subota, 25.10.2008.
Tonight...
Za početak odlučio sam da svaki put puknem novi post kada Anspik pusti svoj komentar ovdje. Iako mi je premisa da imam samo jedan komentar bila blentava još je gore da "it" komentar nikad ne dobijem. Eto sad znate kako me izbaciti iz ove Big Blog Kuće, samo nagovorite znate-koga da me nominira.
U ostalim vjestima...
Nadamo se da večeras neće eksplodirati niti jedan autobus. Bar ne na kolodvoru, jerbo se dočekuje švedo-hrvatica. Želimo joj topao doček.. eerm, ne, eksplozivan... ne... dobar doček. Eto, bez ikakvih političkih konotacija.
Najnoviji hit među mirisima je Eau de Toilette "Benzina" ili mu je bar bolje da je, jerbo moram onda sa sebe skinuti jedan sloj kože. Što ćeš kada se motaš sa katranom pa odjednom dobiješ nekoliko novih madeža po licu.
Među morem bložepomozi blogova ipak tu i tamo ispliva neki dobar, još malo pa sam' što nije. Hello dobar dizajn koji funkcionira, zanimljive vjesti bez crnila i žutila. Kad smo već kod boja, želim ove naočale za rođendan. Tj. Božić, bliže je.
Večeras moju malenkost možete naći negdje u centru metropole, odlučih realizirati alkohoiziranje i tulumarenje do zore, što već dugo nisam. Povod: švedo-hrvatica. S obzirom kakve su temeperature vani, meni će biti hot'n'cold. And who knows... maybe I'll kiss a girl.
Pozdravno, Ribac
PS: ne, još nisam ništa cugnuo, što samo znači da će biti urnebes večeras
- 16:38 -
(4) -
-
(4) -
-
nedjelja, 19.10.2008.
Childbirth song
Legendarno. Helen Austin u prikupljanju dobrotvornih sredstava na vrlo... originalan način.
Pozdravno, Ribac
- 16:45 -
(5) -
-
(5) -
-
četvrtak, 09.10.2008.
Drmeš
Ako su izbočine na cesti ležeći policajci, onda su rupe na cesti ležeće... eerm, da se politički korektno izrazim, prostitutke?
Stanje u prometnom svijetu poprilično je slično onome u pravom svijetu. Analogija je preočita, preparalelna i prebolna ali mislim da ju treba istaknuti.
Policajaca ima k'o Rusa i to najčešće na krivim mjestima. Puno puta ih uopće ne vidiš jer nisu označeni ili su slabo označeni. Rijetko koji se makne sa svoje pozicije, a i ako se makne, dođe model koji može napraviti više štete. O onima koji su osvanuli pred nekim dvorištima zbog toga jer su veze proradile da se može izaći sa najnovijim modelom Passata (što je meni sinonim napuhanih vozača) neću niti govoriti. A mnoge modeli postanu kolateralne žrtve prvog snjega i ralica, a neki i uz puno manje sile popuste i ne obavljaju svoj posao.
Sa druge strane ležećih prostitutki ima k'o Kineza i to najčešće na krivim mjestima. Skoro nikada označene, jer tko će označiti malu rupu koja može odnijeti cijeli auto, nekima i život? Niču svaki dan svuda, ponekad se pojavljuju one stare ali te ne traju dugo. Kada ih saniraju najprije se sve pokrije pijeskom, što ne traje dugo, te se vrate u početno stanje. Kada se napokon srede, opet se vidi gdje je prostitutka bila, ako već ne po neravnom terenu, po boji svježijeg asfalta. A neravnog terena i dokaza da su tu bile po cijelom gradu.
Ponekad život nije dovoljno stabilan, pa se policajci i prostitutke gledaju sa pristojnih udaljenosti, a ponekad policajci patroliraju gdje nema prostitutki, što postavlja pitanje jesu li zbilja potrebni na tom mjestu? Kako je trend postao spajati nespojivo, tako u posljednje vrijeme vidim da policajci i prostitutke vise na istim mjestima, što ponekad, ironije radi, donosi veću stabilnost.
Zato molim našeg cijenjenog gradonačelnika Bandića da sredi unutarnju infrastrukturu, očisti ulice prostitutki te postavi policajce na prava mjesta. Hvala.
Pozdravno, Ribac
- 12:30 -
(9) -
-
(9) -
-
srijeda, 01.10.2008.
Baš je bio dobar onaj... kako li se zvao?
Bložepomozi kako sam u posljednje vrijeme rastresen i… što sam još ono htio napisati?
Uvodna rečenica je možda ispala nenamjerno vic na vlastiti račun, ali tragedija je veća time što sam zbilja htio nešto napisati još osim rastresenosti. Ali nadam se da je to zagrijavanje mozga za neke veće stvari.
Tko me zna, mogao bi reći da sam do sada bio propali student, no neke odluke su se donijele i sada se držim puta. Autoput dugačak ohoho, no to sad nije bitno.
Mnoge obaveze su mi se stuštile za vrat. A sve to treba popamtiti ili popisati što radim. No posljednja dva dana me progoni osjećaj da stalno nešto zaboravljam. Da ne pričam o tome da mi se nešto javi u trenutku kada ne mogu to zapisati ili nemam na što ili s čime. Onda se uzdaj u pamćenje Bogom dano, a to je ponekad k'o sito. Pustiš vodu kroz njega, i procuri skoro sve, osim tu i tamo koje kapljice zaustavljene zahvaljujući adheziji i napetosti površine vode. Tako i ja. Zapamtim o čemu je bila riječ, no što točno trebam sa tom informacijom napraviti, kome proslijediti ili biti negdje u neko vrijeme, e to je već više nego što mi kratkoročno pamćenje omogućuje.
I onda se uzdam u svoj mali rokovnik, sve će mi bit žao kad ću ga morati mijenjati, tako je praktičan. Ima mjesta za zapisati svakojake ideje i gluposti koje mi padnu na pamet a također ima i kalendar u kojeg zapisujem kad je što (i kome). I tako sam sad sjeo, zapisao sve čega sam se mogao sjetiti i toga je bilo za iduća tri tjedna dosta, a i malo dalje. No i dalje imam osjećaj da sam nešto zaboravio. Hm, hm, do sad sam se prcao na račun antisklerina, a sad izgleda da bi mi dobro došao.
Koje su vaše „ne zaboravi“ metode? Možda mi netko otkrije neku efikasniju od klasične zapiši pa čitaj. Najviše bi mi to koristilo kada su u pitanju imena i nadimci, te povezivanje istih sa likom. Tu sam baksuz kakvog nema i klasična rečenica nakon upoznavanja samnom jest „Ništa osobno, ali zaboravit ću tvoje ime za 5 minuta, loše pamtim imena“. A onda sam idućih 5 minuta svoj i uživam u razgovoru, ili sam totalno rastresen jer pokušavam povezati ime sa licem. Da ne pričam o katastrofi zvanoj upoznavanje grupe. O bruke.
I sad, dobro je kada je neki osobni projekt koji nije obavezan, ili neki zadatak, no kada je u pitanju sastanak sa nekom osobom, dvaput u životu mi se dogodilo da je druga strana izvisila. Noviji događaj se dogodio totalnim brisanjem sastanka iz pamćenja i uopće se nisam sjetio da je sastanak bio dogovoren i dan danas sam uvjeren da nije bio. Prvi put se pak dogodilo da nisam nikako mogao doći do osobe i obavijestiti da nema dogovora. Što govori da stvarno počinjem zaboravljati i da sam rastresen ko Shakirina guza. Mmmm, guza…
Mda, toliko o mojoj koncentraciji, do idućih nebuloza
Pozdravno, Ribac
- 13:13 -
(13) -
-
(13) -
-