utorak, 22.11.2011.
Prošli petak u Zagrebu
Stani pani. Prvi puta bih opisao sjećaj manične depresije u pozitivnom smislu. Adele za caricu svijeta!
Ne, na žalost nisam rođen pod sretnom zvijezdom, pa nisam osvojio karte za prikazivanje DVD-a koncerta održanog u Royal Albert Hallu. Međutim, bio sam dovoljno lud da riskiram i odvučem sebe i u neizvjesnost te tik pred samo prikazivanje u Movieplexu pitam za karte. Naime mi gubitnici smo dobili mail da će biti dostupnih karata za prikazivanje pred samo prikazivanje. Sreća prati budale, pa smo dobili karte. BIlo je besplatno i dvorana je bila skoro puna. Da je promocija bila malo bolja, mislim da bi se tražila karta više.
Dva sata uživancije, što drugo reći. Snimka je odlična, kako video tako i audio i definitivno se isplatilo ovo gledati u kinu. Davnih sam dana (još otkako je ganjala asfalt) rekao da ću ići na njen koncert, ali nakon ovoga odlučio sam da ću se gurati u prve redove. Ovo mi je ujedno bilo i prvo gledanje koncerta u Royal Albert Hallu, no što zbog mnogobrojnih lampi, što zbog Adele, ogroman prostor se činio kao nečiji dnevni boravak. Osim kada bi tu i tamo publika gromoglasno zagrmila uz ili umjesto Adele. Kvalitetu samog koncerta ponajviše je nosila sama Adele. Na njoj se vidjelo kako joj se ispunjava jedan san i da je na tome zahvalna. U svakoj pjesmi je nosila srce na rukavu što se vidjelo na njoj, no najveće iznenađenje je bilo ono što se događalo između pjesama. Zbog karaktera njena oba albuma, koji nisu oličenje nekog veselja, očekivali bi ste pomalo povučenu i ozbiljnu gospodičnu. Kad ono... Kočijaška usta te vrckave priče i dosjetke koje su nasmijavale ponekad do suza sve gledatelje, što na koncertu, što u kinu. Ako niste znali, sada je u dobrim odnosima sa bivšim koji je kriv za ”Someone Like You” i cijeli album općenito. ”He was an asshole, I was a bitch!” priznaje Adele i tako simpatično deviktimizira sebe i svoj album. Sve u svemu, čim ozdravi, pravac koncert!
Pozdravno, Ribac
- 18:40 -
(3) -
-
(3) -
-