četvrtak, 29.06.2006.
Ne volem...
Kada sestre u doktorskim odrnacijama iskaljuju svoje frustracije ne pacjentima...
Kada mi ručak bude pljeskavica stara 2 dana i kruh sa prekiselom limunadom...
Kada doktori srdačno dočekaju i prate svoje prijatelje, rođake, ljeve i desne...
Kada već spomenute sestre odlaze po kavicu s izlikom da su 'zaposlene'...
Kada ti isti doktori hladno pregledaju pacjenta bez ikakve stručnosti...
Kada budem uvučen u nelegalne malverzacije bez svog znanja...
Kada pomislim na to da je prijemni za desetak dana...
Kada stres uzme svoje i trbuh mi vrišti od grčeva...
Kada fulam ulicu ne za jedan, dva, već tri bloka...
Kada krivo načujem neke bitne stvari...
Kada pomislim na pad i burzu...
Kada nemam volje za ništa...
Kada propuštam koncert...
Kada dobijem žuljeve...
ali zato volem...
Kad se sjetim da je sutra novi dan...
Kad znam da neki ljudi misle na mene...
Kad opalim svoju muziku na sve zvučnike...
Kad je temperatura na klimi slična vanjskoj...
Kad mi bitne informacije osvanu na vrijeme...
Kad za večeru imam štrudlu od višnje i čašu mljeka...
Kad moj optimizam viri van iza trenutnog pesimizma...
Kad me upozore tko je preko ceste da ih (ne)sretnem...
Kad shvatim da moje procjenjivanje ljudi na prvi pogled upali...
Kad ostanu koje besplatne novine pa mogu rješavati križaljke...
Kad unatoč kašnjenjima obavim sve, možda ne odlično, ali ipak obavim...
Kad postoje doktori koji će svakog pacjenta pregledati sa punom pažnjom...
Kad su 'Kućanice' i 'Izgubljeni' i neću se dosađivat dok su neki na koncertu...
Kad postoje ljudi s kojima mogu uživati na podnevnoj kavici u dobrom okruženju...
Sa štovanjem, Ribac
srijeda, 28.06.2006.
Nekoliko zdravorazumskih zaključaka
Interne fore su interne, zato ih ljudi koji nisu 'interni' neće kužiti, ma koliko god vama to bilo smješno.
Vezano iz ove dvije izjave, možete zaključiti da sam tvrdoglav, što je štetno po moje zdravlje. I vaše ako ste u blizini.
Burek sa sirom je BUREK, koliko god vi to poricali, nemožete ići protiv mene, napolabosanca i cjele moje familije sa Ćaćine strane koja tvrdi to isto.
Proporcionalno vašoj želji za snom, to će te bolje primjećivati lajanje cucaka i zavianje mačaka iz susjedstva cca. oko jedan-dva ujutro.
Misli na hladna mjesta, puštanje božićnih pjesama i pisanje badnjih priča vas može na trenutak odvući od ove sparine i vrućine. Al samo na trenutak.
Ako vam je previše vruće i tlak vas pritišće povećajte volumen (pV=nRT, courtesy by Malena i njen pametni dragi).
Ne znam koja je ovo kategorija posta, pa sam ga poslao pod 'zdravlje' i 'humor'. Ionako kažu da je smjeh najbolji ljek.
Sa štovanjem, Ribac
nedjelja, 25.06.2006.
Što se dogodi kada ljudi imaj previše vremena pa igraju online igirice, pa još dok igraju imaju slobodnog vremena...
Daklem, jedan od mnogobrojnih MMORPG-ova, zvan dofus (za one koji ne znaju ukratko: on line igrica u kojoj interaktirate sa drugim ljudima, tj. njihovim likovima) je neki dan svjedočio jednom od mnogobrojnih zanmljivih razgovora. Jedan od akterica cjele priče je Des, bog joj se smilovao!

Ostatak razgovora nažalost nije uhvaćen...
Sa štovanjem, Ribac
nedjelja, 18.06.2006.
Tru Calling: updated, reloaded, kakogod...
Uopće se ne bi reklo da volim serije s natprirodnim motivima... Evo, reprizira se serija koja ima samo sezonu i sitnog sa Elizom Dushku u glavnoj ulozi. Danas ujutro je bila prva epizoda, ali to sam ujuto saznao tako da nisam mogao javiti ranije, uostalom kao da je nekoga zanimalo. Enivej, našao sam na jedan promotivni trejler na netu, loše kvalitete, ali jaaaako dober pa uživajte! Da mrtvaci čapaju za rukav i viču 'Pomagaj!' (u slobodnom prijevodu)
Inače reprizne epizode će nam kapati jednom tjedno u jutarnje subotnjem terminu na RTL televiziji. Više informacija ovdje.
Sa štovanjem, Ribac
utorak, 13.06.2006.
Priča napokon objavljena!
Bili s mladi bračni par, tek godinu i nekoliko mjeseci u braku. Njeno ime je bilo Lucija, njegovo Ognjen, zajedno su svima donosili svjetlo u živote. Ponekad su znali čuti t foru bezbroj puta u jednom danu, da ne spominjemo razna obiteljska okupljanja. Prva koja bi ispalila tu foru je bila Lucijina sestra Ana (Šogi, kako ju je zvao Ognjen). No ona je to znala tako upakirati, da se nisu ljutili jedino na nju.
Jednog prohladnog zimskog popodneva, dok je snijeg lagano lepršao u zraku Ana i Lucija su se odlučile za shopping. No prije što su uspjele doći do prve trgovine naletila je neka kokoš za terencom. Da sa bi sestru Lucija je gurnula Anu i sama završila pod kotačima. U komi. Dvije frakture. Nagnječenje mozga. Izljev krvi. Šogi je uvijek bila izravna, no i sama je bila previše šokirana da uljepša istinu, ako je to ikako bilo moguće. Bio je shrvan no nije se predavao i našao je snagu u vjeri da sve ima neki viši smisao. Tjedni su prolazili puževim korakom. Sve do jedno dana. Ana je bila uz Luciju.
Ani su još odzvanjale doktorove riječi u glavi
Odškrinula je vrata bolničke sobe.
„O tome ćemo razmišljati kada vam kosa ponovo naraste, ne? A sada se odmorite uskoro vam opet dolazim u posjet.“
Vjetrić je lagano pirio i nosio vedrinu ljeta, oprečnu sa njenom zebnjom u srcu. Sunce je pržilo. Samo je sjela pored groba. Htjela je reći toliko stvari, no toliko stvari, no previše njih je dolazilo u isti tren i nije ih uspjela izgovoriti. Srce joj se pralo od boli po svim šavovima. Glava joj je pucala.
Nakon nekoliko desetaka minuta sabrala se i ustala. Zavrtjelo joj se i osjetila je parajuću bol u sljepoočnici. Stropoštala se pored groba...
„Ne... Da! Ma ne morate. Zapravo bolje da me odvezete, sada nisam u stanju voziti...“
„Ne znam hoće li vam ovo pomoći, no prije 5 godina sam izgubio brata tako da znam kako vam je.“
„A znate li zašto?“
„Zašto što?“
„Zašto dobri ljudi završavaju tako tragično?“
„“Hm... ne znam.. Mislim da nije na nama da shvatimo. Moramo vjerovati da je sve top za neko veće dobro.“
Krenuli su prema izlazu. Oblaci su najavljivali ljetni pljusak. Lagano su koračali prema autu. Lagano se nasmiješila.
Sa štovanjem, Ribac
subota, 10.06.2006.
Moja muzo...
Nisi zakazala, dvije priče su na putu objavljivanja na blogu, samo se svi stripte svi vi pa i the muza.
Sa štovanjem, Ribac
EDIT: Xioli i D.S.O. poručujem da ću prije ja nju izmust nego ona mene! A za priču još pričeajte do večernjih sati...
utorak, 06.06.2006.
Što radite u trenutcima neinspiracije?
Ja evo mičem stari post da ga više ne gledate jer je to lanjski snjeg... a to mogu jer sam lobger i na almost cool list pa ne padam daleko... A što bi bilo da sam tek cooler!? Neću se još više umisliti, već mi iovako nos para nebu pod oblake.
Sve u svemu, društveni život cvjeta, učenje malo manje, ali sve mi je super i taman sam nakon dugo vremena doživio mjesečnicu (kako bi to rekla malena). Al nedajb(l)ože svoju već našu. Prvu.
Sa štovanjem, Ribac


