srijeda, 01.10.2008.
Baš je bio dobar onaj... kako li se zvao?
Bložepomozi kako sam u posljednje vrijeme rastresen i… što sam još ono htio napisati?
Uvodna rečenica je možda ispala nenamjerno vic na vlastiti račun, ali tragedija je veća time što sam zbilja htio nešto napisati još osim rastresenosti. Ali nadam se da je to zagrijavanje mozga za neke veće stvari.
Tko me zna, mogao bi reći da sam do sada bio propali student, no neke odluke su se donijele i sada se držim puta. Autoput dugačak ohoho, no to sad nije bitno.
Mnoge obaveze su mi se stuštile za vrat. A sve to treba popamtiti ili popisati što radim. No posljednja dva dana me progoni osjećaj da stalno nešto zaboravljam. Da ne pričam o tome da mi se nešto javi u trenutku kada ne mogu to zapisati ili nemam na što ili s čime. Onda se uzdaj u pamćenje Bogom dano, a to je ponekad k'o sito. Pustiš vodu kroz njega, i procuri skoro sve, osim tu i tamo koje kapljice zaustavljene zahvaljujući adheziji i napetosti površine vode. Tako i ja. Zapamtim o čemu je bila riječ, no što točno trebam sa tom informacijom napraviti, kome proslijediti ili biti negdje u neko vrijeme, e to je već više nego što mi kratkoročno pamćenje omogućuje.
I onda se uzdam u svoj mali rokovnik, sve će mi bit žao kad ću ga morati mijenjati, tako je praktičan. Ima mjesta za zapisati svakojake ideje i gluposti koje mi padnu na pamet a također ima i kalendar u kojeg zapisujem kad je što (i kome). I tako sam sad sjeo, zapisao sve čega sam se mogao sjetiti i toga je bilo za iduća tri tjedna dosta, a i malo dalje. No i dalje imam osjećaj da sam nešto zaboravio. Hm, hm, do sad sam se prcao na račun antisklerina, a sad izgleda da bi mi dobro došao.
Koje su vaše „ne zaboravi“ metode? Možda mi netko otkrije neku efikasniju od klasične zapiši pa čitaj. Najviše bi mi to koristilo kada su u pitanju imena i nadimci, te povezivanje istih sa likom. Tu sam baksuz kakvog nema i klasična rečenica nakon upoznavanja samnom jest „Ništa osobno, ali zaboravit ću tvoje ime za 5 minuta, loše pamtim imena“. A onda sam idućih 5 minuta svoj i uživam u razgovoru, ili sam totalno rastresen jer pokušavam povezati ime sa licem. Da ne pričam o katastrofi zvanoj upoznavanje grupe. O bruke.
I sad, dobro je kada je neki osobni projekt koji nije obavezan, ili neki zadatak, no kada je u pitanju sastanak sa nekom osobom, dvaput u životu mi se dogodilo da je druga strana izvisila. Noviji događaj se dogodio totalnim brisanjem sastanka iz pamćenja i uopće se nisam sjetio da je sastanak bio dogovoren i dan danas sam uvjeren da nije bio. Prvi put se pak dogodilo da nisam nikako mogao doći do osobe i obavijestiti da nema dogovora. Što govori da stvarno počinjem zaboravljati i da sam rastresen ko Shakirina guza. Mmmm, guza…
Mda, toliko o mojoj koncentraciji, do idućih nebuloza
Pozdravno, Ribac
- 13:13 -
(13) -
-
(13) -
-