ponedjeljak, 27.08.2007.
Nikad ne reci nikad
Rekoh, nije nitko dugo smislio nešto slično, a meme je ipak bio fenomen koji je napravio bum i jednako tako nestao, no ajde, možda se iz te mrtve krave još da nešto izmust i pokrenut kakvu jesensku akciju dobrodošlice na blogu. A o čemu se radi?
Ako želite napišite 5 stvari koje ste mislili da nećete napraviti niti da vam prislone metalnu cijev uz glavu. I pri tome mislim po mogućnosti nekog Smith-Wessona, ne nešto iz Peveca ili Bauhausa. Iako se sa time može efektivno umlatit čovjeka. Ne forsiram sljeđenj dalje, a tko nema inspiracije možda mu pomognem u prekidu kreativne blokade. No back on track, da počnem ja sa svojim baljezgarijama
1. Nikad neću pušit cigarete
Ou haou jes nou! Ali zbilja, kao klinac sam smatrao da je to odvartno, dapače par puta su mi odrasli preventivno dali da povučem koji dim te sam se svaki put skoro ugušio. Ali onda je došla srednja škola, vrijeme kad se preispituje svoje mjesto u svijetu, autoriteti i ostala teen angst sranja. I bez nekog posebnog povoda, počelo je najprije žicanje drugih, pa skupljanje hrabrosti da se kupi kutija cigareta na kiosku (nitko me nikad nije pitao za osobnu! toliko o provedbi zakona) i promjena tri branda u međuvremenu. Nikad nisam postao okorjeli pušač koji puši kutiju do dvije na dan, al sve opet, ako nise, niti nemojte.2. Nikad neću obući nešto od samta
Brrr, i dan danas se ježim kada me netko pokuša obuć u nešto slično. Najviše su me pokušavali oblačiti u hlače, al Bože me sačuvaj, izgledao i osjećao sam se ko mali štreberčič A klase. Danas, kada sam sebi biram odjeću zaobilazim odjel sa samtom u velikom luku. No nakon stoljeća i pol cijela familija je otišla u Graz u H&M u obnovu garderobe, meni je među ostalome trebala nekakva lagana jakna. I zapeo mi sako u oko, obukoh ga i ljubav na prvi pogled se rasplamsala. Inače rijetko popizdim za komadom odjeće, no to se taj dan čak dvaput dogodilo (drugi komad su bile gaće, al to je drugi par rukava). I sad ćemo vidjet jel to bio samo trenutni popizditis ili nešto više.3. Nikad neću o nekoj osobi misliti samo najgore
Hm, ja sam po prirodi teški optimist kad su ljudi u pitanju i moja naivnost ponekad prelazi granice beskonačnosti. No s godinama naučio sam ipak neke stvari prešutjeti, odgoditi svoje reakcije i promisliti o nekim postupcima. No kako god okreneš, držim se one "ako nemaš reći nešto lijepo, radije šuti". Hm, baš i ne šutim uvijek, ali svaki put se nađe bar neka ljepa riječ. Sve do jednog profesora iz fizike sa jednog našeg sveučilišta. Ah majkomila, da sad počnem gdje bi mi bio kraj. Da često se na brutalnu istinu uvrijedim, uvrijedim, no nakon određene kontemplacije uvidim što je rečeno sa pravom i dobrom namjerom. No kada niti nakon dvije godine ne mogu iz glave izbaciti zločesti ton, nepristojne riječi i ignoriranje moje ozbiljne hitnosti dok sa kompićem razgovaraš o jučerašnjim događajima iz teretane, mislim da zbilja nije u redu. Nije mi sjeo iz prvog, drugog i daljnjih susreta, što se meni samo sa njim dogodilo. Jedino ću mu reći što je Whoopi Goldberg rekla pred kraj prvog dijela Sister Act: bless you!4. Nikad neću čupat obrve
Ahem, da. Od mnogih kozmetičkih pizdarija koje sam probao u srednjoj (jeb ga, tako je kad su od tridesetak osoba u razredu njih 28 žene) ova se održala. I ne, pri tome ne mislim na stanjivanje i oblikovanje obrva. Naime, obitelj me podarila onime što bi se mogla nazvati uniobrva. To se prije kojih 6-7 godina nije moglo primijetiti, no kako hormoni rade svoje, tako su i potamnili ono malo područje na nosnoj kosti između obrva. I pomnim osluškivanjem žena zaključih kako 99% vas ne voli dlake na leđima i spojene obrve. I hajd, ne budi ljen, pincetu u ruke. Prvi put je bilo božepomozi. Danas je rutina.5. Nikad neću prouzročiti prometni prekršaj
Mda. Mislio sam se da ću se uvijek propisno parkirati. Jednom sam se napola parkirao na pola zebre i pauk me odvukao. Uvijek ću platiti parkiranje. Ovo me malo zajebao novi propis i moje nepoznavanje tarifa Zagreb parkinga. Nisam znao da je u prvoj zoni 6 kuna samo pola sata, a ne cijeli sat, pa sam zakasnio samo kojih pola sata. E, al da ću se sudariti i to dok još idem po pokaz, to nisam mislio da će mi se dogoditi. Al eto, čovjek sam pa griješim, al tješi me da nisam jedini. Pozdravno, Ribac
- 08:30 -
(8) -
-
(8) -
-