja se smijem.
Pita me zašto, a ja kažem – jebate, ovo će nam bit najjeftinija runda u tjedan dana!
Kupujemo rakiju domaću finu za nekog kog ćemo upoznat tam, Metaxu za po putu, sjedamo u avion i lajemo do Lutona.
U Lutonu čekamo bus, mijenjamo eure u funte po jezivom tečaju, i jedva se snalazimo s prilično nezainteresiranim osobljem aerodroma.
Prilazi mi zgodno žensko i na Hrvatskom kaže - ti si javna ličnost, kak da odavde dođem busom do Londona?
Problem Londona je što ima 4 aerodroma i što baš i nisu međusobno povezani.
Srećom, nailazimo na liniju koja ide za Standsted s kojeg pičimo ujutro za Rejkyavik, ali bus kasni.
Kasni pol sata.
Izlazi buckasti vozač i ovlaš odmotavajuć sendvič se ispričava da po zakonu ne smije vozit duže od 4,5 sata u komadu i da će on sad odmorit 45 minuta.
Al da se ispričava i da mu je žao.
Time smo propustili priliku da stignemo na besplatan lokalni bus u Stanstedu, ali bar bus prolazi kroz seoce di je naš hostel.
Vozač nas odbija pustit tam jer je to protiv zakona.
Al se u busu još osam puta ispričao što zbog njega kasnimo dva i pol sata.
Mama te injekcijom hranila, govno riđe nedosrano, dabogda vam Dudu het trik pimpekom zabio na Vembliju...
Bus je bio 120 kuna po lubanji za 60 km, taksi još sto al za sve.
Srećom pa je Smile kupio Metaxu da nas smiri, a taman je došla jer smo netom pocuclali većinu Ivanove medice/smokvovice.
Gazda melje više od mene i opće ga ne dira što smo došli u pol 11 a ne u 7, i objašnjava da literary accross the road imamo birtiju.
I bi tako, trgamo Abbot's Ale za 30 kuna, sjajan tri sekunde nakon gutanja, kako to i dolikuje Aleovima i uživamo u trolastom pubu stropa na 190 cm tako da Smile često zapinje.
Sobice, Metaxa i priče s prošlih putovanja, tuširanje, smirivanje Smiletovog hrkanja i nervoza pred sutrašnje osvajanje 46. države.
Buđenje, jutarnja kavica uz lako pamtljivi Minimoris,
doručak sa simpatičnim švabama i priča o DSF-u, rukometu i Lemon Curdu, namazu između pekmeza i meda s okusom limuna, od čega smo se raspametili.
Jutarnja pivica,
Metaksica,
i upoznavanje dvorišnih ljubimaca
pakiranje i uslužni gazda pansiona (25 funata po glavi) koji nas vozi na aerodrom i čudi da koji ćemo penis na Islandu kad je tamo hladno i skupo!
A kad ti to kaže Englez...
Nastavak na www.ribafish.com
ponedjeljak, 08.10.2007.
Prima pivo, Mensa u Rugvici i prva slika s Islanda
Kako je Pivovara Prima smještena u Grudama, i da do tamo treba 6 sati vožnje bez pauze za piškenje (dakle 9) te kako nismo mogli spojit lovu s vremenom, direktor Pivovare nas je ugostio na njihovom štandu na Velesajmu.
Kako je grupa od desetak žednih bila blago skeptična prema uvaljivanju nekom s kim smo se samo čuli telefonom, ali i dobili vrijedne darove u društvo (ko mi je maznuo majicu, pjena ti 80% čaše zauzela), tako nas je ugodno iznenadio srdačan doček gazde.
Kao i nasmiješene hostese i nagrada u nagradnoj igri,
i pršutić taman masni, i sir s nekim govancima odozgora, i maslinice gigantske i, naposlijetku – pivo!
Prima iz boce mi je mrvu pregorka, ali iz bačve je nekako iscinculirana pa se odmah penje među top 3 hrvatskih točenih piva.
Oduševila me postojanost pjene.
Gospodin Robić (skroz desno, onaj pristojni)
nam je također dao da probamo i tajnu pivu s kojom tek kreće u osvajanje tržišta, ali nam je bila mrvu prejaka pa smo se vratili na Primu.
Pak smo si spili, kak starejši, tak i mlajši.
Onda su se pogasila svjetla jer je Velesajam morao ići pavati, ali smo mi mic po mic produžavali fajrunt sve dok nam fakat nije bilo neugodno kad je čiko iz osiguranja došao i osmi put.
Valjda više nije mogao pit…
Dobili smo majice, otvarače, magnetiće i set čaša za beerlovera (mislim da je suzu od sreće pustio) i još svaki sa svojom kriglom u ruci pozdravljajući se s domaćinima krenuli pripito pronać izlaz, što baš i nije bilo lako.
Nastavak na ribafish.com.
ponedjeljak, 01.10.2007.
Društvo prijatelja piva u posjeti Pivovari Prima + Teambuilding Mense u Rugvici
Kako je Pivovara Prima smještena u Grudama, i da do tamo treba 6 sati vožnje bez pauze za piškenje (dakle 9) te kako nismo mogli spojit lovu s vremenom, direktor Pivovare nas je ugostio na njihovom štandu na Velesajmu.
Kako je grupa od desetak žednih bila blago skeptična prema uvaljivanju nekom s kim smo se samo čuli telefonom, ali i dobili vrijedne darove u društvo (ko mi je maznuo majicu, pjena ti 80% čaše zauzela), tako nas je ugodno iznenadio srdačan doček gazde.
Kao i nasmiješene hostese i nagrada u nagradnoj igri,
i pršutić taman masni, i sir s nekim govancima odozgora, i maslinice gigantske i, naposlijetku – pivo!
Prima iz boce mi je mrvu pregorka, ali iz bačve je nekako iscinculirana pa se odmah penje među top 3 hrvatskih točenih piva.
Oduševila me postojanost pjene.
Gospodin Robić (skroz desno, onaj pristojni)
nam je također dao da probamo i tajnu pivu s kojom tek kreće u osvajanje tržišta, ali nam je bila mrvu prejaka pa smo se vratili na Primu.
Pak smo si spili, kak starejši, tak i mlajši.
Onda su se pogasila svjetla jer je Velesajam morao ići pavati, ali smo mi mic po mic produžavali fajrunt sve dok nam fakat nije bilo neugodno kad je čiko iz osiguranja došao i osmi put.
Valjda više nije mogao pit…
Dobili smo majice, otvarače, magnetiće i set čaša za beerlovera (mislim da je suzu od sreće pustio) i još svaki sa svojom kriglom u ruci pozdravljajući se s domaćinima krenuli pripito pronać izlaz, što baš i nije bilo lako.
Gospodin policajac je srećom bio iznimno ljubazan kad je vidio deset pripitih komandosa kako slučajno proljevajuć pivce skakuću preko tri metra visoke ograde.
Ma nisu daleko te grude…
Ima neko kombi za posudit?
Uskoro u Laško!
Pivili!
Ekipa hrvatske Mense među prvih deset na team buildingu u Rugvici!
Dobro, bilo je jedanaest ekipa, a nagrade su dobile samo prve tri…
Mjesto je Rugvica, odmah iza Ivanje Reke
Adresa je http://www.green-spa.hr/ a domaćin Katarina i frendice te zaposlenici Wellness centra Green Spa.
Okrenuo me Dubravko i rekao da mu fali treći za nogomet u kavezu.
Teško budalu na kavez nafukat i eto nas dvojice plus Željko plus Jasna po prvi put u Rugvici.
Mene još pralo od posjete Primi, pa sam tek ćalabrcnuo pršutić i kulenka te ovlaš drmnuo Bavarijicu.
Onda je vođa svega, Katarina, došla i rekla da sve ekipe moraju sudjelovat u svim disciplinama.
Onda nam je dala veseli mladi bračni par Katarinu i Denisa iz Gramata i sve nas skupa poslala na košarku.
Dobijamo na iskustvo 31:30 ekipu rock akademije, ali i ostavljamo dušu na terenu.
Mislim da sam na uho disao.
Dubravko je igrač odluke, vidi se utjecaj osovine Šolman-Jerkov-Tvrdić, koje je redom mlatio u pješčaniku…
Odigramo neriješeno na iskustvo i debljinu fucu (hoću domaaa), a Željko je MVP. Bio bi ja
zbog najljepšeg gola (posred pi…) da nisam lipsao ko glista, izrigo slezenu i tražio zamjenu u drugoj minuti.
Zbog umora gubimo u golfu (dresscode!),
kuglanju, pješčanoj odbojci i pingiću (vjetar, mamumu).
Slutimo roštiljčinu pa ne tugujemo preveč.
Rasturamo u povlačenju konopca, dodavanju jajima, gubimo u trčanju u parovima i vreći i vađenju jabuke ustima iz akvarija i konačno dolazimo do poligona G. I. Jane di ostavljam koljena na puzanju, desno jaje na onim letvama kaj se preskaču i ono malo mladosti što je preostalo na cilju…
Srećom, nalazimo se u disciplini pjevaj pod tušem i ubij kilu vratine
te ležerno dočekujemo proglašenje uz gulaš od veprovine.
Nismo među prva tri, al su došli ćevapi.
Dogodine rasturamo!
Bar dvije kile po lubanji!
Dobar dan!
PS:
Frendica prodaje jednosoban namješten stan (nova kuhinja s aparatima, klima, perilica za rublje) u centru Zadra od 28,32 kvadrata po cijeni od 60.000 eura.
Javite se na 099/3114-923!
Ja bi uzeo, al ajte vi...
Nego, ovo sam napiso unaprijed.
Kaj ima doma?
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
online
Online Casino Reviews
View My Stats
Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska
Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin
Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!
BUDI ZDRAV!
Devil never sleeps!!!!!!!!
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T