"O, bok!"
"Hej, kako si? Čuo sam za..."
"Da, da za mene i... Danas više nitko ne drži jezik za zubima. No nećemo valjda pričati ovdje pričati, uđi."
Skinuo je kapu. Makar je vani bilo +30 stupnjeva kapa mu je bila zaštitni znak na ulici. Skidao ju je samo pred ljudima u čijem se društvu osjćao ugodno. Među te ljude se ubrajala i ona.
"Hoćeš nešto popiti? Kavu, sok..."
"Mmmm... daj mi... hmmmm..."
"Dok se ti odlučiš... Capuccino it is!"
Uzela je posudu, ulila vode, stavila na plin. Kantica s capuccinom, dvije šalice i jedna čista žlica. Stavila je Sinatru da svira. Zapalio je cigaretu.
"I?"
"I što?"
"Ne pravi se glupa, znaš o čemu pričam!"
"Naravno, ali poušavam izbjeć tu temu. Baš mi se i ne priča, a ti si znatiželjan poput kakve seoske babe, znaš to?"
"Znam, ali to nije tema ovog razgovora. Pričaj!"
Zapalila je cigaretu
"Pa gdje da počnem? Kao što i sam znš to je bilo najljepših trinaest mjeseci u mom životu. Sve je bilo super do sudbonosne Picassove izložbe..."
"E, da sjećam se, baš je bilo... Ops, pardon, prekidam te!"
"Ma nemoj... Uglavnom... Ja sam zaljubljeno gledala u njega i ništa nisam primjećivala. Do koja dva tjedna. Izbjegavao se javti, a kad se javio bio je poprilično kratak. Sve do prekjučer. Našli smo se ipričali, to jest, on je pričao, a ja slušala u nevjerici. Nisam mogla vjerovati da mi je sve bilo ravno pod nosom. Sjećaš se kustosice sa izložbe?"
"Da, ona kovrčava? Ma neeeeee... Nemoj mi reći da ona i on?"
"Upravo tako, mozak te još služi kao što vidim. Ona je od početka flertala, no on se nije obazirao zbog mene. Ali svaka grana puca pod velikim pritiskom pa je i on. Aje da me j prevario, poljubio ju ili barem zgrabio za dupe. Ne on nije ništa napravio..."
"I ti mu vjeruješ?"
"Ona mi je isto potvrdila. Pozvala sam ju jučer na kavu. Srdačna žena sa čvrstim stavovima. Ona ne da petlja ništa ozbiljno dok je muškarac u vezi. Flert i to je to. Svi to radimo koliko-toliko."
"Čuj, i ona ti je to rekla, ili što?"
"Ja sam u pitala! I sam znaš da sam jedan od onih koji ne vjeruu dok sami ne provjere."
"I to je to?!"
"I to je to... Da je bar napravio neko sranje da se lakše odljubim, ali ne, on ostaj prokleta dobrica, koja više nije moja..."
Prestali su pričati. Frankie-boy je letio na mjesec. Pjena sa capuccina je davno nestala.
"Čuj stara, ovo što predlažem nije dugoročno rješenje, ali reci mi: imaš li ti kakve žestice ovdje?"
"Ma daaaaaaaaaaj..."
"Rekoh, samo privremeno rješenje. Nešto kao prva pomoć za slomljena srca!"
"Ne da mi se..."
"Nemoj ti meni 'ne da mi se'! Ako se dobro sjćam žestice su ti ovdje?"
Krenuo je prema starom drvenom ormariću. Wannabe braokni ukrasi proizvedeni u socijalizmu su uspješnokupili svu raspoloživu prašinu.
"Prazno, prazno, prazno, prazno... A-ha! Neotvoreni Sheridan's!"
"Ideeeeš, na njega sam uopće zaboravila!"
"Ayayay! Pola tequile! Nadam se da imaš limuna i soli. A što je ovo? Bolje da preskočim što je da je..."
"Ehej! To je dmoaći kruškovac, davaj to vamo!"
I tako su počeli. Limun, sol i tequila su prvi stradali. Svirao je Buena Vista Social Club. Društvo kruškovcu su pravlie domaće ljige koje se ore na svakoj svadbi. Na kraju se Sheridan's-u priključio studio 54. Od tada pa na dalje nastao je mrak...
Prvo se on probudio. Ipak je mogao bolje podnjeti alkohol od nje. Nekako se doteturao do WC-a. Sjeo je na školjku, i dignu pogled.
"Čeeeeeeeeek malo, ovo nije moj WC..."
Brzo je povukao bokserice na sebe i vratio se na hodnik. U glavi mu je zujalo, pod se ljuljao, a želudac pozivao na revoluciju. Vratio se na mjesto zločina i ugledao ju na kauču omotanu dekom. Polako je podigao pokrivač.
"Dobro, grudnjak je tu, gaćice..."
Uskoro su mu se izdajnički pokazale na lusteru. Oči su mu se razrogačile, čeljust opustila a ruke su protrtesle sudionicu u zločinu.