ponedjeljak, 08.08.2005.
Ex YU(z me)
Još nisam na moru. Bar ne do srijede. Dotle se redovno javljam sa prvih redova bojišnice svoje kuće, koje je ovih dana, hvalim te Bože, mirnije nego inače. Barem malo mira.
Redovno gledajući svoj blog i meni draže blogove tu i tamo imam poriv da pogledam neki blog koji do sada nisam. Tako sam naletio na blog Domaćice iz pakla.
Iskreno bio sam skeptičan kada sam vidio da je koleginica preko grane, no njeni tekstovi su me u potpunosti razoružali i nasmijali. U kombinaciji sa 10-om godišnjicom Oluje dovelo me do jedne zanimljive teme koju neznam kako da ukratko opišem pa evo, čitajte, no pazite: ima toga za čitati...
Ne tako davno Hrvatska se zajedno sa još nekim zemljama odjelila od Jugoslavije. Svi koji su rođeni prije generacije ’90 (a i oni malo iza) su imali upisano-jugoslaven(ka). Moja generacija je teško bila svjesna sebe a kamo li političkih, gospodarskih i inih prevrtanja u državi Jugi. Ali smo ipak bili jugoslaveni. Htjeli ili ne.
Kada smo malo poodrasli i krenuli u školu naučili smo da se cijela stvar zahuktala zbog nekog tipa koji je napisao knjižicu u kojoj predlaže zajednicu svih južnih slavena sa Srbima na čelu. Pogađate da je i on također bio Srbin. Također smo naučili da se Yu raspala na (abecednim redom): BiH, Hrvatsku, Makedoniju, Sloveniju i Yugoslaviju (koja danas više ne postoji – sad je to Srbija i Crna Gora).
Prvo da počnem (a sa čim nego sa) Hrvatskom. Stvar je komplicirana. Domovinski rat je svima samo ružna uspomena koja nas je dovela do slobode. Je li moglo drugačije? Malo vjerovatno. Nakon pada mnogih života usljedio je pad gospodarstva, ekonomije, morala, td. Politika je bila zdrmana kao Turska nakon potresa, a da stvar bude još gora nakon ne-znam-koje-vlade-i-ustava došli su na vlast ljudi koji su bili protiv raspada Juge. Prodaja teritorja stranim državama nakon smostalnosti je priča za sebe. Vic (čitaj: tragedija) svim generacijama su brojke: pokazuju da je stanje bolje a u stvarnosti taj napredak osijećaju smo političari. Novaca uvijek fali, a ljudi cijelo vrijeme dobivaju kredite skoro pa badava pa ih jedva ili nikako otplaćuju. A i Hrvati su priča za sebe. Dok se internacionalni sporovi riješavaju svjetlosti malom čovjeku trebe pola godine da dobije list papira zvan dokument. Dakle svome drž-nedaj a prema strancu budi ljubazan.
No to nije najgora stvar. BiH. Iako mnogi naši ljudi vuku korjene odande nisu jedini. Iako su kraće tamo u pitanju su i Srbi i Muslimani. Kratko i jasno: koji je idiot stavio te tri nacije u istu državu??? Juga u malom. Slučaj zaključen: država ne funkcionira, sševljena do temelja.
Slovenija. Država koja je u svoj toj zbrci prošla najbolje. Njihov “Domovinski rat” je trajao svega, hmmm.. koliko ono dana? Osjećali su neznatne detonacije koje su se događale njima preko granice. Pošto nisu pretrpili nikakve krize mogli su uletiti u Europsku uniju (gdje se iskorištava male narode). Da mi to npravimo… pozdravi se sa Hrvatskim identitetom. Nažalost čini mi se da će i Slovenci uskoro. Pošto su sređena ali mala država uvijek imaju kompleks manje vrijednosti. Žele proširiti granice na sve strane bilo kopnene bilo morske. Mi se natežemo sa njima a vjerujem i sve okolne države. Povrh svega kradu nam struju iz Krškog, lovu iz Ljubljanske Banke i ribu iz Piranskog zaljeva.
And now something completely different. Srbija. Nobody expected spanish inquisition. Da… Iskreno mrzimo li ih. Ne. Želimo li da umru? Ne. Ipak smo svi uzorni kršćani (daaa…). Ali o miru ćemo moći razgovarati nakon cca.1000 godina nenapadanja. Osobno sam imao tu čast da upoznam iskonskog Beograđanina. Bre ako neznaš de je Skadarlija jezik ću da ti cepam (pandan našoj Tkalči). Veći nacionalisti od Hrvata i uvijeg žele još, još! Pitate se čega? Svega! Ali začudila me jedna stvar: cijeni Slobu koliko i ja dakle-ne. Skoro pa mrzi (sa naglaskom na skoro, ipak smo kršćani, ponavaljam se…bla…). Politički utjecaj koji je često bio “pokori sve” često je bio protiv mišljenja malog čovjeka. Današnje generacije su također podjeljene u dvije grane: oni pametni znaju razmišljati glavom i ne žele opet proći kroz istu stvar, oni malo uskraćeniji u mozak nikada nisu ni znali za ostale države. Sve je to njima Velika Srbija.
O Makedoniji ne znam previše. Nije nam preblizu, ne znam točno stanje u državi pa ću ju preskočiti (moje isprike makedonskim manjinama). No pretpostavljajući koliko-toliko zdravim mozgom oni su istočnije, dakle lošije su prošli. Sigurno ste čuli za barem jedne nerede u Skopju.
I što na kraju zaključiti? SFR Yugoslavija je bila neprirodna zajednica više nacija blablabla… ma ukratko-drek od države.
(4) -
-
