17.05.2006., srijeda
Juhuuuu...svi nazad u klupe!!!
Posljednjih dana u medijima su na velika zvona najavljivane dvije velike promjene u školstvu.Prva je uvođenje obaveznog srednjoškolskog školovanja, čime bi se obavezno školovanje proteglo s 8 na 12 godina.A druga je uvođenje školarina na fakultete, ali i mogućnost kreditiranja studenata. Obje ove vijesti su, kako mi se čini iz komentara, dočekane na nož i sa sprdnjom. Ja ih pozdravljam. Prije nekih dvadesetpet godina u Hrvatskoj je (a i u cijeloj Jugoslaviji, čiji smo tada bili dio, makar mnogi to žele zaboraviti) uvedena do tada najveća reforma školstva. Ministar prosvjete je tada bio, sjećate se, Stipe Šuvar. I ja sam završila famoznu "šuvaricu" - po tom je ključu, nakon završene osmogodišnje osnovne škole, svatko morao završiti još dvije godine tzv.opće srednje škole, nakon čega je nastavio školovanje u tzv.usmjerenom obrazovanju - pri čemu je učinjena najveća greška : ukinute su gimnazije i uvedeno obavezno školovanje za određeno zanimanje. Tako sam ja primjerice, završila prvi i drugi razred srednje u nekadašnjoj (i ponovno kasnije uvedenoj) sušačkoj Gimnaziji, po zajedničkom programu za sve, ali sa gimnazijskim profesorima koji su davali i tražili daleko više nego (neka se netko ne naljuti) profesori u Trgovačkoj školi. Ja sam tako za izbornu nastavu mogla izabrati francuski jezik i filozofiju&sociologiju, što na primjer, u nekim tehničkim školama nisu moji vršnjaci mogli. No, najveći promašaj je bio, po meni, što se nakon te dvije godine svaki učenik morao opredijeliti za neko od zanimanja. Obzirom da sam ja od ranije htjela nakon srednje škole na medicinu, bila sam odlična učenica, školska psihologinja-pedagoginja mi je, kao još i tridesetorici ostalih sličnih meni, savjetovala da upišem dalje medicinsku školu, iliti Centar usmjerenog obrazovanja kadrova u zdravstvu "Mirko Lenac" kako se tada zvala, usmjerenje medicinski stručni radnik sanitarno-laboratorijskog smjera (što bi u prijevodu značilo laborant). Program školovanja za to zanimanje je bio najsličiji nekadašnjem prirodoslovno-gimnazijskom - imali smo biologiju, fiziku, nekoliko kemija (organska, anorganska, analitička, klinička), a od stručnih predmeta kod nekih, poput mikrobiologije i parazitologije, na prvoj godini medicine je bio identičan program i isti profesori-predavači. Od nas 36 u razredu, 25 nas je završilo razne fakultete, pretežito medicinu. Više od pola nas liječnika iz razreda smo danas specijalisti. Ja sam, eto, imala sreće. No, nije mnogima bilo tako lako. Dosta kolega sa studija su upisali medicinu nakon nekih strukovnih škola, primjerice brodogradnje - i nije im bilo, naročito na prvoj i drugoj godini, lako. Zakonski, sve završene škole su pružale iste uvjete za upis na medicinu, no u realnosti nije bilo tako. S druge strane pak, ljudi koji su se nakon školovanja zaposlili u svojim strukama, ipak su imali neku veću količinu općeg znanja, za razliku od današnjih klinaca - gledam curice koje su danas polaznice npr.škole za frizerke ili kozmetičarke - te brate, o ničemu pojma nemaju! Opća kultura je misaona imenica, obična križaljka iz novina najčešće nerješiv problem, a o kvizu poput "Milijunaša" i mogućnosti sudjelovanja na njemu da se uopće ne govori. No, umjesto da struku uče tri ili četiri godine, učili su je svega jednu ili dvije - što je, pak za posljedicu imalo pad kvalitete stručnih radnika koji su nakon završene srednje škole bili premalo osposobljeni za rad. Nadam se da će ove primjene koje se planiraju biti tako usklađene da daju više znanja, pa i na način da mladi čovjek dulje polazi školu i kasnije počne raditi Želimo u Europu, u svijet - i red je da naši mladi budu obrazovaniji i školovaniji, stručniji. Konkurencija je sve veća i veća, traži se sve više znanja - pa zar se i u ovome moramo uspoređivati s prosječnim Amerom koji ne zna nabrojiti ni sve savezne države koje čine SAD, a da o njihove glavno gradove ne spominjem? No, zato oni školovani Amerikanci nakon osnovne i srednje škole idu najprije na college, a tek zatim na fakultet. Onaj tko ne želi gubiti vrijeme na školu je high school dropout - i zna se da je to najčešće najniža klasa, white trash ili pripadnici manjina, za koje su rezervirani najgore plaćeni poslovi, osuđeni biti cijelog života dno društva. Što se pak tiče prijedloga uvođenja školarina za fakultete - osnovni prigovor je da će sada od ionako malog postotka populacije koja studira (3,3% stanovništva) studirati još i manje. Što uopće ne mora biti tako. Naime, predlaže se mogućnost uvođenja povoljnih studentskih kredita. Studiranje nije ni do sada bilo besplatno. Mnogi moji "kritičari" ovdje (da ne kažem, pljuvači) predbacivali su mi (a i cijeloj liječničkoj "kasti" u Hrvatskoj) da me ova ili neka bivša država, svejedno, školovala. Jest, školarine nije bilo - ali, sve ovo vrijeme, onaj tko je bio siromašan, čiji su roditelji bili lošije situirani i nisu mogli plaćati smještaj studentu, prehranu, knjige, put kući, odjeću - jednostavno nije mogao studirati, ma koliko bio nadaren. Stipendija kod nas je uvijek bilo premalo, a i tada su se dobivale najčešće preko veze. U Italiji je školarina na državnim fakultetima oko 1000 eura po godini, u Austriji oko 700. Slična je situacija u cijeloj Europi, a i u Americi. No, svugdje postoji mogućnost dobivanja studentskih kredita - mladi mjesečno dobivaju dovoljnu količinu novca da si plate stan, hranu, odjeću, knjige, školarinu, a uvijek ostane nešto i za zabavu. Kada se zaposle, taj kredit vraćaju. Meni se čini da bi na taj način čak i više mladih moglo studirati nego sada, naravno onih koji to žele, jer ne bi opterećivali obiteljski budžet, a i bili bi stimuliraniji da što prije završe. Jasno, država bi sve to morala pratiti na način da te mlade ljude kasnije zaposli ili stvori uvjete da ih zaposli netko drugi ili da sami sebi stvore posao. Ja sam davne 1987.godine bila na studentskoj razmjeni u Danskoj - gotovo svi studenti koje sam upoznala (a upoznala sam ih stvarno puno - s nekima i danas u kontaktu) živjeli su u iznajmljenim stanovima, sami ili u paru ili u većim grupicama, imali kredite, i sasvim normalno živjeli, izlazili, družili se, vozili svoje (polovne) automobile, putovali svijetom, i uz sve to nesmetano izvršavali svoje studentske obaveze. Stoga sam ja optimist. Čini mi se da bi napokon, nakon dugih oblačnih godina, u našem srednjem i visokom škostvu se moglo pojaviti i nešto sunca. |
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com