srijeda, 24.02.2010.
Estrogen VS Testosteron
Drage moje i dragi moji iduće godine će te uživati i patiti u kinima jer će doći vaši snovi i noćne more.
A Govorim o samo dva filma. Sex and the City 2 i The Expendables
Prvi, pa već znate, SATC franšizu koja nikako ne može umrjeti. Prvi film je bio ogroman uspjeh i pobrao je silne novce, a reklama je bilo na bacanje. No, što da vam pričam kada sam napravio recenziju još friško iz kina. Po pričama novci će biti problem u nastavku, a niti trajanje istog neće biti epskih proporcija kao prije. Da ne gledamo stalo prežvakane junjakinje ubačena je Penelope Cruz. Nažalost i Miley Cyrus. Ukratko svi muškarci koji su patili prije cca. godnu-dvije sa svojim ljepšim polovicama prije patit će i ove godine.
No vidi se svjetlo na kraju tunela i osveta je osigurana. Druga polovica godine donosi i malo dalji flashback od 90-ih, bez mode, samo glumci. Sylvester Stallone, Jet Li, Dolph Lundgren, Mickey Rourke, Jason Statham, Eric Roberts, Terry Crews te nakratko i Bruce Willis i Arnold Schawrzenegger. Fali samo Chuck Norris. Niz eksplozija, tučnjava i humora koji rijetke žene shvaćaju. Sve same mrge od muškaraca, dečki idealno za vratiti patnje od SATC2. Zaboravite Kulene i ostalu ekipu koju ovi smažu za doručak.
Koji je vaš izbor? Jedan? Oba? Ja ću uživati u oba, no ionako sam ja neka čudna biljka.
Pozdravno, Ribac
- 18:00 -
(8) -
-
(8) -
-
četvrtak, 18.02.2010.
Hi, I'd like a cheeseburger, please, a large fries and a Cosmopolitan.
Dokor tko? Billie Piper je daleko dogurala od uloge slatke Rose do slobodoumne Belle.
Uzmite recept Seks&Grada, ubacite prostituciju kao lajtmotiv, ostavite samo Samanthu, ubacite Union Jack zastavu i skoro ste tamo. Labavo utemeljen na knjizi The Intimate Adventures of a London Call Girl od Belle de Jour, danas poznate imenom i prezimenom kao Brooke Magnanti. Ova židovka with a heart of Goldstein ima tri doktorata, dvije knjige, tko zna koliko muškaraca iza sebe i jednu seriju koja je i povod ovom postu. Što se zapravo krije iza najstarijeg zanata na svijetu?
Ozračje je definitivno križanac ove i one strane bare. Sa jedne strane imate europsku golotinju, no način snimanja i lokacije su definitivno američki. Kad bolje promislim, rijetko u nekoj drugo seriji vidimo urbani dio Londona kakav je danas i to sunčan. Šale o seksu su malo američke (čitaj: vulgarnije), malo europske (čitaj: malo mućni glavom). Glazba... eeee, totalno shagadelic, a i sama špica ima instrumentalni dio "You Know I'm No Good" od poročne Amy Winehouse. Da postoji službeni soundtrack, kupio bih ga
Glavni likovi su, naravno, Belle/Hanna koju maestralno glumi Billie Piper, najbolji prijatelj Ben koji isprva ne zna što mu prijateljica radi i Stephanie, agentica iz Agencije. Mogao bih još spomenuti Bambi, Alexa, Duncana, Jackie, no neke stvari bi postale veliki spojler kada bih objašnjavao njihove situacije. Dijalozi su britki, drama fino dozirana, humora koliko treba.
Glorifikacija prostitucije? Da. Dobra zabava? Da. Uostalom što očekivati od Showtimea koji nam je donio razne osobnosti od Dextera, Tare (o kojoj uskoro nešto više) ili Nancy? Prva sezona se bavi generalno svim stvarima pomalo, upoznaje nas sa svijetom Hanne/Belle, dok se druga bavi, što bi bilo ako bi Hanna našla dečka. Treća sezona još traje, a bavi se životom nakon izlaska prve knjige i pripremom druge. Hm... 8 epizoda po 20-ak minuta po sezoni, zabavno i sa zrncem soli. Lagana večera i topla preporuka.
Pozdravno, Ribac
- 17:00 -
(7) -
-
(7) -
-
nedjelja, 14.02.2010.
That which does not kill us make us…stranger
Dobro jutro, kako za koga.
Normalno nedjeljno jutro. As if. Buđenje u pola 7, od strane Majke koja je zaboravila dan ranije spomenuti da bi bilo dobro odvesti nju i Oca na jedan randes-vous i pokupiti kasnije kada se vrate. Zatim vožnja na drugi kraj grada i dostava pošiljke (budućoj) kolegici. U 8 sam pijuckao kavu pred monitorom.
Normalno? Ni blizu. Vrhunac tek dolazi.
S obzirom da živimo u postsocijalističkom vremenu gdje doktore i njihove izvedenice kao osobe nitko ne šljvi (čak se ni bombonjere više tako šale ne daju), naviknuo sam se javljati doma nedjeljom na telefon ljudima kojima uopće nije neugodno uznemiravati druge, čak i na dan kada se Bog odmarao. Standardna procedura je iz mene iscjediti što manje informacija i prosljediti telefon dalje, osim ako se a) izričito zatraži da se ne uznemirava (rijetki petki) b) nema nikoga doma. U tom slučaju i dalje djelim malo informacija, pogotovo o lokaciji, te uzorku odlaska tamo. Mind your own buisiness, nisam vam ja GPS i zovite u radno vrijeme.
Tako je jutros došao poziv kojemu nisam prepoznao glas a zvučao je vrlo ozbiljno i poslovno. Tražila je Majku. Zatim Oca. U međuvremenu sam shvatio da je netko tko nije isključivo na poslovnoj relaciji pa sam upitao tko je. Bila je Imenjakinja, koja je pitala zatim gdje su Roditelji. Tilt.
U glavi mi se ispremješao osobni sa poslovnim čipom i nisam znao je li adekvatno davati tu informaciju. Sekunde su napeto prolazile, a moje dosadašnje ponašanje, srdačno kao ono Anne Wintour, odlučio sam mucavo promumljati. Kada je shvatila da ih neće dobiti, jednako kao od mene neki srdačniji prijem, pustila je bombu o iznenadnoj smrti svoga muža.
Oh fuck.
Idem započeti glava-zid interakciju dok se ne onesvjestim. Vraćam se čim si utuvim malo zdrave pameti.
Pozdravno, Ribac
- 11:05 -
(7) -
-
(7) -
-
utorak, 09.02.2010.
US of Pop
Kad razgovarate o glazbi i ne možete se sjetiti što je bilo bitno 2009 godine, ovakakv sjajan mash-up video pomogne.
U posljednje vrijeme sam svoju pažnju bacio na ovakve mixove gdje stare stvari dobiju novi look. Tako je i moja najbolja frendica postala žrtvom te nove fiksacije, pa s ozirom da imamo skoro pa identičan ukus u muzici dobila je CD sa kompletno ovakvim stvarima. Za rođendan. Ha, soooo 90-is, ali što ću, vrlo sam otrcan. Tamo se našao miks Alicie Keys i U2 ili naizgled manje spojivih Amy Winehouse i Lady Gage. Ako vam se svidio video, krivac za ovaj miks, DJ Earworm, ima svoju stranicu pa navratite. Do idućeg puta.
Pozdravno, Ribac
- 13:00 -
(6) -
-
(6) -
-
utorak, 02.02.2010.
Retro nostalgija
Ne mogu ovih dana ništa napraviti a da me iza ugla ne spuca neka nostalgija, oštro ili blago.
Tako sam napisao jedan post koji je bio posvećen starim blogerima, što je datiralo iz onog depresivnog post-božićnog posta. Pa sam shvatio da je bilo dovoljno to napisati, izbaciti iz sebe, ali da to ne bi nitko htio čitati. Napredak za mene koji piše i objavljuje, rijetko sa ispravcima i misli da je genijlno. Hvala gospodine zamišljeni psihologu/psihijatru, znam da je ovo napredak. Zatim naletim na Jamie Culluma koji ima album naslova Pointless Nostalgic i skoro padnem sa stolca od smijeha. I napišem post o njemu, jer mu treba skinuti kapu. Zatim se sretnem sa nekim ljudima iz osnovne, i sjetim se Darka, dečka koji je išao sa nama neko vrijeme u osnovnu a bio je mentalno zaostao. Nekoliko dana prije toga pogledam Black Baloon oduševim se i preporučim ga tu jer shvatim da ipak neke stvari ne treba izbjegavati nego se sučiti sa njima iako ih nemaš u neposrednoj blizini. Jer ćeš ih jednog dana sresti i biti ćeš totalno clueless kako reagirati. Eto ga na, sad glumim i tetu u vrtiću i učitelja. Nekliko dana u rikverc upoznam nekoga tko je umalo ista kopija mene od prije nekoliko godina. Točnije 5 da budemo precizniji. I vidim koliko sam se zapravo promjenio. Ruku na srce, i bubrege ako se želite podbočiti, uvjerenja su ostala 99% ista, esencijalno sam ostao kakav sam i bio. No reakcije, ciljevi, postignuća i one stvari koje zaserem... to nije isto derište u kojem sam prepoznao sebe. Malo ekstremnije od mene, no jednako nepromišljeno a da to samo ne zna, a takvi smo najopasnji. I za kraj pogledah Marley & Me koji me je podsjetio na mog Ogija koji je ne svojom voljom prerano krepao i rasplakao se k'o kišna godina, što je uspjelo još samo jednom filmu. Neću reći da je film tako dobar, nije loš, no tajming je bio odličan. Ne ponovio se.
Pozdravno, Ribac
- 10:00 -
(6) -
-
(6) -
-