petak, 30.03.2012.
Tim Burton, dijamantni prsten, nova Carrie i ostalo
Dakle dragi moji, pokušaj prvi da glumim blog portal. Do prvog obijanja o glavu! A možda i poslje.
Tim Burton ima novi film koji je obrada gotičke sapunice Dark Shadows iz 60-ih koja je postala camp klasik. U njemu je (velikog li iznenađenja) Johnny Depp koji glumi vampira koji se nakon dugog sna budi i vraća u svoj stari dom. Tamo ga čeka obitelj koja naravno nije njegova ali će uskoro trebati njegovu pomoć. Za sada trailer puno obećava, a i budimo iskreni, kada je suradnja ove dvojice razočarala?
Drage dame, nemojte nakon ovoga skucati svoje bolje polovice zato što vam nisu kupili dijamantni prsten. Reći će te, dijamantno prstenje je uobičajena praksa kod zaruka na primjer. Nda, ali to da je cijeli prsten od dijamanta? Švicarci naravno. Shawish Jewelry je osim na tradicionalni način ovaj 150 karatni prsten rezbario i uz pomoć lasera. Cijena? 70 milja američkih dolara. Izvor.
Sex and the City je kultna serija, a svi znamo da se u kultne stvari ne dira. E sad, postoji nešto što se zove The Carrie Diaries i radi se o knjizi koja opisuje srednjoškolske dane glave junakinje koji su naravno smješteni u 80-e. I CW, koji je poznat po Gossip Gril i Vampire Diaries, se primio posla da ekranizira ovo u seriju. Top ili flop pokazati će vrijeme, no prva fotke nove Carrie sa seta je objavljena. Što vi mislite?
Kad smo kod potencijalnog upropaštavanja franšize, idemo na sigurno upropaštavanje. Michael Bay se prima izmišljanja tople vode te će Teenage Mutant Ninja Turtles re-izmisliti kao - vanzemaljce! Cowabunga! Ovo dovodi u pitanje sam naslov. Ok, možda će biti tinejdžeri iz svemira, ali ako su sa drugog planeta gdje su svoja vrsta onda mislim da nisu mutanti, pitanje je postoje li nindže van Zemlje, a da ne pričam o kornjačama. Fuck you very much Michael Bay što opet upropaštavaš naše djetinjstvo! Izvor.
Idol franšiza je div koji pomalo posustaje, a o manično-depresivnom mlađem rođaku X-Factoru neću previše pričati. The Voice polako postaje sve popularniji i u kratkom roku je osvojio svijet. Krenuvši iz Nizozemske mene je osvojio USA verzijom gdje u stolicama sjede velika imena industrije. Od dosadašnjih natjecanja se razlikuje po tome što je prva audicija nasljepo, dakle mogu vas suditi samo po glasu, no o tome sam već pisao. UK verzija je krenula prošlog tjednna a treneri su Jessie J, will.i.am od benda Black Eyed Peas, Tom Jones i Danny O'Donoghue od benda The Script. Koga bi ste nominirali za našu verziju?
I za kraj malo glazbene magije. Jason Yang (violinist) i Jake Moulton (beatboxer) u predivnom miksu Mjesečeve sonate, Granate Bune Marsa i još malo Kanye Westa i Muse.
Toliko za prvi puta, sada čekam feedback. Pozdravno, Ribac
ponedjeljak, 26.03.2012.
Mikroblogging
Twitter. Statusi na Facebooku. Pintrest. Tumblr. Sve putuje tome da vijesti skrati. Što sam shvatio da u posljednje vrijeme i nije tako loša stvar.
Za sve one koji me prate na Facebooku ili Twitteru (a vidim moglo bi vas biti i više) znaju da sam u posljednje vrijeme tamo aktivniji nego ovdje. Ne zato što mi se ne da pisati, nego zato što sam primjetio da mi nema smisla i da je potpuni gubitak vremena prevoditi ili smišljati vlastiti tekst kada imate negdje puno bolje sročeno to isto. Da ne spominjem stvari poput coyrighta, plagiranja ili jednostavnog ”ta je vijest stara godinu dana”. O tome da za cijeli post puknem samo objašnjenje od jedne rečenice i link neću ni govoriti kako mi se čini smješno. Pa, ima priča koje sam htio linkati, ali mi se čnilo bezveze da stoje solo u duljem formatu. Dupliranje, gubljenje vremena i takoto...
Pa kako ni sve žene nisu isti materijal za knjigu (Beatrice je inspirirala pola Danteovog opusa, Ava K... pa nadamo se ništa) tako ni svi postovi nisu za objavu. I duuuuuugo vremena sam razmišljao kako da pokrenem ovaj blog, jer je preočito da sam, kako je izjavio Junac, poput Meritasica: nitko nije siguran jesam li više živ. I onda mi je sinulo. ”Pričekaj da se tako skupi nekoliko spomenvrijednih linkova, pa napravi kratki tekst i objavi na blogu.” Osim što neću ovdje zakrčiti promet kao na nekim portalima koji objavljuju svoje preglede tjedna (što je dupliranje već objavljenih stvari) i time umjetno pumpaju svoje posjete, sve što ovdje objavim bit će prvi puta na ovom blogu. A osim toga možda sad i obratite pozornost na multimedija boks u kojem objavljujem spotove i obavezne kino posjete.
E sad, postavio mi je netko pitanje: pa neće li se onda obrnuto raditi dupliranje na Twitteru i Facebooku? E pa hoće, no to su mjesta na kojima sve prolazi brzinom munje pa mislim da nitko neće ni primjetiti da je nešto uduplo. Attention span tamo traje jednako dugo kao i... oooo, look, something shiney!
Ne brinite, to neće prorijediti moje ionako već rijetke postove u kojima će te čitati moje baljezgarije i osobna mišljenja u duljem formatu. Samo ću i ovdje približiti onaj dio moje internet persone koji obitava na drugim internetima. Onima koji su iritirani tim zum-bum-slam-bam brzim tehnikama neću ići na živce jer će u neku ruku količina skupljenih informacija biti kao moj normalno velk post. Testna vožnja, što kažete? Prvi pokušaj ide krajem ovog tjedna.
Pozdravno, Ribac.
utorak, 20.03.2012.
Nebom pod oblake
Znate ono kada odlučite nešto pustiti i neka ide dalje život svojim tokom bez toga. Tako sam ja odlučio odustati od Dore i Eurosonga i zbilja jesam sve kapitulirao godinu-dvije. No, onda nam se izokrenula stvar o čemu sam već pisao i odlučili su bez nas da Nina ide u Baku.
Kada je izjavila da će nas predstavljati pjesmom sa svog zadnjeg albuma, nadao sam se da će to biti ”Dat će nam Bog” jer je a) dobra i b) pomalo iskače što je bitan element za bilo kakvo natjecanje. Kada sam čuo da će to biti Nebo samo sam zakolutao očima i pomislio kako su namjere dobre ali egzekucija smrtonosna. Da ne bi bilo dosadno, neki je dan Nina morala malo promućkati stvari. Nova skraćena verzija (trominutna da bude sa pravilnikom Eurosonga) ima gradaciju melodije i kulminaciju u zadnjem ponavljanju refrena što rezultira totalnim praskom pred kraj pjesme što original postiže prerano. U nedostatku boljeg izraza orginal postiže vrhunac preuranjeno. Da ne pričam o tome kako je strateški uvalila atletski građene polugole mladiće koji služe kao eye-candy vjernim pratiteljima ovog natjecanja. A svi znamo koji su to. Jedino što original ima a ovdje fali jest onaj seksi podrapani glas, ali to ćemo pripisati zdravstvenom stanju. Dani moje euforije oko naivnog nadanja da će Zagreb ponovno ugositit Eurosong su davno iza mene, no opet se vratila nada da se nećemo osramotiti. Još da uhvati 2 cellos za nastup i gdje bi nam bio kraj. I Ninočka, riješi se plahti na stejdžu, za rasliku od spota tamo ne funkcioniraju.
Pozdravno, Ribac
PS: ako se pitate kako zvuči original, kliknite na link!