< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Čušpajz mog života


petak, 31.08.2007.

Tko je gospodična?

Jessica Alba and Angelina Jolie Faces Combined Together -

Ali molim vas nemojte peekati ime slike

Pozdravno, Ribac



- 20:16 - Drekni nježno (6) - Tiskaj za WC - Zapamti to


ponedjeljak, 27.08.2007.

Nikad ne reci nikad

Rekoh, nije nitko dugo smislio nešto slično, a meme je ipak bio fenomen koji je napravio bum i jednako tako nestao, no ajde, možda se iz te mrtve krave još da nešto izmust i pokrenut kakvu jesensku akciju dobrodošlice na blogu. A o čemu se radi?

Ako želite napišite 5 stvari koje ste mislili da nećete napraviti niti da vam prislone metalnu cijev uz glavu. I pri tome mislim po mogućnosti nekog Smith-Wessona, ne nešto iz Peveca ili Bauhausa. Iako se sa time može efektivno umlatit čovjeka. Ne forsiram sljeđenj dalje, a tko nema inspiracije možda mu pomognem u prekidu kreativne blokade. No back on track, da počnem ja sa svojim baljezgarijama

1. Nikad neću pušit cigarete
Ou haou jes nou! Ali zbilja, kao klinac sam smatrao da je to odvartno, dapače par puta su mi odrasli preventivno dali da povučem koji dim te sam se svaki put skoro ugušio. Ali onda je došla srednja škola, vrijeme kad se preispituje svoje mjesto u svijetu, autoriteti i ostala teen angst sranja. I bez nekog posebnog povoda, počelo je najprije žicanje drugih, pa skupljanje hrabrosti da se kupi kutija cigareta na kiosku (nitko me nikad nije pitao za osobnu! toliko o provedbi zakona) i promjena tri branda u međuvremenu. Nikad nisam postao okorjeli pušač koji puši kutiju do dvije na dan, al sve opet, ako nise, niti nemojte.
2. Nikad neću obući nešto od samta
Brrr, i dan danas se ježim kada me netko pokuša obuć u nešto slično. Najviše su me pokušavali oblačiti u hlače, al Bože me sačuvaj, izgledao i osjećao sam se ko mali štreberčič A klase. Danas, kada sam sebi biram odjeću zaobilazim odjel sa samtom u velikom luku. No nakon stoljeća i pol cijela familija je otišla u Graz u H&M u obnovu garderobe, meni je među ostalome trebala nekakva lagana jakna. I zapeo mi sako u oko, obukoh ga i ljubav na prvi pogled se rasplamsala. Inače rijetko popizdim za komadom odjeće, no to se taj dan čak dvaput dogodilo (drugi komad su bile gaće, al to je drugi par rukava). I sad ćemo vidjet jel to bio samo trenutni popizditis ili nešto više.
3. Nikad neću o nekoj osobi misliti samo najgore
Hm, ja sam po prirodi teški optimist kad su ljudi u pitanju i moja naivnost ponekad prelazi granice beskonačnosti. No s godinama naučio sam ipak neke stvari prešutjeti, odgoditi svoje reakcije i promisliti o nekim postupcima. No kako god okreneš, držim se one "ako nemaš reći nešto lijepo, radije šuti". Hm, baš i ne šutim uvijek, ali svaki put se nađe bar neka ljepa riječ. Sve do jednog profesora iz fizike sa jednog našeg sveučilišta. Ah majkomila, da sad počnem gdje bi mi bio kraj. Da često se na brutalnu istinu uvrijedim, uvrijedim, no nakon određene kontemplacije uvidim što je rečeno sa pravom i dobrom namjerom. No kada niti nakon dvije godine ne mogu iz glave izbaciti zločesti ton, nepristojne riječi i ignoriranje moje ozbiljne hitnosti dok sa kompićem razgovaraš o jučerašnjim događajima iz teretane, mislim da zbilja nije u redu. Nije mi sjeo iz prvog, drugog i daljnjih susreta, što se meni samo sa njim dogodilo. Jedino ću mu reći što je Whoopi Goldberg rekla pred kraj prvog dijela Sister Act: bless you!
4. Nikad neću čupat obrve
Ahem, da. Od mnogih kozmetičkih pizdarija koje sam probao u srednjoj (jeb ga, tako je kad su od tridesetak osoba u razredu njih 28 žene) ova se održala. I ne, pri tome ne mislim na stanjivanje i oblikovanje obrva. Naime, obitelj me podarila onime što bi se mogla nazvati uniobrva. To se prije kojih 6-7 godina nije moglo primijetiti, no kako hormoni rade svoje, tako su i potamnili ono malo područje na nosnoj kosti između obrva. I pomnim osluškivanjem žena zaključih kako 99% vas ne voli dlake na leđima i spojene obrve. I hajd, ne budi ljen, pincetu u ruke. Prvi put je bilo božepomozi. Danas je rutina.
5. Nikad neću prouzročiti prometni prekršaj
Mda. Mislio sam se da ću se uvijek propisno parkirati. Jednom sam se napola parkirao na pola zebre i pauk me odvukao. Uvijek ću platiti parkiranje. Ovo me malo zajebao novi propis i moje nepoznavanje tarifa Zagreb parkinga. Nisam znao da je u prvoj zoni 6 kuna samo pola sata, a ne cijeli sat, pa sam zakasnio samo kojih pola sata. E, al da ću se sudariti i to dok još idem po pokaz, to nisam mislio da će mi se dogoditi. Al eto, čovjek sam pa griješim, al tješi me da nisam jedini.

Pozdravno, Ribac



- 08:30 - Drekni nježno (8) - Tiskaj za WC - Zapamti to


srijeda, 22.08.2007.

Testis, testis

Izlika za objavljivanje novog moždanog proljeva mi je dao zdrmani blog, koje će se nadam se popraviti. Nemam nešto pametno za reći, iako to nije neka velika promjena, ovaj put samo zbilja nemam ništa za reći. Pozdravn mojoj SMSaljki (ak postoji pevaljka, valjda može i SMSaljka)

Razmišljah o životu i takoto... shvatih da je prekratak da propustimo neke prilike, što se odnosi na svaki aspekt života. Zato se nadam da ću iskoristiti sve što želim. Hm, u to bi se ibrojila i Anđa, al na stranu ona i njen internacionalni vrtić. Malo realnije sad pucam. Dakle do iduće mentalne besmislice

pozdravno, Ribac



- 22:12 - Drekni nježno (6) - Tiskaj za WC - Zapamti to


ponedjeljak, 13.08.2007.

Jabuka ne pada daleko od stabla ako je stablo jabukovo. Ili grane od kruške u ovom slučaju

I tako sam taman (skoro) zaboravio na odrapljeno koljeno i lakat, kad je naša kruška odlučila napraviti amputaciju-dvije. Naime, predobro je rodila ove godine, previše opteretila grane i u ljepo nedjeljno popodne bez daška vjetra, odlučila odbaciti dvije grane kao da su gušterski rep.

Pouka: izobilje može štetiti!

I sad ne budimo ljeni, baka i ja krenuli u branje krušaka. Sa poda. A grane koje su otpale bile su oveće za nošenje, pa sam sukladno tome, uzeo sjekirče u ruke i kreši! Još se nisam usudio kresati sa lijevom rukom, pošto oguljotine nisu još do kraja srasle, pa sam koristio isključivo i ekskluzivno te samo jednu desnu ruku. Hm, ko da ih imam dvije, a nemam. Iako bi mi dobro došle u mnogo slučajeva, npr. kad štrikam. Što bi i imalo smisla da zanm štrikati ali samo znam teoretski prišiti gumb jl su nas tome učćili na tehničkom u osnovnoj...

Hm, ooooooodeeeee vlak misli u drugom smjeru.

Enihau, jučer sam legao a danas se probudio sa živcem koji se odlučio malo uklještiti. Tako da se moje poluvegetiranje nastavlja u revijalnom tonu.

Deco, čuvajte leđa dok ih imate, ne znate koliko vam znače dok ne glumite drvo poput mene sada.
Kategorija: zdravlje

Pozdravno, Ribac



- 19:20 - Drekni nježno (6) - Tiskaj za WC - Zapamti to


srijeda, 08.08.2007.

Razbio se kao kruška

I to jučer na biciklu. Hehe, osjećam se kao bedasti osnovnoškolac. I na stranu flasteri, zavoji i zatezanje lijevog lakta i koljena, te modrice na kuku i nozi (desna strana je netaknuta) mene nekako veseli to što sam se razbio. Znate onu: ako boli, znate da ste živi.

A i što se tiče jučerašnjeg ribanja i ribarskog prigovaranja o tome kako sam za dlaku promašio ono nešto, pa, opet jedan od mojih godišnjih trenutaka kad žalim što sam sam. Bljeh, doći će i to sa vremenom, a do tada živio flert!



Pozdravno, Ribac



- 19:00 - Drekni nježno (11) - Tiskaj za WC - Zapamti to


utorak, 07.08.2007.

Intenzivan odmor

A ljudi moji što da vam pričam, ovijeh tjedan dana je bilo napeto, zabavno, poučno za tijelo, dušu i duh, no ipak...

Tijelo je bilo testirano ne do krajnjih granica ali skoro pa je. Bura, fosne od 200 kila, kamenje sa suhozida, okopavanje i ljuštenje luka. More ohlađeno burom, sunce koje prži, vjetar koji je puhao dok sam samo pod dekom dočekivao jutro te gledao zvijezde kako prde. Ranojutarnje dizanje u pola 8 te kasnonoćni razgovori i ojkanje...

Duša se ponovno vratila u okrilje Crkve, koja je pokazala svoje spontano, nevino i dobro lice. Mise sa izvikivanim brojevima pjesama, raspadnuti misal koji leti na vjetru, osmjesi na dobroćudne lapsus linguae. Klanjanje na kojem sam nakon dugo vremena pustio suzu, i rad sa nevjerovatnom grupom...

Duh se osvježio novim ljudima i novim klikama. Igre, izležavanja pod suncem, dugonoćna čavrljanja i otkrivanja novish strana starih ljudi. Emocije na rastanku, pozitivna totalna i no sikiriki filozofija. No ipak jedna stvar mi je u svemu ostala mala siva mrlja...

Moja karizma je onog najboljeg frenda. Onom kojemu se možete povjeriti. Onom na kojeg možete računati i u slučaju prijevoza trupla na neko drugo mjesto. Onom koji će glumiti ljepilo i mirotvorca kada je to potrebno. Onog koji će kada je i najcrnje naći neko svjetlo negdje. Onom koji će vas nasmijati kada treba i ne treba. Onom koji će vas zagrliti u svakom slučaju. Onog koji je toliko dobar da je šteta pretvoriti ga u nešto više...

Vidiš na što ciljam? Zasićenje ramena za plakanje...

Pozdravno, back on track, Ribac



- 17:42 - Drekni nježno (5) - Tiskaj za WC - Zapamti to


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>