četvrtak, 13.11.2008.
Slatko, tužno, gorko
Struja svijesti, pa tko pokopča, pokopča. A tipfelere nćeu ispravljati, kad te krene, onda ne gledaš iza...
Ponekad zbilja neke stvari nisu suđene u nekom trenutku i onda ti ništa drugo ne ostaje nego mazohistički čekati i sebe izgrađivati da kada napokon to dočekaš zabljesneš u punom sjaju. A treba raditi i raditi na sebi. I onda se zaljubiš, pa se odljubiš pa se zaljubiš pa se odljubiš i trubiš kako želiš pravu ljubav a ona je teška, obrnuta od jednostavnosti i traži žrtvu,patnju. Tvrdim da sam spreman na nju, a ako to znači pustiti nekoga do koga ti je jako stalo? Ili bar misliš da ti je jako stalo. Sa jedne strane neke stvari su zbilja višak, sa druge strane želiš li se mjenjati da bi te netko prihvatio? Uvijek govorim o kompromisu i kako se ljudi mogu mjenjati ali je to teško sprovesti. Dosljednost i stav ovih dana imati je teško. I zato ti se divim, a moj stav se tako ovih dana testira da to nije normalno. Pogotovo sa tako prostakim stavovima koji nisu i nužno krivi ali njihov izričaj je nekulturan vulgaran i prost. Hrvati postaju tako prost narod i misle da je to u redu jer im kućni odgoj nije ništa rekao u svezi glede riječnike jer ili su i sami roditelji takvi ili nemaju vremena u današnjem vremenu odgajati djecu. Zakon sve to pokriva pravom na slobodu govora, a i zakon u tom segmentu najviše klapa jer uvijek propisuje neka prava a nikada obaveze, pa nije n čudo štoi je danas uzor Parizer Hilton a ne Majka Tereza. Zgrni lovu radi love jer ona je status, više čak nisu niti toliko suti, lanci ili vile na obali, nego stanje na računu. I sve želiš tako brže bolje zaraditi da niti kolateralne žrtve usput nisu bitne, samo neka je šuška tu, po mogučćnosti što prije. Nema tu lagane uživancije, brzi život, brzo sve. Brzo živi bro umri i što onda? Vjerujem u Boga, onog kršćanskog ne toliko katoličkog jer ako sam kršćanin onda i dalje žalim jedinstvo crkve. A o tome također moraš šutiti jer tako je in biti učen u svemu osim u svojoj vjeri. Oh kako gledam ponosne vjernike koji sam trube očite stvari i onda vidim muslimane koji žive svoju vjeru. To bih i ja htio, no nekako religiju svijet gura sa strane, a teško je postić duhovnost bez nje. Moj način koji mi se testira i radi jest pjevanje. Jel o radim dobro ili ne, ne znam ali znam da mi kada se ufuram ništa ne može na put stati. Ali to se treba školovati (okej, tu sam relativno potkovan) i raditi a u ovoj državi od toga kruha i nema baš kažu. Oni koji od toga žive čujem sa strane su nešto teško žrtvovali, rijetke su osobe koje su to napravile na pravi način. Jer ljubav je jedino rješenje
Pozdravno, Ribac
(3) -
-
