utorak, 26.09.2006.
Ljetni hitovi
Ovih dana umjesto uobičajene muzike koju slušam mene je očito opalilo zakašnjelo ljeto u dupe. I sad slušam sve ljetne hitiće. Al da stvar bude bolja i pleše mi se na njih. I dođe mi da se sredim i odem na neko fensi mjesto gdje već puštaju dotične pjesme i krenem u lov na bolju polovicu. Onak, finjak u cipelama i košuljici.
Od viška nije za spomenut da baš ne obožavam košulje, a još manje cipele. Playlista koju vrtim ovih dana je iduća:
Sa štovanjem, Ribac
petak, 22.09.2006.
Okus soli
Sunce je pržilo, sol je nagrizala kožu. Plaža je bila puna ljudi a ona se dosađivala. Nasunčala se i uhvatila boju (a skoro i sunčanicu), upravo je izašla iz mora, a frendica ju je izdala i otišla negdje s dečkom u vidu lastina repa. Sve ljubiće i magazine je pročitala. Odjednom joj zakrulji u trbuhu te joj dotični da do znanja kako je vrijeme za jelo. Otvorila je prijenosni frižider i pogledala unutra.
Otvorila je paštetu, uzela kruh i krenula u akciju mazanja. Zatim je uzela zadnji paradajz i počela ga rezati.
"Št...!?"
Loptica je već uzela putanju.Pljas! Prvo je stradao pradajz, pa je nastavio prema dekolteu. Paradajza je bilo svugdje. Na kraju se zaustavila na šniti kruha s paštetom.
"Au, pardon, ispričavam se, ako mogu ikako popraviti samo recite!"
"Grrr, sad opet moram u more da isprem ovo sa sebe! Sva sreća što smo na plaži a ne u restoranu."
"Ali da smo u restoranu definitivno ne bih igrao picigin!"
Nasmijala se i podigla pogled. Iako je dotični imao atletsku građu ono u što se ona zabuljila bile su njegove oči. Smeđe, duboke i zaigrane. Sav paradajz je pao u drugi plan.
"Uh, mda?"
"Rekoh želite li možda nakon što se operete navratiti do mog ručnika da vas pogostim svojim ručkom?"
"Pa mogli bi, ionako sam zbog vas ostala bez svog."
Trknula je do mora i isprala zadnje tragove paradajza sa sebe. Okrenula se i ugledala svog napadača.
"Haha, samo se vi šalite, moj želudac vapi za proteinima i bjelančevinama. Što kuća nudi?"
"Za početak domaći pršut sa dinjom, zatim rižoto s morskim plodovima da bih završio sabaklavom."
"Vi to mene zezate?"
"Ni najmanje."
"A hoće li se vaši prijatelji zabrinuti što sa nepoznatom ženskom osobom idete klopati zajednički ručak?"
"Ma nisu ni primjetili da me nema. Uostalom moraju biti kuš, ja sam ih opskrbio ručkom."
"Opa! Vi ste kuhar?"
"To mi je hobi. Napustio sam dosadni uredski posao i kupio restoran ovdje. Po struci sam ekonomist, pa sam morao zaposliti prave kuhare, no upisao sam kuharsku školu i ako Bog da uskoro ću i ja moći legalno kuhati."
"A pretpostavljam da ste vi ovo napravili?"
"Samo narezao pršut. Ostalo sam maznuo iz kuhinje."
Prasnula je u smijeh. Nastavlili su ugodno čavrljati uz ukradene delicije. Pao je dogovor za da se nađu u njegovom restoranu u 8. Na kraju ih je sa plaže otpratila kišica. Ulazeći u auto prijateljica ju je bocnula.
"Ma frajer koji me u sred mog ručka pogodio lopticom za picigin. Pristojno se ponudio da mi to nadoknadi, a kasnije me još pozvao u svoj restoran."
"Ohoho, pa izgleda da će netko večeras imati sreće!"
"Ma šuti. Samo me pozvao u restoran."
"I to njegov! Čuj stara, ja i moj dragi te večeras pratimo na besplatnu klopu..."
"Ali ja sam mislio da ćemo večeras ići u onaj klub na otvorenom!"
"Ni zuc! Ako joj bude trebala sigurnosna mreža mi ćemo se naći u blizini, besplatno ćemo se najest, iako mislim da joj neće trebati pomoć. Dakle prvenstveno tamo idemo zbog klope."
"Ehehehej! Nemogu tipu banut s još dvoje prijatelja nenajavljeno! Uostalom ništa se ne događa između nas."
"Stara kome ti muljaš? Oči ti sjaje k'o dva svjetionika. Ali imaš pravo za nas. Ipak mi ćemo doći, sjesti par stolova dalje, klopat na naš račun i glumit sigurnosnu mrežu ako sve ode k' vragu."
"Mucice, slušaj što ti žena kaže. Nećemo tamo ić i glumit majmune!"
"Tebe da nisam čula! Učini ovo i višestruko će ti se isplatiti."
"Kako misliš?"
"A kako ti misliš medeni?"
"Hmmm..."
"Isuse, zar se vas dvoje ne možete nikad suzdržati!"
"Šuti i vozi. Upravo sam ti pokazala kako je s frajerima lako manipulirati kad ih primiš za jaja. Dakle večeras ću te srediti tako dobro da će Heidi Klum naspram tebe izgledati ko baba s placa!
Stali su pred apartmanom, ušli u nj i napravili kozmetičku Hirošimu i modni Nagasak. U dobrom smislu. Sama pomisao na čišćenje ih je užasavala ali to su ipak ostavili za sutra. Nakon petljancije oko lociranja restorana jedva su našli parking.
"Ne brini se ti za mene, nego za svog napaljenog dečka."
"OK, mi idemo, ti uđi malo kasnije da ne bi bili sumnjivi ovako zajedno."
"Ajme, ti si rođena FBI-ovka."
Krenuli su prema restoranu, došli do vrata, okrenuli se i vratili do auta.
"Štooo?"
"Gle stara, nisam te sredila nizašto i sad marš tamo kad se čovjek tako potrudio! I davaj ključeve od auta!"
"Evo, evo, ali samo mi ga probajte zasrat! Nikakve bijele mrlje, jasno!?"
"K'o bijeli dan! A sad skrati priču i ključeve 'vamo!"
Pogledala se još jednom u retrovizor. Duga crna kosa je govorila sam za sebe, mala crna haljina je otkrivala noge taman koliko treba, a sandalice na petu su ih činile još vretenastijima. Spremna za modnu pistu! Popela se na stepenice i pokucala na vrata.On joj je otvorio. U laganoj košulji, lanenim hlačama i japankama predstavljao je minimalizam sa stilom.
Od tog trenutka sve je krenulo kao po špagi. Romantika koje se ne bi postidjeli ni Richard Gere i Julia Robert u "Zgodnoj ženi". Prijateljski osmjeh i šala za predjelo, flert kao glavno jelo, dodiri kao desert te sve to uz čašu magije. Na kraju je sve začinjeno na terasi uz muziku zrikavaca i scenografijom majke prirode. Nije htjela misliti otome kako za tri dana mora biti na povratku u svoj rodni grad. No tko zna...
srijeda, 20.09.2006.
Najave i isprike
Jučer sam dobio opasku da ne pišem često kao prije nego cca. samo jednom tjedno. Da istina je al zbilja ne želim da se moji postovi sastoje od forvarduša ili rečenica u stilu "Danas sam prao suđe dok sam slušao novi singl...". Bljeee, radije mi gurnite glavu u kantu sumporne kiseline. Kad smo već kod kiselina i inih stvarčica koje mogu poslužiti kao stvari za mučenje nedavno sam dodao u svoj 'Ubodnik' (box odmah ispod kalendara) novu rečenicu:
Tako da se zna.
Ako niste primjetili uveo sam i box sa pjesmom koja ne počinje automatski. Pjesme nemaju neki određeni period i nisu vezane uz post. Evo vam još jedan mali detalj s kojim će te se upoznati s mojim unutarnjim ja i mojim muzičkim (bez)ukusom.
A sad male najave. Očekuje vas ljetna priča na zadnji dan ljeta. Onak, da vas malo podsjeti na more, sol i sunce. Romantična je. A kraj? Poznavajući mene sve je moguće, ali ovaj put nisam bio bizaran. Ili ipak?
Također jedna dalekosežna najava za božićni period. Haha, tko bude živ do tad pričat će ali ipak idem reći. U muzičkom boxu će biti ogromna ponuda božićnih pjesama, ali to nije previše bitno. Bitno je da vas tada očekuje niz priča od 24.12. do 31.12. Da dobro ste zaključili. Donosim vam božićnu mini sapunicu svaki dan. Prva dva dijela su već napisana, a vama isčekivanje u zraku. Al tako ja radim. Malo pokažem i onda - snap! Ništa, morat će te čekati.
Iako...
Evo jedne fleš ideje. Jedna osoba će biti izbrana i upućena u piču prije svih, plus plaćam kino i piće po izboru. Sve što treba napraviti jest otipkati priču u blogeditor dok ja diktiram, pošto je sve napisano olovkom na papiru. Pa ako ima dobrovoljaca...
Sa štovanjem, Ribac
subota, 16.09.2006.
Zaključak, koncert i jedan vrijedan biser (koji se svakome tu i tamo zadesi)
Moj prijašnji post je potvrdio jednu stvar. Uz male životinje i bebe, povremeno raspekmezivanje i patetičnost mužjaka kod ženskog dijela populacije izazivaju iste osjećaje, a ako se to dogodi uživo još se iz toga nešto može izroditi. Dakle kad idući put budem išao u lov na bolju polovicu, povest ću svog bratića koji nema još ni godinu dana, svog cucka Ogija, te ću bit u takvom "raspoloženju" kao da sam ispao iz neke Balaševićeve pjesme.
Oh, da bijah na Đibinom koncertu i moram reći da mi je to prvi veliki koncert u životu. Nije bila predgrupa Vatra kao što su rekli pa mi na kraju nije bilo žao kaj sam našao parking 5 do 8. Tri sata fantastične atmosfere, grljenja, plesa i držanja odreženih 50-kilašica na ramenu. Više možete pročitati kod Amber i Secret. Također su bile i Maja i Cruel da ne bi rekle da sam ih zaboravio. E da, također sam zaključio da imam veliki novčanik, pošto je u njemu prošvercan jedan fotić.
Neki dan sam bio kod prijateljice koja je od nedavno gospođa, a uskoroće biti i gospođa majka. Pa brbljaj malo o jednom, pa o drugom i spletom okolnosti pita ona:
Meni se pomračeni um lagano osvjetli i bubnuh:
"Pa samo pritisneš rewind!"
Vidi se da Bog voli budale, ja sam još živ.
Sa štovanjem, Ribac
utorak, 12.09.2006.
Moj netko
Gnjarh. Ovo je piasno po papiru u nedostatku dostupnosti bloga. Mogao sam sve ljepo u wordu tipkavati ali ipak nema do papira i olovke.
Trenutno moj netko u životu ne postoji. Moj uobičajeni gard je "solo sam i dobro mi je". No u posljednje vrijeme imam neke napadaje nečega koje bih mogao usmjeriti ka nekoj osobi kad bi ju imao.
Znate ono: srce se stisne i sve vam nekako nujno. Tuga, nostalgija i želja da zagrlim nekoga, da stavim obraz uz obraz, da nam se ruke isprepletu, da plešemo priljubljeni u nekom klubu, da mogu sjesti ispred televizora i samo osluškivati disanje i otkucaje srca.
Bljeeee, koja patetika i saharoza u zraku. Oduvijek sam tvradio da sam romantik, no ovih dana mi uopće na pamet ne pada onaj češći stav. Znate, ono kada samo želite nekoga potrošiti. Uf, kako to kod mene zna biti komplicirano na ona. Pa sve dok ne nađem nekoga svog ostaje mi da rlim jastuk. Nije bog zna što.
Sa štovanjem, Ribac
ponedjeljak, 04.09.2006.
Crtice (skužaj Secret)
Zanimljivo je kako tu i tamo pokvareni telefon, podrazumijevanje i centriranje u svoj svijet izazovu niz neugodnih situacija, smješkanja dok se iza mrštiš i tihe mise. Al nije bitno tko je kriv, tko nije, bitno je da veliki broj ljudi uvijek izazove zbrku, teško žogliranje oragnizatoru i tu i tamo koju psihološku šljivu. S tim se treba pomiriti i pregrmiti ako su ljudi zbilja vrijedni utrošenog vremena, a to zbilja jesu na koju god stranu stali.
Kao što znate ja sam mlad vozač i imam zabranu vožnje poslje 11. Bez obzira kaj sam položio iz prve, kaj sam uvijek trijezan za volanom i kaj mi njen drgai danas dao kompliment u vidu 'da se ne bi reklo da vozim samo mjesec dana', ja moram poštivati zakon. Hm, da. Petak neću spominjati policajcima, ali naravno da hoću blogerima. Dakle bilo je kojih 2 - pola3 ujutro, nas 6-ero u jednom autu, bez suvozača koji ima više od 5 godina iskustva. Koliko smo prekršaja napravili sami pobrojite. Ah, da za napomenuti je da je početna točka bila Jarun, usputna Dubec i krajnja moj sjeverni kvart. Pola grada se prešlo.
Jeste ikad uživali u toploj nedjeljnoj večeri u ugodnom razgovoru s prijateljem na otvorenom pod zvjezdama. Ja jesam baš ovu i bilo mi je super. Osim onog dijela kada sam uzeo cigretu, stavio ju u usta, zapalio i skužio da gori filter. Oy madre di Dio!
Jeste se ikad probali voziti u autu na 30+ bez klime? Reko niste? Ja danas jesam i moram reći da je očaj. Ako i nije bilo 30-ak stupnjeva činilo se kao da jest. Čak sam kod jednog parkiranja malo pogorio gume. A što će te kad je vruće a rinzol visok. Neću ni spomenuti prelaženje preko Zelenog vala u sred radova, te prelazak kompletne Zvonimirove u prvoj brzini. Tko bi rekao da je počela škola!
Sa štovanjem, Ribac


