petak, 13.10.2006.
Živ sam... and now crtice
I tako to... malo sam imao problema sa ulogiravanjem, no zahvaljujući jednoj blogerici (koja želi ostati anonimna) dođoh do viših sila koje upravljaju blogom (konkretnije do Estere) i Mogu reći da je 'blogerski' ribac reanimiran. A sad ukratko što mi se događalo.
Glumio sam prevoditelja. Znate ono, netko izbrblja nešto na engleskom a ja onda prevedem. I sve bi bilo dobro da se ženska par puta nije zalaufala u svojem brbljanju pa sam ja pola toga zaoravio i crvenio se pred cijelom dvoranom. Povod je bio sastanak za Europski susret kršćanske mladeži u koji je ukomponiran i doček nove godine, te je red pao ovog puta na Zagreb. Zato se nemojte čuditi ako vam se u Božićnom razdoblju Zagreb odjednom pomladi i počne pičati stranim jezicima. Očekuju se na desetci tisuća mladih. Više o tome možete pročitati na stranicama same organizacije Taize.
Bio je petak. Dvoje od četvero ljudi je otkazalo izlazak tako da smo ostali samo Desiree, Kruška i ja. Prikvačili smo se našoj dragoj Maji (uz koju su još bile i Noa, Sritno Dite, Mustafina i pardon ako sam još neke blogere zaboravio ali naravno bilo je i ne blogera). U Bogaloo-u je bio vegetarijanski rock koncert (um, oksimoronski al ajde) na kojem su prva tri linka cijelo vrijeme sjedila. I odlično se zabavljala pričajući o seksu, tehnikama pušenja, zašto muškarci vole kad ih se pogleda za vrijeme istog, tko je a tko nije. Promile u krvi nismo brojali, ali su neki dobili čak 2 pića na ljepe oči. Ah da, i pređosmo uzduž i poprijeko sve pjesme koje smo znali. A i one koje nismo. Na kraju smo Kruška i ja krenuli bogatiji za neke... savjete. Kakve, znamo nas troje.
Doživjeh i prvu saobraćajku! Ja kriv, svi živi, ogrebana i stuckana limarija. Mjesto radnje je kod kazališta Trešnja a vrijeme radnje cca. 2 popodne. Ironije radi, na tom dijelu grada sam bio zbog vađenja pokaza za javni pijevoz. Um, da, jesam li spomenuo da je drugi sudionik nesreće psiholog? Ne? E pa sad znate.
Prve vježbe na faksu i odma brod tone. Nije brod al opet se tonulo. Nije ni titanik, ali pitajte me o poslje prvih rokova. Uglavnom, sve se dogodilo jednok pljuskovitog (ili pljušnog? uf, ti pridjevi...) dana kada je grupa 2 visila u podrumu jer su nam tako zapovjedili, kad li odjednom govna počnu plivati. Doslovno. Kiša je malo jače pala i napravila pravu poplavu, a kanalizacija joj se pridružila. Van smo izlazili koz prozor. Olakotna okolnost je ta što smo bili u podrumu, jer da se poplava dogodila na, recimo, trećem katu (ako bi to bilo ikako moguće) onda izlaženje kroz prozor ne bi bilo tako jednostavno.
Heh, iako je petak i to 13 meni je dan baš sretan jer sam podignuo svoju prvu plaću u životu! Iznos ostaje poslovna tajna, hj, nisam Holywoodska zbijezda da se kurčim s iznosima od par desetaka milijuna dolara. Puste želje.
Negdje se tu ugurala i kava/tulum iznenađenja povodom Amberkinog rođendana. Heh, sad mo'š pit gdje o'š! Uglavnom svi su imali neke priručne poklone, dok sam ja ispao ko zadnji kreten jer sam totalno bez mašte za poklone ovijeh dana. Mislim to i jesam, al eto, mogu ti reći da će te poklon dočekati idućih dana u sandučiću. OK, nije nešto grande kad stane u sandučić ali mislim da će i se svidjeti. A slavljenica je također glumila i kuharicu jer smo pojeli ukusne muffine koje je napravila. Iz vrećice naravno.
Sa štovanjem, Ribac
- 20:34 -
(14) -
-
(14) -
-