Riječanka&svijet

26.03.2006., nedjelja


Hoćuuuuu suncaaaaaaa !!!
Jučer prijepodne sjedila sam sa društvom na terasi kafića (ne ovoga, ovaj je negdje u Toskani) – tada je još bilo nešto sunca, u biti bilo je sasvim ugodno i toplo, čak toliko toplo da sam skinula kožni kaput i ostala samo u tankoj, poprilično dekoltiranoj majici. Ja sam fino njušku uperila u sunce (usput sam i promovirala moje nove sunčane naočalice) i krenula u angažiranu raspravu sa nekolicinom mojih prijatelja. To je potrajalo svojih oko dva sata, dok se sunce nije sakrilo iza oblaka a mi se zaputili, svatko svojoj kući, na ručak.
Poslijepodne sam skupa sa frendicom i njenim juniorom otišla u jedan hipermegamakromarket u shopping hrane (više za mamu nego za sebe – sebi sam kupila shitake gljive i nešto svježeg povrća, te gotove tortille za fajitas, kao i nešto friškog mesa), a navečer sam izašla van (standardni riječki đir).

Uglavnom, do ujutro nisam imala vremena pravo se pogledati u ogledalo. Jest da mi je bilo malo toplo cijelu večer, ali to sam pripisivala sasvim nekim drugim razlozima, nikako ne suncu, a ono me dobro «opalilo» - u lice sam lagano i difuzno rumenkasta (ipak krema i puder imaju SFP 25), a na dekolteu : pegla! Prava, pravcata bauštelska sunčana opekotina trokutastog oblika, kao da mi je netko pod vrat pritisnuo užareno glačalo!
Ne peče baš, ali ju je ružno vidjeti. No, u ponedjeljak ću se naručiti kod kozmetičarke za par seansi u stojećem turbo solariju – danas je bilo poprilično toplo i samo je pitanje dana kada ćemo skinuti jakne i duge rukave. A ja ne želim biti bijela kao sir i pokupiti još i bauštelske rukaviće.

A danas sam, za nekoliko mojih dragih ljudi napravila ručak – fajitas, kako sam već spomenula. No, nisam sve napravila sama; naime, ne znam napraviti prave tortillas. One moraju biti dovoljno čvrste da ne procuri umak, dovoljno tanke i podatne da se mogu saviti i složiti u «pisamce», a pri tome ne smiju biti krte i suhe. Ja to ne uspijevam napraviti, pa radije kupim gotove palačinke i pogrijem ih u mikrovalnoj pećnici. Ostalo nije problem napraviti – uzela sam svježi svinjski lungić, narezala ga na tanke rezance i izdinstala na malo maslinova ulja, prepržila luk i raznobojne rezance paprike, te začinila nasjeckanim jalapena papričicama (ja ih imam marinirane, ali se kod nas već mogu nabaviti i svježe), chili papričicama i kajenskim papričicama u prahu, sušenom kurkumom, paprom, pireom od rajčica i solju. Vatru smo gasili pivom.

Pomaklo nam se i vrijeme, počelo je ljetno, a o naznaka ljeta i dalje još ništa. Već danas mi fali taj sat, onako naprasno otrgnut, a što li će biti sutra? Tko će me dignuti ujutro? Da li se to meni čini, ili stvarno vrijeme vikendima, za razliku od radnih dana, brže protiče?


- 22:37 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>