< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Čušpajz mog života


četvrtak, 29.06.2006.

Ne volem...

Kada sestre u doktorskim odrnacijama iskaljuju svoje frustracije ne pacjentima...
Kada mi ručak bude pljeskavica stara 2 dana i kruh sa prekiselom limunadom...
Kada doktori srdačno dočekaju i prate svoje prijatelje, rođake, ljeve i desne...
Kada već spomenute sestre odlaze po kavicu s izlikom da su 'zaposlene'...
Kada ti isti doktori hladno pregledaju pacjenta bez ikakve stručnosti...
Kada budem uvučen u nelegalne malverzacije bez svog znanja...
Kada pomislim na to da je prijemni za desetak dana...
Kada stres uzme svoje i trbuh mi vrišti od grčeva...
Kada fulam ulicu ne za jedan, dva, već tri bloka...
Kada krivo načujem neke bitne stvari...
Kada pomislim na pad i burzu...
Kada nemam volje za ništa...
Kada propuštam koncert...
Kada dobijem žuljeve...

ali zato volem...

Kad se sjetim da je sutra novi dan...
Kad znam da neki ljudi misle na mene...
Kad opalim svoju muziku na sve zvučnike...
Kad je temperatura na klimi slična vanjskoj...
Kad mi bitne informacije osvanu na vrijeme...
Kad za večeru imam štrudlu od višnje i čašu mljeka...
Kad moj optimizam viri van iza trenutnog pesimizma...
Kad me upozore tko je preko ceste da ih (ne)sretnem...
Kad shvatim da moje procjenjivanje ljudi na prvi pogled upali...
Kad ostanu koje besplatne novine pa mogu rješavati križaljke...
Kad unatoč kašnjenjima obavim sve, možda ne odlično, ali ipak obavim...
Kad postoje doktori koji će svakog pacjenta pregledati sa punom pažnjom...
Kad su 'Kućanice' i 'Izgubljeni' i neću se dosađivat dok su neki na koncertu...
Kad postoje ljudi s kojima mogu uživati na podnevnoj kavici u dobrom okruženju...

Sa štovanjem, Ribac



- 20:11 - Drekni nježno (26) - Tiskaj za WC - Zapamti to


srijeda, 28.06.2006.

Nekoliko zdravorazumskih zaključaka

Interne fore su interne, zato ih ljudi koji nisu 'interni' neće kužiti, ma koliko god vama to bilo smješno.

Ljudi me upozoravaju na razne gluposti, no ja ne bi bio ja da ne lupim glavom o zid. Tako me Des upozorila da mi donji post srdi, ali to me nije sprječavalo u objavljivanju.

Vezano iz ove dvije izjave, možete zaključiti da sam tvrdoglav, što je štetno po moje zdravlje. I vaše ako ste u blizini.
Najbolji obrok koji vam može pasati u sitne sate vikendom je burek, bio sa mesom ili sa sirom.

Burek sa sirom je BUREK, koliko god vi to poricali, nemožete ići protiv mene, napolabosanca i cjele moje familije sa Ćaćine strane koja tvrdi to isto.
Gorenavedeni burek je jedini miris koji će istjerati smrad cigareta iz vaših premilih i prenježnih rukica (umanjenica for Xiola spešl). Ako ne volite misris bureka žalim slučaj, daljnja istraživanja o egzorcizmu smrada cigarete nisam provodio.

Proporcionalno vašoj želji za snom, to će te bolje primjećivati lajanje cucaka i zavianje mačaka iz susjedstva cca. oko jedan-dva ujutro.
Žene misle jedno, govore treće a rade peto. Drugo i četvrto su se izgubili putem i premišljanjem tih istih žena. Šesto je na putu.

Misli na hladna mjesta, puštanje božićnih pjesama i pisanje badnjih priča vas može na trenutak odvući od ove sparine i vrućine. Al samo na trenutak.
Najbolji naćin za osvježavanje i razbuđivanje je pola litre malo jače ledene bjele kave. Ako će te to već raditi, najprije u bocu naspite hladno mljeko, pa onda vruću kavu da vam boca ne bi izdahnula.

Ako vam je previše vruće i tlak vas pritišće povećajte volumen (pV=nRT, courtesy by Malena i njen pametni dragi).
Klima u autima na kratke staze je zlo. Pitajte moje grlo i leđa. (grlo says "kašljuc" and leđa says "škriiip").

Ne znam koja je ovo kategorija posta, pa sam ga poslao pod 'zdravlje' i 'humor'. Ionako kažu da je smjeh najbolji ljek.

Sa štovanjem, Ribac



- 11:35 - Drekni nježno (6) - Tiskaj za WC - Zapamti to


nedjelja, 25.06.2006.

Što se dogodi kada ljudi imaj previše vremena pa igraju online igirice, pa još dok igraju imaju slobodnog vremena...

Daklem, jedan od mnogobrojnih MMORPG-ova, zvan dofus (za one koji ne znaju ukratko: on line igrica u kojoj interaktirate sa drugim ljudima, tj. njihovim likovima) je neki dan svjedočio jednom od mnogobrojnih zanmljivih razgovora. Jedan od akterica cjele priče je Des, bog joj se smilovao!
Photobucket - Video and Image Hosting
Ostatak razgovora nažalost nije uhvaćen...

Sa štovanjem, Ribac



- 15:23 - Drekni nježno (11) - Tiskaj za WC - Zapamti to


nedjelja, 18.06.2006.

Tru Calling: updated, reloaded, kakogod...

Uopće se ne bi reklo da volim serije s natprirodnim motivima... Evo, reprizira se serija koja ima samo sezonu i sitnog sa Elizom Dushku u glavnoj ulozi. Danas ujutro je bila prva epizoda, ali to sam ujuto saznao tako da nisam mogao javiti ranije, uostalom kao da je nekoga zanimalo. Enivej, našao sam na jedan promotivni trejler na netu, loše kvalitete, ali jaaaako dober pa uživajte! Da mrtvaci čapaju za rukav i viču 'Pomagaj!' (u slobodnom prijevodu)

Inače reprizne epizode će nam kapati jednom tjedno u jutarnje subotnjem terminu na RTL televiziji. Više informacija ovdje.

Sa štovanjem, Ribac



- 02:22 - Drekni nježno (14) - Tiskaj za WC - Zapamti to


utorak, 13.06.2006.

Priča napokon objavljena!

Bili s mladi bračni par, tek godinu i nekoliko mjeseci u braku. Njeno ime je bilo Lucija, njegovo Ognjen, zajedno su svima donosili svjetlo u živote. Ponekad su znali čuti t foru bezbroj puta u jednom danu, da ne spominjemo razna obiteljska okupljanja. Prva koja bi ispalila tu foru je bila Lucijina sestra Ana (Šogi, kako ju je zvao Ognjen). No ona je to znala tako upakirati, da se nisu ljutili jedino na nju.
Jednog prohladnog zimskog popodneva, dok je snijeg lagano lepršao u zraku Ana i Lucija su se odlučile za shopping. No prije što su uspjele doći do prve trgovine naletila je neka kokoš za terencom. Da sa bi sestru Lucija je gurnula Anu i sama završila pod kotačima. U komi. Dvije frakture. Nagnječenje mozga. Izljev krvi. Šogi je uvijek bila izravna, no i sama je bila previše šokirana da uljepša istinu, ako je to ikako bilo moguće. Bio je shrvan no nije se predavao i našao je snagu u vjeri da sve ima neki viši smisao. Tjedni su prolazili puževim korakom. Sve do jedno dana. Ana je bila uz Luciju.

„Ognjene, porobudila se iz kome!“
Daljnja objašnjenja nije čekao. Uzeo je jaknu sa vješalice, cigarete, ključeve od auta i upaljač. Čim je gurnuo ključ u bravu zasvijetlila mu je rezerva, no nije mu bilo do svraćanja na benzinsku. Dao je gas i skrenuo na aveniju. Na semaforu je bilo crveno. Uzeo je cigraetu i posegnuo za upaljačem koji mu je ispao iz ruke i pao na pod. Naslijepo je pipao te na kraju sagnuo glavu. Upalilo se zeleno. Auti odostraga su trubili
„Ma hajte svi kvragu, današnji dan mi neće pokvarit!“
Dodao je gas, no prerano pustio kvačilo. Auto se trznuo i haubom izišao na aveniju. Kamion je projurio kroz crveno...
Ani su još odzvanjale doktorove riječi u glavi
„Na žalost u nekim slučajevima pacijent se nikada ne oporavi od amnezije.“
Prošlo je par dana otkako se Lucija probudila iz kome. Srećom, mozak joj nije pretrpio nikakve veće posljedice, barem su tako rekli. Jedino je amnezija, koja je izbrisala posljednje dvije godine. Godine s Ognjenom. Flertala je sa zgodnim doktorom i bila sretna koliko je moguće u takvim okolnostima. Ana je bila u dilemi.. Reći da je bila sretna sa drugim i riskirati živčani slom ili prešutiti i nositi taj teret sama? Njihove obitelji nisu bile u dobrim odnosima, tako da nitko nije htio rušiti idilu Luciji. Obje strane su se riješile nepoželjnog faktora, neke na lakši, neke na teži način...
„Dosta! Mora znati ma koliko bolno bilo!“

Odškrinula je vrata bolničke sobe.
„Ali doktore! To što nemam kose na znači da me ne možete zamisliti u nekoj reklami za šampone i regeneratore!“
„O tome ćemo razmišljati kada vam kosa ponovo naraste, ne? A sada se odmorite uskoro vam opet dolazim u posjet.“
Štrecnulo ju je u srcu. Izbrisati sreću istinom i jednom fotografijom joj se činilo okrutno, no ipak to je nešto što je trebala napraviti. Pogledala je na hodnik i ispratila doktora pogledom. Zatvorila je vrata za sobom.
„Luce draga...“
Dugi razgovor. Krik, Tuga. Bol koja para cijelo njeno biće. Tjedni tuge. No bila je borac. Prošlo je pola godine otkako je izašla iz bolnice i napokon je skupila hrabrosti otići mu na grob.
Vjetrić je lagano pirio i nosio vedrinu ljeta, oprečnu sa njenom zebnjom u srcu. Sunce je pržilo. Samo je sjela pored groba. Htjela je reći toliko stvari, no toliko stvari, no previše njih je dolazilo u isti tren i nije ih uspjela izgovoriti. Srce joj se pralo od boli po svim šavovima. Glava joj je pucala.
Nakon nekoliko desetaka minuta sabrala se i ustala. Zavrtjelo joj se i osjetila je parajuću bol u sljepoočnici. Stropoštala se pored groba...
„Na žalost stvorio se ugrušak koji nikako nismo mogli predvidjeti i doživjela je moždani udar. U kombinaciji sa njenim prijašnjim zdravstvenim stanjem, bio je fatalan. Moja sućut.“
Ana je bila u šoku i po prvi put nije znala što reći. Suze su se same slijevale niz lice. Vidjevši kako nije trenutak da ju ostavi samu na hodniku, onaj isti doktor koji joj je javio da joj se sestra probudila iz kome, odveo ju je u svoju sobu. Posjeo ju je i objasnio kako može otići kada želi, ali da on mora sada ići, jer ima još pacijenta. Sjedila je tamo u tišini satima, sve dok doktorova smjena nije završila.
„Želite da vas odvezem kući?“
„Ne... Da! Ma ne morate. Zapravo bolje da me odvezete, sada nisam u stanju voziti...“
„Ne znam hoće li vam ovo pomoći, no prije 5 godina sam izgubio brata tako da znam kako vam je.“
„A znate li zašto?“
„Zašto što?“
„Zašto dobri ljudi završavaju tako tragično?“
„“Hm... ne znam.. Mislim da nije na nama da shvatimo. Moramo vjerovati da je sve top za neko veće dobro.“
Zamišljeno je buljila u jednu točku. Prisjetila se Ognjena (nitko ju više nije zvao Šogi, niti bude) koji je imao isti pogled na te stvari.
Krenuli su prema izlazu. Oblaci su najavljivali ljetni pljusak. Lagano su koračali prema autu. Lagano se nasmiješila.
„Da... poslije kiše dolazi duga... Nadam se da ste sad negdje skupa na drugoj strani, gdje god to bilo...“

Sa štovanjem, Ribac



- 11:16 - Drekni nježno (10) - Tiskaj za WC - Zapamti to


subota, 10.06.2006.

Moja muzo...

Nisi zakazala, dvije priče su na putu objavljivanja na blogu, samo se svi stripte svi vi pa i the muza.

Sa štovanjem, Ribac

EDIT: Xioli i D.S.O. poručujem da ću prije ja nju izmust nego ona mene! A za priču još pričeajte do večernjih sati...



- 13:12 - Drekni nježno (8) - Tiskaj za WC - Zapamti to


utorak, 06.06.2006.

Što radite u trenutcima neinspiracije?

Ja evo mičem stari post da ga više ne gledate jer je to lanjski snjeg... a to mogu jer sam lobger i na almost cool list pa ne padam daleko... A što bi bilo da sam tek cooler!? Neću se još više umisliti, već mi iovako nos para nebu pod oblake.
Sve u svemu, društveni život cvjeta, učenje malo manje, ali sve mi je super i taman sam nakon dugo vremena doživio mjesečnicu (kako bi to rekla malena). Al nedajb(l)ože svoju već našu. Prvu.

Sa štovanjem, Ribac



- 22:44 - Drekni nježno (12) - Tiskaj za WC - Zapamti to


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>