srijeda, 31.05.2006.
Evo mičem stari post
I stavljam novi o tulumu forumaša od kojih su mnogobrojni i blogeraši, dakle ako želite doći sve se odvija ovaj petak, 2.6.2006. u kafiću 22000 milja pod morem (popularno nazvan 'Podmornica') sa početkom u 21 sat.
Podrobnije upute možete naći kod Desiree. Vć je unaprijed dogovoren koncert grupe Mangroove pa tko voli jazz neka navrati.
Sa štovanjem, Ribac
(22) -
-
ponedjeljak, 29.05.2006.
Kava, capuccino, machiatto, kofein, nescaffe, franck, jacobs...
Da ne bi bilo nismo znali, nitko nas nije zvao, nisam kliknuo na tu i tu stranicu, ljepo Vam govorim da zagrebački blogeri nakon ohohoho apstinencije orgniziraju okupljanje na kavi, soku, alkoholu te tekućim supstancama po Vašem izboru.
Iako ozbiljnije informacije možete naći
Sam zločin će se odvijati dana gospodnjeg 4.6.2006.(nedjelja) kako vam ne bi ometali poslove, škole, faxeve i slične akcije. Sam čin početka svečanosti je u 19.00.; 7 navečer, ili pola sata prije Dnevnika. Iako bi sami organizatori trebali doći ranije, ne zamjerite nam ako zakasnimo.
Što sam još ono trebao reći... Aha, sve se događa u dvokatnom bircu Agentina koji je izabran prvenstveno zbog lokacije na početku Tkalčićeve ulice, Zagreb, iako su još moguće promjene lokacije na koje će te biti upozoreni na vrijeme. Naravno ako do njih dođe.
To bi bilo to, nadam se da će te doći u što manjem broju da ostali koji ne dođu budu ljubomorni.
Ribac, over and out!
Update: evo kao što ste primjetili u komentaru koji je došao sa kava bloga ja NISAM organizator kave. Samo sam glasnogovornik koji širi horizonte, te medij koji prenosi vjest još dalje. Ovaj post će biti editiran jš par puta da se vjest još bolje istakne
Update2: da iskoristim svoju blic popularnost, evo, skrećem pažnju još jednom na blogersku kavu. Zapravo ovajupdate ima samo funkciju da vas još više iživcira
(18) -
-
nedjelja, 28.05.2006.
Angelina i Brad su dobili curicu!
Iako vam je najvjerovatnije Brangeline na vrh glave, nemožete reći da vas ne zanima kojeg je spola djete sa najljepšim miksom trenutno dostupnih gena.
Slavni par se sklonio od očiju javnosti U Nambiju, Afirka, gdje je i bilo očekivano rođenje Shiloh Nouvel Jolie-Pitt. O, da, dobili su curicu, kojoj je garantiran prekrasan izgled. Rođena je u noći 27.5.2006. To je sve što se moglo saznati iz usta njihove publicistice Cindy Guagenti.
Daljnjih informacija za sada nema, i cjela ekskluzivna priča, zajedno sa prvim fotografijama je prodana magazinu People za još nepoznato vrtoglavu visoku svotu novaca. Kako i priliči stilu najpoznatije ambasadorice dobre volje, cijeli iznos će prosljediti na račun UNHCR-a.
Samo značenje vrlo neobičnog imena imena Shiloh znači 'Njegov dar'. Tako će se novorođena beba pridružiti plejadi raznih neuobičajenih imena poput Apple i Moses (Gwyneth Paltrow i Chris Martin) te jednomjesečne Suri (Tom Cruise i Katie Holmes).
Dodouše, još se ne zna hoće li se Brad i Angelina vjenčati, no sigurno je da će Brad postati otac Maddoxu i Zahari, Angelininoj posvojenoj djeci, koja će tako uz prezime Jolie, dobiti i dodatak Pitt.
Sa štovanjem, Ribac
Angelinin dan rođenja je proglašen nacionalnim praznikom, glasanjem u omjeru 52:48. A što sve neće ljudi smisliti...
(23) -
-
ponedjeljak, 22.05.2006.
Priča... opet
Pozvonio joj je na vrata čim je čuo.
"Hej, kako si? Čuo sam za..."
"Da, da za mene i... Danas više nitko ne drži jezik za zubima. No nećemo valjda pričati ovdje pričati, uđi."
Skinuo je kapu. Makar je vani bilo +30 stupnjeva kapa mu je bila zaštitni znak na ulici. Skidao ju je samo pred ljudima u čijem se društvu osjćao ugodno. Među te ljude se ubrajala i ona.
"Mmmm... daj mi... hmmmm..."
"Dok se ti odlučiš... Capuccino it is!"
Uzela je posudu, ulila vode, stavila na plin. Kantica s capuccinom, dvije šalice i jedna čista žlica. Stavila je Sinatru da svira. Zapalio je cigaretu.
"I što?"
"Ne pravi se glupa, znaš o čemu pričam!"
"Naravno, ali poušavam izbjeć tu temu. Baš mi se i ne priča, a ti si znatiželjan poput kakve seoske babe, znaš to?"
"Znam, ali to nije tema ovog razgovora. Pričaj!"
Zapalila je cigaretu
"E, da sjećam se, baš je bilo... Ops, pardon, prekidam te!"
"Ma nemoj... Uglavnom... Ja sam zaljubljeno gledala u njega i ništa nisam primjećivala. Do koja dva tjedna. Izbjegavao se javti, a kad se javio bio je poprilično kratak. Sve do prekjučer. Našli smo se ipričali, to jest, on je pričao, a ja slušala u nevjerici. Nisam mogla vjerovati da mi je sve bilo ravno pod nosom. Sjećaš se kustosice sa izložbe?"
"Da, ona kovrčava? Ma neeeeee... Nemoj mi reći da ona i on?"
"Upravo tako, mozak te još služi kao što vidim. Ona je od početka flertala, no on se nije obazirao zbog mene. Ali svaka grana puca pod velikim pritiskom pa je i on. Aje da me j prevario, poljubio ju ili barem zgrabio za dupe. Ne on nije ništa napravio..."
"I ti mu vjeruješ?"
"Ona mi je isto potvrdila. Pozvala sam ju jučer na kavu. Srdačna žena sa čvrstim stavovima. Ona ne da petlja ništa ozbiljno dok je muškarac u vezi. Flert i to je to. Svi to radimo koliko-toliko."
"Čuj, i ona ti je to rekla, ili što?"
"Ja sam u pitala! I sam znaš da sam jedan od onih koji ne vjeruu dok sami ne provjere."
"I to je to?!"
"I to je to... Da je bar napravio neko sranje da se lakše odljubim, ali ne, on ostaj prokleta dobrica, koja više nije moja..."
Prestali su pričati. Frankie-boy je letio na mjesec. Pjena sa capuccina je davno nestala.
"Ma daaaaaaaaaaj..."
"Rekoh, samo privremeno rješenje. Nešto kao prva pomoć za slomljena srca!"
"Ne da mi se..."
"Nemoj ti meni 'ne da mi se'! Ako se dobro sjćam žestice su ti ovdje?"
Krenuo je prema starom drvenom ormariću. Wannabe braokni ukrasi proizvedeni u socijalizmu su uspješnokupili svu raspoloživu prašinu.
"Ideeeeš, na njega sam uopće zaboravila!"
"Ayayay! Pola tequile! Nadam se da imaš limuna i soli. A što je ovo? Bolje da preskočim što je da je..."
"Ehej! To je dmoaći kruškovac, davaj to vamo!"
I tako su počeli. Limun, sol i tequila su prvi stradali. Svirao je Buena Vista Social Club. Društvo kruškovcu su pravlie domaće ljige koje se ore na svakoj svadbi. Na kraju se Sheridan's-u priključio studio 54. Od tada pa na dalje nastao je mrak...
Prvo se on probudio. Ipak je mogao bolje podnjeti alkohol od nje. Nekako se doteturao do WC-a. Sjeo je na školjku, i dignu pogled.
Brzo je povukao bokserice na sebe i vratio se na hodnik. U glavi mu je zujalo, pod se ljuljao, a želudac pozivao na revoluciju. Vratio se na mjesto zločina i ugledao ju na kauču omotanu dekom. Polako je podigao pokrivač.
Uskoro su mu se izdajnički pokazale na lusteru. Oči su mu se razrogačile, čeljust opustila a ruke su protrtesle sudionicu u zločinu.
Sa štovanjem, Ribac
(15) -
-
nedjelja, 21.05.2006.
I sad mi recite kako Eurosong ima veze s mozgom, a nema sa politikom
Eto, Finci su pobjedili sa svojim nakaznim showom, koji je, ironično, pravo osvježenje u moru cici-mici-pjesmica. Europa je pokazala svoje pravo lice, a iduće godine možemo očekivati navalu metalaca. Iako sam ispočetka htio da oni pobjede, no sad kad je sve gotovo... Hm, pitam se...
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
subota, 20.05.2006.
Čepovi, Moulan Rouge i Cinestar
Strka od dana. Predah je došao u vidu nje, nje, nje, nje i nje. Ah blažen, među ženama!
Povod je bio gledanje famoznog Da Vinčijevog koda. Solidan filmić ako poput mene malo ostavite kršćanska uvjerenja po strani i sve shvatite kao fikciju. Plus da ne govorim da sam nakon 20 minuta otkrio... hm, bolje da ne kažem, pa da ne upropastim gledateljima-to-be jedan od najvećih misterija.
Sve je počelo mojim trčanjem preko pola grada. Zatšo nisam išao javnim prijevozom? Zato što sam bio u nekoj pripizdini, opalio me adrenalin pa sam otprilike trčao trčetvrt maha. Pred samim kinom sreo sam Maju i još jednu nebitnu za ovu priču. Trk do bankomata, jel ipak karte nisu besplatne. Kad pljunolovac reče: 'nije isplata od 200 kuna'.
No dobro, bankomat je pošandrcao i najmanji iznos koji je mogao pljunuti jest bilo 200 kuna. Pa kad je bal nek je maskenbal. Uniđosmo u velebni Cinestar te nađosmo skoro cijeli ostatak ekipe. Naravno falio je najkrucijalniji član koji je imao karte kod sebe. Pošto su svi koji su kupili karte skoro već ušli, a čuo se foršpan za treći dio X-mena lagano smo grickali živce i raspravljali o tome kako se može dobiti HPV na javnom WC-u. Na kraju je kartašica došla, kupili smo kokice i unišli u velebnu prostoriju sa puuuno stolica i velikim platnom.
Jedan anonimus mi je skrenuo, na početku priče kraj bankomata, pogled na poster dotičnog filma na kojem je bilo nakeljeno 'pauza 15 minuta'. Iz dokonog razloga odlučih ne kupiti na početku kokice, već u pauzi. Mojoj sreći i čemeru nije bilo kraja kad sam shvatio da neće biti pauze.
No dok su trajali foršpani i reklame ona i ja smo ometali sve prisutne inerpretacijom jednog dueta Ewana&Nicole iz Moulan Rougea. Tko misli da je ovo previše gay za mene, neka zauvijek šuti, inače dobiva po gubici. Film je protekao u opuštenoj atmosferi, te izvrsnoj interpretaciji Sir Iana McKellena kao Sir Leigh Teabinga.
Nakon filma uputismo se u podzemlje. Zapravo smo sišli pokretnim stepenicama na nižu razinu na kavu. Rezultat: desetci Pago čepova koje smo revno spremali u kuverte za nagradnu igru. Za sve je kriva Desiree. Na kraju mi je falio jedan (brojkom: 1) čep. Iako sam znao da sam ih izbrojio točno pet (brojkom: 5) pomislih da ga je netko zabunom strpao u svoju kuvertu. Na kraju je ispalo da su svemu krive ove dvije zloće koje su me očito htjele strpati pravac Vrapče. Ili šanka da žicam još jedan čep. No jedan lapsus linguae i bile su uhvaćene.
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
utorak, 16.05.2006.
Priča
Sjeo je za komp. Polako je noć spuštala svoj tamni pokrivač preko grada. Iako neubičajeno kasno, skuhao je kavu. Toliko je bio rastresen da je trpao žlice i žlice kave i šećera te trunčicu cimeta...
Blah, po prvi put si napravi savršenu kavu, onako kremastu sa pravim omjerom mljeka, kave i šećera i ne zna koji je omjer čega stavio. Bila je kremasta skoro, ne vodenasta. Pjena se zadržala, dok je jazzist svirao i davao boemski ugođaj. Fotelja koja je već godinama u sebi držala zrak nije pokazivala određene nagibe kakve je znala, i nije ga rušila uljevo. Znate, ona IKEA-style sofa koju treba napuhati sa fenom pa zapravo sjedite na zraku. Ako se zanemari plastka i prevlaka, zapravo je lebdio u zraku.
Sve je bilo nirvanastično i na svom mjestu.
Ana je poslala poruku. Nije bila sigurna ni sama što govori, no čitajući između redaka moglo se shvatiti da nešto nije u redu. Jel netko umro? Stradao? Opet su počeli reprizirati Dadilju? Ne, ne, ne... U pitanju su bili njih dvoje. Njihova veza. Kriza. Prva koja se rekla na glas, recimo to tako. Ne jednom su oboje pomislili kako su blesavi što to rade, kako bi bilo bolje da nitko nije ništa započinjao, no onda kada god bi se našli...
Konvencionalan par? Nikako. Romantični? Više on nego ona. Strastveni? Više ona nego on. Nesvakodnevna pojava, dvije suprotnosti koje su se privlačile, ali ne onako isklišejzirano nego na neki poeban način, njima do sada nepoznat. Na kraju povrjeđen čovjek i apstinentica nisu uobičajen par.
Pomislila je da će napraviti glupost. Da će biti kao njegova prijašnja da će ga nenamjerno povrjediti,a znala je da će nju boljeti više nego njega. Možda je htjela prekinuti no ipak nije mogla, barem ne tako preko poruke. Jedan od njenih trenutaka kada je bila zbunjena. Poruke je šifrirala kao Pitija iz Delfa. Zaželjela je da joj je dragi telepat i da pročita što ona želi, jer je sama imala takvu zbrku u glavi da nije mogla razaznati ni sama što želi.
On je bio lagano iznenađen. Mir mu je bio poljuljan, no ne izgubljen. U prvi nah se primio za glavu. Što nije sve bilo u redu!? Očito nije, no sad su se njena posljednja ponašanja složile u slagalicu koju je mogao odgonetnuti. Bio je glas razuma u vezi i kočnica, iako mu se često dogodilo da mu na površinu izađe onaj temperamentniji dio. Ovaj put je i sebe iznenadio. Miran, staložen, dao joj je mjesta za disanje, stvorio taman onoliki pritisak koliki je htio. Ugasio je svoju PC-mašinu. Šalica je bila prazn, samo se soc zadržao na dnu.
Polako je i ona krenula u svom stanu pravac tuš kabine. Skinula je sve sa sebe, ogrnula se ručnikom i sjela na školjku sa mobitelom u ruci.
Pomislio ju je nazvati, no u zadnji tren je pomislio kako je to glupa ideja i da će ju samo još više uplašiti. Pokušao je skratiti zadnju poruku.
Njoj je postajalo sve hladnije. Ostavila je mobitel i krenula pod tuš.
Čekao je. Nije odgovarala. Hm... Možda je otišla na WC, ili joj je krepala baterija. Trebao je razbistriti glavu. Bilo je 10 navečer i živa pustara u kvartu. Samo su lokalni mladići i djevojke sjedili u parkiću sa pivama i zabavljali se. Sjeo je na bicikl ui počeo okretati pedale. Nakon 10 minuta već se zapuhao, ispao je iz kondicije.
Ona je jednom rukom držala fen, a drugom počela pisati SMS.
Lagano se vozio glavnom avenijom kad je čuo dobro poznati zvuk poruke koju je samno ona mogla poslati. Krenuo je rukom prema džepu i počeo vaditi mobitel. Ispao je na sred ulice i raspao se. Srećom tamo maska. Stao je i krenuo početi kupiti djelove mobitela. Poizitivan odgovor ga je razveselio i razvukao mu osmjeh od uha do uha. Ispustio je bicikl iz ruku i krenuo tipkati njen broj. Nedostupna. Hm... Sagnuo se da pokupi bicikl, te da krene put kuće i fiksnog telefona koji nikad nije nedostupan. U tom trenu je izneneđujuće brzo iza ugla naletio auto.
Ovaj put nije mogao pokupiti djelove od mobitela. A ona je čekala i čekala odgovor. Nije ga dočekala...
Sa štovanjem, Ribac
(16) -
-
četvrtak, 11.05.2006.
Jučer 2. rođendan blogu...
a danas meni u točno ovaj sat i minutu!
Ebemu što sam star! 
Sa štovanjem, Ribac
EDIT: ne meni, nego blogu
(22) -
-
ponedjeljak, 08.05.2006.
Serviranje socijalne situacije uz videozapis
Ovo je jedan od onih postova koji čame u glavi neko dulje vrijeme te čekaju da dozriju poput švicarskog sira u Alpama.
Ako niste znali, zadnji singl te video uradak Moj dečko je gej dinamičnog dueta Lollobrigida, govori o tome kako cura doznaje da joj je dečko gej. U spotu možete vidjeti različite stereotipne gej motive, obnaženog frajera koji pegla (žalim slučaj cure, taj je izašao iz ormara) te jednu mladenku koja nakon odustajanja od skoka sa gornjeg grada očajno trčkara u vjenčanici i starkama držeći cugu u ruci.
Ahem, to je ono što sam čekao. U našoj predivnoj državi Hrvatskoj koja je po gej pitanju još negdje u mrklom mraku sa naznakama prosvjetljenja ovo je svakodnevna pojava. Da ne bi bili prikovani na stup srama, naši lokalni gej dečki (a ovo se može primjeniti i na cure) idu linijom manjeg otpora te okolini za ljubav nađu curu.
Nesretna veza/nezadovoljavajući seks/nesretan brak/djeca, i to ne nužno ovim redosljedom. Onda polako sa godinama frustracije postaju sve veće te se rješavaju posjetom psihijatru, nalaženjem ljubavnika ili porpucavanjem kroz glavu. Na kraju imamo minimalno 2 uništena života.
Ma dajte, niste čuli niti za jedan takav slučaj rekli bi ste? A recite mi koliko alternativno-sexualno orjentiranih ljudi poznajete? Hm, i mislio sam si...
Daklem sve u svemu što vi mislite je li prevedno od javnosti da vrši toliki pritisak na homoseksualnu populaciju? Jesu li zapravo takvi homoseksualci beskičmenjaci, pa svjesno upropaštavaju više života? I zar ne mislite da se sve ovo prenapuhano, a ja pripomažem još većem napuhivanju?
Sa štovanjem, Ribac
(17) -
-
nedjelja, 07.05.2006.
Kvik end efišnt
To je sve što mogu reći o našim blog administratorima. Kada mi je blog zaštekao, te se ni meni, svom rođenom korisniku nije više otvarao ljepo sam poslao mail na blog@blog.hr, podrobno opisao svoj problem i sve je bilo rješeno u roku keks, i to za vrijeme vikenda!
Jedino jedan post koji sam napisao umeđuvremenu dok nisam vidio blog (ali sam mogao u blogeditor) i u kojem sam spominjao prestanak pisanja ili prelazak na drugi server je misteriozno nestao...
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
petak, 05.05.2006.
Proljeće je a u meni nemir... ilivamga ishod jednog davnog posta
A vi biste klik na link?
Ne bi išlo!
Sa štovanjem, Ribac
(11) -
-
utorak, 02.05.2006.
Pseudonim, anonimnost i lozinke
Evo upravo sam na blogu, ali ne sa svog kompjutera. Naime javljam se iz kafića u kojem je surfati na internetu besplatno! A tu sam već toliko dugo da me se može smatrati i djelom stalne postave te kad se provodi inventura ja sam na popisu. Koje je to mjesto neki znaju, npr. poput Đure. Ja ne znam tko je to, niti kojeg je spola, no maloprije sam ostavio komentar kod Secret pod njegovim/njezinim nickom. Naime cjenjeni/cjenjena se zaboravio/zaboravila odlogirati nakon komentiranja. I samim time se djelomično otkrio/otkrila te dopustio švrljanje po svojoj privatnosti.
Koliko vi puta pristupate internetu a da nije iz topline doma svoga? Koliko pri tome pazite na svoju privatnost te nickove i lozinke? Naime i meni se jednom dogodilo da sam se baš sa ovog mjesta jednom davno zaboravio odlogirati na Forumu te mi je neki dobronamjerni čovjek poslao PM sa naznakom da bih se treba odlogirati jer bi netko mogao raditi sranja pod mojim nickom te bi ni kriv ni dužan bio kriv za nešto što nisam počinio.
Koliko vi pazite na svoje internet aliase?
Sa štovanjem, Ribac
(13) -
-