subota, 22.05.2010.
Upside-down
Eeeeeeeeeeeerm, od kada je u slučajnoj trudnoći postao problem brak?
Dakle... Slučaj 'vaki: dvoje mladih zatrudni, nespremnih, nediplomiranih/nezaposlenih/bez ikakvog pojma kakv je život van produženog puberteta kojeg naša država svim silama njeguje. Kod nas biti mladi par i pokušati uspjeti bez pomoći roditelja ili kredita je nemoguće. Pa se gospođo premijerka Jaca (i usput kako je ovo seksistički? Mene to podsjeća na baku s placa, nikakav seks ni uvrede na pameti) čudite što imate odljev mozgova i mladih tjelesa sa dobrim dupetima.
Gdje sam ono stao? Aha!
Dakle odjednom je bebač na putu i odlučili su ga zajedničkim snagama odgojiti, no problem im je brak jer će im on skresati krila. Alo!? Brak je ovdje problem? Neeeeeeee, dragi moji, problem je u tome što ste širili noge i umetali svaša u svakojakim pozicijama. Ili jednostavno niste znali koristiti kontracepciju. Ili ste bili škrti. U tom slučaju i glupi. Nije problem brak, to je jednostavno stanje uma u ovom pitanju (teološki i pravni aspekt ne diram ovaj put). Neće vam zajednički život potkresati krila. Možda će vam malo ići na živce, no ako ste odgojeni kako treba, prilagodba bi trebala biti relativno dobra. Da se vratim na problem. Beba kao takva nije problem, problem je odgoj i briga. Jedni ste od rijetkih kojima je zakazala kontracepcija? Well, ne jednom se naglašava da je apstinencija jedino 100%, nemojte se čuditi ako padnete u onih 0.01% jer je tu s razlogom. Idući put igrajte loto. Bezosjećajno od mene? Možda, ali i istinito.
Ono što mi nije jasno kako ljudi gube povjerenje u brak i roditeljstvo alltogether, a nitko ne gubi vjeru u seks i kontracepciju. Možda da na dnevnoj bazi brak i seks donose orgazam i dobru potrošnju kalorija ovo ne bi bilo upitno. Vrijeme za djecu nije nikada jer ako misliš o svemu što roditeljstvo donosi, digne ti se kosa na glavi, a opet zna biti tako iracionalno vrijedno da je to jedino objašnjenje zašto se razmnožavamo. Bog ima čudan smisao za humor.
Pozdravno, Ribac
petak, 14.05.2010.
Pogodi tko
Trebalo mi je neko vrijeme da prepoznam dotičnu. Mislim da je ovo jedna jako laskajuća slika.
Prepoznajete ju?
Pozdravno, Ribac
subota, 08.05.2010.
Promjenjiva Ivana Kindl... I to kako!
I kako objektivno ocjeniti nečiji rad, kada tu osobu držite izuzetno dragom. Toliko da joj možete priznati da niste kupili CD. No svakodnevno ga preslušavam na Gloriji. Ups.
Od mlade r'n'b zvijezde do zrele pjevačice koja je dokazala da može pjevati sve. Ivana Kindl je jedna od najboljih vokalistica na ovim prostorima a i šire. Međutim, poznato je da publika uvijek poprijeko gleda na veliki zaokret u zvuku (osim ako niste Madonna). Za napraviti tako nešto trebate ili imati muda ili bit ludi ko šiba, a opstajete ako imate kredibilitet i dobar materijal. Naravno ne treba zaboraviti niti ekipu, a ovaj album se glatko može nazvati prvim djetetom Ivane Kind i Alena Križaja, što ne treba shvatiti kao materijal za žuti tisak već kao suradnju i kemiju dvoje ljudi koji si pripadaju dušom i tijelom. Treba spomenuti da je u goste je dovedena Carla Belovari na dvije pjesme, a na zadnjoj je MC Andy 'Stewlocks' Ninvalle. Ne znam tko je dotični ali je dobro došao.
Album Promjenjiva počinje sa istoimenom pjesmom koja je meni osobno pala u krilo u točno onom trenu kad je trebala. Ova pjesma je za one trenutke kada pošizite na sve. Dovoljno bučna da isključite sve ostalo a opet ne živčana da vas ne vuče dalje u izolaciju. Dalje se nastavlja u lagano funky ritmu Ne bi mogli zajedno preko rocka Kao nekada sve do lagane pop Utjehe. Nakon toga stiže obrada Prljavaca Iz nekih starih razloga. Tu skidam kapu jer se nije napravila nikakva hereza a opet je sve dovedeno na neku novu razinu. Sljedi ju Nisi sam koju je jedna moja znanica opisala kao "pop baladu iz 90-ih ali onog dobrog dijela" i mislim da ju je dosta dobro pogodila. Taman kada pomislite da će ovaj album završiti u dubinama pomalo tmurnog raspoloženja počne nas izvlačiti disco Putovanje koje vas sa groovy ritmom natjera da počnete udarati ritam nekim dijelom tijela. Nakon toga dolazi već utvrđeni apsolutni ljetni hit Oči a sve završava sa totalno pozitivnom Sunshine nakon koje će te neko vrijeme pjevati omaja maijama omaija.
Bio sam lagano razočaran kada sam čuo da je broj pjesama na albumu jednoznamenkast. Što se pokazalo totalno neopravdano jer ovdje stvarno vrijedi ona muška tješiteljica, da nije bitna veličina nego kvantiteta. Ovdje je ima na bacanje, jer produkcijski je nešto što naši prostori nisu dugo vidjeli. Treba spomenuti i sam cover albuma koji nije jedan, nego imate tri na biranje što je sipatičan detalj i daje albumu pravi štih promjenjivosti. Umalo savršen, ovaj prvenstveno pop-rock a sekundarno retro album daje mnogo hitova, nekoliko velikih pjesama i obećanje za neki još bolji album. Ali sve u svoje vrijeme.
Pozdravno, Ribac
utorak, 04.05.2010.
Kako se ono zove...
... ona pjesma... ma jooooooooj, na vrhu mi je jezika... hm, možda je i više od jedne? Kao što znate današnja glazba nam donosi neke genijalne stvari, ali neke stvari su napravljene po špranci, dovoljna su samo četri akorda. Ponekad se to i ispremješa, no sve u svemu, ne bi onda Axis of Awesome comedy-rock-band from down under imali svoju napoznatiju točku. O čemu je riječ, klik dolje, sigurno će te prepoznati koji hit.
Pozdravno, Ribac
nedjelja, 02.05.2010.
Od prema gore na gore
Kako od omiljenog formata do totalno bljutavog okusa u ustima.
Govorim o ovogodišnjoj friško završenoj sezoni showa Zvijezde pjevaju. Prvo me je djelomično razočaralo jer moja omiljena mentorica nije bila u sezoni, no onda kada sam čuo tko se vraća ipak mi je skočilo veselje. Ovaj format showa u principu nije doživio više od jedne-dvije sezone, kako na BBC-u, tako ni na FOX-u. Kako se kod nas održao ne znam, no očito smo nešto učinili kako treba
Treća sezona je bila fantastična. Četvrta, što bliže kraju to gore. Kao kada znate da će te pasti sa bicikla ali ne možete se zaustaviti. Moja politika je da šutim ako nemam nešto lijepo reći, no izbjegavati slona u sobi nije moj običaj, makar su i slon i soba kilomertima daleko. Pa da krenem od početka.
Sudci. Jedino sada toleriram Kseniju jer ona je oduvijek bila topli majčinski faktor koji je trebao biti pozitivan na sve. Rajko i Hus mogu glatko otići i to tim redoslijedom. Izostanak Martine je veliki minus no drugi minus koji na žalost nije dao plus je bilo dovođenje Vanne koja je jednako reagirala kao muški članovi. Pobogu u ovome nema "Slažem se s kolegom!". Ovo je format u kojem trebate biti izviždani ili nagrađeni gromoglasnim pljeskom. Sve što mogu reći da je žiri podsjećao na mlaku pivu. Ako moram, popit ću. Jedini svijetli trenutci su bila dva gostovanja Nikše Kušelja.
Amateri. Najlošija izbor do sada. Najprije Meštar kojeg je ne znam tko pustio. Katja Kušec je barem bila simpatična u duetu sa Đanijem, ali Meštar i Žanamari sa svojom kemijom - nula bodova. Nekako je bilo bolje nakon njihovog izbacivanja, sve do polufinala. Svi su bili cici mici, oprezno po žici i karizmatični k'o lignje sa harpuna. Ipak, Marko i Tamara su se istakli svojim šarmom, a Husarica i Boris glasovnim sposobnostima. I to je bilo to. Kako su Jacques i Ana koja je falšala svaki četvrti ton pobijedili ne znam. Zaslužili nisu.
Zašto se ovako živciram? Možda zato jer volim pjevanje. Koliki papak moraš biti da bi rekao da je nešto korektno a i susjedova gluva baba čuje da je grozno. Takvo mrcvarenje ne mogu podnesti, osim ako se ne poznajemo osobno, no i onda ću vam reći istinu ako me pitate. Što doktor prepisuje za oporavak? Martinu natrag, Nišku za stalno, Rajka i Husa van, jednu audiciju za amatere da se ne ponavljaju slonovski prdci u uho. Jedino ne morate mijenjati Barbaru i Duška.
Pozdravno, Ribac