Pokrećem biznis.
Dosta je bilo zajebancije, mirovinskog, zdravstvenog, redova na šalterima, pozdravljanja inkasatora i tih penisa.
Prodajem stan i auto i krećem zgrtati milijune.
Ribafish postaje kontroverzni poduzetnik!
Jednom smo davno, jako pijani vodili raspravu o tome mogu li žene i muškarci biti prijatelji.
Ili uvijek jedno hoće a drugo neće seks, pa ovaj koji neće forsira to da ne otkanta ovo drugo, a ovaj koji oće je tužan kaj ovaj drugi neće i nada se da će ipak popustit pa sitno potpikava u nadi.
I razlajali se mi, a Meki kraj nas ćori mortus za stolom.
I tako mi zaključimo da niko nije spavao s frendicom i da su žene općenito pizde jer nam ne daju frendli, a mi im uvijek služimo kao rame za kakanje.
Meki se promeškolji i kihne, a Smile ga pita – “Meki, jesi ikad spavao s prijateljicom?”
Meki razmisli i promrmlja: “Pa, jesam.”
Mi u čudu, čovjek konstantno najpijaniji, nije valjda da je u tome trik?
I ja onako zbunjen, jer smo tih dana dijelili sve pa i frendice, pitam – “Pa s kojom!?”
A Meki će skroz ozbiljno, koliko to može biti čovjek nakon litre štoka – “Pa s prijateljicom noći…”
Tu mi je sinulo.
Ribafish kreće u biznis!
Postajem hrvatski Larry Flint, otvaram prvi na svijetu lanac Fast Ud prostitucije!!!
Kupujem tri velika kombija, hrpu lepinja, mesinja, zelenjave i iznajmljujem šest prijateljica noći i vrbujem dva najbolja prijatelja.
Svaki kombi ima mini kuhinju sprijeda i dvije zasebne kabine iza.
Cure delaju iza, vozač naprijed kraj roštiljčića.
Svako brine za higijenu svog dijela vozila.
Parkiramo od deset ujutro nadalje kod velikih firama, banaka, osiguravajućih društava i tih općenito velikih zgrada koje u Herceg-Banditovoj režiji uspješno zamijenjuju parkove i travnjake.
Možemo i neku mjuzu puštat ko femili frošt ili Mariolino.
Kužite foru!
Ljudi su danas pod stresom, radon vrijeme je deset sati, poslije se fuša, ide na sastanke, vrbuje, uvlači, kupuje, otima, krade...
Nema se vremena ni za šta, a kamoli za ono osnovno - seks!
Urbanoj ekipi treba rasterećenje, pet minuta odmora, svjež dah!
“Pice i ćevapi d.o.o.” nudi rješenje!
Jebi i jedi - vrati se nasmiješen s gableca!
Mladi i stariji, napeti i nervozni Yuppieji, brand manageri, account assistenti, media buyeri, pi arovi, osobni bankari, producenti i ostala ekipa, umjesto da idu po suhi sendvič ili bajati kroasan, dolaze na brzo pušenje ili ekspresni utovar (tek neznatno skuplji, platiš pet dobiš šest + mini trišu i higijensku maramicu, ali to nije sve!) u stražnji dio kombija.
Ali prije toga naruče ćevape ili giros u prednjici kod mene.
I dok se meseko krčka – oni fukaju.
Kad su gotovi, osmijeh je tu, spremni su za potpisivanje novog ugovora, varanje naivnih klijenata i još dobiju vruć i masan šiš u ruke!
Plaća se po minutaži, deset minuta sto kuna, svakih deset dodatnih – 50.
Nakon 20 minuta ja u maniru nervozne majke zovem na papicu jer ima ljudi kaj čekaju, pobogu!
Doma liži, tu se istresi!!!
A i hladni ćevapi, ono…
Onda njemu padne a ja ga tješim al svejedno naplatim.
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
Post je objavljen 16.10.2007. u 09:41 sati.