ponedjeljak, 30.10.2006.
SMS poruka u 01.10
Iskreno tek sve počinje...
Sjećam se naših zafrkancija, strahova i zabavljanja uz legalne i ilegalne supstance. Prepucavanja naročito u kojima bih ja većinom popušio. Nikad nismo bili ekstremni. Osim tu i tamo. Dok su neki čekali da ih amorova strelica pogodi, neki su ju čupali a neki izbjegavali pošto poto (poput mene). Bile su to predivne 4 godine. 2 posebno.
I onda šok. Pozitivan, neznam, ali bilo je puno euforije. S njom si dočekala trenutke koji su ti odredili tok života. Bože kako sam te htio upucati za tu poruku, ali sad mi to nije važno. Nisi bila kukavica i nisi prekinula, smogla si hrabrosti sve gurati dalje. Bio je tu i čopor nas, ali ipak, glavno je bilo na tebi. Možda su neke popratne odluke bile isforsirane zbog drugih? Trenutno ne želim razmišljati o tome, samo će vrijeme pokazati. Sada je jedino važno da ste vas dvije zdrave i čitave.
PS: Vama možda ovo puno ne znači, no ovo je jedan od mojih načina dobrodošlice na ovaj svijet.
Sa štovanjem, Ribac
(11) -
-
subota, 28.10.2006.
Kako je sestra dobila šljivu na oku?
Reći ću vam sutra navečer, a dotle smislite najoriginalnije odgovore koje nagrađujem čokoladom!
Dakle došao je svečni trenutak zatvaranja natječaja, izbora "Užasno maštovite komentatorice" (dvosmislenost namjerno ostavljena) te objave odgovora na nagradno pitanje. Dobitnica će naknadno biti obaviještena o pobjedi te primopredaji nagrade. Tko je ona ja znam, a vi si mislite.
Dakle kako je moja (ne medicinska) sestra dobila šljivu na oku? Dok je brižno pokupljavala (hm, nesvršeni glagol od pokupiti?) neku stvar u dvorištu, pri niskom letu i punom gasu naletio je Ogi i nokautirao ju svojom njupalicom. Za one koji ne znaju Ogi je naš medium size đukac. Sad sestra ima 'smokey eye' efekt, a ako i vi želite baš takav, iznajmim vam Ogija. Mislim da ću ga od sad zvati Razbijač.
Sa štovanjem, Ribac
(10) -
-
utorak, 24.10.2006.
Bijah u shoppingu
I kupih puno stvari.
Najprije sam spiskao jednu trocifrenu broju koja iznosi više od pola soma na knjige koje su mi potrebne za fax. A što će te, školovanje je skupo, knjige također, tako da ću najprije prvih 10 godina svoje struke otplaćivati svoje školovanje. Ako bude bilo uspjeha. Ako ne onda ću nabaciti koji oglas ovdje u kojem ću tražiti koji honorarni posao. Naravno ako i dalje budem bloger, a nadam se da hoću.
Zatim sam potrošio trocifrenu brojku koja je manja od pola soma na svoj gušt, zvan mp3 player. Bebica ima 512 megi, USB te blesavo jednostavne tipke koje napokon znam koristiti. Inače sam sa svim playerima bio smotan i petljao sam po tipkama a poneki put bi izbrisao jedinstveni zvučni zapis koji nije doživio prijenos na PC. Ahem. Al ajde, sad mi još samo ostaje da nađem prikladne slušalice jer su ove dozlaboga ružne. Mislim sve crno, a slušalice srebrne!? Um, finese, al mislim da se previše družim s njom.
I ne, nisam bio u City Centru, još se nisam 'poofcio' i odjurio na konzumerski Disneyland (ko da Disneyland nije konzumerski, hja!)
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
petak, 20.10.2006.
Gay muffini za osvješćivanje o riziku od raka dojke
Naslov je već sam po sebi mutav. A pojasnit ću vam i zašto.
Pošto je očito da je manija za YouTube-om postala sve veća i veća (na stranu da su se prodali Google-u) naravno da sam morao naletiti na neki blesavi video koji sam morao staviti.
I prigodan je, pošto je sad ovo "national breast cancer awarness month". Ne kod nas već u Jamerici, ali zdravlje ne pita za nacionalnost. Dakle sve žene koje me čitaju molim da odu kod ginekologa ili gdje se već ide za takve sisne stvari.
Druga prigodna stvar je moje izvlačenje kod dotične zato jer garant pizdi u isčekivanju svog poklona u sandučiću. Oprosti, bijah bolestan ovaj tjedan, tako da uglavnom viđah 4 zida sobe svoje. Kako je povodom svog "ogromnog" partya napravila muffine, zaključih da joj se sviđaju. A ovaj video se vrti oko istih. Tj, oko cup-cakesa, ali isti vrag.
Treće je moje iznenađenje da glavni akter videa (koji sebe zove, tj. drugi ga zovu William Sledd) naravno gay i ponaša se poput Jacka iz Will&Grace. Ponekad čovjek pomisli da su neki likovi izmišljeni, no ipak se na kraju ispostavi da netko takav postoji. Kvantna fizika razmišljanja. Ako pomislim da postoji fetiš gdje neki tip sanjari na polumrtvu mačku umočenu u kikiriki putar, onda negdje neki tip drka na tu mentalnu sliku. Ahem, ukradeno odavde. No da se vratim na aktera. Nisam neki homofob ili stereotipizator, al moj Bože al' je tetkica! I dobar je u tome da bih mu bio bar poznanik. OK, bez očitih komentara na račun sexualnog života mog ili uspoređivanja s njim jer već vidim neke persone koje samo čekaju da me dočekaju na nož. Figurativni naravno.
I'll cut the crap, sve bitno je u videu, pa vam ga evo i uživajte
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
četvrtak, 19.10.2006.
Dnevnik jedne bolesti
To nije normalno. Pojeo sam nešto što mi je cijeli probavni, dišni, krvožilni a i osve ostale sustave preokrenulo naglavce. Sve je najprije počelo sa seruckanjem uritko. Idući dan je napola bio normalan ako se izuzme seruckanje. Onda je negdje drugom polovicom drugog dana krenula pobuna u koko... eeeerm, želudcu. I po tko zna koji put u životu (na prste nabrojati) sam uzeo taksi i krenuo doma. A onda ravno krevetac. I nakon nekoliko desetaka minuta prigoleto N°1. Čujte, ako postoji Mambo N°5, te također Channel istog broja, onda bome mogu i ja imat rigoleto. A bio je i nastavak no nije bio toliko spektakularan i kritičari su ga popljuvali, tako da niz nije nastavljen u triologiju. A prvi je tako ljepo počeo da me želudac tako bolio od prvog grča da sam jedva imao snage nastaviti dalje. Ali show must go on, pa sam tako dovršio i to. O tome kako je jak pritisak iznuutra govore moji sinusi koji su također na kratko postali dio probavnog trakta. Srećom sve je poslje očišćeno i isprano fiziološkom otopinom.
Kao što napomenuh bio je rigoleto N°2 ali nakon njega niti je bilo ispiranja sinusa, niti je bilo grčenja cijelog tijela gdje su mi se i usta izvinula u ono što je Tuđmanu bio prirodno normalan položaj. Hm, da cijela atmosfera je bila usijana na 38.5 celzijusa. Nedajbože kelvina. I laganini je prolazilo do večeri grčenje. Idući dan smo ispratili gospodina grčenje i dočekali gospođu glavobolju nesosno-jaku (kad se udavala ostavila je svoje prezime, ta čemu služe crtice!?). Gospođica temperatura se tjekom dana oprostila sa nama (probavnim i ostalim sustavima, jelte) te smo na kraju dana i glavobolju otjerali sa 2 aspirina i pola knavona. Kuja se nije dala, al kad uperiš pištolj u glavu, tj. u ovom slučaju ljek, svatko se pobere.
Ali potiho je seruckanje opstalo i dan danas. I izluđuje me jednoličnom prehranom. Čaj, dvopek, banane, kuhane mrkve i žiža, eeerm riža (originalno sam otipkao onu prvu tipfeleričnu verziju pa sam ju ostavio da vidim što bi na ovo rekao Dr. Freud). Dakle imate li kakav prijedlog da vam se sranje koje se meni sad događa zgusne?
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-
petak, 13.10.2006.
Živ sam... and now crtice
I tako to... malo sam imao problema sa ulogiravanjem, no zahvaljujući jednoj blogerici (koja želi ostati anonimna) dođoh do viših sila koje upravljaju blogom (konkretnije do Estere) i Mogu reći da je 'blogerski' ribac reanimiran. A sad ukratko što mi se događalo.
Bio je petak. Dvoje od četvero ljudi je otkazalo izlazak tako da smo ostali samo Desiree, Kruška i ja. Prikvačili smo se našoj dragoj Maji (uz koju su još bile i Noa, Sritno Dite, Mustafina i pardon ako sam još neke blogere zaboravio ali naravno bilo je i ne blogera). U Bogaloo-u je bio vegetarijanski rock koncert (um, oksimoronski al ajde) na kojem su prva tri linka cijelo vrijeme sjedila. I odlično se zabavljala pričajući o seksu, tehnikama pušenja, zašto muškarci vole kad ih se pogleda za vrijeme istog, tko je a tko nije. Promile u krvi nismo brojali, ali su neki dobili čak 2 pića na ljepe oči. Ah da, i pređosmo uzduž i poprijeko sve pjesme koje smo znali. A i one koje nismo. Na kraju smo Kruška i ja krenuli bogatiji za neke... savjete. Kakve, znamo nas troje.
Prve vježbe na faksu i odma brod tone. Nije brod al opet se tonulo. Nije ni titanik, ali pitajte me o poslje prvih rokova. Uglavnom, sve se dogodilo jednok pljuskovitog (ili pljušnog? uf, ti pridjevi...) dana kada je grupa 2 visila u podrumu jer su nam tako zapovjedili, kad li odjednom govna počnu plivati. Doslovno. Kiša je malo jače pala i napravila pravu poplavu, a kanalizacija joj se pridružila. Van smo izlazili koz prozor. Olakotna okolnost je ta što smo bili u podrumu, jer da se poplava dogodila na, recimo, trećem katu (ako bi to bilo ikako moguće) onda izlaženje kroz prozor ne bi bilo tako jednostavno.
Negdje se tu ugurala i kava/tulum iznenađenja povodom Amberkinog rođendana. Heh, sad mo'š pit gdje o'š! Uglavnom svi su imali neke priručne poklone, dok sam ja ispao ko zadnji kreten jer sam totalno bez mašte za poklone ovijeh dana. Mislim to i jesam, al eto, mogu ti reći da će te poklon dočekati idućih dana u sandučiću. OK, nije nešto grande kad stane u sandučić ali mislim da će i se svidjeti. A slavljenica je također glumila i kuharicu jer smo pojeli ukusne muffine koje je napravila. Iz vrećice naravno.
Sa štovanjem, Ribac
(14) -
-