Kada sestre u doktorskim odrnacijama iskaljuju svoje frustracije ne pacjentima...
Kada mi ručak bude pljeskavica stara 2 dana i kruh sa prekiselom limunadom...
Kada doktori srdačno dočekaju i prate svoje prijatelje, rođake, ljeve i desne...
Kada već spomenute sestre odlaze po kavicu s izlikom da su 'zaposlene'...
Kada ti isti doktori hladno pregledaju pacjenta bez ikakve stručnosti...
Kada budem uvučen u nelegalne malverzacije bez svog znanja...
Kada pomislim na to da je prijemni za desetak dana...
Kada stres uzme svoje i trbuh mi vrišti od grčeva...
Kada fulam ulicu ne za jedan, dva, već tri bloka...
Kada krivo načujem neke bitne stvari...
Kada pomislim na pad i burzu...
Kada nemam volje za ništa...
Kada propuštam koncert...
Kada dobijem žuljeve...
ali zato volem...
Kad se sjetim da je sutra novi dan...
Kad znam da neki ljudi misle na mene...
Kad opalim svoju muziku na sve zvučnike...
Kad je temperatura na klimi slična vanjskoj...
Kad mi bitne informacije osvanu na vrijeme...
Kad za večeru imam štrudlu od višnje i čašu mljeka...
Kad moj optimizam viri van iza trenutnog pesimizma...
Kad me upozore tko je preko ceste da ih (ne)sretnem...
Kad shvatim da moje procjenjivanje ljudi na prvi pogled upali...
Kad ostanu koje besplatne novine pa mogu rješavati križaljke...
Kad unatoč kašnjenjima obavim sve, možda ne odlično, ali ipak obavim...
Kad postoje doktori koji će svakog pacjenta pregledati sa punom pažnjom...
Kad su 'Kućanice' i 'Izgubljeni' i neću se dosađivat dok su neki na koncertu...
Kad postoje ljudi s kojima mogu uživati na podnevnoj kavici u dobrom okruženju...
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 29.06.2006. u 20:11 sati.