utorak, 01.11.2005.
Pomozite!
Danas sam postao vlasnik jednog malog slatkog crnog-sa-bjelom-mrljom-na-prsima peseka.
I sad očajavam. Uopće neznam kako da se brinem o njemu. Ujak je dobio male peseke, pa je moja želja za ljubimcem isplivala na površinu.
Plus stara mi je zagorčala život i rekla da mora biti moja briga (lakši dio) no da mora biti moja financijska obaveza (kuku i pomagaj!)
Uglavnom ima 5-6 tjedana, ima proljev i izgleda da ga grčevi muče. Odvojen je od velikog legla kojeg su zapravo činila dva legla i sad je poprilično usamljen.
Vrsta DOĐ (đomaća obična đukela). Nemam fotić da ga uslikam. Nema još ni ime.
Neznam dali da ga držim u kući dok je ovako mali, ali se bojim da se ne navikne na to pa da u proljeće uopće ne bude sposoban ići van. Inače njeova majka je naviknuta na život vani.
Sad me brine lova...
Nemam honorarni posao, stara odbija sufinancirati održavanje i sve mi se čini da ću ga morati udomiti.
Izgleda da sam se pretvorio u ono što nevolim: neodgovornog staratelja. Poput majki tinejdžerica.
A žao mi ga eutanazirati.
Znam da sam zabrljao ali ako imate svjete ili slobodnog mjesta za slatkog peseka, govorite!
A možda se i snađem, pa ostane kod mene ali kako da lovu namaknem.
Čudno je to kada ljubav počne papati lovu...
Sa štovanjem, Ribac


