::ribafish - čovjek krnje jetre::

četvrtak, 30.11.2006.

Šerif Mamić

Gdje mi živimo...


Zdravko Mamić je neki dan rekao za Jutarnji list da su novinari smrdljiva bića koja se ne peru.


Taj dan je umrla novinarka Ana Rukavina.


Je li on to možda njoj nešto poručivao, ili samo svim ostalim bijednim neopranim govnima koji ga vuku za rukav i mole izjavu?


Zašto je uplatio 100.000 kuna u fond za Anu? Zato jer je lako tuđim penisom kupine mlatit...


Osjećao bih se poniženo i kao čovjek i kao novinar da je uvreda došla on nekog koga cijenim. Ovako me samo sram što živim u istoj državi s nečim takvim.


Gdje mi živimo...

ponedjeljak, 27.11.2006.

Analan Ford

Radna subota do pol deset. Mislio sam da ću bit gotov puno prije. U ruksaku mi je tako ostao nepotpisani original (žutih korica) “Odlazak superhika”. Htio sam ga dat na potpis Bunkeru, jednom od dvojice tvoraca Alan Forda koji je bio u Zg od 7-9. Nisam stigao. Kiselina u želucu. Umor, praznina... A niš. Idemo prebirat ispočetka.

I onda danas pročitam da se isto dogodilo mom čovjeku!!! Zakon! http://aparatczyk.blog.hr

A tako sam ga htio pitat kako u njegovoj mašti izgleda jedini lik koji se spominje u svakoj desetoj epizodi ali nikad nije nacrtan.

Ili, kako bi pitao DJ Seljo, koja se onomatopeja pojavljuje u epizodi kad Broju jedan padne kap kiše na ruku!?

Vrijeme je da ih skinem s gornje police i počnem ponovo iščitavat. Ima li neko epizodu br. 50 “Sjeverni pol”? Nikad nije objavljena u HR, pa ako ima original za posudit…



Jučer virnem rukomet i španjolce kako guze švabe u rukometu. U Realu dva španjolca, u Gumersbachu jedan švabo. I onda gol za španjolce zabije slovenac, a grli ga Hrvat. I sve bi to bilo OK da se pred 4-5 godina Joso, Zeljo, drugi Joso i ekipa iz Zadarskog skoro nismo odvezli u Sloveniju i počeli rat jer je Aleš Pajovič na polufinalnoj tekmi namjerno brutalno gurnuo prst u oko Peri Metličiću koji zbog toga više nije igrao do kraja prvenstva.

Bio sam prelud, ljut, kivan i gnjevan na suce, slovence, parket, dvoranu, pizdu materinu i zahvaljujući puno alkohola u krvi spreman za svašta. Ali je ostalo na urlanju i razbijanju koje čaše o pod (sorry Mlađo…).

Jučer su se Aleš i Pero nakon tekme grlili i slavili.

Bez veze…


Aj bacite pogled na ovo!

Xportal.hr - Vaš građanski portal

Želite reagirati na neku vijest, medijsku podvalu ili laž?
Imate nešto za reći, ali ne znate gdje bi ste to mogli?
Uvijek ste željeli pisati i izviještavati ili možda imate blog?
Ili ste afirmirani novinar kojem je odbijena vijest zato jer je urednik poznat po cenzuri i dobrim odnosima sa svim strankama. Ako želite nešto napisati, izjaviti, komentirati ili jednostavno saznati najnovije vijesti iz građanske perspektive- od danas sve
to možete na Vašem portalu – Xportalu .

Xportal je prvi Hrvatski građanski portal gdje blogeri, novinari, ili svi ostali koji to žele mogu iznijeti svoje mišljenje. Bez cenzure. Članci se pozicioniraju prema ukupnoj ocjeni posjetitelja. Na isti način se rangiraju Top autori članaka i novinari. Top novinari prema ocjeni posjetitelja nagrađuju se tjednim nagradama poput DVD playera ili Ipoda.
Xportal se sastoji šest glavnih rubrika:
Vijesti
sport
tehnologija
kultura
zabava i
zdravlje
te tridesetak podrubrika. Ako želite doprinijeti autorskim članakom te usput možda i osvojiti nagradu, ili jednostavno želite čuti glas građana - posjetite www.xportal.hr.
Xportal - Vaš portal.



I na ovo!

Razbijanje taksi monopola u Zagrebu! http://www.petitiononline.com/taxizg/petition.html

'Došli su neki prijedlozi nakon slanja mog maila pa odlučih pokrenuti i peticiju, od podataka morate dati samo svoje ime i mail, tako da to ne bi trebao biti problem, misao vodilja je i dalje ista…

Ovo sve se tiče vrlog nam taksija, želio bih da predložimo našem dragom Milanu da više ukine monopol zagrebačkih taksista te da se shodno tome uslijed konkurencije snize cijene taksi usluga.

Taksisti će više zarađivati ako budu vozili više od dvije vožnje po danu, jer će se ljudi više voziti ako za vožnju od 10 kilometara ne budu morali plaćati 250 hrvatskih nam kuna, a prometna sigurnost će se uvelike povećati jer će vikendom navečer kada se događa najveći broj nesreća sa smrtnim ishodom ili teškim ozljedama, ljudi radije voziti taksijem koji košta 25,30 kuna ili čak i 50 što je 12,5 kuna po glavi ako vas se vozi četvero i to je stvarno izdatak koji si svatko može priuštiti; također su se javile reakcije i kuturno nam prosvijetljenih građana, koji eto ne žele iz kina/kazališta putovati do kuće dva sata javnim prijevozom do doma, koliko treba nakon jedanest sati navečer da bi se došlo od centra do nekog od predgrađa a drugih opcija nemaju jer su im preskupe.
a sada potpisujte...''

Hvala


Mrzim tu bahatu bagru. Jeftinije se u njujorku vozit….

subota, 25.11.2006.

Želje i planovi za 2007.

Kako ću prosinac kao i svaki radit ko mazga i ne stić ni potmulo prdnut, vrijeme je da sagledam što sam napravio od onog što sam si zadao pred godinu dana. S tim da sam Mihi obećo da neću spominjat našu intimu. Pa eto:

"Što ću sve napraviti i čemu ću se nadati te težiti u 2006.

Seksat više nego u 2005. - intima
Smršavit na 84 kile - za dlaku
Posjetit i južnu Ameriku i tako obić i zadnji kontinent - i to za dlaku. Šefu se nije svidjela ideja o Venezueli i prvenstvu svijeta u bowlingu
Krenut na bazen i vratit titulu prvaka Hrvatske u maratonu - katastrofa. Bio deset puta na bazenu i lipso na najkraćem maratonu
Plaćat račune na vrijeme - jesam. Čak i HEP!!!
Izdat knjigu - nisam. Čekam da se ostala blogad ispuca pa da zablistam!
Prestat pit loše pive - nikak
Posložit sve etikete od piva koje još nisam u album i organizirat izložbu - zapiso ih u EXCEL-u! 2009 komada i još dvije u fridžu
Bar malo seksat - intima
Da naguzimo Brazilce i osvojimo prvenstvo tako da Butina da gol škaricama s centra u 21. minuti sudačke nadoknade dok na terenu ima 3 naša ozlijeđena i 18 Švaba sa šmajserima - jebat ga. Vidli ste i sami
Prestat lagat roditeljima - jel prešućivanje laž?
Pazit na malog Slinišu Plačimirovića - Čunku ko oči u glavi - jednom mi je ljosnuo s kreveta i jednom sam ga pljunuo plastičnim kvadtarićem u čelo. Inače sam sjajan!
Ne ljutit Mihu, osim ako ne zasluži - intima
Prestat kupovat loše porniće - pa osim "Analnih komandosa" i nisu bili tak loši...
Kupit pokaz da me više nije strah zetovaca ko gestapoa - nemrem. Preveć mi se gade
Svako jutro napravit 20 sklekova s nogama na rubu kreveta i ne brojat prvi kao dva - ma da. Pa imam 36 let. Nisam jebeni 007. Dobro da hodam. Ja si isto znam zadat čudesa...
Ne brisat drkicu u najbliži odjevni predmet - a ne, dizat ću se do zahoda. Sereš li ga Ribivoje...
Oprat auto (preneseno iz 2004) - ma to svaki olimpijski ciklus...
Napravit podlogu za Nobelovu nagradu i barem dva Pulitzera - pa bio je onaj Lein monolog...
Otić na Oktoberfest u Sao Paolo - šef
Vidit Kubu prije nego što odapne Castro - šef
Smršavit bar na 86 kila - 96. To je tu negdje... Ono, završava na 6...
Bar jednom poševit ko nekad, ono da se oznojim ko mlado od tuljana, da mi oko ispadne i da ostanem bez glasa na dva sata od škrguta i grgolja kad finiširam - intima
Da ne viču na mene na poslu - uspilo osim dvaput. Ali grdo...
Da Kinezi ne počnu treći svjetski - heheheh, konačno nešto!
Da mi netko javi kad mi na stol dođe ona piva od koje će me sutra bolit glava - neostvarivo. Ali ima nekih poboljšanja
Da se Danijela Trbović ošiša - nije, ali joj dobro stoji ova nova
Da si Gven Stefani kupi sise - ako ih je i kupila, nek kupi još jedne
Da Junior ne plače - ne ide
Da postanem glasnogovornik ili maskota neke pivovare - a-a. Al sam se zapio i u Carlsbergu i sa Zagrebačkom...
Da se Monika i Stephanie predamnom mlate u blatu gole do pojasa i da pobjednici kažem, stara, stvarno si me zaslužila, ali moje srce pripada drugoj. Pa da me onda obje cijene... - sanjao sam to par puta...
Spavat po noći - zajeb. Kad dugim ter slobodnim četvrtkom popijem više od tri pive zbudim se u pol 4 i pa-pa... Mogu samo šaltat Discovery i National Geographic do Dobrog jutra hrvatskoj kad se zrigam na Mimicu...
Biti popušen - intima
88 kila - penis
Ševit - intima
Evit - intima
Vit - intima
It - intima
T... - intima"

Vrijeme je za sasvim nove želje... Mislim da bi za početak trebao operirat ovo treće jaje kaj mi je zraslo na preponi. Any doctors?

petak, 24.11.2006.

Skijaški skokovi

Ajme, ovo je dobro!!! Ma ovo je predobro!!!!!!
http://bolimozak.blog.hr/
Potražite dio s bigbraderom budućnosti!!!

Sad sam išo piškit. Išo sam piškit u firmi. Na pisoarima je bio neki oveći čiko s čikom u ruci pa se nisam htio gurat s njim nego sam išo na školjku. Normalnom muškarcu treba do minute da se ispiša. Osim ako nije Von Smile koji ima tri bubrega i spiša se dok prosječni građanin ni ne hračne kak spada. Ja sam tu oko minute. Pogotovo nakon druženja pivopija četvrtkom.

Prednost pišanja u školjku je da možeš žuborit mlazom, što nemreš s većinom pisoara. A i podsjeća na divan zvuk noćnog pišanja u more s mosta. A to me raznježi. Zato više volim pišat u školjku. Jer na žalost nema mora u blizini. Kako bi na moreee...

Na školjci neko nije koristio četku. Smeđi kolaž nekog retardiranog invalida me bode u oko. Tako nervira kad neko ne koristi četku. Odma bi ga u BB kuću hitio. Mogo bi ga za uši i u školjku pa rrrrr.

Jako me to iznervira.

Ali srećom, nerviranje je kratkog vijeka pošto na katu postoji i drugi zahod. Žuborim. Razmišljam o tome kako su po cijeloj zgradi kamere pa vjerojatno i u zahodu. Sad me neki čiko gleda kako tresem vićgla i efektno kopuckam nos. Nije mu lako. Ali vjerojatnije je da gleda prijenos iz ženskog zahoda. Ako je muško... Šlic.

Nerviranje potpuno prelazi u zaborav kad shvaćam da danas počinje sezona skijaških skokova.

Kuusamo, selo usred ledene Finske gdje je bog davno iskopčao grijanje, domaćin je patuljastim mršavim dječacima koji se hiću s planine na tvrdi snijeg pritom preletivši od 100 do 230 i nešto metara. To gledaju većinom pijani ljudi u publici i vesele se kad iko od njih sleti živ, iako se potajno nadaju da će se bar jedan spizdit. Ali malo pa da se digne i mahne pa da opet mogu u miru lokat, zviždat, urlat i općenito stvarat buku.

Od Nizozemca Oldrika Van Der Aalsta (Morten Aagheim više nije aktivan, ipak je napunio 26-u...) pa sve do Poljaka Piotra Zyle, stotinjak će skakača vikendima lepršati ekranima Eurosporta sve do 25. ožujka kad je finale – a gdje drugdje nego na Planici. Predivnoj dolini na putu od Kranjske Gore prema Italiji u kojoj se već dugi niz godina provodim gotovo savršeno. Hoće li neko organizirat put ove godine umjesto mene? Ili ćemo se opet nać tri dana prije?

I dalje će svako imat svoje favorite, neko pijane Fince, neko ljigave Austrijance, pederaste Švabe, Ružne Poljake i Čehe, bubuljičaste Slovence, kiselkaste Japance ili pijane Norvežane, ali ja ću kao i svake godine morat pogledat ama baš svako natjecanje. Nemrem si pomoć. Isuse, jedva čekam...


Jeste li primjetili Jumbo plakat gdje jedan tip američki nasmiješen grli drugog a reklamira se neka tegla s cvijećem ili drvom života? Čovjek bi pomislio da je riječ o nekoj gejparadi, a ono...


Jedva čekam da Junior počne jest ćevape pa da napravimo još ovakvih fotaka...









Za kraj:
Poruka profesorima u štrajku – jebite im majku!

četvrtak, 23.11.2006.

U raljama HEP-a 3

Lejdiz end džentlmen, majne damen und heren, kari ospiti...

Pobjedom na bodove, winner is Ribaaaaaaaaa!!!

Došlo mi rješenje iz Elektre da ipak nisam ja njima dužan 4500 kuna nego oni meni 212. Nisu se ispričali za grešku. Svejedno, sretan sam ko pes. Wuf!

Slavimo sutra u društvu pivopija jer član http.//frkachu.blog.hr donosi 7 venecuelanskih polulitrenih bisera na degustaciju. Zvuči grozno, ali skalp je skalp!



Božićna histerija

I dok me zbunjuju neki tekstovi u novinama gdje piše da Pakistanka mora imati četiri svjedoka ako želi prijaviti da su je silovali (?!), glupa kićasta božićna kugla na vrhu Bille me podsjeća da se približava vrijeme histerije. Dani kad svi trče, prisjećaju se da žive s nekim i nekoga navodno vole te se zbog toga nerviraju i uglavnom kupuju u zadnji čas krivi poklon krivoj osobi za krivu lovu.

Počelo je. Svi trgovci svijeta kreću u pokvarenu bitku kako izmusti što više para od sirotog pojedinca kojem su napunili mozak da ga više niko nikad neće voljeti ni pogledati mu u oči te da mu se ni pimpač više neće dizat sve dok ne kupi poklone svakom iz adresara...

Ono što me najviše boli je to da ću opet biti bombardiran s istih trinaest prigodnih pjesmuljaka kao i svakog prosinca koji će me pratiti od muzičkih čestitki, reklama, glazbi za mobitele, radio stanica, televizija, odvratne kokakole, šopinaga, prosjaka, cigana svirača, lampica za bor sa zvukom, bečke filharmonije, dječjih igračaka do ekipe koja će šamarana istim zvukovima njih jednostavno ponavljat zviždajuć. Jer ovu planetu pokreće trgovina i od nje živi valjda 90% ljudi... Jer nas trgovci tim pjesmama podsjećaju da ljubav, pažnju i sreću moramo kupiti. Kakav je ovo svijet? Užas...

Zamišljam kako imam neku čudnu moć i letim svijetom do izaba Đorđa Majkla, Maraje LažneMasneSise Keri, Binga Pokojnog Krozbija, Bingovog brata, Onog iz Fantoma i sve iz Bend Ejda ponaosob. I sve ih poslažem u veliki mračni i vlažni podrum i 423 dana im bez prestanka urlam Bratec Martin i U našeg Marina siktavo na uho u terci dok se međusobno od očaja međusobno ne prožderu i pokolju od muke.

Ajmo svi slavit dan hidrometeorologa stotrizdrugog kreveljače i puštat mjesec dana prije samo i isključivo Bježi kišo s prozora, Jesen je bila sa puno snijega i Rain drops keep falling on my head...

Već se vidim u Getrou na Badnjak, sto i osmi u redu, teti na blagajni je to prvi radni dan i ne zna nać tipku enter, tip ispred mene je znojan, baka iza nervozna, a s kazete na razglasu deru četiri iste božićne na ripitu a mozak mi samo tupi i tupi i tupi...

Idem odma sutra kupit čarape i čokoladu za familiju i čokoladu i čarape za starce na Korčuli, bakalar, češnjak i 6 kila kruha. Jebo čekanje! Svaki dan je Božić!!!!!

srijeda, 22.11.2006.

Postoji li dovoljno velika kazna za šverc ljudima?

> OVO NIJE SALA, PAZLJIVO PROCITAJ SVE
>
> ZELIS LI ZARADJIVATI SURFAJUCI????
> AKO JE TVOJ ODGOVOR DA, ONDA PAZLJIVO PROCITAJ OVO PISMO...
> OVO NIJE ZAFRKANCIJA
> ZELIS LI ZARADITI SURFAJUCI?
> ZAMISLI STO BI MOGAO NAPRAVITI SA 4000  10000 ... TJEDNO!
> MEDJU PRVIM SI SRETNICIMA S OVIH PROSTORA KOJI JE DOBIO OVAJ E-MAIL, O
> KOJEMU SVI PRICAJU I KOJEMU SU SVE TV POSTAJE I SVE NOVINE PODARILE
PUNO
> MEDIJSKOG PROSTORA PRETHODNIH TJEDANA!!!
> KONACNO JE OVO PISMO PREVEDENO I NA HRVATSKOM, DA BI TI USPIO/JELA!!!
> OVAJ JE SUSTAV 100% SIGURAN! DOSTA S RAZNIM KLADIONICAMA, LUTRIJAMA,
> TOTO
> 13 I DRUGIM IGRAMA NA SRECU! DOSTA JE BACANJA NOVACA!
> POCNI ZARADJIVATI SURFAJUCI, ZARADJIVATI PRAVI NOVAC, A GOVORIMO O
> MINIMALNO 4000 U 3 DANA, JEDAN MOJ PRIJATELJ, ALBANAC, JE OVIM
SUSTAVOM
> POSTAO MULITIMILIJUNER.... ALI POGLEDAJ I SAM/A OVAJ DRAGOCJENI
DOKUMENT
> KOJI CE TI OTVORITI POGLED NA NOVE NACINE ZARADE, NEW-NEW ECONOMY,
KOJA
> JE STVORENA NEDALEKO ODAVDE
>
>
> NE BUDI SEBICAN, POSALJI OVAJ MAIL SVIM SVOJIM PRIJATELJIMA,
POZNANICIMA
> ILI RODBINI, DA BI I ONI IMALI ISTU PRILIKU KAO I TI!!!!
>
> UGODAN NASTAVAK DANA I RAZMISLITE O OVOME, NISTA VAS NE KOSTA!!!!

Lako se zajebavat, ali mislim da je to najniži stalež ljudskog društva...

Akcija za Anu jos traje!

utorak, 21.11.2006.

Aj nid help!!!

Ne znam zašto su PC i MAC dvije toliko različite kante, ali imam jedan vrlo iritirajući problem.

Dakle, na PC-ju se sve vidi, a na MAC-u se svakih 15 centimetara kad se skrola pojavljuje stari baner koji smeta kad se čita.

Zahvaljujući svojoj kompjuterskoj osposobljenosti i inteligenciji koja je na razini epileptične dagnje, zamolio bih ovom prilikom nekog dizajnera ili bilo koga ko mi to može maknut da mi se javi na ribafish@hotmail.com. Dobit će zlata koliko je težak ili dvije tamne Velebitske, kako mu to paše u tom trenutku.

Fala!


Došla mi forvarduša izvađena iz cca dvanaestog broja Klika čiji sam ponosan autor!


A sad reklamice!

Hiperborealni vjetar ima fotoreportažu kako usred središnje Kine vrte janjca u gradskom parku!!!!! Genitalno! Doduše, bez glave...
http://nisnepisem.blog.hr/

Jedan mladić okuplja sve Metalce regije. Di si bio kad sam se navuko na Maidene... Samo tako!
"Ode je svaki metalac poželjan, nek se osjeća kao doma. Sad smo na black metalu!"
http://psychotron.blog.hr/
http://blackcircle.blog.hr/


Veliki pozdrav anonimcima koji vrijeđaju putem komentara. Stvarno ste hrabri. Svaka vam čast. Budite do kraja tako dosljedni.


S ćevapom nisi sam!

Test ćevapa u somunu 29.

Ćevabdžinica: Saće, Anićeva 1, Trokut
Cijena: 29 kuna, kajmak 6
Ćevapi oblik: Sitni nabijeni komadi. Fin masivan okus junetine
Luk količina/okus: Fino, elegantno, mrvicu nedostatno
Lepinja: Tanka kao hostija. Suha. Dok je topla, ukusna, ali čim se mrvu ohladi - kamenko.
Opći dojam: Dakle, riječ je o tipičnoj Sarajevskoj školi ćevapa. Naručuje se broj ćevapa (5, 10, 15, ko se nije skrio...) i količina somuna (pola, cijeli). Lepinja se ne zamašćuje i potpuno je tanka, a kuhar je pred kraj razlomi prstima. Ovim putem moram priznati da ću bit subjektivan i dati jako nisku ocjenu, ali najviše zbog činjenice da sam odgojen na zagrebačkoj školi somuna koja se bazira na saftnoj lepinji i rastresitijim ćevapima. Eto. Ali zato im je kajmak mašala!
Ocjena: 4

ponedjeljak, 20.11.2006.

Jelenji greben

Sat i pol od Zagreba ima prekrasna dolina s brdom srna, srndaća, jelena, muflona, pušmipulija, albino teladi i sve skupa – prekrasno za odvest se za vikend. Zemljište s pripadajućim objektima zove je jelenov greben. Imaju i stranicu na webu http://www.jelenov-greben.si/index.php?slo na kojoj lijepo piše kako vole ekologiju i prirodu i životinje. I da je specijalitet kuće jelenji gulaš. A kako ja volim ekologiju...

Problem je jedino što se destinacija nalazi u Sloveniji, državici u kojoj policajci masturbiraju pendrecima kad vide prekleta hrvaška govna kako voze tri kilometra brže od dopuštenog. Ali kad smo stigli tamo i skužili da gazda zove imenom vođe stada koje onda poslušno zoblju kuruzu s ceste, odmah smo zaboravili na sve blagodati klasičnih zooloških zatvora.

A ima i pivovara u Podčetrtku. Koji je naravno, logično, odmah iza Podsrede ako idete dužim putem preko Brežica a ne kraćim preko Kumrovca.

Ne bih htio ljudima radit reklamu jer su dosta skupi (3 juhe, 2 gulaša, 2 krušne tvrde knedle, 2 kupus salate, povrće za juniora, ledeni čaj i šveps – 250 kuna + harmonikaš for fri), i gulaš im je zakurac (jebo ih papar u zrnu), ali je priroda prekrasna a gobova juha tako perverzno dobra da bi joj najrađe tepao. Baš kao Muf na povratku s Klik-patrole iz Crikvenice kad smo se ubili juhom od divljači u Lovačkom Rogu na početku Stare karlovačke.

Slovenci prodaju majice i krigle na Tita (obratiti pažnju na tipa lijevo iznad Mihe i Juniora zbunjenog krdom srnadi),

kao i sušene gljive, šampinjone v kisu, veprove paštete i jelenje kranjske kobase. Ukratko, njamiii.


Duboko se ispričavam veganima i frutanima kojima je sad stala knedla u grlu, ali knedle od kruha su im užasne.

NajJunior čovječanstva i neki debeli ćelavac s pogledom na srnad

će vam valjda dočarat kak to tam je, ne.

Ukratko, Podčetrtek, Olimje, jelenji greben. Lijepo za vidit.


TV-riper

Par reklama tjedna...

1. Thomy majoneza
Nerviraju me sendviči koje reklamni kreteni rade kako bi njima izgledali što slasniji. Jebote, imam usta a ne garažu. U šta da naguram onu sendvičinu s reklame? Reciklator? To krava ne bi zažvakala...


2. Twix
Za razliku od snikersa gdje se sve više pederčića šprica šmrkovima po krovovima, ova je neusporedivo debilnija.

Dakle, dva pederka vide na prozoru radio. Onda slijedi deset sekundi radnje koje ne vidimo jer su ih naši vrli kratioci srezali pošto Twix nema para za 30-sekundnu reklamu nego samo za 15. Znači, pederčići vide radio, primaju se nimalo pederski za ramena i plešu od sreće vlakić po cesti. U sljedećoj sekundi cijeli grad pleše vlakić, svi smo sretni, Tomislav plače, mljacka se slasna čokoladica, huraaaa!!!

Jad i bijeda.


3. Ali tu je i reklama mjeseca
Dorina – kljasta obitelj

Jebote, jel neko rekao tim ljudima u Krašu da rade najgore reklame na planeti? Koji im kurac znaći ono ćoravo, šuplje oko koje namiguje i guta kocku prozirne čokolade?

Dorina, čokolada za ljude s IQ od jedan do dva?
Dorina, za ljude koji nemaju više od dvije moždane stanice?
Dorina, za retardirane i nesretno zaljubljene?
Dorina – niste samo vi jadni!

Kaj je najgore, desetljeća užasa iz Kraša nemaju ni najmanji trend napretka. Oni misle da je to dobro? Isuse!?!??!


Emisija tjedna
Domino day
Tanja Jurić u izdanju «nadrkana sam ko kobra kad mi speglaju kosu» i neki nesretnik bez dara za suvislu komunikaciju prenose dva mjeseca spreman TV show – obaranje milijuna pločica domina. Inače igru kineskih i inih penzića. To je kao wow. Pedeset aseksualnih debila dva mjeseca slaže plastične pločice po podu švapske dvorane da bi ih onda srušili i sami sebi pljeskali zbog toga. I onda nadrkana i nesuvisli to prenose kao da je nešto važno i veliko? "I sad ćemo vidjeti najzanimljivije detalje...". Bolje je stoput pijanog Mutića sa Zlatne epruvete slušat...

Svejedno, veseli čovjeka kad vidi da i predsjednici razreda mogu ostvariti svoj san... Sjećate se onih nesretnika iz škola koji su trenutno nestali kad se odlazilo u srednju ili na faks? Jebote, ja ne.

Ali je vjerojatno puno njih plesalo i veselilo se kad je pao i trinaestmilijuntni domino u vulvu Mona Lize s nacrtanom prostatom Michaela Jacksona u bojama spektra... Fakat. Dan bivših predsjednika razreda. Svašta.

PS. Molio bih lažne moraliste da mi ne seru što sam tri minute u poluvremenu tekme gledao domino dan. Isto ko što pogledam deset minuta Big Brothera tjedno. Dosadni ste više...

Aj živili!

subota, 18.11.2006.

15 godina...

Točno je toliko prošlo od pada Vukovara.

Po vukovarskoj ulici svakih par metara svijeća. Njih 1600 za grad heroj kojeg su pred desetljeće i pol spalili četnici i JNA.

Isti dan u dva zagrebačka elitna kluba koncerte za zlatnu mladež imaju pevaljke Seka Aleksić (ili Goga Sekulić, isti kurac - matrica i tri kile silikona) i nekakva Indira Radić.

U počast palim braniteljima i nevinom puku danas će mafijašima i praznoglavim plavušama željnim para i nerada usred hrvatske metropole tutnjati primitivna ćirilica. Tužno.

Seljačine vladaju, seljačine imaju para...

A Toyota sutrašnju akciju (dobro je primjetio nesvrstani.blog.hr) nazvala Dan D.

Brzo nešto ti Hrvati zaboravljaju...

Sva sreća da nam uz glazbene izbljuvke (tako nam i treba kad im šaljemo Borisa Novkovića, Sandija i Serverinu da im budu zvijezde...) od komšija dolaze i ovakve fore.



























09:15 - reci sad bledoliki ili zauvek ćuti (23) - printaj, printaj - nije tvoj papir... - #
opaljena - 18.11.2006. u 09:47 kaže: cappolino.....he,he,he.......ma majstori su svoga jezika;)A sve ono gore što si napisao.....svaka ti stoji,takva je danas naša zemlja....uz čašu rakije,para silikona,čubica i lakih zavinutih notica sve se lakše zaboravi.

PodRoom - 18.11.2006. u 09:54 kaže: ma svi su danas već zaboravili grad heroj! oko Vukovara se samo pokušavaju skupiti jeftini politički bodovi...

ledena - 18.11.2006. u 10:06 kaže: jedino što bih mogla na ovo napisati bilo bi jako prosto. Iz poštovanja na one koji su nekad, prije petnaest godina patili, neću.
Mrzim cajke.
Što se tiče koordinata, ti javi, ja ću se malo pozabaviti ilegalnim poslom i poslati ti copy.

Josip - 18.11.2006. u 10:09 kaže: Ima jedan stih u pjesmi Stoji grad od Hrvoja Hegedusica - "i nikada narod zaboravit nece". Danas se lako moze zakljuciti kako je nas narod odavno zaboravio. Tj. zaboravio je do prvih izbora, do prve utakmice kada ce se opet uzvikivati "Vukovar, Vukovar". Pobjede (izborne, na utakmicama) ce se proslaviti, dakako, u Ludnici, Fontani, Pashi i tko zna gdje sve ne.

JAKI - 18.11.2006. u 10:21 kaže: ŽELIM POSTATI MANEKEN I ZATO SAM GOL,PODRŽI ME

majstorica - 18.11.2006. u 10:25 kaže: strašno je koliko brzo ljudi zaboravljaju. i opraštaju. krivim ljudima. mislila sam napisat post o svemu ovome, ali čekat ću sutra. da vidim stanje poslije bitke:
koliko je političara ovaj put reklo nešto dirljivo...
koliko je ljudi uhićeno na koncertu neke praznoglave jebene pevaljke...
koliko se brzo zaboravi Vukovar...

prodigy fan - 18.11.2006. u 10:28 kaže: znamo svi šta se na današnji dan desilo prije 15 god. i to dobro,,,,,nisam rekao da trebamo to zaboravit al jebiga ak stalno budemo gledali u prošlost odosmo svi fino u pizdu materinu,,,,,,a što se tiče ovih pjevačica(ne cajki,velika je razlika koju očito ne znaš,ne krivim te)koji su ti one klinac krive one krive za sve,,,bolje osudi one debile koje su ih zvali da danas nastupaju(znači vlasnike klubova),,nemoj zaboli me čir od takvih tema,pozdrav!

Undying - 18.11.2006. u 10:51 kaže: I nikad narod zaboravit neće.Možeš misliti.Te mladi koji se neprestano povlače po dotičnim klubovima boli neka stvar za ono što se događalo prije 15 godina kada su još srali u gaće i glavno im je da danas žive pod paskom mame i tate i da mogu ružiti po tim zavijanjima.A te pjevačice imaju pevaljke jer znaju da kod nas mogu napuniti bilo koju dvoranu i napraviti feštu.Da se razumijemo,i ja sam vrlo mlad,ali odajem priznanje onim ljudima koji su branili našu državu i sigurno je da na dan pada Vukovara(ali ni inače)neću otići u Ludnicu i slušati:''Otišo si ostavio dete,suzama sam lepila tapete'' i slične pizdarije.

organizam - 18.11.2006. u 11:12 kaže: Primitivna cirilica? Lose vestice sa Istoka? Nevaspitani, nepismeni, prljavi, zli? Man' se stereotipa, makar malo. Rat je besmislen, i sve se zaboravlja. Slovenci pobili citave kasarne mladica koji su sluzili JNA u pogresno vreme, na vrlo pogresnom mestu. Zivim sa jednim koji je jedva spasao zivu glavu iz opkoljene kasarne na vasoj teritoriji. Da li treba da mislim da su Hrvati ovakvi ili onakvi?

firefighterica - 18.11.2006. u 11:24 kaže: UZASNO JE...i nevjerojatno kako zbilja brzo zaboravljamo... i sva ta cjelokupna situacija u lijepoj nasoj... tjera me na plac!
pozdrav iz Slavonije

martin - 18.11.2006. u 11:40 kaže: zaboravimo politiku i sve političare, glavno je da mi nikada nečemo zaboraviti tragediju koja se dogodila u vukovaru, nečemo zaboraviti sve koji su poginuli i hrabro se borili za Vukovar, vukovar se nikad nesmije ponoviti.

pozdrav od dečkiju iz v.gorice.
mss - 18.11.2006. u 12:00 kaže: hej gospon fish,Hrvatska ima najbolje pravosuđe na svijetu:svoje generale(koji su branili našu domovinu i omogučili nam da sad ovdje na ovom mjestu raspravljamo o svemu i svačemu,a da smo ostali u onoj "lijepoj" Yugi-ko zna šta bi sade radili)u zatvore,a srpske u šetnju....
p.s.Hrvati pokrenite Hrvatsku-ne riječju nego djelom

Tratinčica ROBERT - 18.11.2006. u 12:01 kaže: žalosno je što čujem da i u osjeku imaju koncert novokompovanih zvijezda... naije ni kod mene u zelini nikaj bolje

zenzena - 18.11.2006. u 12:43 kaže: Dok sam studirala, a Hrvatska se branila, mlade su Ustašice (po vlastitom opredjeljenju) uz naci-spike pičile Cecu. The Cecu. Pokušah ukazati na apsurnost te priče, pogotovo dok su se brojala krvna zrnca, i preispitivala prezimena, i linčovao Balašević, al kao da tumačiš pingvinu da je ugodnije živjet u Savani....

liftboy - 18.11.2006. u 12:56 kaže: Tratinčice, ja još uvijek živim u Osijeku, a ne u osjeku...

- - 18.11.2006. u 14:16 kaže: Uvjek će biti ljudi koji neće nikad zaboraviti šta su nam učinili! Mislim da netreba okrivljavati baš sve srbe, ali četnike sve do jednoga treba zatvoriti (jer nesmijemo više ubijati samo tako). Bili su p*čke i ostali su to! Kako ne biti pun mržnje kad sam iz Slavonije, i znam šta se događalo, znam kako je bilo, iako sam tada bio malo dijete. Ovim povodom još j*bem mater Francuzima koji simpatiziraše srbe tih godina. Slovenijo, da si se ti kojim slučajem našla u poziciji Hrvatske tjekom rata, a ne negdje daleko od toga, bila bi 3 puta nerazvijenija i zaostalija nego što je srbija danas. I zato ne da nemaš pravo tražiti Piranski zaljev, i još pucati na naše ribare, pokrij se ušima i šuti jer ti si Europa. Srbija nek ostane na Balkanu zauvjek, a mi možemo samo žaliti što današnja mladež sluša to sranje, premda to baš i nema veze sa četnicima, nego je to čista zaostalost.

shund - 18.11.2006. u 15:01 kaže: ljudi su šuplji pa jedva dočekaju da ih netko napuni sranjima. zato i zaboravljaju. a narodnjaci su dno dna- mislim da funkcioniraju po principu- "svi tam idu pa idem i ja. a tam su i najzgodnije ženske." -jes, ženskice koje se u potpunosti transformiraše u svoj spolni organ. pičke i po. bljuv, bljuv!

sweetnes - 18.11.2006. u 15:19 kaže: ma znas sta imas potpuno pravo, ova danasnja stoka se ne zna zabavljati drugacije nego samo uz tzv. turbo(mega) folk i minjak na one svoje podeblje noge, skemba curi sa strane ali nije bed ko ce vidjet u mraku? jel pijana ekipa ceka ko ce na kog zapucati i eto zabave! katastrofa...

street-girl - 18.11.2006. u 15:29 kaže: Istina sve sto si rekao,hrvati to sve prebrzo zaboravljaju.U Mostaru zapaljeno bilo puno svijeća na tri mjesta.I na jednom mjestu stoji jedan papir,i cisto radi znatizelje da vidim sta pise na njemu kad tamo ''A uša!RED ARMY''...i još u novinama čitam kao zene iz beograda traze oprost od majkih poginuli u Vukovaru...cccc

DEČKO S KOMBIJEM, IPODOM I SEXY IROKEZICOM!!! - 18.11.2006. u 16:27 kaže: mrzim kad si ekipa brije da su kao neki hrvati... a doma slušaju cecu-arkan-vukovar... al nemoš ti to njima objasnit.... jebiga..... trba bacit jednu bombu tamo na istok.. hehe

63)^(1)(1 - 18.11.2006. u 17:39 kaže: ..mm, oukeEeii...
pa zapravo, sve si rekao u 13om retku [ukljucujuci prazne..]
a to je moderno bratstvo i jedinstvo, zivish ovdje, slusas cajke, oblacis se ko drolja koja skuplja narod. lol. i na kraju se svejedno kolju,.. idioti.
uglavnom, just another thing that ne stima

seoska idila - 18.11.2006. u 19:17 kaže: za rata su i nogometaši slušali recimo "normalnu" muziku... a sad puni para onu grozotu... bljak

Zeko zna - 18.11.2006. u 19:21 kaže: žalosno jebote...

petak, 17.11.2006.

Neke stvari koje ti se događaju kad te u jednoj fazi života doma umjesto daljinskog i stripova dočeka izgubljeni preslatki čovječuljak koji ti svim srcem želi gurnuti nekakav komad plastične igračke u usta

Radiš stvari koje bi si dopustio eventualno u prvom tjednu barenja, pod uvjetom da još nisi dobio – kao odlazak u ZOO i gledanje životinja na robiji

(Inače, zagrebački ZOO radi do 15.00. u 15.01 vas neće pustiti unutra pa vam preostaje šetnja s patkama i pokojim labudom. Rok je imao savršene badigarde u vidu Drage i Cat kojoj sam ponosna kuma)



Dijete s navršenih 13 mjeseci ima isto toliko kila, koje uglavnom potječu od njima najdražeg čokolina. Vjerovali ili ne, jedan od najljepših trenutaka u životu je kad vam junior zamoči šaku u zdjelu tople šećerne kaše i onda vam pruži jedan prst s kojeg se cijedi čokolino da i tata papa. I još ti kaže “Ta!”. I gurne prst u nos. Šmrc… Počeo je koristiti i žlicu! Za razmazivanje čokolina po stolu. Al je bar drži!


Majka inzistira na Žvaku i Trešnjevačkim popišanima s obrazloženjem da su to jedini cedeji koje ima. Ja forsiram Mozarta, Allegrija, Deep Purple i Flogging Molly kad Mihe nema u blizini i ovom prilikom apelujem – ima li normalne dječje muzike a da neki tusti klaun ili 50 škripavih klinaca ne dernjaju stupidne pjesmuljke!?


Mali agresivac je nakon omiljenog mu sakrivanja iza zastora (jednom sam se nešto zafušo i skužio da me jadničak iza zavjese čeka dobrih 10 minuta), pronašao je novu igru – "Udri mamu, mama će da plače", u kojoj je Rok nateže s leđa i pokušava bacit, a Miha na to viče joooj, joj, joj, na što se on obavezno odvali smijat. Nije da baš kontam, ali ništa ljepše od veselog Juniora!


Često zažalim što nisam po ocu trinidađanin a po majci Tobažanin pa da mali može ić gol i bos u park, na plažu i di god. Nego ga se mora ututkat tako da djeluje ko bremenita buhtla ili da će londonsku podzemnu dignut u zrak.

A dok mu štrample navučeš, već je ponovo usran.


Davne 1974., dok još valjda niko od blogera nije bio ni u planu (osim Tajpa koji je vjerovatno već nešto piskarao), stari me odveo na prvu tekmu.

Igrali su Dinamo i Radnički iz Kragujevca. U 85. minuti pri rezultatu 0:0 rekao sam tati – dosadno mi je, i uz pečenu kuruzu otišao s njim doma. Sutradan sam u Vjesniku pročitao da je Dinamo zabio dva gola u 88. i 90. minuti, pa msam rekao starom da me ne voli. Pa smo išli i na Zagreb – Čelik, koji su do kraja odigrali 0:0, pa sam odmarao od nogometa do kasnog tinejdžerstva uz slušanje prijenosa na radiju nedjeljom popodne. Ali to je druga priča.

Rokova prva tekma uživo je bila Zagreb – Hajduk. U nedjelju.

A trajala mu je do 75. Minute dok nije pojeo bananu i počeo se joguniti. A svaki bi gol profulao pogledat jer bi se umjesto na teren zapiljio u publiku koja bi urlala na tribini.

Najviše je zanimanja pokazao za scenu kad su neki stričeki zapalili nekakve baklje iz kojih je sukljao dim, pa su onda njima gađali stričeke u smiješnim uniformama na terenu koji su ih onda takve goreće stavljali u kante koje bi se zapalile, a onda su došli stričeci obučeni ko mravi s nečim na glavi s dugim plastičnim slamčicama u rukama koji su tim slamčicama počeli mlatiti druge stričeke koji su se stisli i počeli pjevat.

Rok me pogledao svojim blago nedoumičnim pogledom,

a ja sam shvatio da sam grdo najebo kad me počne ispitivat, tata zašto ovo, tata zašto ono.

Bem ti fudbal, bravo Biliću!

četvrtak, 16.11.2006.

Društvo prijatelja piva svijetom luta

Posjet prijateljskoj pivovari Preminger u Bihaću, BiH, 1.12.2006.

Ima mjesta za još 9 ljudi jer nas je trenutno 10, pa se javljajte sa željama i pozdravima na mail izlet@beershop.hr

Prednost imaju simpatični mladići i nedaveće djevojke, nepušači, koji rade dobre masne sendviče od kulena, pršuta, paštete od čvaraka i flambiranih šparoga u vlastitom saftu.



Cijena prijevoza i sitnih troškova:

Ako nas ide 19 – 100,00 kn po osobi za mini bus, inače 125 za kombi.

Cijena organiziranog ručka negdje u Bihaću (nasa organizacija) ako se dogovorimo: cca 50 kn (ručak + 1 piće)


Program putovanja:

- polazak 7,00 sati parkiraliste iza Cibone
- ponijeti svoju pivu (svima onima koji su pili moju do Koprivnice, op. Ribafish)
- voznja preko Karlovca, Slunja, Rakovice do Bihaca s povremenim zaustavljanjima za ispust balastnih voda
- dolazak u pivovaru u 10,00 sati
- razgled pivovare i degustacija piva 10,00 – 13,00 sati
- 13,30 do 15,00 sati rucak (ako dogovorimo – ako ne onda individualna prehrana)
- 15,00 do 17,00 sati slobodno vrijeme za individualne programe
- 17,00 sati polazak za Zagreb
- dolazak u Zagreb izmedju 20,00 i 20,30 sati

Molim predprijave na mail izlet@beershop.hr.

Akontacija za izlet je 50,00 kn i uplacuje se cim prije. Povrat akontacije samo za odustanke do 23.11.

Predsjednik, Neven Pufnik

Detalji sa zadnjih okupljanja pivopija





Hmmmm... Mislim da mi je jedna izletila...

Aj, javite se!

srijeda, 15.11.2006.

Bandi 2

Mile voli Cambi


Jučer je gradonačelnik Metropole i budući predsjednik Hrvatske bio na koncertu klape Cambi u dvorani Lisinski.

Pred oko 2000 pristojnih posjetitelja koncertne dvorane, na kraju koncerta se dignuo i otišao do voditelja klape. Na uho mu je šapnuo da mu otpjevaju jednu pjesmu. Za njega. Ono...

Dakle, Zagreb - to je on. Klapa i svi koji dođu u njegov grad su mu dužni ničice pasti na koljena i ispunjavati njegove želje?

Halo!?

Pa nisi u birtiji da ciganu zalijepiš 100 eura na čelenku!!! Ne guraš plavuši marke u dekolte u nekoj šugavoj krčmi! To je koncert u koncertnoj dvorani u jebenoj metropoli jedne države koja s takvim pristupom nikad neće s Balkana!

Hoćeš doć Mazaalu i reć mu da ti oddirigira Lepe ti je Zagorje zelene??? Pogoreliću da ti zaganga!?!??

Alo Rolingstonsi, jel može nešto od Tompsona, jebala vas ta Endži, koji kurac. Ti mali s velikim ustima, da ti. Ajd za čika Mileta Gene Kamene, kaj ne bi moglo!


Klapa Cambi nije otpjevala traženu pjesmu. Svaka čast.

Bandi gegen Borat

I mi šegadžiju za trku imamo!

Pronađite 10 razlika na slikama…





A sad nešto ozbiljno. Znam da blogerska populacija nema love, ali ako neki Ivići, Rojsovi i slični slučajno zalutaju na ovu stranicu, nek pošalju nešto. Zazebe me oko srca kad skužim da sam u 37-oj i da sam osim hemića, astme i neke gljunte u obliku trećeg jajeta skroz zdrav, a onda rak napadne nekog ovako mladog… Brrr…

“Dobar dan,

ja sam Ana Rukavina, rodena sam i zivim u Zagrebu, uskoro cu 30, novinarka
sam politickog dnevnika Vjesnik, i na zalost to je za sad sve lijepo od
mene. Moja prava osobna karta zapravo je nesto drugacija, od svibnja
2005.godine bolujem od leukemije, stoga Vas molim za 10 minuta vremena kako
bi Vam ukratko opisala svoju pricu iz bolesnicke sobe na Rebru. Ne bojte se
nije tako tragicna, ni depresivna, meni se jednostavno dogodio zivot, iz
kojeg i Vi mozda mozete nesto naucite.

Sredinom 2005. kronicno iscrpljenja zavrsila sam u ambulantnim kolima Hitne
pomoci. Lijecnik koji me na Rebru primio samo je zabrinuto klimao glavom, a
ja sam ga, danas je to pomalo smijesno, uvjeravala da mi da lijekove, pusti
me kuci i da cu doci za par dana ako mi ne bude bolje. Bezuspjesno, moja
krva slika bila je gora od svih onih ocajnih na nasim novim dokumentima.
Osjecala sam nemir, strah i po glavi mi se motala misao da mozda bolujem od
one bolesti od koje umire glavna glumica filma uz koju su 70-godina plakale
sve majke, mislim da se zvala Love story. Na moju veliku zalost, bila sam u
pravu, no tu rijec nisam uspjevala izgovoriti. Suze, apaurini, a potom
ravnodusnost. Podvlacila sam crtu misleci kako sam u svojih 28 godina
uspjela odrasti voljena u divnoj obitelji, zasluziti ljubav, supruga i
prijatelja, putovati, raditi posao koji me jos i danas veseli. Tonula sam
tjeseci se logikom razvoja situacije, sve dok mi na pamet nije pala jedna
prilicno glupasta misao. Obozavam sladoled, ljesnjak je moj prvi odabir, ali
tog ga ljeta nisam okusila, preduhitrio me odlazak u bolnici. Pa, zar je
moguce da vise nikada necu jesti sladoled od ljesnjaka? Jesam li se spremna
odreci svega i svih koje volim? Tog sam dana preplasena, ali odlucna krenula
u lobiranje za vlastito ozdravljenje. Prihvatila sam izazov i bila prebolno
svjesna od prvog dana, sto me snaslo. Jednu bitku protiv takvog suparnika
vec sam izgubila, a poraze kad te besramno pokradu, ne podnosim. Moj tata
Gordan, umro je 2003. u 54. godini zivota, karcinom pluca. To me diosta
slomilo.

No, dobro, lijecila sam se 6 mjeseci, do listopada 2005., na Odjelu za
transplantaciju kostane srzi na KBC Rebro, kod profesora Borisa Labara i
njegovog lijecnickog tima. Moram priznati da obozavam svoje lijecnike i
sestrice, i sto je jos ljepse mislim da su osjecaji uzajamni. Oni su moja
velika obitelj, bez laznog uljepsavanja, i uljevaju mi sigurnost tako da mi
prepustiti vlastiti sudbinu u njihove ruke ne pada ni najmanje tesko.
Obavila sam kemoterapije i potom sam transplantirama. Sve je islo nekim
polaganim tokom, svakim danom sam bivala bolja. Konacno, pomislila sam
ljetos, lagano vracam zivot u prave tracnice i ostavljam sve ruzno iza sebe.
Cvrsto sam u to vjerovala. No, onda je stigao rujan i prve glavobolje koje
su ubrzo prerasle u danonocne migreme, izgubila sam vid na desno oko, trpila
nesnosne bolove i otezano hodala. Usprkos tome pretrage su bilo uredu, a
onda je sve krenulo ispocetka. Sredinom listopada ponovno ona ista hitna,
Rebro, ovaj sam put sam barem znala proceduru. Nakon odradenih pretraga
potvrdeno je da se moja stara poznanica vratila, pronasli su leukemijske
stanice u likvoru. Sto da Vam kazem kako sam se osjecala, iskreno toga se i
ne volim sjecati, najteze mi je zapravo bilo sve ponovo saopciti mojoj
obitelji.

Trazila sam ponovno neki motiv, nesto da me pokrene jer ja sam sve samo ne
tuzna i depresivna osoba. Za mene predaja nikada nije bila opcija. Cesto sam
u zivotu i poslu zbog toga dobila po nosu, ali sto cu kad drugacije ne znam.
Beskrajno volim zivot i ljude, znam i imam za koga zivjeti. Ponekad mi se
cini da mi ni 100 godina ne bi bilo dovoljno da ucinim sve sto je onaj na
nebu namijenio za mene.
Ipak, dosla sam do tocke kad vise ne mogu sama i kad mi treba pomoc dobrih
ljudi. U razgovoru s lijecnickim timom o daljnjem tijeku lijecenja,
kemoterapijama, zracenju mozga, i na poslijetku vrlo riskantnoj
transplantaciji kostane srzi od nesrodnog donora koja me ocekuje oko Nove
godine, otvorena je mogucnost odlaska na lijecenje u SAD, i(li) nabavka
skupih lijekova, imunosupresiva koji nisu dostupni nasem trzistu, a mogli bi
pomoci da se izvucem iz ove price, da ona dobije sretan kraj.

Zapravo mi je tesko srociti sto Vas tocno zelim zamoliti, znam rekla sam na
pocetku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena. Nemojte zamjeriti, nije mi
lako. Sve moje zelje zapravo stanu u dvije rijeci, zelim zivot. Svjesna sam
svih rizika koji me ocekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah,
smo se ne zelim okrenuti i otici a da nisam sigurna da sam ucinila sve sto
sam mogla da se jos neko vrijeme zadrzim tu medju vama. Apsolutno vjerujem
svojim lijecnicima, ali znam gdje zivim, stoga Vas najljubaznije molim da mi
pomognete. Jedino sto Vama, i sebi moram obecati jest da cu se truditi biti
hrabra, vedra i kad bude tesko. A bit ce, to sigurno znam.
Zelim vam ugodan dan!
Hvala

ANA RUKAVINA
BROJ ZIRO RACUNA U RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB : 2484008 - 3109402577
DEVIZNI RACUN U RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB : 4203330759”


A kad smo kod jabuka, eto i malo krušaka:

“Peticija protiv usmrćenja grobničke medvjedice

Medvjed, koji se već duže hrani otpacima iz kontejnera na području grobničkih sela nadomak Rijeke, bit će odstrijeljen do kraja godine, jer je realna opasnost za ljude koji ga mogu sresti.
Lovci nagađaju da je riječ o medvjedici s dva ili tri mladunca.
Lovci lovačkog društva Jelen iz Jelenja snimili su medvjeđe tragove po grobničkim selima te ih poslali Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva sa zahtjevom da im odobri interventni odstrjel medvjeda, a odobrenje im je stiglo potkraj ovog tjedna.
Predsjednik toga lovačkog društva Velimir Radetić kaže da su prije toga lovci pokušali otjerati medvjeda psima dublje u šumu, ali bi se on vraćao te je odstrijel, kako navodi, ostao jedina mogućnost.

Peticija:
Ovime se protivimo pribjegavanju nasilnih metoda, konkretno vezano za slučaj Grobničke medvjedice sa svojim bebama. Postoje i drugi načini da se medvjedica udalji iz naselja. Umjesto ubojite puške želimo da se medvjedica omami te odvede u nacionalni park, zološki vrt...

http://www.gopetition.com/online/10128.html “

utorak, 14.11.2006.

Kako usrati vikend!

Vodič za kvalitetno upropaštavanje barem pola vikenda by brainlessfish!

Niste ništa planirali za petak nakon posla? Pobogu!? Pa sjednite u auto i odite u shopping! U Mercatonetu si možete povoljno kupit tamnosmeđe samterice već od 180 kuna.

Kad ste došli doma nakon posjete Gyrosu u Paprici na početku Donjeg Stupnika (mašala safta!), svoje nove tamnosmeđe samterice stavite u vešmašinu. Naravno da ćete kao i svako muško staviti još hrpu tamnih gaća, čarapa, majica i čega god samo da mašina ne bude prazna.

Osobito pripazite da u mašinu ugurate i bonus odjevni predmet kojem tu nikako nije mjesto, npr. majicu sa zadarskog plivačkog maratona 2002., kad ste bili četvrti za četiri sekunde i kad ste umjesto medalje dobili samo majicu jarko crvene boje koju oblačite samo kad čistite kuhinjske elemente i sl.

Dok se mašina okreće, vi u miru fušate i jednim uhom gledate televiziju (tako Riba prati Big Brother). Kad ujutro idete otvorit mašinu jer ste sinoć zaspali i zaboravili, na vašim novim, neobučenim tamnosmeđim samtericama iznenadit će vas jedna ljubičasta nogavica.

Bacate majicu u smeće jer vas nervira. Bacate manje tamni veš u mašinu skupa sa zasranim mokrim samtericama u nadi da će boja ishlapit.

Penis. Fleka bode u oči i na mokrim hlačama nakon drugog pranja.

Odlazite u DM i kupujete Gry OK (jebote, rimuje se s predizbornom kampanjom!) sredstvo za čišćenje talijanskog proizvođača za 35 kuna (mamu vam lopovsku) i pomno pratite upute napisane fontom veličine kolibrijevog herpesa u nastajanju.

Tamo piše da provjerite kako tkanina reagira na sredstvo tako da stavite mrvicu na komad odjeće koji se ne vidi. Ma da ne bi. Koji se komad hlača ne vidi? Među jajima? Preskačem prvu točku.

Kaže isto tako i da se maknu metalni dijelovi jer oko njih može ostat crno. O mamu vam retardiranu... Pa kaj da čupam gumbe i šlic s hlača? Koji kurac? Stavljam toplu vodu u posudu i hlače do pola. Dio sa šlicom i ostatkom guze ostavljam vani.

Piše na kutiji da se povremeno miješa. Mrzim površne upute. Kao da dođeš u birtiju gdje na meniju piše «Razni sokovi» i kažeš – dajte mi jedan razni sok. Otišao sam promiješati nakon sat vremena.

Donji dio hlača je promijenio boju iz tamnosmeđe u veselu narančastu. Gornji je i dalje bio tamnosmeđ. Stavio sam sve u posudu, opsovao i promiješao.

Došao sam doma nakon par sati i vidio dvobojne hlače. Onaj prvi udar je bio jako jak pa gornja polovica nije stigla donju. Odmah sam izvadio i drugi prašak Gay is OK i ponovio postupak. Ujutro sam imao kanarinčin-klitoris-bolesno žute hlače s gadnom indigo flekom na istom mjestu kao i prvi dan. Novo pranje u vešmašini nije dalo rezultata i sad imam jebeni rabljeni klaunov dres koji nisam ni obukao osim u kabini Mercatoneta.

Kad se osuše, nosim ih na farbanje.


3 mašine robe:
voda - 10 kuna
deterdžent - 10 kuna
calgon – 5 kuna
struja – ne znam, još nije stigo račun od HEP-a

prašak od kojeg smrde ruke po skorenim tvorovim testisima - 35 kuna
farbanje - 60 kuna
hlače - 180 kuna
utrošeno vrijeme - neprocjenjivo


Ponovila se ona stara etrurska – nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari...



Zato test ćevapa u somunu ne posustaje...

28.
Ćevabdžinica: Ham Ham, dostava na 4614416
Cijena: 22 ćune, kajmak 5
Ćevapi oblik: Kocke. I to neke metiljave da se ne daju odvojit... Okus nedorečen. Ko govno od političara...
Luk količina/okus: Fantastika. Puno, skoro pa cijela glavica kapitalca, ne pretanko, ne predebelo, ne preljuto. Apsolutno savršeno
Lepinja: Vodnjikavo ko ono govno od mekdonaldsa. Ko da zemlbabu jedem a ne somun...
Opći dojam: Bljedunjav. Okus mesa nije loš, ali ni dojmljiv. Sutra ujutro sam podrignuo s aromom mrtvog mornara u ustima. Kajmak je nekak skoren i neslan, lepinja proljevasta, ali mi je luka ostalo za doručak uz čvarke.
Ocjena: 5,5

ponedjeljak, 13.11.2006.

Glupost je neuništiva

Hvala KUD Idijotima za naslov.

Pitalo jučer Leu zašto su ona i Nikša izbačeni iz Big Brothera jedno za drugim.

Ona je to prokomentirala riječima: «Pa zato jer smo Dalmatinci...»

Onaj pametni čiko što se prvi strujom igro, Nikola iz Teslića ili tako nekako, rekao je jednom prilikom – «Ponosan sam svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom» ili slično. Lijepo je to rekao.

Kako sam i sam dijete iz mješovitog braka između oca i majke (samo se vi smijte, još 20 godina i vidit ćete...), koji su doselili u Zagreb nekoliko godina prije mog rođenja, ponosan sam na to što sam rođen u metropoli isto kao i na korijene koje vučem od roditelja. Tako da sam pola Prigorec po starom (od Marije Bistrice su došli do Križevaca) a pola Dalmoš (Vela Luka do Blata i nazad) po staroj.

I svugdje sam doma jer kad negdje idem nikome ne namećem to što jesam i kakav sam, nego pustim njih da pričaju i ne dam im da me pljuju. Ako se nađemo u nekom razgovoru, super. Ako se zapijemo, još bolje. Ali ako mi neko ide srat da su Purgeri govna, Dalmoši lijeni ili Prigorci škrti – steram ga ukurac. Među svima ima i seljačina i idiota kao i divnih ljudi. Ali ne smije se zbog jednog kretena cijeli narod, regiju ili državu proglasiti idiotima. Niti biti skroz općenit. Ili prvo kritiziraj sebe, ili ne seri po ostalima samo zato jer ti se sere, ili iznesi dobre argumente.

Zato me jezivo nerviraju debilne izjave poluosoba koje si prije punoljetnosti štrcaju silikone u usta da ne bi morale radit u životu umjesto da si ušpricaju malo znanja u tu šuplju kantu na ramenima pokrivenu izblajhanom slamom.

Tebe da su izbacili jer si Dalmatinka...


Zamisli se nisu li te možda ljudi izbacili jer si nakon mjesec i nešto dana u BB ostavila sljedeći dojam.

• 18 sati dnevno se gledaš u ogledalo i šminkaš
• 6 sati dnevno pućiš usta ko pavijan dupe
• nikad ništa ne radiš
• bolesno si lijena
• kamera te u 99,9% slučajeva ulovila kako ležiš ili sjediš
• moraš se uvijek svađat
• praviš se pametna
• umjetna si ko fini-mini
• tijelo ti je od nerada i lijenosti gnjecavo ko loša smjesa za palačinke. Ona koja se lijepi. Sve sam čekao da ti otpadne sisa na pod kad bi katkad gonjenama mišlju o milijunu čudom potrčala
• ne znaš komunicirat osim ako je u pitanju ogovaranje
• podla si i zla
• izgledaš ko zle blizanke od Marge Simpson. Ali si deblja od njih
• da te čovjek i upozna i popriča s tobom na kavi, vjerojatno bi ga olajala s trećom osobom u sljedećih dvadeset sekundi
• ostavljaš dojam kao da si bahata razmažena neodgojena praznoglava princeza koja si nikad u životu nije ni sendvič napravila, a za čokolino misliš da je nešto što živi u mikrovalnoj dok ti ga neko ne servira
• ispala si glupa


Vjerojatno je Lea u prirodi potpuno drukčija, iskrena i poštena, kako je i navela na početku prikazivanja, ali jebat ga. Režiser je nije volio. Vjerojatno je čovjek Purger beogradskog porijekla pa je dvostruko mrzi.

Uostalom, potpisala je ugovor da je se snima 24 sata. Nije ona jadna bila kriva što na RTL-u smatraju da Hrvate zanima samo kad se dvanaest debila napije, drpa, žvali, prdi i psuje. Ili se zaljubljuje.

Ko onaj dečec koji onoj što ne zna do 4 brojat ujutro recitira Bibliju, našto mu bistrina navečer uzvrati drkicom pa se ovaj ošiša i nauči je krunit krunicu da siroče ima šta za radit dok doma guli kukuruz.

Jebate, skoro sam htio napisat da mi je žao što imam 50% plemenite dalmatinske krvi, ali hvala bogu, ovo je predivan primjer što se događa kad djeca ne čitaju knjige, markiraju iz škole, imaju puno para i malo ljubavi i misle da su lijepa. A samo pukom igrom slučaja se ta greška se rodila u Splitu.

I zato ne nasjedajte na provokacije. Lea nije tipična Dalmatinka (takvih sponzoruša ima ko kenje i u Zagrebu i Rijeci i Ouagadougouu, sjetite se samo one šupljine iz prošle sezone, Vlatka ili tak nekak...). Niti će ikada shvatiti kakvu je i koliku glupost bubnula. Amen.


Prava je šteta što će se ubrzo udat za mafijaša iz ulaza ili prvim koji joj kaže: «Iman mertedeta i koke, ot dat pidde?» jer bi njezin prvi i jedini radni dan u životu vjerojatno bio jako zanimljiv.



Šef: «Ti si ona mala što ju je tata preporučio?»

Lea: «A jesan, barba Ante (trept, trept), Lea.»

«Dobro. Javljaj se na telefone i skuhaj mi kavu. Bez mlijeka (zalup vrat).»

«Aime majko, on će meni da mu kavu skuvan, pa ja san akaunt asistent, da ne bi... Halo, mama! Znaš šta oće ovi pizdun! Da mu kuvan kafu? Ja da mu kuvan kafu!? Ma je li on normalan? Nisan u skulu išla da mu tu kuvan. Čekaj, iman drugu liniju? Alo? No, aj don no. No not hir. Halo, mama, ma neki englez, ko mu jebe mater – ne mogu sad pričat engleski kad me unervozija ovi majmun, ali razumiš, on će mene, ni dobar dan, ni ništa. Govno pasje. Moran Anitu nazvat da me smiri. Alo, Anita, ma znaš što je bilo! Govno me tira da mu kuvan! Ma da ne bi...»

«Jel gotova ta kava? Već deset minuta čekam. Niko nije zvao?»

«Ma evo, barba Ante, sad ću. Zva je neki ali se ni predstavi. Ma zvat će opet... (zalup vrat nervozn)»
«...a ni onda se neću javit, pizdunu. Anita, alo! Ma evo već pizdi na mene a nisan ni sila. A žujaju me štikle užasno. Evo izut ću se. Jebala ga kava. Aime, evo me Marija zove na simpu. Ma čekaj, sad ću nas na spikerfona stavit. Ale, e! A šta ima? Evo kuvan kavu. Kako se to kuva? Oli ja znan. Ima tu neki automat, di da sad nađen sitno, čekaj...»

«Di je više ta kava?»

«Aime gospe moja, a šta vičeš, nisan hobotnica, jebate...»

«I zašto ste bosi?»

«Ala ti nosi štiklu od 12 centi, jebe se vama muškima, samo bi zapovidali, a kad dobijemo vene onda van nismo zanimljive i kad nan se sise obisu odma bi mlađe pizde jer van mi nismo više po miri...»

«Daj mi moju kavu (dum)»

«Koji kreten, ma jel čujete vi ovo!? Trči vamo, trči tamo, ma srece će me... Anita, ne smij se. Mare moja, jadna ti san. Lipo mi je rekla mat da zatrudnin s prvin igračen Ajduka, a ne srednju školu završavat. Od onih para što su dali za instrukcije i ravnatelju mogli su mi novega Pežoa kupit. A ne - evo ti Korsa za maturu, jebi mater... Čekaj sekund. Alo tata, ti si! E jesi me zajeba. Kako? Šta kako? Ovo govno se dere na mene cili dan, ka da san pseto. Čekaj. Alo jubavi, Ante moj! Šta ima? Budiš se, a? A mene ti jebu svi po malo. Cilo san ti jutro na telefonima i radin ka robinja Isaura. Čekaj. Alo! Helou? Ma dont no, ne razumin te ništa a i iman drugu liniju. Mislin, druge linije. Biži. Go... Tata, oš mi dat hiljadu kuna večeras za poć u Tribua, danas je Jole s posebnim ekstra gostima iznenađenja, možda dođe Seve pa da joj jeben mater s ustiman! Neka vidi kurba ko ima para za silikon! Ajde, tata, već dva dana iman istu boršu za u grad. Smijat će mi se... Neš, ma boje da se nisan rodila, jeben ti život ovaki. Čekaj Anita, samo da mu skuvan jebenu kavu, tu mi je automat pod noson, aime čujen korake... Ma di mi je ta druga štikla, johi meni, pašću, aaa... (dum ,tras, bam!!!! cur kavvvv)»

Lea je od udarca glavom u aparat za kavu na 24-godišnjem bolovanju koje joj je sredio stari.

Troškove snose porezni obveznici.

Zakaj nam ne daju nešto ovako. To je engleska Lea koja se stvarno zove Lea i priznala je da je potrošila 35.000 funti na plastiku.




A ne ove greške koje glume svetice i pričaju nebuloze... Serem ti na generaciju koja ne želi ni učit ni radit. Na šta ja gubim vrijeme dok čekam da mi se osuše samterice...

subota, 11.11.2006.

O ne...

Došla mi kuverta iz plinare...
Neeee...

A ništa. Otvorit ću je kad sredim Elektru.



Posjetite dnevnik našeg čoeka u Japanu,
http://tokionica.blog.hr

I pošaljite majicu koja vam trune na dnu ormara Sonjecki
http://majice.blog.hr



Vic dana:
Kako se kaže pedofil na vojvođanskom?
Salaš u malom ritu…



BB tjedna:
Tanja: "Što na drumu to ti je na umu!"
Yameisy: "Što to znači?"
Tanja: "Drum ti je stomak."
Ana: "Kako znaš?"
Tanja: "Ne znam, al tako govore"
Ana: "Drum ti je ono ispred kuće"

petak, 10.11.2006.

U raljama HEP-a 2

Jedan dan u Elektri
(Radio drama)

Vođen slijepim bezumljem i računom od cca 4500 kuna koje nije potrošio, a bogami ih ni nema odakle stvorit, odeblji proćelavi malo jači tipus bez pretjeranog ukusa u oblačenju ulazi u zgradu HEP-a u Gundulićevoj ulici.

Znojan i vidno nervozan još više ispizdi kad vidi četiri reda s po dvadeset, pretežno starijih od sedamdeset godina (citiram Gurwoman.blog.hr, istina je), nadrkanih ljudi kojima je zajedničko da u ruci drže tri papirića - jedan s godišnjim obračunom i dva s već pripremljenim uplatnicama na iznos koji oni u HEP-u misle da ćemo potrošit. Peti red je najkraći. To je blagajna. Za luzere koje birokracija sa šaltera uvjeri da nemaju pravo. Gomila je dokaz da nešto nije u redu. Gomila je dokaz da će se načekat.

Sva sreća da ima razumne šefove koji su mu rekli da ode to odmah sredit jer će inače mislit samo na to i neće niš konkretno uspjet napravit na poslu te da se vrati za pol sata kad to sredi.

Kroz glavu mu se vrtilo par stvari. Željka mu je rekla da s HEP-om nema šale jer prvo iskopčavaju pa onda pričaju. A ako imate stubište i živite u zgradi, svako vam se preko razvodne kutije može uz pomoć nekakvog znanja elektronike spojit na brojilo. To mu je rekao Igi, zadužen da ga tog dana baci u pesimizam. Dakle, na dnevnom redu crnih misli bilo je sljedeće:

1. To mi se prikopčalo ono pakosno govno od susjeda koje mi sere zbog parkinga
2. To je onaj susjed branitelj koji je provalio u stan neke srpske bakice pa su sad svi zaboravili da je provaljivao
3. To je onaj novi susjed koji je preko ljeta renovirao stan od nule
4. Nisam zgasio klimu preko ljeta
5. Susjeda s kata ima ilegalnu piceriju
6. Imam duhove. Koji rade dugove
7. Umjesto struje, očito sam im plin preko telefona

Red se pomakao 70 centimetara, odnosno jednog djeda i baku. Ribafish je bio ponosan što je odokativnom metodom procijenio koji će se red najbrže topit. Zbunjivalo ga je što se od 4 reda u tri stoji pred jednom tetom šalterušom, a samo u jednom pred dva prozorčića. Na jednom od ta dva je pisalo pauza. Stao je pred taj dvostruki s logikom da će prije teta s pauze no on na red. I bi tako.

Prolazno vrijeme, pola sata. Pokušava telefonirat, ali nema signala. 500 metara od trga nema signala jer su gospoda ubacila betona i mramora kolko Tile nema u Kući cvijeća. Pizdi. Gleda oko sebe. Zgodna plava desno, ali male šljivaste cike. Doduše, karapušljiva usta, ali ipak je on zauzet čoek. Ostatak – gerijatrija. Odjednom ga prene čudan zvuk:

“Pruuuit”, čulo se kako je neko prdnuo. Slađanokiselkast smrad penjao se zrakom. Ribafishu nikad nije bilo jasno kako mu njegov vlastiti obilati prdac ne smrdi, a tuđi ga tako pogode?

Pravio se da nije čuo ništa. Pa koliko je samo puta njemu izletilo. Ko ono u punom tramvaju kad se spezdil nakon uskršnje šunke i jaja i onda upro prstom u nekog beskućnika koji je sjedio kraj njega u osmici i rekao “Kako vas nije stid!”.

“Prouaaa”, odzvonio je novi prduck. Sad se već okretao oko sebe. Tip s kojim je do maloprije psovao mater državi se morao vratiti na posao, pa je bio okružen s par komada kojima bi majka Žuži Jelinek bila jumferica s kečkama.

Prijašnji prdac “Čoksi” sad je zamijenio žešći “Kisko” i Ribafish je već radio face u stilu Ricka Mayalla i tražio izvor. Unio se u facu jednoj, drugoj i trećoj bakici dok mu treća nije rekla:

“Joj gospon, malo mi je pobeglo. Znate, imam problema s prostatom”
“Nemaš prostatu bako, to si kupus jela”, reče ćelavi i shvati da je mu je baka okrenula uho s aparatom boje kože lutke iz izloga i da je tu izgleda kraj konverzaciji.
“Propropruuut-t-t” nastavilo se prduckanje u ritmu Colonijinih hitova, a šalteruša je opet stavila tablu “pauza”.

Stariji gospodin koji je Tadijanovića valjda po Filter 57 slao dolazi na red i drhtavim glasom priča sa šalterušom.

“Ja vam jebem mater, kaj ste mi povisili ratu!”
“Ali gospodine, pa u čemu je problem?”
“Molim?”
“U čemu je problem, zašto me vrijeđate?”
“Niš vas ne čujem…”
“Zašto psujeteee!” urla teta na šalteru
“Kaj se dereš kozo!?”
“Pa kad me psuješ!” urla i dalje gospođa s trajnom, ali deda je našao upravljačku tablu za slušni aparat i uključio je. Što je dovelo do takvog cvileža na ostalih 187 takvih aparata u prostoriji da je pol grada ostalo bez struje.

Ribafish je dobrih 20 sekundi otvarao usta poput ribe ne bi li povratio sluh. Prvo što je čuo bilo je:
“Protuit”
“Dobro je”, pomislio je “Još čujem”. Potom je opsovao jer je nažalost još imao i osjet mirisa, ali se tada s druge strane stakla pojavila jebežljiva sredovječna dobrostojeća gospođa od svojih pedesetak koja je predstavljala pravo osvježenje u Zombilandu. Koordinatorica je izgladila nesporazum i stvar je krenula dalje.

Prolazno vrijeme – sat i 45. 80% lud, ali treći od šaltera. Šalteruša s trajnom je do tada provela sat i 33 na pauzi. U njemu kipi koda je čobanac nakon tri sata na vatri. Lagano napuhuje grudi ko golub gaćan prije utovara tustoj grlici da bude što opasniji kad navali na šalter. Već treći put je prdnuo umjesto gluhe bakice koja je izgleda potrošila municiju i uspostavio kontakt s njenom maćehom iza sebe u redu koja je samo klimala glavom i primala se za istu.

A onda užas. Kurcšlus. Opali svi kompjuteri. Ode sistem. Brujanje, žamor, očaj. Tri babe umiru, dvjema se vraća menstruacija, čuje se zvuk padanja gebisa po podu…

Trajna odma trči na pauzu, koordinatorica za njom, dim cigareta vijuga iz pušionice iza staklenih kliznih vrata.

“Sad ću stvarno nekog ubit”, pomisli, ali uto izađe trajna, a jedna mlađa teta s vrećicom na Kip Slobode (valjda je bila na otvaranju) preko reda je pita nešto slično što trebam i ja. Trajna je riješi za minutu. Ribafish se osokoli, upita bakicu koja je bila na redu da pusti i njega samo da pita. Baka ga pusti.

“Slušaj đevojko, nadrkan sam, novinar sam i krvi ćete mi se napišat i sve ću vas ovim noktima priklat, dan ste mi zajebali, stoko monopolistička…” je htio reć, ali kako je pristojan te odgojen, to je izgledalo:
“Dobio sam račun na 4500 kuna. Po brojilu sam potrošio 800 i to platio. Pogledajte.”
Trajna je uzela papire, pogledala i rekla:
“Vjerojatno je došlo do pogreške. Stornirat ćemo to i javit vam se drugi tjedan.”

Golub gaćan s nabreklom venom na čelu je zbunjeno pogledao oko sebe, pa još jedan krug, izdahnuo i rekao:
“A?”
“Javit ćemo vam se, došlo je do greške.”
“Aha. Hvala.”, rekao, okrenuo se i otišao nešto mrmoljeć.

Bitka je dobivena. Sad još i rat.

Prdnuo je od olakšanja na cesti na užas tri prekrasna uminjačena komada kojima je do tog trenutka možda i bio zanimljiv. Vraćao se na posao…



Dakle, vjerojatno je nečiji rođak, novi na poslu krivo unio podatke u EXCEL i par tisuća ljudi je dobilo krive račune. Ili su to podle igre glavonja koje pošalju stoci veliki račun, pa ako se bune onda im sniziš, a ako se ne bune, ko im jebe mater. Dovoljno je da se svaki deseti ne buni i eto njima novog stana, kuće, jahte. Koliko god se ja zajebavao na račun dedeka i bakica - oni su zbog nepravde i nerviranja izgubili po par godina dragocjenog života. Jadni ljudi. Jadni mi s ovakvim ljudima koji vladaju. A ako ti HEP isključi struju, nemreš preć ni na BLA BLA HEP ni na VIP HEP. Strašno…

Žao mi je ako sam ovim putem uvrijedio nekog poštenog čovjeka u HEP-u. Znam da je najteže gospođama koje rade na šalterima za 3000 kuna i moraju se suočavati s nadrkanim debilima poput mene iako nemaju ni najmanje veze s onim što mi se dogodilo, ali neka mi oproste jer ovo stvarno nije u redu.

Aj živili.

četvrtak, 09.11.2006.

Carlsberg Croatia

Društvo Prijatelja Piva u posjeti pivovari Carlsberg Croatia u Koprivnici


Društvo prijatelja piva zbog više uglavnom glupih razloga nije jako dugo bilo u gostima. U petak smo konačno posjetili Carlsberg Croatiu smještenu u industrijskoj zoni 4 kilometra od centra Koprivnice.

Ogi, Hrvat s najviše pivskih recenzija na www.ratebeer.com i inače picajzla po prirodi rekao je da do pivovare od kolodvora ima 15 minuta pješke. Lago je. Srećom da je Nina Butić (rukovoditeljica komunikacija Carlsberg Croatia d.o.o.) pogledala kroz prozor i vidjela snježnu oluju (Pan – osniježi dan) te poslala aute po 18 ukočenih pingvinčića koji su se svim srcem veselili obilasku pogona

i naravno – degustaciji.

Nakon dobrodošlice u vidu mrzlog te naravno finog Carlsberga u seksualnoj Club boci, krenuli smo kroz postrojenje

vođeni stručnim savjetima gospodina Piceka i saznali da je Carlsberg Croatia već na 13% kolača od pivske industrije u RH, kako veliki novac ulažu u ekologiju i kako je pivskim trbuščićem ovjenčanom piscu ovih redaka nepasterizirani Pan i dalje uz Velebitsko tamno najbolja domaća piva.

Tu je došlo do nesuglasica među pivopijama

jer je piva iz pogona bila stvarno ledena (dosta ispod prosječnih 8 stupnjeva), ali naravno da nismo rekli ne. Kao ni Tuborg Greenu koju minutu kasnije.

Prokleto dobar aftertaste koji svakom ima drukčiji finiš…

Iz pogona smo kroz ultramoderne zgrade

došli i u upravnu - drito na gablec u vidu podravskih specijaliteta spremljenih samo za nas (buncek, štrukle, puuuno Carlsberga i krvavice sa zeljem,

bog vas poživil!!!), i u ugodnom društvu Nine, direktora proizvodnje i direktora prodaje još dugo prepričavali sitne pivske doživljaje.

Na kraju su nas još i odbacili do pivnice u centru

odakle smo uz male devijacije i posjet lokalnim znamenitostima (pub) zahvaljujući našem stručnom vodiču dipl. Ing Mariu Tomiši iz www.skin29.net nekako pogodili vlak oko 22.00 i uz pjevušenje i budno oko konduktera

stigli do metropole s blaženim osmijehom na licu.

Ovom prilikom se ispričavam svim putnicima našeg vagona što sam drijemajući pjevušio većim dijelom puta, ali bio sam uvjeren da sam sam u kupeu a ne s još pedesetak ljudi. Stid...

Hvala Koprivnici, hvala Carlsbergu, a sudeći po riječima predsjednika društva prijatelja piva Nevena Pufnika i rukovoditeljici komunikacija Nini Butić,

ovakva bi druženja trebala postati tradicionalna.

Pa to su riječi!!!

Sljedeći mjesec društvo prijatelja piva organizira posjet pivovari Preminger u Bihaću. Zamolijevaju se članovi društva poznati kao studenti da nađu adrese i kontakte drugih pivovara diljem lijepe naše i lijepih njihovih pa da isplaniramo štogod za svaki mjesec.

Pivili!!!

Prikupio ribafish@hotmail.com, čovjek krnje jetre,

član predsjedništva i alkoholičar jedan dan u tjednu. Hvala Rudiju i Stokiliju na slikama.

Za kraj, nagradna igra – izbaci uljeza!

srijeda, 08.11.2006.

HEP

Došla mi jutros pošta. Dužan nsam HEP-u za prošlu godinu 4.389,75 kuna.
Za godinu u kojoj je stan bio prazan.
Paušal od 102 kuna mjesečno sam plaćao uredno.

Na telefon 4601-111 se javlja predrkana baba i kaže mi da zovem besplatni telefon 9820.
Besplatni telefon mi ne pruža opciju "Razdovaraj s ljudskim bićem" nego 8 brojki na koje mogu nešto utipkat pa opet utipkat i tako u krug.
Dan mi je zasran u početku, radna motivacija na nuli.
Moram dovršit jedan tekst i za sat vremena krećem u Gundulićevu 32.

Prije nego što nekog ubijem, a u stanju sam, imate li kakve prijedloge?

Zahvalan.


A to što sam raspižđen ne znači da ne mogu stavit dobru forvardušu iz crnogorske Republike:

Egzibicionista sakrio dlijeto u anus

Policija je u Kaliforniji uhapsila golog muškarca koji je ležao na travnjaku i mastrubirao. Ali, policajci su se iznenada uzbunili kada je muškarac rekao da ima oružje. Predstavnicima zakona nije bilo jasno kako egzibicionista može da ima oružje kad je potpuno go, a na to je Džon Šian iz anusa izvadio - dlijeto. Policajci su incident shvatili ozbiljno i izvadili su pištolje, ali kada je “golać” mirno predao svoje oružje sve se ubrzo završilo.
- Nema boljih mjesta za skrivanje od toga – komentarisao je detektiv Horgan.

Šian je priveden zbog nošenja skrivenog oružja.

utorak, 07.11.2006.

Savršen dan

Nakon jutarnjeg kratkog prijepišačkog seksa, tople kave i obilnog doručka izbjegao sam prometnu gužvu i došao na posao točno na vrijeme – minutu prije šefa. Na kolegiju su svi bili oduševljeni mojim prijedlozima za novi broj, a i izborio sam se za stalnu rubriku o odnosu muškarac:žena. Nakon toga sam dogovorio sa šefom sponzorirani put u Venezuelu na prvenstvo svijeta u bowlingu i poslao par mailova gospodinu Chavezu za ekskluzivni intervju. Nek se zna ko je prvi u Hrvatskoj.

Ručak je bio sjajan jer su nam u nedostatku janjetine ponudili svježu kozletinu (da je bila djetetina, čovjek bi mogao reći – ko da je s ljuljačke skinuta), a nakon što sam sredio dva teksta suradnika koji su ih poslali točno na vrijeme, otišao sam na razgovor za fuš na kojem su rekli da su mi isplatili sve zaostale honorare i da će mi, kako su jako zadovoljni kolumnom – povisiti honorar.

Nakon posla sam otplivao 4 kilometra ispod 16 minuta i fino se izmorio, kupio buhtlu Mihi i auto-pistu Roku, igrao se s njima sve dok se Junioru nije prispavalo a onda se dugo i nježno mazio sa svojom boljom polovicom i tako utonuo u san.

Zašto savršeni dani postoje samo u snovima?

Kako je tek tipu koji je ovo slikao...

ponedjeljak, 06.11.2006.

TV kolumna!

06.11.2006.

Dobro došli u novu kolumnu ciničnog drkadžije koji ima žulj od šaltanja programa i pik na kretenizme kojima obiluju naše TV postaje. Očekujem brzi poziv u Globus. I za razliku od Starčevića – nisam podmitljiv!

A kolumna će se zvati:
Ta-daaam!

Ribafisheva objektivna kolumna protiv jadnih stvari na teveu trebala bi se zvati:
	PasTVa
	TV Klitičar
	TV Preplata
	Tevetelac
	Tevereja
	TVor
	FeTiVi
	Pe De (Te) Ve
	Tevemanijak
	Seve Reve Teve
Free polls from Pollhost.com

Liga Prvaka:

Barca : Chelsea
Sredina drugog poluvremena, Lampard daje fantastičan gol. Lob iz mrtvog kuta, golman apsolutno nemoćan. Pravo remek djelo. Podsjetilo me na onu predivnu golčinu Van Bastena Dasajevu u finalu europskog prvenstva osamdeset i neke. Naravno da sam navijao za ruse koji su tih godina igrali daleko najjednostavniji nogomet, ali su ih Oranje rasturili. Van Basten je za razliku od Lamparda opizdio volejčinu s ruba šesnaesterca iz mrtvog kuta preko mog smrznutog idola Rinata Dasajeva i zdrobio oba testisa paučiću pozaspalom u suprotnim rašljama.

Komentator je bio Drago Ćosić. «Kad je pao gol, komentirao je – prekrasan gol, ali ide na dušu golmanu. Golman njegovog kalibra ne bi to smio primiti.» Ovo je najveći idiotizam izrečen otkako je Hrvatske. Čovjek je skočio u zrak koliko je mogao i lopta je bila još 20 centi iznad. Znači – fizički nemoguće branit. A na Lampardu je bio igrač tako da nije bilo logično da izleti...

Mila Balić ima iritantan glas. Ona sisata iz vil end grejs ima iritantan glas. Ona iz reklame za nesti ima iritantan glas. Ali Blažičko... Blažičko kad proskviči okrećem na OBN ili Kuwait TV samo da ne čujem to besmisleno neemotivno urlanje. Henry nešto promaši, a ovaj deset sekundi urla visokotoncem Anriiiskviiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii... taman kad mi je daljinski preletao preko HTV2. Užas. Jebate, kad Brazilac to zaurla ili Digić, onda znaš da je to iz srca, da se veseli, da je preplavljen emocijama... Ovo ne. Gluma. Ma ovo je sramota.

I onda mu još izleti:
«Taranov je u CSKA došao iz Črnomerca...»



Reklame:
Zašto nam u reklamama za obojane napitke non-stop sugeriraju da se njihov proizvod mora prolijevat?

1. Ona crvenokosa tetka (s odvratno sinhroniziranim glasom bake na umoru koja grglja kamilicu dok u grkljanu ima tri hulahupke domaćeg proizvođača) na pustom otoku isproljeva se ko mlado od krmače po čvaljama dok cucla nesti. I kad se zasere, to ju narajca da se pofuka s Digićem koji hladi mjaja u plićaku. Koeficijent proljev(anj)a - 6
2. Sicilijanka koja bi se fukala s trojicom nepoznate braće namjernika a oni samo hoće njeno drvo (pa, da, na Siciliji se drva kupuju ko jaja na placu...), razočarana hoće natočit litru đusa u čašu od dva deci. Koeficijent proljev(anj)a - 8
3. Ona dva havajska brata Navojca bacaju litru bambuće nekom sirotom mršavku s grane u usta. Cijela scena izgleda kao da se onaj debeli iz krošnje zrigao ovom dole na facu, a učinak je više nego mizeran. Koeficijent proljev(anj)a – 9
4. Fresssh pivo se tijekom spota ni ne pije nego samo proljeva. Jasno mi je da ga proljevaju oni degenerični štreberčići i nakićene anoreksičarke koji ni inače ne piju pivu, ali zašto su tu ona dva debela tipa koji su navodno simpatični? Koeficijent proljev(anj)a – 10

Koja je pouka?

Proljevajte Hrvatsko!
Što manje u ustima - to bolje!
Prolili ili popili, isti vam je penis!

I za kraj, reklama za kremu protiv herpesa. Herpes je ono virusno kaj vam izbije na usni ili pod nosom kad ste pod stresom ili prebolili neku gadnu boljku. Ne prenosi se poljupcem osim ako ga vaša cura ima zabilježenog u tijelu. Pa bute ga mijenjali ko štafetu ak se nemrete suzdržat ko Hippie i ja one davne 1992.

Umilni poluseksualni ženski glas veselo govori:
Herpes, peckanje, bol...
Nja, nja...
S Herpleksom nema herpesa

Zašto žena govori «Herpes, peckanje, bol» veselim tonom? Pa to boli i odvratno je! To je bolest! Organizam plače a i ti s njim jer si strgan! Za koji testis onda ona lepršavo pjevucka «bol», lalala «peckanje» oujeeeijej!? Supeeer!

Zašto to ne daju Soupekici da to otulji onako tužno i umjetno stušti obrve...


Kviskoteka:
Lazi je stvarno vrijeme stalo 1980. godine. Nema niti jednog pitanja u novoj Kiskoteci nakon tog razdoblja... To je postala jeftina povijesna čitanka a ne kviz. Potpuno sam razočaran.
A Oli izlapeo skroz... Evo par bisera iz nekoliko zadnjih emisija.

«Ucjena, badminton, skvoš, tenis, to su sve jasne asocijacije za sportove koji se igraju reketom»
«Dobili smo puno vaših sm poruka. (pauza) Mislim, sms poruka...»
«Vinsent fan gog»
«Robert Pauletić – taj mali veliki čovjek!»
Oliver (natjecateljima) – «Da vidimo hoće li neko od naših dječaka ući u finale?»

nedjelja, 05.11.2006.

Umjereno loš pokušaj vica

Muž će ženi:
"Ženo, zašto te tako strah krušnih mrvica?"
A žena će uplašeno:
"Pa kad su pre zle..."

subota, 04.11.2006.

Priprema za snježnu sezonu!!!

Forvarduša...

"Skijaska sezona je skoro tu!!
Zato, evo male liste stvari koje ce vam pomoci da se pripremite:


16. Posjetite lokalnog mesara i platite mu 20 eura da sjedite u njegovoj ledenici pola sata.
Nakon toga zapalite dvije novcanice od 50 eura da se ugrijete.

15. Namocite si rukavice i stavljajte ih u freezer nakon svake upotrebe.

14. Pricvrstite si malu, siroku gumenu traku oko čela svaku vecer prije spavanja.

13. Ako nosite naočale, pocnite ih koristiti sa lecama zamrljanim od ljepila.

12. Ovaj tren bacite novcanicu od 100 eura!

11. Na najblizem klizalistu napravite 20 krugova po ledu u pancerima noseci par skija, torbu i stapove.
Pravite se da trazite svoj auto. Povremeno ispustajte iz ruku neke od stvari.

10. Postavite mali ali bodljikavi kamencic u cipelu, podlozite ga smrvljenim ledom, a zatim stegnite kopcu oko prstiju na nozi.

9. Kupite nov par rukavica i odmah ih bacite!

8. Zavezite se uz stup i zamolite prijatelja da se zaleti u vas svom snagom.

7. Idite u McDonald's i insistirajte da platite 20 eura za hamburger. Cekajte u najduzem redu.

6. Pricvrstite si ski-pass na patent jakne i vozite se motorom tako brzo da vam ski-pass do krvi isiba lice.

5. Vozite se polako 5 sati... bilo gdje... vazno je da je snjezna oluja i da ste iza slepera.

4. Napunite mikser ledom, pritisnite PULSE i neka vam led raznese u lice.
Pocekajte da se led sam istopi. Neka vam kapa po odjeci.

3. Obucite se u sto vise komada odjece i zatim ih skidajte jer morate ici na WC.

2. Pricepite si prst vratima od auta. Ne idite kod lijecnika.

1. Ponavljajte gore opisano svake subote i nedjelje dok nije vrijeme za PRAVU STVAR!!


P.S. Jedva cekam kad ce pasti prvi snijeg!"


Ja bi rađe u neku Keniju ili bilo kam di je toplo...

četvrtak, 02.11.2006.

Prvih 390 dana...

Rok ima 390 dana. I ja ga obožavam!


Sedmozubi čovječuljak samo slijedi knjigu kako bebe trebaju napredovat i još je tu i tamo pretekne za par dana. Nekad poludi, ali i to je slatko.


Hoda ko lud, gura nešto po podu, ili onu besmislenu igračku bez imena

slaže kockice i mrmolji nešto kao «dja, dja dja» što povremeno prelazi u «ta, ta, ta» i od ovog tjedna na Mihino oduševljenje «mamamamammm». S tim da je ono «ta» lopta, a ne tata. Meni se, kad me vidi, samo nasmiješi i ode nekam u nepoznato. Uglavnom kopat po smeću koje je sad na balkonu ili na višim policama.

Zašto u jebenoj IKEJI ne smisle stropne kante za smeće za djecu sitnog zuba?


Polako ulazi u fazu da razumije što mu se govori. Iako ne kužim njegovu igru skrivača kad se pokrije zastorom pa moraš glumit da ga tražiš pa je on sretan kad se ti iznenadiš kad ga nađeš.

Kužim da muškarci ne razumiju žene. Ali djecu!?

Uredno daje ručicu na «daj pet» (ne kuži moju foru – daj četri) i primi se za glavu kad mu kažeš «pametna glavica». Za sve je to zaslužna Zdenka, baka nad bakama, koja samo sipa trikove i pjesmice iz rukava (isuse, di ih nađe!?!?!?).

Jede ko Gargantua, Pantagruel, Frkachu, Kutle i Gagro skupa (čuvajte se ove zadnje trojice, nisu fiktivni) i bogami ne bira. Obožava puter štangicu, kruh općenito, čokolino dijeli s okolinom (hlače, pod, stolac, tatino oko) u odnosu 50:50, mandarine ni ne žvaće nego guta, sladoled i kinder pingui proždire, a kad iz svoje čaše s dva uha cucla na glas – nema ništa slađe.

U biti, ima nešto slađe. Kad ga hranim pa umoči prstić u hranu i da tati da proba. Šmrc. Mrcina od 96 kila mišića i simpatičnim trbuščićem pa se ovako razemotivi... Damn... A tek kad bacimo lovice po Zrinjevcu ili nekom drugom parku...


Ili šećemo i pijemo kave s nekim čudnim razvratnim tipovima koje Junior obožava...



A tek kad učimo vozit...


Čudna smo mi civilizacija. Sve što je djeci dobro – nama smeta. Bude se po noći, pišaju i seru u gaće kad im se sere i piša, prde i podriguju u svim prilikama i gledaju ti u oči jer je to sasvim prirodno i normalno, plaču kad nisu zadovoljni... Čemu norme? Zašto ih tjeramo na nešto što nije prirodno jer nam neke crkve, odgoji i zakoni to nalažu?

Neki dan smo otkrili Rokovu ljubav prema hrenovci. Skuhao sam kelj sa špekom i uvalio unutra tu vječnu nepoznanicu nama smrtnicima i sakralnu tajnu starih mesara koji nikad ne otkrivaju koliki je omjer kravljih vulvi, kobiljih trepavica, jarećih kurjih očiju i telećih hipofiza samljeveno u ukusnu blijedoružičastu flafljivu smjesu. Obožavam onu milisekundu kad je zagrizeš pa ti onaj sok od hrene pukne ka jezičcu a žarenje senfa ti se širi nepcem (jebote, da Ilinčić ovo pročita!)...

Rok nije papao svoju prvu hrenovku. On ju je ponizio. Pogubio. Uništio. Mrmoljko se dizao na prste i skakao samo da bi odgrizao komad. Fanatik. Totalni. Nalazim sa je to zato jer je hrenči iste boje i viskoze kao i bradavica, pa se identificira s praizvorom hrane. Ali, Riba i njegove pretpostavke...

Sve ovo smišljam i nabacujem dok sam parkiran u kvartu, kiša curi po tutaču, ja sjedim naprijed i tu i tamo palim zbog grijanja. I psujem idiote koji mi tuku farovima u zadnje staklo gdje Junior spava kao beba. Ništa ne smiruje niti uspavljuje kao vožnja. Gledam kišu. Obožavam je na moru kad se mogu kupat dok pljušti, mrzim u Zagrebu gdje služi da te auti poprskaju dok hodaš. Čujem ga kako diše i nešto sanja pa ćufka.

Osjećam se kao neki lik iz Jarmuschevih filmova. A opet skroz drukčiji. Izgubljen, udaljen, s nekim na stražnjem sjedalu kojem bi se povjerio a tko opet nije tu da bi mu se povjerio ali ti je ipak važan jer od njega živiš. S tom razlikom da ja živim zbog Roke Junhiora. Netko tko ti tog trenutka znači beskrajno mnogo. Netko zbog koga si promijenio život i želiš biti bolji. Netko zbog koga se stalno svađaš zbog gluposti s nekim koga jako voliš i zbog čega trošiš energiju u sasvim krivom smjeru. A kiša lije, ja ne pušim ni ne pijem kad sam uz Roka i gledam kako se voda slijeva niz šajbu baš kao kad smo spužvom na ploči u osnovnjaku igrali formule pa se kladili svaki na svoju kap.

Mušterija sa zadnjeg sjedala se ne budi ali Miha zove s posla da ga vodim u stan jer da onda neće spavat po noći. Izlazim na kišu, vadim ga iz sjedalice i pokrivam sponzorskom majicom Curling kluba «Čudnovati Čunjaš» u mirovanju. U stanu mu dajem papat, vadim Trešnjevačke mališane iz diska i stavljam Deep Purple – Picture of home. Uživamo...

Miha dolazi s ćevapima...

27.
Ćevabdžinica: Jarun, Jarunski plac
Cijena: 20 kna – Kajmaka nema u ponudi. Ćevabdžinica bez kajmaka? Ko pivnica bez pive. Kao nekad u «Pivnici» Grand Slam.
«Koju pivu imate?»
«Žuju?»
«A još nešto osim Žuje?»
«Malu Žuju.»
«Pa dobro, piše da ste pivnica. Kaj nemate više niš?»
«Imamo vino za 20 kuna. Magdaaa!»
«Kaj je?»
«Imamo kaj piva osim Žuje?»
«Stelu.»
«Eto, imamo i Stelu. Oćete Stelu?»
«Ne, daj vino. I reci onima kaj tandrću da se stišaju.»
«Pa to su braća Justin.»
«Da, i?»
«Pa oni su legende!»
«Možda su bili prije korejskog rata, ali daj ih stišaj»
«Ma gonite se vi u kurac»
«Goni se ti...»
I tako smo izlazili u Mlinove Krke...
Ćevapi oblik: Kocke, kocke, kockice...
Ćevapi okus: Prije okusa – miris. Po mrtvoj ribi. Okus nije loš, ali ako jedeš s kvačicom na nosu. Dapače, onda je vrlo fin...
Luk količina: Sramota. Djeca im toliko jela dnevno...
Luk okus: Dobar, veliki komadi, odstajao, slan.
Lepinja: Meka, fina, slasna, flafi, ali nedopečena
Opći dojam: Nabijem vas na ovo malo tvrdog kvalitetnog domaćeg penisa ako niste u stanju dat puno luka kad vam se naglasi - «Puno luka». Sklop riječi «Puno luka» znači da uz deset ćevapa i pripadajući somun želim izrezano cca glavicu allium cepe u prirodnoj veličini tako da mogu uz svaki ćevap pojest i luka u obliku dva jebena rondomenta. To mi dajte, a ne prdac od lastavice!!! I smrde. I kad si ih pojeo, legnu ti kao da si pojeo ciglu s pinđurom. Dizaster. Al bolje od Rubelja...
Ocjena: 5,5

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv