četvrtak, 28.01.2010.
The Black Baloon
Normalnost je relativna.
Nikada čuo za film, što me čudi s obzirom da n ije Hollywoodska produkcija, već Australska, no po naglasku se čuje da je namijenjen sjevernijoj i zapadnijoj hemisferi. Radnja se vrti oko vrlo delikatne teme, mentalne zaostalosti te sazrijevanja normalnog mladića sa bratom koji zahtjeva posebnu skrb.
Dok u drugim filmovima takva tema bude marginalizirana ili odvedena u neku krajnost, ovdje se mora pohvaliti sama radnja i gluma Luke Forda, kojeg možda prepoznate iz trećeg dijela trilogije The Mummy. Cijeli glumački ansambl treba dobiti pohvale s obzirom na ponekad klišejizirane likove uspijevaju popuniti taman koliko treba. No to je i velika zasluga redatelja koji sve uspjeva dobro dozirati, te scenarista koji su ih uspjeli pokazati prizemno ali opet kompleksno. Zabavan, no ponekad neugodan film. Baš kao i život: ponekad nije fer ni zabavan.
Najnasilnija scena u filmu ne dolazi neočekivano, no opet čovjeka zaskoči. Međutim, krajnji rezultat je totalno pozitivan osjećaj, koji je rezultirao smanjenjem određenog straha prema mentalno zaostalima. Film uz koji se plače i smije, koji ne servira poruku na pladnju i koji ima suptilnost koju Hollywood često ne zna dozirati.
Pozdravno, Ribac
- 20:30 -
(4) -
-
(4) -
-
srijeda, 20.01.2010.
Mind Trick
Jamie Cullum je taman ono nešto što je pop dijete u meni pokušalo spojiti sa jazzom. I to je uspio fantastično.
Najprije čujete verziju u našem nekom klubu, i to dobro skinutu i upitate se "A tko ovo originalno pjeva?". Tako se na repertoaru našla naslovna pjesma i kako bi se reklo ostalo je povijest. Malo žutila pa da nastavimo dalje: proguglajte njegove slike sa njegovom novopečenom suprugom, malo su komični.
Sada natrag na ozbiljne stvari. Ovaj čovjek ima glazbenu naobrazbu i diplomu u rukama. Njegov početak seže iz 1999, prije desetljeće i kusur, kada je izdao svoj prvi album, doduše pod nazivom Jamie Cullum Trio i imao je nakladu 500 primjeraka. Kućni uradak reklo bi se, no onaj tko ga danas posjeduje može očekivati cijenu od stotine britanskih funti. Diplomirao je tek nakon njegovog izdavanja. Zatim je izdao prvi album pod svojim imenom nazvan "Pointless Nostalgic", a drugi "Twenysomething" je upecao Universal i to ni više ni manje nego za milju funti uz obavezu produciranja tri albuma. Treći i ako smijem reći, osobno najbolji do sada "Catching Tales" je predzadnji a trenutno je aktualan "The Pursuit".
Najpoznatiji je po svojoj velikoj virtuoznosti na klaviru, koju nakon nekoliko pogledanih filmića na youtube-u, mogu proglasiti čistim čudom. No ljudi moji, to nije sve, čovjek i beatboxa, ne na albumima, ali uživo. A poznat je po tome što poznate stvari obrađuje na jazz način, no ne radi isključivo samo tako.
Uostalom što da pričam, evo vam zadnji singl, što reći o nekome kada od Rihannine pjesme može učiniti ovo?
Pozdravno, Ribac
- 20:00 -
(6) -
-
(6) -
-
utorak, 12.01.2010.
...
Njah.
Low point u trenutnom životu. Radim, zbilja radim na faksu, nekako se mičem iz ove žabokrečine u koju sam upao vlastoručno. Vadim umnjake, dva su vani, jedan je izletio nedavno, još sam naotečen i pod tabletama. Gledam svoj blog i mislim si kako već dugo nisam ništa napravio. Iskreno, sve postove u zadnja dva mjeseca prošle godine sam napisao unaprijed, mjesec teta je bio smišljen na samom počektu, nekako tete nisam doživio uspkros velikom obujmu, baš velikim izazovom. Uglavnom, svašta trabunjam.
Razmišljam da sam se otuđio od nekih ljudi. Ja ili oni od mene, nije važno, telefon radi u dva smijera. Dosta njih je blogera, neki upoznati, neki ne upoznati, tag-a-feed ne rad (pardon feedowski) a ja još nisam sredio rss. Nekako imam dojam da sam pao u depresiju, ne pardon, apatiju. I iako me ne bi trebalo biti briga, po prvi puta u dugo vremena me jest.
Heh, najbolje od svega? Očekujem neke konstruktivne komentare. Ruku na srce, nema više tih blogera koji su mi prijatelji, tj. nisu više blogeri. Nostalgija? Možda. Samo nisam baš socijalna osoba bio, tako da me stalno uponavanje novih ljudi jaaaako iscrpljuje, više volim stare osobe koje se mjenjaju ali su i dalje tu negdje. Volim određeni tip promjena. Ali kada bolje pogledam, poruke koje sam ja slao za čestitati blagdane i one koje sam ja prvi dobio omjer je 98:2. Ljudima nisam zanimljiv. Zato ni tete nisu na naslovnici završile.
Totalna suprotnost. Malo nekih projekata, malo umjetnosti, malo osobnosti, totalno sam nedosljedan, kako u životu tako i na blogu. Vrijeme je da se saberem i krenem raditi sve kako spada. Na nekom drugom mjestu?
Pozdravno, Ribac
- 21:20 -
(12) -
-
(12) -
-