srijeda, 31.08.2005.
Tramvaji
Tako ja i frendica jučer stojimo na tramvajskoj stanici, nastavljajući shopping-putešestvije. Tražili smo traperice i tenisice/cipele.
Savjet za sve mužijake: ako vam često govore da vaš stil treba doraditi u sljedeći shopping povedite žensku prijateljicu sa smislom za modu. Naći će te nešto što se oboje sviđa (iako će te se namučiti) te si uzajamno pomoći. Dosada triput provjerena metoda i nikada izvisio.
Nažalost za razliku od mene frednica je otišla kući praznih ruku. Njen problem je bio broj. Kada bi naletili na nešto što se njoj sviđa, a meni nije cici-mici-slatko-bljak, nikada nije bilo njenog broja. Kada je naletila na cipele, saznala je da tvornica ne proizvodi njen broj, a trebao je biti samo jedan veći. Što se tiče traperica, žena je obdarena na pravim mjestima i bokovi su joj za 5. Nažalost njenog kroja nema po jeftinim cjenama.
Tako nakon kojih 2 sata lutanja, došli smo do Džamije, tj bivšeg trga Hrvatskih velikana, i mislili kuda dalje. Dogovor je pao na Importanne na Glavnom kolodvoru.
Došli na stanicu - Trinaestica koja vozi do Kolodvora nam je zatvorila vrata pred nosom.
Počnem ja
"I kaj sad? Da idemo pješice?"
Na taj prijedlog me pogledala kao da sam pao s Marsa. U dljeini se nazirala Jedinica koja ne vozi do Kolodvora.
"Ili ne. Evo Jedinice. Idemo do Trga pa dalje na šesticu ili trinaesticu."
"Mogli bi iako se meni ne da opet čekat. A da ipak čekamo Trinaesticu?"
"Meni svejedno."
Iza Jedinice su se nagurale Devetka i Trinaestica. Dalje je razgovor tekao kao da smo ispali iz Gilmorica.
"Hmmm..." počnem ja.
"Kaj je sad?"
"A da mi preskočimo Jedinicu i čekamo Trinaesticu?"
"Ma jesi ti lud! Ja hoću sjest, dosta mi je hodanja!"
Evidentno je bilo da je previdila Trinaesticu.
"Pa pogledaj, pobogu, Trinaestica je iza Jedinice!"
Evidentno je bilo da sam previdio Devetku.
"Pa daj ja hoću sjesti!"
U tom trenu su se zatvorila vrata Jedinicei ona je mirno nastavila svojom rutom.
"Evo vidi što si napravio! Propustila sam mjesto za sjest!"
"Pa ženo okreni se, iza je Trinaestica!"
"Arrrgh! Puna je ko šipak koštica! Gdje ću sad sjesti!"
Negdje se u međuvremenu dovuka poluprazna Devetka na stanicu.
"Da je bar prazna ko ovaj trmavaj!"
"Pa što ćemo ići skroz okolo. Trinaestica je tu za sekundu!"
"Ali ovdje možemo sjesti."
"Ajde dobro..."
"Kud uopće vozi Devetka?
U tom trenu smo pogledali na tablu tramvaja, pogledali se međusobno i u isti tren rekli:
"Pa Devetka vozi na glavni"
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
