utorak, 12.09.2006.
Moj netko
Gnjarh. Ovo je piasno po papiru u nedostatku dostupnosti bloga. Mogao sam sve ljepo u wordu tipkavati ali ipak nema do papira i olovke.
Trenutno moj netko u životu ne postoji. Moj uobičajeni gard je "solo sam i dobro mi je". No u posljednje vrijeme imam neke napadaje nečega koje bih mogao usmjeriti ka nekoj osobi kad bi ju imao.
Znate ono: srce se stisne i sve vam nekako nujno. Tuga, nostalgija i želja da zagrlim nekoga, da stavim obraz uz obraz, da nam se ruke isprepletu, da plešemo priljubljeni u nekom klubu, da mogu sjesti ispred televizora i samo osluškivati disanje i otkucaje srca.
Bljeeee, koja patetika i saharoza u zraku. Oduvijek sam tvradio da sam romantik, no ovih dana mi uopće na pamet ne pada onaj češći stav. Znate, ono kada samo želite nekoga potrošiti. Uf, kako to kod mene zna biti komplicirano na ona. Pa sve dok ne nađem nekoga svog ostaje mi da rlim jastuk. Nije bog zna što.
Sa štovanjem, Ribac
(23) -
-
